var bibbase_data = {"data":"\"Loading..\"\n\n
\n\n \n\n \n\n \n \n\n \n\n \n \n\n \n\n \n
\n generated by\n \n \"bibbase.org\"\n\n \n
\n \n\n
\n\n \n\n\n
\n\n Excellent! Next you can\n create a new website with this list, or\n embed it in an existing web page by copying & pasting\n any of the following snippets.\n\n
\n JavaScript\n (easiest)\n
\n \n <script src=\"https://bibbase.org/show?bib=https%3A%2F%2Fbibbase.org%2Fnetwork%2Ffiles%2FwfFHpubqBM8ZXzgSP&jsonp=1&noBootstrap=1&jsonp=1\"></script>\n \n
\n\n PHP\n
\n \n <?php\n $contents = file_get_contents(\"https://bibbase.org/show?bib=https%3A%2F%2Fbibbase.org%2Fnetwork%2Ffiles%2FwfFHpubqBM8ZXzgSP&jsonp=1&noBootstrap=1\");\n print_r($contents);\n ?>\n \n
\n\n iFrame\n (not recommended)\n
\n \n <iframe src=\"https://bibbase.org/show?bib=https%3A%2F%2Fbibbase.org%2Fnetwork%2Ffiles%2FwfFHpubqBM8ZXzgSP&jsonp=1&noBootstrap=1\"></iframe>\n \n
\n\n

\n For more details see the documention.\n

\n
\n
\n\n
\n\n This is a preview! To use this list on your own web site\n or create a new web site from it,\n create a free account. The file will be added\n and you will be able to edit it in the File Manager.\n We will show you instructions once you've created your account.\n
\n\n
\n\n

To the site owner:

\n\n

Action required! Mendeley is changing its\n API. In order to keep using Mendeley with BibBase past April\n 14th, you need to:\n

    \n
  1. renew the authorization for BibBase on Mendeley, and
  2. \n
  3. update the BibBase URL\n in your page the same way you did when you initially set up\n this page.\n
  4. \n
\n

\n\n

\n \n \n Fix it now\n

\n
\n\n
\n\n\n
\n \n \n
\n
\n  \n 2024\n \n \n (2)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Aktualnost Kantove ideje vječnog mira.\n \n \n \n \n\n\n \n Veljak, L.\n\n\n \n\n\n\n Filozofska istraživanja, 44(3): 485–491. 2024.\n Veljak se u članku bavi Kantovim konceptom \"vječnog mira\" jednim od najpoznatijih prosvjetiteljskih ideja koju je razvio u spisu \"O vječnom miru\" iz 1785. godine. U njemu je pokušao implementirati filozofiju morala u prostor politike. Cilj je rada odgovoriti je li \"vječni mir\" obična prosvjetiteljska utopija ili se svijet i čovječanstvo može približiti ostvarenju te pretpostavljene utopije. Autor se bavi u radu jednim specifičnim pojmom iz prosvjetiteljstva i njegovom mogućnosti primjene u suvremenom svijetu. Definira koncept \"vječnog mira\" kao tipičan izraz Kantova učešća u prosvjetiteljskom optimizmu. Nakana rada je da potakne razmišljanje o mogućnosti realizacije \"vječnog mira\" u 21. stoljeću unatoč ratovima od Ukrajine do drugih dijelova svijeta posebno Afrike i Bliskog Istoka. Zaključuje da je Kant vjerovao da praktični um vodi prema vječnom miru, ali se pokazalo u realnoj povijesti i sadašnjosti da tome nije tako, nego da on dovodi do razranja i destrukcije. Autor ukazuje na naivnost Kanta da će razvoj trgovine potaknuti također mir među državama, Veljak smatra da je upravo logika profita bila upravo okidač za mnoge ratne sukobe posebno u krvavim ratovima 19. i 20. stoljeća. Otvoreno je pitanje koliko je ovo Veljakova redukcija egzaktna jer teško bi se moglo obraniti da su svi ratovi počeli zbog ekonomske logike profita. Rad je značajan za istraživanje prosvjetiteljstva iz razloga što je Kant stajao pod utjecajem francuskog prosvjetiteljstva, a sam je bio izraziti predstavnik njemačkog prosvjetiteljstva. Njegov \"vječni mir\" ostaje kao nedostižni ideal vječna preokupacija svih budućih naraštaja.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"AktualnostPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{veljak_aktualnost_2024,\n\ttitle = {Aktualnost {Kantove} ideje vječnog mira},\n\tvolume = {44},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/clanak/475277},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tnumber = {3},\n\tjournal = {Filozofska istraživanja},\n\tauthor = {Veljak, Lino},\n\tyear = {2024},\n\tnote = {Veljak se u članku bavi Kantovim konceptom "vječnog mira" jednim od najpoznatijih prosvjetiteljskih ideja koju je razvio u spisu "O vječnom miru" iz 1785. godine. U njemu je pokušao implementirati filozofiju morala u prostor politike. Cilj je rada odgovoriti je li "vječni mir" obična prosvjetiteljska utopija ili se svijet i čovječanstvo može približiti ostvarenju te pretpostavljene utopije. Autor se bavi u radu jednim specifičnim pojmom iz prosvjetiteljstva i njegovom mogućnosti primjene u suvremenom svijetu. Definira koncept "vječnog mira" kao tipičan izraz Kantova učešća u prosvjetiteljskom optimizmu. Nakana rada je da potakne razmišljanje o mogućnosti realizacije "vječnog mira" u 21. stoljeću unatoč ratovima od Ukrajine do drugih dijelova svijeta posebno Afrike i Bliskog Istoka. Zaključuje da je Kant vjerovao da praktični um vodi prema vječnom miru, ali se pokazalo u realnoj povijesti i sadašnjosti da tome nije tako, nego da on dovodi do razranja i destrukcije. Autor ukazuje na naivnost Kanta da će razvoj trgovine potaknuti također mir među državama, Veljak smatra da je upravo logika profita bila upravo okidač za mnoge ratne sukobe posebno u krvavim ratovima 19. i 20. stoljeća. Otvoreno je pitanje koliko je ovo Veljakova redukcija egzaktna jer teško bi se moglo obraniti da su svi ratovi počeli zbog ekonomske logike profita. Rad je značajan za istraživanje prosvjetiteljstva iz razloga što je Kant stajao pod utjecajem francuskog prosvjetiteljstva, a sam je bio izraziti predstavnik njemačkog prosvjetiteljstva. Njegov "vječni mir" ostaje kao nedostižni ideal vječna preokupacija svih budućih naraštaja.},\n\tpages = {485--491},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n 'What was moderate about enlightenment?' Moderation in eighteenth-century Europe.\n \n \n \n\n\n \n Mithen, N.\n\n\n \n\n\n\n History of European Ideas, 50(6): 950–956. 2024.\n Autor je povjesničar transfera znanja u intelektualnom miljeu ranonovovjekovne Europe, s posebnim fokusom na talijansko, srednjoeuropsko i prosvjetiteljstvo britanskog otočja. Iako se referira na neke polemike iz razdoblja prosvjetiteljstva, autorov je cilj problemski i u kontekstu suvremenog historiografskog poimanja postaviti pitanje umjerenog prosvjetiteljstva i moderacije. Članak obuhvaća analizu djela nekih prosvjetitelja za čiju misao smatra da se uklapa u termine 'umjerenosti' i/ili 'moderacije'. Taj oblik prosvjetiteljstva postavlja u odnosu na radikalno prosvjetiteljstvo, revoluciju i radikalni skepticizam u teologiji. Osim toga, umjereno prosvjetiteljstvo definira kao poziciju koja modelira prosvjetiteljske ideje prema društveno-političkoj realnosti starog režima, odnosno kao vrstu kompromisa. Rad ne ulazi dublje u djelovanje istaknutih prosvjetitelja o kojima progovara, poput Rousseaua, Kanta, Voltairea i Smitha, pa izostaje jasnija studija slučaja. Autor zaključuje da danas svjedočimo fragmentaciji konceptualnog istraživanja o prosvjetiteljstvu, ali da prosvjetiteljski ideali poput ‘uljuđenosti’, ‘građanstva’, ‘tolerancije’, ‘discipline’, ‘samokontrole’, ‘samoupravljanja’ služe kao temelj za istraživanja umjerenog prosvjetiteljstva. Stoga je ovaj rad koristan za konceptualizaciju djelovanja hrvatskih prosvjetitelja kasnog 18. stoljeća.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n \n doi\n  \n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{mithen_what_2024,\n\ttitle = {'{What} was moderate about enlightenment?' {Moderation} in eighteenth-century {Europe}},\n\tvolume = {50},\n\tdoi = {10.1080/01916599.2024.2319385},\n\tlanguage = {Engleski},\n\tnumber = {6},\n\tjournal = {History of European Ideas},\n\tauthor = {Mithen, Nicholas},\n\tyear = {2024},\n\tnote = {Autor je povjesničar transfera znanja u intelektualnom miljeu ranonovovjekovne Europe, s posebnim fokusom na talijansko, srednjoeuropsko i prosvjetiteljstvo britanskog otočja. Iako se referira na neke polemike iz razdoblja prosvjetiteljstva, autorov je cilj problemski i u kontekstu suvremenog historiografskog poimanja postaviti pitanje umjerenog prosvjetiteljstva i moderacije. Članak obuhvaća analizu djela nekih prosvjetitelja za čiju misao smatra da se uklapa u termine 'umjerenosti' i/ili 'moderacije'. Taj oblik prosvjetiteljstva postavlja u odnosu na radikalno prosvjetiteljstvo, revoluciju i radikalni skepticizam u teologiji. Osim toga, umjereno prosvjetiteljstvo definira kao poziciju koja modelira prosvjetiteljske ideje prema društveno-političkoj realnosti starog režima, odnosno kao vrstu kompromisa. Rad ne ulazi dublje u djelovanje istaknutih prosvjetitelja o kojima progovara, poput Rousseaua, Kanta, Voltairea i Smitha, pa izostaje jasnija studija slučaja. Autor zaključuje da danas svjedočimo fragmentaciji konceptualnog istraživanja o prosvjetiteljstvu, ali da prosvjetiteljski ideali poput ‘uljuđenosti’, ‘građanstva’, ‘tolerancije’, ‘discipline’, ‘samokontrole’, ‘samoupravljanja’ služe kao temelj za istraživanja umjerenog prosvjetiteljstva. Stoga je ovaj rad koristan za konceptualizaciju djelovanja hrvatskih prosvjetitelja kasnog 18. stoljeća.},\n\tpages = {950--956},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 2023\n \n \n (4)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Prva generacija profesora Pravnog fakulteta na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu.\n \n \n \n \n\n\n \n Novosel, Z.\n\n\n \n\n\n\n Povijesni prilozi, 64: 243–263. 2023.\n Autor se iz perspektive povijesti transfera znanja fokusira na prvu četvoricu profesora koji su popunjavali katedre Pravnog fakulteta Akademije u Zagrebu. Temeljeći istraživanje na izvornoj građi koja uključuje i njihove autorske radove nastoji se detektirati pravno-znanstvene utjecaje koji su oblikovali njihovo djelovanje kao profesora u Zagrebu. Istraživani vremenski opseg je kratak i odnosi se samo na godine djelovanja pojedinih profesora, a tematski obrađuje njihovo uže područje djelovanja. Prosvjetiteljstvo se javlja u kontekstu (proto)modernizacijskih reformi Marije Terezije i prirodnog prava kao legitimacije apsolutne monarhijske vlasti. Rad se ograničava na uočavanje intelektualnih utjecaja i ne problematizira pozadinu modifikacije određenih segmenata pravnog znanja u djelima zagrebačkih profesora. Autor zaključuje da su procesi transfera znanja između Beča i Zagreba inicirani reformama i obrazovanjem koje su profesori stekli na bečkom Sveučilištu bili intenzivni. Model istraživanja transfera znanja predstavljen u ovome radu može se proširiti. Rad analizira i autorske radove Vinka Kalafatića. (ZN)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"PrvaPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{novosel_prva_2023,\n\ttitle = {Prva generacija profesora {Pravnog} fakulteta na {Kraljevskoj} akademiji znanosti u {Zagrebu}},\n\tvolume = {64},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/clanak/442962},\n\tabstract = {Pravno obrazovanje na Sveučilištu u Beču, profesorske karijere na visokim učilištima u Kraljevini Ugarskoj te autorski radovi vezani uz ugarsku pravnu znanost obilježavaju prvu generaciju profesora prava na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu (1776. – 1850.). Pod pretpostavkom da se preko navedenih aktivnosti te profesore može promatrati kao (pre)nositelje pravnoga znanja, ovaj rad analizira intenzitet intelektualnih transfera među akademskom elitom ugarskih pravnika u kontekstu Habsburške Monarhije krajem 18. stoljeća s naglaskom na profesore Pravnoga fakulteta zagrebačke akademije. Rezultati istraživanja provedenog u radu mogu doprinijeti shvaćanju razdoblja modernizacije ugarske pravne kulture kroz prizmu prihvaćanja i razmjene pravnoga znanja.},\n\tlanguage = {Hrvatski},\n\tjournal = {Povijesni prilozi},\n\tauthor = {Novosel, Zrinko},\n\tyear = {2023},\n\tnote = {Autor se iz perspektive povijesti transfera znanja fokusira na prvu četvoricu profesora koji su popunjavali katedre Pravnog fakulteta Akademije u Zagrebu. Temeljeći istraživanje na izvornoj građi koja uključuje i njihove autorske radove nastoji se detektirati pravno-znanstvene utjecaje koji su oblikovali njihovo djelovanje kao profesora u Zagrebu. Istraživani vremenski opseg je kratak i odnosi se samo na godine djelovanja pojedinih profesora, a tematski obrađuje njihovo uže područje djelovanja. Prosvjetiteljstvo se javlja u kontekstu (proto)modernizacijskih reformi Marije Terezije i prirodnog prava kao legitimacije apsolutne monarhijske vlasti. Rad se ograničava na uočavanje intelektualnih utjecaja i ne problematizira pozadinu modifikacije određenih segmenata pravnog znanja u djelima zagrebačkih profesora. Autor zaključuje da su procesi transfera znanja između Beča i Zagreba inicirani reformama i obrazovanjem koje su profesori stekli na bečkom Sveučilištu bili intenzivni. Model istraživanja transfera znanja predstavljen u ovome radu može se proširiti. Rad analizira i autorske radove Vinka Kalafatića. (ZN)},\n\tpages = {243--263},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n Pravno obrazovanje na Sveučilištu u Beču, profesorske karijere na visokim učilištima u Kraljevini Ugarskoj te autorski radovi vezani uz ugarsku pravnu znanost obilježavaju prvu generaciju profesora prava na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu (1776. – 1850.). Pod pretpostavkom da se preko navedenih aktivnosti te profesore može promatrati kao (pre)nositelje pravnoga znanja, ovaj rad analizira intenzitet intelektualnih transfera među akademskom elitom ugarskih pravnika u kontekstu Habsburške Monarhije krajem 18. stoljeća s naglaskom na profesore Pravnoga fakulteta zagrebačke akademije. Rezultati istraživanja provedenog u radu mogu doprinijeti shvaćanju razdoblja modernizacije ugarske pravne kulture kroz prizmu prihvaćanja i razmjene pravnoga znanja.\n
\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n L’Europe des Lumières et les colloques de Mátrafüred.\n \n \n \n \n\n\n \n Pageaux, D.\n\n\n \n\n\n\n Neohelicon, 50(2): 423–436. December 2023.\n \n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"L’EuropePaper\n  \n \n\n \n \n doi\n  \n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@article{pageaux_leurope_2023,\n\ttitle = {L’{Europe} des {Lumières} et les colloques de {Mátrafüred}},\n\tvolume = {50},\n\tissn = {1588-2810},\n\turl = {https://doi.org/10.1007/s11059-023-00719-4},\n\tdoi = {10.1007/s11059-023-00719-4},\n\tabstract = {From 1970 to 1988 the small spa town of Mátrafüred and the holiday home of the Hungarian Academy of Sciences were the setting for six meetings devoted to “Enlightenment in Hungary, Central and Eastern Europe.” It is to Béla Köpeczi, member of the Academy of Sciences, that this great initiative belongs. The article reports on the major orientations of these meetings organized in a comparative, interdisciplinary, and cosmopolitan spirit.},\n\tlanguage = {en},\n\tnumber = {2},\n\turldate = {2025-03-12},\n\tjournal = {Neohelicon},\n\tauthor = {Pageaux, Daniel-Henri},\n\tmonth = dec,\n\tyear = {2023},\n\tkeywords = {Cosmopolitisme, Dialogue des cultures, Europe centrale, Europe orientale, Lumières},\n\tpages = {423--436},\n\tfile = {Pageaux_2023_L’Europe des Lumières et les colloques de Mátrafüred.pdf:C\\:\\\\Users\\\\marta\\\\Zotero\\\\storage\\\\V3TELCCA\\\\Pageaux_2023_L’Europe des Lumières et les colloques de Mátrafüred.pdf:application/pdf},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n From 1970 to 1988 the small spa town of Mátrafüred and the holiday home of the Hungarian Academy of Sciences were the setting for six meetings devoted to “Enlightenment in Hungary, Central and Eastern Europe.” It is to Béla Köpeczi, member of the Academy of Sciences, that this great initiative belongs. The article reports on the major orientations of these meetings organized in a comparative, interdisciplinary, and cosmopolitan spirit.\n
\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n The Formation of a New Nation-State (1780s-1830).\n \n \n \n\n\n \n Vanthemse, G.; and De Peuter, R.\n\n\n \n\n\n\n In A Concise History of Belgium, of Cambridge Concise Histories, pages 203–248. Cambridge University Press, Cambridge, 2023.\n Iako se ovo poglavlje u knjizi uglavnom usredotočuje na kraj osamnaestog stoljeća i utjecaje, između ostalog, Francuske revolucije te industrijskih revolucija zbog kojih se ovo razdoblje može smatrati desetljećima revolucija, možda je najrelevantniji dio upravo rasprava o tim revolucijama i o tome je li „stari režim“ doista okončan ili ne. Naglasak se stavlja na utjecaj koji je imao Josip II. Zbog toga se jozefinizam u ovom poglavlju suptilno koristi kao ekvivalent prosvjetiteljstvu. Dolaskom Josipa II. na prijestolje dodatno se povećava pritisak i, posebice, brzina provođenja reformi koje je započela njegova majka Marija Terezija. U vrijeme Josipa II., poglavlje među ostalim govori o vjerskim reformama te administrativno-pravnim reformama. Autori potvrđuju kako su brze reforme i promjene režima, kao i revolucionarne ideje koje su bile prisutne diljem Europe, na kraju pridonijele stvaranju belgijskog identiteta i države. Time se također može objasniti zašto poglavlje završava neovisnošću, te je stoga korisno za stjecanje uvida u to koliko je velik i učinkovit bio utjecaj austrijskih reformi, nadahnutih idejama prosvjetiteljstva, koje je započela Marija Terezija, a koje su se još snažnije nastavile pod Josipom II., na stvaranje države sve do sredine 19. stoljeća. (MP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{vanthemse_formation_2023,\n\taddress = {Cambridge},\n\tseries = {Cambridge {Concise} {Histories}},\n\ttitle = {The {Formation} of a {New} {Nation}-{State} (1780s-1830)},\n\tisbn = {978-0-521-19241-5},\n\tlanguage = {Engleski},\n\tbooktitle = {A {Concise} {History} of {Belgium}},\n\tpublisher = {Cambridge University Press},\n\tauthor = {Vanthemse, Guy and De Peuter, Roger},\n\tyear = {2023},\n\tnote = {Iako se ovo poglavlje u knjizi uglavnom usredotočuje na kraj osamnaestog stoljeća i utjecaje, između ostalog, Francuske revolucije te industrijskih revolucija zbog kojih se ovo razdoblje može smatrati desetljećima revolucija, možda je najrelevantniji dio upravo rasprava o tim revolucijama i o tome je li „stari režim“ doista okončan ili ne. Naglasak se stavlja na utjecaj koji je imao Josip II. Zbog toga se jozefinizam u ovom poglavlju suptilno koristi kao ekvivalent prosvjetiteljstvu. Dolaskom Josipa II. na prijestolje dodatno se povećava pritisak i, posebice, brzina provođenja reformi koje je započela njegova majka Marija Terezija. U vrijeme Josipa II., poglavlje među ostalim govori o vjerskim reformama te administrativno-pravnim reformama. Autori potvrđuju kako su brze reforme i promjene režima, kao i revolucionarne ideje koje su bile prisutne diljem Europe, na kraju pridonijele stvaranju belgijskog identiteta i države. Time se također može objasniti zašto poglavlje završava neovisnošću, te je stoga korisno za stjecanje uvida u to koliko je velik i učinkovit bio utjecaj austrijskih reformi, nadahnutih idejama prosvjetiteljstva, koje je započela Marija Terezija, a koje su se još snažnije nastavile pod Josipom II., na stvaranje države sve do sredine 19. stoljeća. (MP)},\n\tpages = {203--248},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n The Austrian Netherlands (c.1700-1780).\n \n \n \n\n\n \n Vanthemse, G.; and De Peuter, R.\n\n\n \n\n\n\n In A Concise History of Belgium, of Cambridge Concise Histories, pages 178–202. Cambridge University Press, Cambridge, 2023.\n Ovo nedavno objavljeno djelo dvojice belgijskih povjesničara služi, kao što i sam naslov sugerira, kao sveobuhvatan kronološki pregled povijesti Belgije. Autori raspravljaju u ovom poglavlju, između ostalog, o ratu za španjolsko nasljeđe, promjenama i reformama u političkoj strukturi, ratu za austrijsko nasljeđe i ulozi Francuza, demografskom i poljoprivrednom napretku te rastu industrije u kontekstu industrijske revolucije. Kroz cijelo poglavlje, prosvjetiteljstvo redovito služi kao okvir za razumijevanje i analizu tih razvoja i napretka južnog dijela Nizozemlja. Autori prosvjetiteljstvo prvi put definiraju kao široki filozofski pokret s publikacijama koje su širile prosvijećene ideje i ideale koje su obrazovane elite naširoko čitale i o kojima su raspravljali pripadnici aristokracije te članovi znanstvenih društava i akademija. Širenje prosvjetiteljskih ideja kroz književnost, salone, znanstvena društva i druge oblike bilo je u osnovi urbano, aristokratsko i fenomen više srednje klase. Na taj način prikazuju prosvjetiteljstvo kao nešto što je izravno povezano s aristokratskom državom. Osim toga, prosvjetiteljstvo se snažno povezuje s prosvijecenim apsolutizmom, koji je bio usmjeren na jačanje države putem primjene racionalnih metoda u upravljanju. Nadalje, prisutnost Francuske u južnom dijelu Nizozemlja u osamnaestom stoljeću imala je značajan utjecaj na širenje prosvjetiteljskih ideja u regiji. Autori također tvrde kako je znanstvena revolucija bila jedno od izvorišta prosvjetiteljstva u ovoj regiji. Katolički aspekt prosvjetiteljstva se također razmatra povezivanjem istog s političkim mjerama koje je provodila Marija Terezija. Ovo poglavlje, koje opisuje promjene i kontinuitete osamnaestog stoljeća, stoga je posebno korisno za istraživanje prisutnosti prosvjetiteljskih ideja u južnom dijelu Nizozemlja. (MP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{vanthemse_austrian_2023,\n\taddress = {Cambridge},\n\tseries = {Cambridge {Concise} {Histories}},\n\ttitle = {The {Austrian} {Netherlands} (c.1700-1780)},\n\tisbn = {978-0-521-19241-5},\n\tlanguage = {Engleski},\n\tbooktitle = {A {Concise} {History} of {Belgium}},\n\tpublisher = {Cambridge University Press},\n\tauthor = {Vanthemse, Guy and De Peuter, Roger},\n\tyear = {2023},\n\tnote = {Ovo nedavno objavljeno djelo dvojice belgijskih povjesničara služi, kao što i sam naslov sugerira, kao sveobuhvatan kronološki pregled povijesti Belgije. Autori raspravljaju u ovom poglavlju, između ostalog, o ratu za španjolsko nasljeđe, promjenama i reformama u političkoj strukturi, ratu za austrijsko nasljeđe i ulozi Francuza, demografskom i poljoprivrednom napretku te rastu industrije u kontekstu industrijske revolucije. Kroz cijelo poglavlje, prosvjetiteljstvo redovito služi kao okvir za razumijevanje i analizu tih razvoja i napretka južnog dijela Nizozemlja. Autori prosvjetiteljstvo prvi put definiraju kao široki filozofski pokret s publikacijama koje su širile prosvijećene ideje i ideale koje su obrazovane elite naširoko čitale i o kojima su raspravljali pripadnici aristokracije te članovi znanstvenih društava i akademija. Širenje prosvjetiteljskih ideja kroz književnost, salone, znanstvena društva i druge oblike bilo je u osnovi urbano, aristokratsko i fenomen više srednje klase. Na taj način prikazuju prosvjetiteljstvo kao nešto što je izravno povezano s aristokratskom državom. Osim toga, prosvjetiteljstvo se snažno povezuje s prosvijecenim apsolutizmom, koji je bio usmjeren na jačanje države putem primjene racionalnih metoda u upravljanju. Nadalje, prisutnost Francuske u južnom dijelu Nizozemlja u osamnaestom stoljeću imala je značajan utjecaj na širenje prosvjetiteljskih ideja u regiji. Autori također tvrde kako je znanstvena revolucija bila jedno od izvorišta prosvjetiteljstva u ovoj regiji. Katolički aspekt prosvjetiteljstva se također razmatra povezivanjem istog s političkim mjerama koje je provodila Marija Terezija. Ovo poglavlje, koje opisuje promjene i kontinuitete osamnaestog stoljeća, stoga je posebno korisno za istraživanje prisutnosti prosvjetiteljskih ideja u južnom dijelu Nizozemlja. (MP)},\n\tpages = {178--202},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 2022\n \n \n (9)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Prosvjetiteljski elementi dviju anonimnih kajkavskih drama s početka 19. stoljeća; Čini barona Tamburlana (1801) i Mislibolesnik iliti Hipokondrijakuš (1803).\n \n \n \n \n\n\n \n Šutalo, Goranka\n\n\n \n\n\n\n Slavistična revija, 70(2): 113–125. 2022.\n U članku se autorica fokusira na pronalaženje prosvjetiteljskih elemenata u dvjema anonimnim kajkavskim dramama (Čini barona Tamburlana i Mislibolesnik iliti hipokondrijakuš) koje pripadaju dramskome korpusu koji nastaje nakon smrti Josipa II, pod okriljem zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca (1787‒1827) koji upravu zagrebačkog sjemeništa preuzima 1790. godine te pokreće rad Sjemenišnog teatra. Prosvjetiteljski se elementi spomenutih drama stoga preciznije sagledavaju u kontekstu katoličko-prosvjetiteljskog rada biskupa Vrhovca, ali i ekonomskih ideja Nikole Škrlca Lomničkog (1729‒1799) koje se mogu uočiti u analiziranim dramama. Pritom autorica uzima u obzir i specifičnosti žanrovskog određenja, odnosno poetike sjemenišnih kajkavskih drama (koja se oslanja na postavke Johanna Christopha Gottscheda (1700‒1766)) kao i politički kontekst francusko-austrijskih ratova te prodiranja ideja Francuske revolucije (jakobinci) na prostor središnje (Banske) Hrvatske. Premda Nikola Batušić (2002: 19‒20) ističe da anonimne kajkavske drame s kraja 18. i početka 19. stoljeća naznačuju \"protopreporodne inicijative\", autorica smatra da su sadržaji u dvjema analiziranim dramama ipak bliži svjetonazoru austrijskih katoličkih prosvjetitelja 18. stoljeća što se u članku pokazalo na primjerima iz dramskih tekstova. Rad može biti koristan budućim istraživačima prilično slabo proučenog korpusa anonimnih kajkavskih drama koji nastaje u razdoblju od 1791. do 1834. i ostaje većinski u rukopisima (dok u članku analizirane drame čine razliku jer dobivaju, doduše tek od 19. st. pa nadalje, i kasnija tiskana izdanja).\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"ProsvjetiteljskiPaper\n  \n \n\n \n \n doi\n  \n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@article{sutalo_goranka_prosvjetiteljski_2022,\n\ttitle = {Prosvjetiteljski elementi dviju anonimnih kajkavskih drama s početka 19. stoljeća; Čini barona {Tamburlana} (1801) i {Mislibolesnik} iliti {Hipokondrijakuš} (1803)},\n\tvolume = {70},\n\turl = {https://srl.si/ojs/srl/article/view/4024},\n\tdoi = {10.57589/srl.v70i2.4024},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tnumber = {2},\n\tjournal = {Slavistična revija},\n\tauthor = {{Šutalo, Goranka}},\n\tyear = {2022},\n\tnote = {U članku se autorica fokusira na pronalaženje prosvjetiteljskih elemenata u dvjema anonimnim kajkavskim dramama (Čini barona Tamburlana i Mislibolesnik iliti hipokondrijakuš) koje pripadaju dramskome korpusu koji nastaje nakon smrti Josipa II, pod okriljem zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca (1787‒1827) koji upravu zagrebačkog sjemeništa preuzima 1790. godine te pokreće rad Sjemenišnog teatra. Prosvjetiteljski se elementi spomenutih drama stoga preciznije sagledavaju u kontekstu katoličko-prosvjetiteljskog rada biskupa Vrhovca, ali i ekonomskih ideja Nikole Škrlca Lomničkog (1729‒1799) koje se mogu uočiti u analiziranim dramama. Pritom autorica uzima u obzir i specifičnosti žanrovskog određenja, odnosno poetike sjemenišnih kajkavskih drama (koja se oslanja na postavke Johanna Christopha Gottscheda (1700‒1766)) kao i politički kontekst francusko-austrijskih ratova te prodiranja ideja Francuske revolucije (jakobinci) na prostor središnje (Banske) Hrvatske. Premda Nikola Batušić (2002: 19‒20) ističe da anonimne kajkavske drame s kraja 18. i početka 19. stoljeća naznačuju "protopreporodne inicijative", autorica smatra da su sadržaji u dvjema analiziranim dramama ipak bliži svjetonazoru austrijskih katoličkih prosvjetitelja 18. stoljeća što se u članku pokazalo na primjerima iz dramskih tekstova. Rad može biti koristan budućim istraživačima prilično slabo proučenog korpusa anonimnih kajkavskih drama koji nastaje u razdoblju od 1791. do 1834. i ostaje većinski u rukopisima (dok u članku analizirane drame čine razliku jer dobivaju, doduše tek od 19. st. pa nadalje, i kasnija tiskana izdanja).},\n\tkeywords = {prosvjetiteljstvo, anonimna kajkavska drama, kameralizam, Maksimilijan Vrhovac},\n\tpages = {113--125},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Književnost ili prosvjetiteljstvo. Komparatističke studije o književnosti i kulturi 18. stoljeća.\n \n \n \n\n\n \n Pavlović, C.\n\n\n \n\n\n\n Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2022.\n Sukladno naslovu knjige Cvijeta Pavlović raspravlja o književnosti i prosvjetiteljstvu kao raznorodnim pojmovima te ih postavlja (odnosno propituje) u nekoliko relacija ‒ prosvjetiteljstvo kao nadređeni pojam za razdoblje 18. stoljeća (književnost je njegova umjetnička manifestacija); prosvjetiteljstvo kao periodizacijski, ali i stilskopovijesni, umjetnički pojam; prosvjetiteljstvo kao suvremenik mnogih raznovrsnih stilova (uz poseban osvrt na odnos prosvjetiteljstva i klasicizma). Autoričino je polazište pritom poetološko (i poredbeno), imanentno književno te na taj način rasvjetljuje zabludu kojom se pojam prosvjetiteljstva proteže na čitavo 18. stoljeće iz čega posljedično proizlazi sljedeće: \"Tako je 18. stoljeće dobilo svoj opći filozofski naziv kao nijedno drugo stoljeće, a pritom izrazito izvanumjetnički naziv, koji se uvriježilo primjenjivati na književnost\". Unatoč tome prosvjetiteljstvo i književnost, kako ističe autorica, nisu oprečni, ali su raznorodni pojmovi što je jedna od ključnih niti vodilja knjige. U nastojanju da se preciznije pozabavi problemima periodizacije i otpetljavanju stilskih čvorova koji su u 18. stoljeću višestruko zapleteni stilskih pluralizmom, autorica uzima nešto raniji, pozitivan primjer u kojemu znanost o književnosti može razlikovati humanizam od renesanse, odnosno ideologiju od književnosti, što se još nije u stanju provesti za 18. stoljeće. Prema Pavlović, prosvjetiteljsko je klupko \"učinilo manje vidljivima postojeće poetike, tj. imanentno umjetničke, a vrlo razgovijetne pojave 18. stoljeća. Rješenje leži u pet stilskih pojmova\", odnosno smjerovima klasicizma, rokokoa, sentimentalizma, predromantizma i romantizma. Autorica ukazuje na to da bi se pomoću navedenih poetičkih termina, odnosno iz vizure estetike, napokon moglo razmrsiti \"naoko nepregledno klupko jednoga od najsloženijih stoljeća hrvatske književnosti\". Kao vrlo ilustrativan primjer može se izdvojiti autoričino pojašnjenje djelovanja J. J. Rousseaua koji je bio prosvjetitelj, ali je sentimentalizam njegovo umjetničko opredjeljenje. U hrvatskom se kontekstu posebno naglašava ostavština prosvjetitelja J. Bajamontija kao važan dokaz klasicističke orijentacije. (GŠ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@book{pavlovic_knjizevnost_2022,\n\taddress = {Zagreb},\n\ttitle = {Književnost ili prosvjetiteljstvo. {Komparatističke} studije o književnosti i kulturi 18. stoljeća},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tpublisher = {Hrvatska sveučilišna naklada},\n\tauthor = {Pavlović, Cvijeta},\n\tyear = {2022},\n\tnote = {Sukladno naslovu knjige Cvijeta Pavlović raspravlja o književnosti i prosvjetiteljstvu kao raznorodnim pojmovima te ih postavlja (odnosno propituje) u nekoliko relacija ‒ prosvjetiteljstvo kao nadređeni pojam za razdoblje 18. stoljeća (književnost je njegova umjetnička manifestacija); prosvjetiteljstvo kao periodizacijski, ali i stilskopovijesni, umjetnički pojam; prosvjetiteljstvo kao suvremenik mnogih raznovrsnih stilova (uz poseban osvrt na odnos prosvjetiteljstva i klasicizma). Autoričino je polazište pritom poetološko (i poredbeno), imanentno književno te na taj način rasvjetljuje zabludu kojom se pojam prosvjetiteljstva proteže na čitavo 18. stoljeće iz čega posljedično proizlazi sljedeće: "Tako je 18. stoljeće dobilo svoj opći filozofski naziv kao nijedno drugo stoljeće, a pritom izrazito izvanumjetnički naziv, koji se uvriježilo primjenjivati na književnost". Unatoč tome prosvjetiteljstvo i književnost, kako ističe autorica, nisu oprečni, ali su raznorodni pojmovi što je jedna od ključnih niti vodilja knjige. U nastojanju da se preciznije pozabavi problemima periodizacije i otpetljavanju stilskih čvorova koji su u 18. stoljeću višestruko zapleteni stilskih pluralizmom, autorica uzima nešto raniji, pozitivan primjer u kojemu znanost o književnosti može razlikovati humanizam od renesanse, odnosno ideologiju od književnosti, što se još nije u stanju provesti za 18. stoljeće. Prema Pavlović, prosvjetiteljsko je klupko "učinilo manje vidljivima postojeće poetike, tj. imanentno umjetničke, a vrlo razgovijetne pojave 18. stoljeća. Rješenje leži u pet stilskih pojmova", odnosno smjerovima klasicizma, rokokoa, sentimentalizma, predromantizma i romantizma. Autorica ukazuje na to da bi se pomoću navedenih poetičkih termina, odnosno iz vizure estetike, napokon moglo razmrsiti "naoko nepregledno klupko jednoga od najsloženijih stoljeća hrvatske književnosti". Kao vrlo ilustrativan primjer može se izdvojiti autoričino pojašnjenje djelovanja J. J. Rousseaua koji je bio prosvjetitelj, ali je sentimentalizam njegovo umjetničko opredjeljenje. U hrvatskom se kontekstu posebno naglašava ostavština prosvjetitelja J. Bajamontija kao važan dokaz klasicističke orijentacije. (GŠ)},\n\tkeywords = {prosvjetiteljstvo, književnost 18. stoljeća},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Riječka kompanija i austrijska historiografija.\n \n \n \n\n\n \n Jirsak, L.,\n editor.\n \n\n\n \n\n\n\n In Jirsak, L., editor(s), Riječka kompanija 1750. - 1826, pages 191–197. Muzej grada Rijeke, Rijeka, 2022.\n Autorica u ovom kratkom prilogu u nekoj mjeri potvrđuje zapravo koliko je malo pažnje do sada posvećeno povijesti Tršćansko-Riječke kompanije. Jirsak upućuje na najraniju literaturu koja se pojavila još krajem 19. stoljeća, koja se odnosila na kompaniju, ali u kontekstu cjelokupne proizvodnje šećera unutar Habsburške Monarhije. Naglasak se stavlja na važnost pionirskog istraživanja Hofmanna, koji je prvi posvetio pažnju povijesti same kompanije, a ne samo kao dio šireg mercantilističkog svjetonazora koji je prevladavao u 18. stoljeću u Nasljednim zemljama. Autorica nadalje vrlo kratko upućuje i na značajan doprinos Helme Houtman-De Smedt, koja je prva koristila izvore pohranjene u arhivima u Antwerpenu, ali i ona promatra kompaniju i sačuvanu korespondenciju najvažnijih poduzetnika prije svega u kontekstu općeg poslovnog života poduzetnika Charlesa Prolija. Prilog autorice pruža zapravo vrlo ograničen prikaz postojeće literature i pažnje koja je pritom posvećena Tršćansko-Riječkoj kompaniji. Osim toga, isticanjem isključivo austrijske historiografije, u drugi plan stavlja važnost literature na drugim jezicima poput nizozemskog, francuskog, engleskog i hrvatskog. Stoga se ovaj rad u određenoj mjeri može smatrati manje korisnim kao temelj za daljnju nadogradnju postojeće literature o tematici a sigurno o mogućnostima povezivanja s idejama Prosvjetiteljstva. (MP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{jirsak_rijecka_2022,\n\taddress = {Rijeka},\n\ttitle = {Riječka kompanija i austrijska historiografija},\n\tisbn = {978-953-8303-19-7},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tbooktitle = {Riječka kompanija 1750. - 1826},\n\tpublisher = {Muzej grada Rijeke},\n\teditor = {Jirsak, Libuše},\n\tyear = {2022},\n\tnote = {Autorica u ovom kratkom prilogu u nekoj mjeri potvrđuje zapravo koliko je malo pažnje do sada posvećeno povijesti Tršćansko-Riječke kompanije. Jirsak upućuje na najraniju literaturu koja se pojavila još krajem 19. stoljeća, koja se odnosila na kompaniju, ali u kontekstu cjelokupne proizvodnje šećera unutar Habsburške Monarhije. Naglasak se stavlja na važnost pionirskog istraživanja Hofmanna, koji je prvi posvetio pažnju povijesti same kompanije, a ne samo kao dio šireg mercantilističkog svjetonazora koji je prevladavao u 18. stoljeću u Nasljednim zemljama. Autorica nadalje vrlo kratko upućuje i na značajan doprinos Helme Houtman-De Smedt, koja je prva koristila izvore pohranjene u arhivima u Antwerpenu, ali i ona promatra kompaniju i sačuvanu korespondenciju najvažnijih poduzetnika prije svega u kontekstu općeg poslovnog života poduzetnika Charlesa Prolija. Prilog autorice pruža zapravo vrlo ograničen prikaz postojeće literature i pažnje koja je pritom posvećena Tršćansko-Riječkoj kompaniji. Osim toga, isticanjem isključivo austrijske historiografije, u drugi plan stavlja važnost literature na drugim jezicima poput nizozemskog, francuskog, engleskog i hrvatskog. Stoga se ovaj rad u određenoj mjeri može smatrati manje korisnim kao temelj za daljnju nadogradnju postojeće literature o tematici a sigurno o mogućnostima povezivanja s idejama Prosvjetiteljstva. (MP)},\n\tkeywords = {18. st. {\\textbar}2 nskps, Ekonomski uvjeti, Riječka Kompanija {\\textbar}2 nskps, Rijeka},\n\tpages = {191--197},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Urbano Arnoldt, prvi riječki menadžer.\n \n \n \n\n\n \n Lukežić, I.,\n editor.\n \n\n\n \n\n\n\n In Lukežić, I., editor(s), Riječka kompanija 1750. - 1826. Muzej grada Rijeke, Rijeka, 2022.\n Lukežić u ovom prilogu detaljno razrađuje život jednog od najvažnijih glavnih aktera u osnivanju Tršćansko-Riječke kompanije, flamanskog poduzetnika Urbana Arnoldta iz Antwerpena. Prije svega, autor naglašava kako je Arnoldt, zahvaljujući svom prethodnom znanju i utjecaju na poslovni život u Antwerpenu, bio logičan izbor za prvog „menadžera“ kompanije u Rijeci. Na temelju konzultirane korespondencije Arnoldta, sačuvane u arhivu u Rijeci – uključujući i bilješke cara Josipa II. te inventar Arnoldtove imovine nakon njegove smrti – Lukežić je u ovom radu uspio rekonstruirati gotovo cijelu mrežu Arnoldtovih kontakata s drugim važnim poduzetnicima, bankarima i trgovcima iz različitih europskih regija. Kako i sam autor navodi, ova poslovna pisma ne prikazuju samo svakodnevne transakcije, već pružaju i uvid u taktike i način razmišljanja različitih trgovaca. Iako autor, kao i mnogi drugi u ovom zborniku radova, ne uspostavlja eksplicitnu vezu s prosvjetiteljskim idealima tog vremena, iz analize izvora jasno proizlazi da se život Arnoldta i njegov doprinos u osnivanju i procvatu kompanije mogu smjestiti u okvir ideje aristokratske države, koja je bila karakteristična za strukturu moći u južnim regijama Nizozemlja u osamnaestom stoljeću. U tom smislu, ovaj rad se može usporediti s prilogom Helme Houtman-De Smedt, koja je svoju doktorsku disertaciju posvetila drugom važnom akteru u osnivanju Tršćansko-Riječke kompanije – Charlesu Proliju. (MP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{lukezic_urbano_2022,\n\taddress = {Rijeka},\n\ttitle = {Urbano {Arnoldt}, prvi riječki menadžer},\n\tisbn = {978-953-8303-19-7},\n\tlanguage = {hrv},\n\tbooktitle = {Riječka kompanija 1750. - 1826},\n\tpublisher = {Muzej grada Rijeke},\n\teditor = {Lukežić, Irvin},\n\tyear = {2022},\n\tnote = {Lukežić u ovom prilogu detaljno razrađuje život jednog od najvažnijih glavnih aktera u osnivanju Tršćansko-Riječke kompanije, flamanskog poduzetnika Urbana Arnoldta iz Antwerpena. Prije svega, autor naglašava kako je Arnoldt, zahvaljujući svom prethodnom znanju i utjecaju na poslovni život u Antwerpenu, bio logičan izbor za prvog „menadžera“ kompanije u Rijeci. Na temelju konzultirane korespondencije Arnoldta, sačuvane u arhivu u Rijeci – uključujući i bilješke cara Josipa II. te inventar Arnoldtove imovine nakon njegove smrti – Lukežić je u ovom radu uspio rekonstruirati gotovo cijelu mrežu Arnoldtovih kontakata s drugim važnim poduzetnicima, bankarima i trgovcima iz različitih europskih regija. Kako i sam autor navodi, ova poslovna pisma ne prikazuju samo svakodnevne transakcije, već pružaju i uvid u taktike i način razmišljanja različitih trgovaca. Iako autor, kao i mnogi drugi u ovom zborniku radova, ne uspostavlja eksplicitnu vezu s prosvjetiteljskim idealima tog vremena, iz analize izvora jasno proizlazi da se život Arnoldta i njegov doprinos u osnivanju i procvatu kompanije mogu smjestiti u okvir ideje aristokratske države, koja je bila karakteristična za strukturu moći u južnim regijama Nizozemlja u osamnaestom stoljeću. U tom smislu, ovaj rad se može usporediti s prilogom Helme Houtman-De Smedt, koja je svoju doktorsku disertaciju posvetila drugom važnom akteru u osnivanju Tršćansko-Riječke kompanije – Charlesu Proliju. (MP)},\n\tkeywords = {18. st. {\\textbar}2 nskps, Ekonomski uvjeti, Riječka Kompanija {\\textbar}2 nskps, Rijeka},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Povlastice Kompanije 1775.-1804.\n \n \n \n\n\n \n Hofmann, V.,\n editor.\n \n\n\n \n\n\n\n In Hofmann, V., editor(s), Riječka kompanija 1750. - 1826, pages 103–132. Muzej grada Rijeke, Rijeka, 2022.\n U ovom opsežnom prikazu na prvi pogled se čini da je prvi dio možda korisniji za dobivanje jasnijeg uvida u primjenu prosvjetiteljskih ideja na djelovanje Tršćansko-Riječke kompanije. Međutim, posebno je zanimljivo kako se Hofmann u ovom radu fokusira na drugu povlasticu koja je kompaniji dodijeljena nakon što je prvih 25 godina njezina postojanja isteklo. Autor detaljno analizira nova pravila i nove dogovore koji su tada postignuti, pri čemu se naglasak stavlja na učinkovitiju organizaciju, bolje upravljanje, jasniju strukturu dioničara i veću transparentnost. To se uklapa u prosvjetiteljsko razmišljanje o korisnosti (utilitarizam) i racionalnom upravljanju: država intervenira, ali ne proizvoljno, već na temelju promišljenih i kontroliranih reformi. Dijelovi koji slijede odnose se prvenstveno na konkretne brojke vezane uz proizvodnju šećera, kao i na trgovačke aktivnosti kompanije, nad kojima se nastojalo uspostaviti određeni monopol. Naglasak se stavlja na napredak koji je karakterizirao kompaniju i na merkantilistički način razmišljanja, iako se pokazuje da su vanjski čimbenici poput ratovanja zapravo imali najveći utjecaj na prekid procvata trgovine riječke kompanije. Autor se u svom radu oslanja na već spomenute brojčane podatke koje je pronašao u različitim izvorima vezanima uz kompaniju, ali također dodaje i vizualne izvore koji prikazuju proizvodnju šećera u 18. stoljeću. Zbog obilja predstavljenih brojčanih podataka, ovo djelo je svakako korisno za dublje istraživanje financijskog i kapitalističkog aspekta kompanije, iako nešto manje u pogledu cirkulacije prosvjetiteljskih ideja među različitim akterima. (MP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{hofmann_povlastice_2022,\n\taddress = {Rijeka},\n\ttitle = {Povlastice {Kompanije} 1775.-1804.},\n\tisbn = {978-953-8303-19-7},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tbooktitle = {Riječka kompanija 1750. - 1826},\n\tpublisher = {Muzej grada Rijeke},\n\teditor = {Hofmann, Viktor},\n\tyear = {2022},\n\tnote = {U ovom opsežnom prikazu na prvi pogled se čini da je prvi dio možda korisniji za dobivanje jasnijeg uvida u primjenu prosvjetiteljskih ideja na djelovanje Tršćansko-Riječke kompanije. Međutim, posebno je zanimljivo kako se Hofmann u ovom radu fokusira na drugu povlasticu koja je kompaniji dodijeljena nakon što je prvih 25 godina njezina postojanja isteklo. Autor detaljno analizira nova pravila i nove dogovore koji su tada postignuti, pri čemu se naglasak stavlja na učinkovitiju organizaciju, bolje upravljanje, jasniju strukturu dioničara i veću transparentnost. To se uklapa u prosvjetiteljsko razmišljanje o korisnosti (utilitarizam) i racionalnom upravljanju: država intervenira, ali ne proizvoljno, već na temelju promišljenih i kontroliranih reformi. Dijelovi koji slijede odnose se prvenstveno na konkretne brojke vezane uz proizvodnju šećera, kao i na trgovačke aktivnosti kompanije, nad kojima se nastojalo uspostaviti određeni monopol. Naglasak se stavlja na napredak koji je karakterizirao kompaniju i na merkantilistički način razmišljanja, iako se pokazuje da su vanjski čimbenici poput ratovanja zapravo imali najveći utjecaj na prekid procvata trgovine riječke kompanije. Autor se u svom radu oslanja na već spomenute brojčane podatke koje je pronašao u različitim izvorima vezanima uz kompaniju, ali također dodaje i vizualne izvore koji prikazuju proizvodnju šećera u 18. stoljeću. Zbog obilja predstavljenih brojčanih podataka, ovo djelo je svakako korisno za dublje istraživanje financijskog i kapitalističkog aspekta kompanije, iako nešto manje u pogledu cirkulacije prosvjetiteljskih ideja među različitim akterima. (MP)},\n\tkeywords = {18. st. {\\textbar}2 nskps, Ekonomski uvjeti, Riječka Kompanija {\\textbar}2 nskps, Rijeka},\n\tpages = {103--132},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Rijeka i trgovačke kompanije.\n \n \n \n\n\n \n Dubrović, E.,\n editor.\n \n\n\n \n\n\n\n In Dubrović, E., editor(s), Riječka kompanija 1750. - 1826, pages 11–22. Muzej grada Rijeke, Rijeka, 2022.\n U ovom radu autor naglašava usmjerenje politike austrijskog dvora prema pomorskim aktivnostima, pri čemu su novodobivane regije južnog Nizozemlja predstavljale važan poticaj za jačanje pomorskih aktivnosti. Promicanjem trgovine među različitim austrijskim nasljednim zemljama te proglašenjem Trsta i Rijeke slobodnim lukama, kao stvaranje konkurencije Mlecima, postaje jasno kako je u kontekstu prosvjetiteljstva ideja nacionalne i ekonomske konkurencije dobivala sve veći značaj. Izazov da se nadmaše Mleci u pomorstvu odražava prosvjetiteljsku ideju prema kojoj su napredak i konkurencija bili ključni za razvoj moderne države. Korištenjem regije južnog Nizozemlja kao gospodarskog motora svojih pomorskih ambicija, austrijske su vlasti težile ne samo jačanju vlastitog carstva, već i koraku prema integriranijoj i prosvijećenijoj državi. Austrijski je dvor, naravno, crpio inspiraciju iz Engleske i drugih kolonijalnih sila koje su još od 17. stoljeća aktivno provodile politiku usmjerenu na ostvarivanje dobiti, iako isprva bez većeg uspjeha. Promjena dolazi, kako Dubrović dalje pojašnjava u svom članku, nakon razmatranja prethodno osnovanih kompanija, osobito kada se počinje intenzivno ulagati iz flamanskih zemalja u regije Jadranskog mora koje su “zaostajale” u razvoju. Autor zatim donosi kronološki pregled osnutka Tršćansko-Riječke kompanije, nakon čega detaljno analizira konkretne udjele različitih dioničara iz Antwerpena. Rad se oslanja na niz arhivskih izvora koji su već bili poznati iz prethodnih istraživanja na temu kompanije. Uvodni dio pruža vrijedan uvid u to kako se, u doba Marije Terezije i u širem kontekstu prosvjetiteljstva, naglasak stavljao na povezivanje različitih dijelova kroz osnivanje trgovačkih kompanija, vođenih načelima racionalnosti, napretka te promicanja gospodarskog i političkog jedinstva. (MP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{dubrovic_rijeka_2022,\n\taddress = {Rijeka},\n\ttitle = {Rijeka i trgovačke kompanije},\n\tisbn = {978-953-8303-19-7},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tbooktitle = {Riječka kompanija 1750. - 1826},\n\tpublisher = {Muzej grada Rijeke},\n\teditor = {Dubrović, Ervin},\n\tyear = {2022},\n\tnote = {U ovom radu autor naglašava usmjerenje politike austrijskog dvora prema pomorskim aktivnostima, pri čemu su novodobivane regije južnog Nizozemlja predstavljale važan poticaj za jačanje pomorskih aktivnosti. Promicanjem trgovine među različitim austrijskim nasljednim zemljama te proglašenjem Trsta i Rijeke slobodnim lukama, kao stvaranje konkurencije Mlecima, postaje jasno kako je u kontekstu prosvjetiteljstva ideja nacionalne i ekonomske konkurencije dobivala sve veći značaj. Izazov da se nadmaše Mleci u pomorstvu odražava prosvjetiteljsku ideju prema kojoj su napredak i konkurencija bili ključni za razvoj moderne države. Korištenjem regije južnog Nizozemlja kao gospodarskog motora svojih pomorskih ambicija, austrijske su vlasti težile ne samo jačanju vlastitog carstva, već i koraku prema integriranijoj i prosvijećenijoj državi. Austrijski je dvor, naravno, crpio inspiraciju iz Engleske i drugih kolonijalnih sila koje su još od 17. stoljeća aktivno provodile politiku usmjerenu na ostvarivanje dobiti, iako isprva bez većeg uspjeha. Promjena dolazi, kako Dubrović dalje pojašnjava u svom članku, nakon razmatranja prethodno osnovanih kompanija, osobito kada se počinje intenzivno ulagati iz flamanskih zemalja u regije Jadranskog mora koje su “zaostajale” u razvoju. Autor zatim donosi kronološki pregled osnutka Tršćansko-Riječke kompanije, nakon čega detaljno analizira konkretne udjele različitih dioničara iz Antwerpena. Rad se oslanja na niz arhivskih izvora koji su već bili poznati iz prethodnih istraživanja na temu kompanije. Uvodni dio pruža vrijedan uvid u to kako se, u doba Marije Terezije i u širem kontekstu prosvjetiteljstva, naglasak stavljao na povezivanje različitih dijelova kroz osnivanje trgovačkih kompanija, vođenih načelima racionalnosti, napretka te promicanja gospodarskog i političkog jedinstva. (MP)},\n\tkeywords = {18. st. {\\textbar}2 nskps, Ekonomski uvjeti, Riječka Kompanija {\\textbar}2 nskps, Rijeka},\n\tpages = {11--22},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Osnivanje i počeci Riječke kompanije.\n \n \n \n\n\n \n Hofmann, V.,\n editor.\n \n\n\n \n\n\n\n In Hofmann, V., editor(s), Riječka kompanija 1750. - 1826, pages 23–47. Muzej grada Rijeke, Rijeka, 2022.\n Hofmanna se zapravo može smatrati austrijskim pandanom Michielsena i Houtman-De Smedt iz Antwerpena. Kao i mnoštvo drugih autora koji su dali svoj doprinos ovom zborniku o Tršćansko-Riječkoj kompaniji, i on naglašava važnost ulaganja poduzetnika podrijetlom iz regije južnog Nizozemlja. Također donosi kronološki pregled nastanka kompanije, pri čemu stavlja poseban naglasak na pregovore koji su se vodili između različitih aktera koji su imali utjecaj na osnivanje kompanije. Tako, primjerice, ističe kako je Mariji Tereziji bila dana garancija da će se pokušati izbjeći monopolistička šteta prilikom odobravanja povlastice u listopadu 1750. Kao i u drugim prilozima, i ovdje se kroz analizu međusobne komunikacije i temeljitu obradu ključnih izvora iz različitih konzultiranih arhiva na posredan način ponovno otkrivaju prosvjetiteljski elementi racionalnosti i napretka, ekonomskog utilitarizma, centralizacije i učinkovitog upravljanja, kao i povezivanja različitih teritorija pod austrijskom vlašću – koji zajedno čine temeljnu kombinaciju za uspjeh riječke kompanije tijekom nekoliko desetljeća. Poput drugih autora, i Hofmann u svom radu u središte stavlja vlasnike, dioničare te obilježja proizvodnje unutar same kompanije. Uključivanjem brojčanih podataka pruža jasan uvid u poslovni i financijski život osamnaestog stoljeća. Osim tipičnih arhivskih dokumenata o osnivanju kompanije, Hofmann koristi i putopise kao dodatne izvore, što ga razlikuje od ostalih autora u istom zborniku. Kao i ostali prilozi, i Hofmannovo djelo predstavlja dobru polaznu točku za razumijevanje utjecaja flamanskih ulaganja na modernizaciju Rijeke u kontekstu toga vremena. (MP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{hofmann_osnivanje_2022,\n\taddress = {Rijeka},\n\ttitle = {Osnivanje i počeci {Riječke} kompanije},\n\tisbn = {978-953-8303-19-7},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tbooktitle = {Riječka kompanija 1750. - 1826},\n\tpublisher = {Muzej grada Rijeke},\n\teditor = {Hofmann, Viktor},\n\tyear = {2022},\n\tnote = {Hofmanna se zapravo može smatrati austrijskim pandanom Michielsena i Houtman-De Smedt iz Antwerpena. Kao i mnoštvo drugih autora koji su dali svoj doprinos ovom zborniku o Tršćansko-Riječkoj kompaniji, i on naglašava važnost ulaganja poduzetnika podrijetlom iz regije južnog Nizozemlja. Također donosi kronološki pregled nastanka kompanije, pri čemu stavlja poseban naglasak na pregovore koji su se vodili između različitih aktera koji su imali utjecaj na osnivanje kompanije. Tako, primjerice, ističe kako je Mariji Tereziji bila dana garancija da će se pokušati izbjeći monopolistička šteta prilikom odobravanja povlastice u listopadu 1750. Kao i u drugim prilozima, i ovdje se kroz analizu međusobne komunikacije i temeljitu obradu ključnih izvora iz različitih konzultiranih arhiva na posredan način ponovno otkrivaju prosvjetiteljski elementi racionalnosti i napretka, ekonomskog utilitarizma, centralizacije i učinkovitog upravljanja, kao i povezivanja različitih teritorija pod austrijskom vlašću – koji zajedno čine temeljnu kombinaciju za uspjeh riječke kompanije tijekom nekoliko desetljeća. Poput drugih autora, i Hofmann u svom radu u središte stavlja vlasnike, dioničare te obilježja proizvodnje unutar same kompanije. Uključivanjem brojčanih podataka pruža jasan uvid u poslovni i financijski život osamnaestog stoljeća. Osim tipičnih arhivskih dokumenata o osnivanju kompanije, Hofmann koristi i putopise kao dodatne izvore, što ga razlikuje od ostalih autora u istom zborniku. Kao i ostali prilozi, i Hofmannovo djelo predstavlja dobru polaznu točku za razumijevanje utjecaja flamanskih ulaganja na modernizaciju Rijeke u kontekstu toga vremena. (MP)},\n\tkeywords = {18. st. {\\textbar}2 nskps, Ekonomski uvjeti, Riječka Kompanija {\\textbar}2 nskps, Rijeka},\n\tpages = {23--47},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Trgovci i bankari iz Antwerpena, Bruxellesa, Amsterdama i Beča.\n \n \n \n\n\n \n Lukežić, I.,\n editor.\n \n\n\n \n\n\n\n In Lukežić, I., editor(s), Riječka kompanija 1750. - 1826, pages 83–102. Muzej grada Rijeke, Rijeka, 2022.\n Ovaj prilog nudi vrlo detaljan uvid u pozadinu različitih dioničara i investitora u Rijeci. Iz konzultiranih izvora proizlazi da su tijekom pregovora između austrijskog dvora i imenovanih vođa kompanije upravo investitori i dioničari iz Antwerpena imali najveći utjecaj. Oni su, s jedne strane, vršili pritisak da se sjedište kompanije premjesti u Rijeku, a s druge strane da austrijski vladar odobri monopol nad rafiniranjem šećera. Svi dioničari i investitori pripadali su financijskoj eliti i bankarskom sloju Antwerpena te drugih gradova iz kojih su potjecali. Na taj način autor, možda i nesvjesno, stavlja naglasak na koncept aristokratske države u razdoblju prosvjetiteljstva. U toj vrsti države politička i društvena moć ostaje pretežito u rukama aristokracije, što je jasno vidljivo u kontekstu osnivanja kompanije. Autor nadalje detaljno obrađuje razne obitelji poput Proli, Moretus, Wellens, Borrekens i Cornelissen iz Antwerpena, kao i dioničare podrijetlom iz Bruxellesa, Amsterdama i Beča. Vidljive su međusobne obiteljske veze, što dodatno pojašnjava kako je u tim regijama južnog Nizozemlja moć i dalje uglavnom koncentrirana u rukama plemstva, često putem nasljednih titula, privilegija i političkog utjecaja. Čak je i Marija Terezija bila dioničarka kompanije, pri čemu autor dodatno naglašava kako je vladarica slijedila ideje svojeg oca da su navigacija i trgovina najvažniji stupovi države. Ovaj rad zasigurno može poslužiti kao korisno sredstvo za jasnije razumijevanje ključnih aktera u sačuvanoj korespondenciji koja se nalazi u raznim arhivima. (MP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{lukezic_trgovci_2022,\n\taddress = {Rijeka},\n\ttitle = {Trgovci i bankari iz {Antwerpena}, {Bruxellesa}, {Amsterdama} i {Beča}},\n\tisbn = {978-953-8303-19-7},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tbooktitle = {Riječka kompanija 1750. - 1826},\n\tpublisher = {Muzej grada Rijeke},\n\teditor = {Lukežić, Irvin},\n\tyear = {2022},\n\tnote = {Ovaj prilog nudi vrlo detaljan uvid u pozadinu različitih dioničara i investitora u Rijeci. Iz konzultiranih izvora proizlazi da su tijekom pregovora između austrijskog dvora i imenovanih vođa kompanije upravo investitori i dioničari iz Antwerpena imali najveći utjecaj. Oni su, s jedne strane, vršili pritisak da se sjedište kompanije premjesti u Rijeku, a s druge strane da austrijski vladar odobri monopol nad rafiniranjem šećera. Svi dioničari i investitori pripadali su financijskoj eliti i bankarskom sloju Antwerpena te drugih gradova iz kojih su potjecali. Na taj način autor, možda i nesvjesno, stavlja naglasak na koncept aristokratske države u razdoblju prosvjetiteljstva. U toj vrsti države politička i društvena moć ostaje pretežito u rukama aristokracije, što je jasno vidljivo u kontekstu osnivanja kompanije. Autor nadalje detaljno obrađuje razne obitelji poput Proli, Moretus, Wellens, Borrekens i Cornelissen iz Antwerpena, kao i dioničare podrijetlom iz Bruxellesa, Amsterdama i Beča. Vidljive su međusobne obiteljske veze, što dodatno pojašnjava kako je u tim regijama južnog Nizozemlja moć i dalje uglavnom koncentrirana u rukama plemstva, često putem nasljednih titula, privilegija i političkog utjecaja. Čak je i Marija Terezija bila dioničarka kompanije, pri čemu autor dodatno naglašava kako je vladarica slijedila ideje svojeg oca da su navigacija i trgovina najvažniji stupovi države. Ovaj rad zasigurno može poslužiti kao korisno sredstvo za jasnije razumijevanje ključnih aktera u sačuvanoj korespondenciji koja se nalazi u raznim arhivima. (MP)},\n\tkeywords = {18. st. {\\textbar}2 nskps, Ekonomski uvjeti, Riječka Kompanija {\\textbar}2 nskps, Rijeka},\n\tpages = {83--102},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Katolički svećenik između Crkve i države od 18. do početka 20. stoljeća.\n \n \n \n\n\n \n Patafta, D.\n\n\n \n\n\n\n Bogoslovska smotra, 99(3): 503–532. 2022.\n Crkveni povjesničar Patafta na temelju sekundarne literature raspravlja o formaciji, identitetu i ulozi katoličkog svećenika u Habsburškoj Monarhiji u kontekstu značajnih političkih, ideoloških i društvenih mijena tijekom 18., 19. i početkom 20. stoljeća. Autor je analizom brojne literature prikazao kako su prosvjetiteljstvo, jozefinizam (temeljen na teološkim pokretima jansenizma, febronijanizma i episkopalizma), liberalizam i konzervativizam utjecali na odnos Crkve i države, a potom i položaj Crkve i uloge svećenika u društvu koje se od polovice 19. stoljeća sekularizira. Prosvjetiteljstvo promatra kao idejni okvir države prosvjećenog apsolutizma koja se konkretizirala u jozefinskim reformama, što je kasnije utjecalo na formiranje liberalizma. Iako rad obuhvaća proučavanje intenzivnih mijena u širokom vremenskom okviru, tekst je konzistentan i pruža planirani pregled. Nedostatak rada očituje se u nepotrebnom kratkom osvrtu na ulogu svećenika nakon Prvog i Drugog svjetskog rata te dijelu zaključka koji počinje osvrtom na suvremenu ulogu svećenika i tvrdnju da se „bit svećeništva kroz stoljeća u Crkvi“ nije promijenila, a o čemu se u radu ne raspravlja. U drugom dijelu zaključka autor konzistentno potvrđuje razrađenu tezu da se uloga i identitet svećenika bitno mijenja pod utjecajem jozefinskih reformi i kasnijih društvenih, političkih, ideoloških, ali i unutarcrkvenih kretanja. Rad je pregledan i koristan jer iz suvremene historiografske perspektive može poslužiti boljem razumijevanju starije historiografije o obrađenoj problematici.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@article{patafta_katolicki_2022,\n\ttitle = {Katolički svećenik između {Crkve} i države od 18. do početka 20. stoljeća},\n\tvolume = {99},\n\tlanguage = {hr},\n\tnumber = {3},\n\tjournal = {Bogoslovska smotra},\n\tauthor = {Patafta, Daniel},\n\tyear = {2022},\n\tnote = {Crkveni povjesničar Patafta na temelju sekundarne literature raspravlja o formaciji, identitetu i ulozi katoličkog svećenika u Habsburškoj Monarhiji u kontekstu značajnih političkih, ideoloških i društvenih mijena tijekom 18., 19. i početkom 20. stoljeća. Autor je analizom brojne literature prikazao kako su prosvjetiteljstvo, jozefinizam (temeljen na teološkim pokretima jansenizma, febronijanizma i episkopalizma), liberalizam i konzervativizam utjecali na odnos Crkve i države, a potom i položaj Crkve i uloge svećenika u društvu koje se od polovice 19. stoljeća sekularizira. Prosvjetiteljstvo promatra kao idejni okvir države prosvjećenog apsolutizma koja se konkretizirala u jozefinskim reformama, što je kasnije utjecalo na formiranje liberalizma. Iako rad obuhvaća proučavanje intenzivnih mijena u širokom vremenskom okviru, tekst je konzistentan i pruža planirani pregled. Nedostatak rada očituje se u nepotrebnom kratkom osvrtu na ulogu svećenika nakon Prvog i Drugog svjetskog rata te dijelu zaključka koji počinje osvrtom na suvremenu ulogu svećenika i tvrdnju da se „bit svećeništva kroz stoljeća u Crkvi“ nije promijenila, a o čemu se u radu ne raspravlja. U drugom dijelu zaključka autor konzistentno potvrđuje razrađenu tezu da se uloga i identitet svećenika bitno mijenja pod utjecajem jozefinskih reformi i kasnijih društvenih, političkih, ideoloških, ali i unutarcrkvenih kretanja. Rad je pregledan i koristan jer iz suvremene historiografske perspektive može poslužiti boljem razumijevanju starije historiografije o obrađenoj problematici.},\n\tkeywords = {katoličko prosvjetiteljstvo, prosvjetiteljstvo i revolucija},\n\tpages = {503--532},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 2021\n \n \n (3)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Andrija Dorotić – Filozof?.\n \n \n \n \n\n\n \n Barbarić, D.\n\n\n \n\n\n\n Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 47(2): 489–509. 2021.\n U članku Damir Barbarić postavlja pitanje može li se Andrija Dorotić smatrati filozofom, odnosno možemo li ga smjestiti u povijest hrvatske filozofije. Na temelju analize Dorotićeva djela Barbarić dokazuje da on nije bio filozof u strogom smislu riječi, ali da se kao profesor teologije bavio i filozofijom. Barbarićevo istraživanje je usredotočeno na jedno Dorotičevo objavljeno djelo i na druga neobjavljena djela koja se nalaze u rukopisu, a tiču se filozofske materije. Dorotićeva promišljanja su stajala pod utjecajem stare skolastike i nove moderne filozofije, kao i filozofskih strujanja prosvjetiteljstva njegova vremena. Ali nikada nije napustio nit skolastičke filozofske škole jer bi to značilo sudar s crkvenim autoritetom. Međutim, Dorotić nije bio lišen prosvjetiteljskog utjecaja. Nedostatak je što Barbarić nije uspio precizno utvrditi odakle su dolazili antiprosvjetiteljski utjecaji na Dorotića izvan uska crkvenog okvira. Barbarić stavlja Dorotića u širi hrvatski nacionalni povijesni kontekst i smatra da se poput drugih hrvatskih mislioca nije mogao posvetiti dubljem filozofskom studiju i filozofiranju jer su mu narodno-politički ciljevi bili prioritet. Rad je koristan za istraživanje dodira tradicionalne skolastike i prosvjetiteljstva na primjeru Dorotića i njegova bavljenja filozofijom. (SK)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"AndrijaPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@article{barbaric_andrija_2021,\n\tseries = {94},\n\ttitle = {Andrija {Dorotić} – {Filozof}?},\n\tvolume = {47},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/273588},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tnumber = {2},\n\tjournal = {Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine},\n\tauthor = {Barbarić, Damir},\n\tyear = {2021},\n\tnote = {U članku Damir Barbarić postavlja pitanje može li se Andrija Dorotić smatrati filozofom, odnosno možemo li ga smjestiti u povijest hrvatske filozofije. Na temelju analize Dorotićeva djela Barbarić dokazuje da on nije bio filozof u strogom smislu riječi, ali da se kao profesor teologije bavio i filozofijom. Barbarićevo istraživanje je usredotočeno na jedno Dorotičevo objavljeno djelo i na druga neobjavljena djela koja se nalaze u rukopisu, a tiču se filozofske materije. Dorotićeva promišljanja su stajala pod utjecajem stare skolastike i nove moderne filozofije, kao i filozofskih strujanja prosvjetiteljstva njegova vremena. Ali nikada nije napustio nit skolastičke filozofske škole jer bi to značilo sudar s crkvenim autoritetom. Međutim, Dorotić nije bio lišen prosvjetiteljskog utjecaja. Nedostatak je što Barbarić nije uspio precizno utvrditi odakle su dolazili antiprosvjetiteljski utjecaji na Dorotića izvan uska crkvenog okvira. Barbarić stavlja Dorotića u širi hrvatski nacionalni povijesni kontekst i smatra da se poput drugih hrvatskih mislioca nije mogao posvetiti dubljem filozofskom studiju i filozofiranju jer su mu narodno-politički ciljevi bili prioritet.  Rad je koristan za istraživanje dodira tradicionalne skolastike i prosvjetiteljstva na primjeru Dorotića i njegova bavljenja filozofijom. (SK)},\n\tkeywords = {moderna filozofija, skolastička filozofija},\n\tpages = {489--509},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Karl Anton von Martini i recepcija njegovih djela na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu.\n \n \n \n\n\n \n Novosel, Z.\n\n\n \n\n\n\n Godišnjak njemačke zajednice / DG jahrbuch, 28: 111–122. 2021.\n Autor je povjesničar i u članku analizira utjecaj sveučilišnog profesora i bečkog pravnika K. A. von Martinija na radove profesora prirodnog i općeg javnog prava u Zagrebu. Cilj rada je na temelju pravnih djela K. A. von Martinija i radova zagrebačkih profesora istaknuti intenzitet razmjene pravnog znanja između Beča i Zagreba u drugoj polovici 18. i početkom 19. stoljeća. Rad se fokusira na nekoliko odabranih pravnih djela, usporedivih zbog fokusa na pravna polja prirodnog i općeg javnog prava. Za kontekstualizaciju istraživanja autor se koristi nekim značajkama prosvjetiteljstva, poput reformskih politika i disciplinarnog formiranja prirodnog, općeg javnog i međunarodnog prava u akademskim krugovima njemačkih protestantskih sveučilišta te utjecaja tih procesa na prilike u Habsburškoj Monarhiji. Rad je ograničen na specifični metodološki pristup, koji ne analizira dubinski sadržaj pravnih ideja, nego detekciju transfera znanja putem referenciranja zagrebačkih autora na pojedine pravne aksiome K. A. von Martinija. Autor istraživanjem sugerira da se smjenom profesora na zagrebačkoj katedri za prirodno, opće javno i međunarodno pravo može zamijetiti pad akademskog interesa za ovu pravnu materiju u prvim desetljećima 19. stoljeća. Rad prezentira relativno nepoznatu izvornu građu i koristi digitalne alate u svrhu izrade modela za istraživanje transfera znanja u razdoblju kasnog prosvjetiteljstva. (ZN)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{novosel_karl_2021,\n\ttitle = {Karl {Anton} von {Martini} i recepcija njegovih djela na {Kraljevskoj} akademiji znanosti u {Zagrebu}},\n\tvolume = {28},\n\tabstract = {Austrijski pravnik i jedan od vodećih aktera prosvjetiteljskih reformi Marije Terezije, Karl Anton von Martini (1726.-1800.), svojim je radovima iz područja prirodnog i općeg javnog prava u velikoj mjeri odredio intelektualni sadržaj visokoškolske nastave iz tog područja. Kao jedina propisana udžbenička literatura za to polje pravne znanosti prema temeljnom školskom aktu za Ugarsku, Ratio educationis (1777.), Martinijeva su djela imala središnju ulogu u transferu znanja među profesore i studente na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu. Iz tog razloga ona predstavljaju relevantan izvor za razumijevanje intelektualnog stvaralaštva zagrebačkih profesora, ali se u ovom radu postavlja i pitanje dugotrajnosti recepcije Martinijeve misli u hrvatskom akademskom krugu.},\n\tlanguage = {Hrvatski},\n\tjournal = {Godišnjak njemačke zajednice / DG jahrbuch},\n\tauthor = {Novosel, Zrinko},\n\tyear = {2021},\n\tnote = {Autor je povjesničar i u članku analizira utjecaj sveučilišnog profesora i bečkog pravnika K. A. von Martinija na radove profesora prirodnog i općeg javnog prava u Zagrebu. Cilj rada je na temelju pravnih djela K. A. von Martinija i radova zagrebačkih profesora istaknuti intenzitet razmjene pravnog znanja između Beča i Zagreba u drugoj polovici 18. i početkom 19. stoljeća. Rad se fokusira na nekoliko odabranih pravnih djela, usporedivih zbog fokusa na pravna polja prirodnog i općeg javnog prava. Za kontekstualizaciju istraživanja autor se koristi nekim značajkama prosvjetiteljstva, poput reformskih politika i disciplinarnog formiranja prirodnog, općeg javnog i međunarodnog prava u akademskim krugovima njemačkih protestantskih sveučilišta te utjecaja tih procesa na prilike u Habsburškoj Monarhiji. Rad je ograničen na specifični metodološki pristup, koji ne analizira dubinski sadržaj pravnih ideja, nego detekciju transfera znanja putem referenciranja zagrebačkih autora na pojedine pravne aksiome K. A. von Martinija. Autor istraživanjem sugerira da se smjenom profesora na zagrebačkoj katedri za prirodno, opće javno i međunarodno pravo može zamijetiti pad akademskog interesa za ovu pravnu materiju u prvim desetljećima 19. stoljeća. Rad prezentira relativno nepoznatu izvornu građu i koristi digitalne alate u svrhu izrade modela za istraživanje transfera znanja u razdoblju kasnog prosvjetiteljstva. (ZN)},\n\tpages = {111--122},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n Austrijski pravnik i jedan od vodećih aktera prosvjetiteljskih reformi Marije Terezije, Karl Anton von Martini (1726.-1800.), svojim je radovima iz područja prirodnog i općeg javnog prava u velikoj mjeri odredio intelektualni sadržaj visokoškolske nastave iz tog područja. Kao jedina propisana udžbenička literatura za to polje pravne znanosti prema temeljnom školskom aktu za Ugarsku, Ratio educationis (1777.), Martinijeva su djela imala središnju ulogu u transferu znanja među profesore i studente na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu. Iz tog razloga ona predstavljaju relevantan izvor za razumijevanje intelektualnog stvaralaštva zagrebačkih profesora, ali se u ovom radu postavlja i pitanje dugotrajnosti recepcije Martinijeve misli u hrvatskom akademskom krugu.\n
\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Circulation of Knowledge about Natural Law in the Habsburg Monarchy: the Public Examinations of Zagreb Professors Vinko Kalafatić and Pavao Antun Marković.\n \n \n \n\n\n \n Novosel, Z.\n\n\n \n\n\n\n Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 53(3): 153–168. 2021.\n Autor je povjesničar i u radu analizira transfer i modifikacije prirodno-pravnog znanja u radovima Vinka Kalafatića i Pavla Antuna Markovića, profesora na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu. U radu se kreće od pretpostavke da je čvrsti institucionalni okvir unutar kojeg je smješteno djelovanje profesora u Habsburškoj Monarhiji uvjetovao pravnu produkciju dvojice profesora, ali se na temelju izvornih radova iz područja prirodnog prava argumentira da su modifikacije znanja u tom području postojale na lokalnoj i individualnoj razini. Obuhvaćeno je razdoblje od 1780.-ih do 1810.-ih godina. Od prosvjetiteljskih karakteristika istaknuta je reforma pravnog kurikuluma, koja je na prvo mjesto stavila legitimaciju apsolutističke vlasti putem prirodnog prava, ali i naglasila važnost praktičnog znanja u javnoj upravi, politici i ekonomiji. Rad je ograničen brojem izvornih tekstova i analiziranih tema te je za potpuniju sliku potrebno konzultirati djela ostalih autora iz sfere prirodnog prava. Autor zaključuje da je unatoč institucionalnom okviru i propisanoj literaturi modifikacija prirodno-pravnog znanja u određenoj mjeri bila omogućena na lokalnoj razini. Rad je koristan u pogledu analize relativno nepoznate izvorne građe zagrebačkih profesora, kao i zbog primjene modela ‘čitanja iz daljine’ na pravna djela kasnog prosvjetiteljstva.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{novosel_circulation_2021,\n\ttitle = {Circulation of {Knowledge} about {Natural} {Law} in the {Habsburg} {Monarchy}: the {Public} {Examinations} of {Zagreb} {Professors} {Vinko} {Kalafatić} and {Pavao} {Antun} {Marković}},\n\tvolume = {53},\n\tlanguage = {Engleski},\n\tnumber = {3},\n\tjournal = {Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu},\n\tauthor = {Novosel, Zrinko},\n\tyear = {2021},\n\tnote = {Autor je povjesničar i u radu analizira transfer i modifikacije prirodno-pravnog znanja u radovima Vinka Kalafatića i Pavla Antuna Markovića, profesora na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu. U radu se kreće od pretpostavke da je čvrsti institucionalni okvir unutar kojeg je smješteno djelovanje profesora u Habsburškoj Monarhiji uvjetovao pravnu produkciju dvojice profesora, ali se na temelju izvornih radova iz područja prirodnog prava argumentira da su modifikacije znanja u tom području postojale na lokalnoj i individualnoj razini. Obuhvaćeno je razdoblje od 1780.-ih do 1810.-ih godina. Od prosvjetiteljskih karakteristika istaknuta je reforma pravnog kurikuluma, koja je na prvo mjesto stavila legitimaciju apsolutističke vlasti putem prirodnog prava, ali i naglasila važnost praktičnog znanja u javnoj upravi, politici i ekonomiji. Rad je ograničen brojem izvornih tekstova i analiziranih tema te je za potpuniju sliku potrebno konzultirati djela ostalih autora iz sfere prirodnog prava. Autor zaključuje da je unatoč institucionalnom okviru i propisanoj literaturi modifikacija prirodno-pravnog znanja u određenoj mjeri bila omogućena na lokalnoj razini. Rad je koristan u pogledu analize relativno nepoznate izvorne građe zagrebačkih profesora, kao i zbog primjene modela ‘čitanja iz daljine’ na pravna djela kasnog prosvjetiteljstva.},\n\tpages = {153--168},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 2020\n \n \n (2)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Došenova Jeka planine (1767.) i Aždaja sedmoglava (1768.) u kontekstu naslijeđa katoličke obnove i s aspekta katoličkog prosvjetiteljstva.\n \n \n \n\n\n \n Šutalo, Goranka\n\n\n \n\n\n\n Croatica Christiana Periodica: časopis Instituta za crkvenu povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, XLIV (85): 113–131. 2020.\n U članku su analizirana dva djela svjetovnog svećenika Vida Došena (Jeka planine i Aždaja sedmoglava) u kojima autorica uočava elemente naslijeđa katoličke obnove kao procesa dugog trajanja, ali i one koji Došena približavaju katoličkim prosvjetiteljima. S obzirom na to da su Došenu kao svjetovnome svećeniku jozefinske reformne ideje bile bliske i prihvatljive preciznije pojašnjenje prosvjetiteljskih ideologema u njegovim djelima ima važan doprinos jer ga hrvatska književna historiografija uglavnom opisuje kao vjerskog pisca koji se ipak kritikom narodnog života i običaja u Slavoniji 18. stoljeća pridružio prosvjetiteljskim nastojanjima na čelu kojih je stajao Matija Antun Relković. U Jeci planine Došen brani Relkovića od napada koje mu, nakon prvog izdanja Satira iliti divjeg čovika (1762), upućuje pod pseudonimom Tamburaš slavonski, najvjerojatnije slavonski franjevac. Iako je Aždaja sedmoglava svojim sadržajem primarno vezana uz svjetonazor katoličke obnove (tema sedam smrtnih grijeha, sedam ukora), pojedina mjesta unutar ukora svrstavaju Došena ipak i među katoličke prosvjetiteljske pisce. U oba djela Došen dakle ističe važnost korisnoga djelovanja za opće dobro zajednice što je u skladu s politikom habsburških vladara u 18. stoljeću. S druge pak strane kao oštar kritičar raznih oblika pučkih praznovjerja Došen se nadovezuje i na dugu tradiciju djela katoličke obnove iz 17. stoljeća. Članak može biti koristan za preciznija čitanja osamnaestostoljetnih pisaca, ali i onih na sjecištu dvaju stoljeća (17. i 18), ponajprije na prostoru kontinentalne Hrvatske.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@article{sutalo_goranka_senova_2020,\n\ttitle = {Došenova {Jeka} planine (1767.) i {Aždaja} sedmoglava (1768.) u kontekstu naslijeđa katoličke obnove i s  aspekta katoličkog prosvjetiteljstva},\n\tvolume = {XLIV (85)},\n\tissn = {0350-7823},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tjournal = {Croatica Christiana Periodica: časopis Instituta za crkvenu povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu},\n\tauthor = {{Šutalo, Goranka}},\n\tyear = {2020},\n\tnote = {U članku su analizirana dva djela svjetovnog svećenika Vida Došena (Jeka planine i Aždaja sedmoglava) u kojima autorica uočava elemente naslijeđa katoličke obnove kao procesa dugog trajanja, ali i one koji Došena približavaju katoličkim prosvjetiteljima. S obzirom na to da su Došenu kao svjetovnome svećeniku jozefinske reformne ideje bile bliske i prihvatljive preciznije pojašnjenje prosvjetiteljskih ideologema u njegovim djelima ima važan doprinos jer ga hrvatska književna historiografija uglavnom opisuje kao vjerskog pisca koji se ipak kritikom narodnog života i običaja u Slavoniji 18. stoljeća pridružio prosvjetiteljskim nastojanjima na čelu kojih je stajao Matija Antun Relković. U Jeci planine Došen brani Relkovića od napada koje mu, nakon prvog izdanja Satira iliti divjeg čovika (1762), upućuje pod pseudonimom Tamburaš slavonski, najvjerojatnije slavonski franjevac. Iako je Aždaja sedmoglava svojim sadržajem primarno vezana uz svjetonazor katoličke obnove (tema sedam smrtnih grijeha, sedam ukora), pojedina mjesta unutar ukora svrstavaju Došena ipak i među katoličke prosvjetiteljske pisce. U oba djela Došen dakle ističe važnost korisnoga djelovanja za opće dobro zajednice što je u skladu s politikom habsburških vladara u 18. stoljeću. S druge pak strane kao oštar kritičar raznih oblika pučkih praznovjerja Došen se nadovezuje i na dugu tradiciju djela katoličke obnove iz 17. stoljeća. Članak može biti koristan za preciznija čitanja osamnaestostoljetnih pisaca, ali i onih na sjecištu dvaju stoljeća (17. i 18), ponajprije na prostoru kontinentalne Hrvatske.},\n\tkeywords = {katoličko prosvjetiteljstvo, katolička obnova, Vid Došen},\n\tpages = {113--131},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Izgradnja modernoga sveučilišta u Habsburškoj Monarhiji. Reforme visokoga školstva u 18. i 19. stoljeću.\n \n \n \n\n\n \n Švoger, V.\n\n\n \n\n\n\n Anali za povijest odgoja, 18: 7–29. 2020.\n Autorica je povjesničarka političkih reformi i obrazovanja u Hrvatskoj tijekom 'dugog' 19. stoljeća. Na temelju izvorne građe i relevantne sekundarne literature rekonstruira bitne značajke reformi visokog školstva u Habsburškoj Monarhiji i njihovu implementaciju u Hrvatskoj od druge polovice 18. stoljeća do reformskih zahvata ministra Leopolda Thuna sredinom 19. stoljeća. Politiku (proto)moderne države koja pitanje školovanja od crkvenih redova preuzima u svoju domenu, utjecaj talijanskog i francuskog reformskog prosvjetiteljstva na filozofske i teološke studije, a protestantskih sveučilišta na pravne studije, autorica ističe kao glavne odrednice reformskih nastojanja habsburških vlasti u domeni školstva. Iako se primjećuje da je visokoškolsko obrazovanje već početkom 19. stoljeća postalo neadekvatno i zaostajalo za kvalitetom u odnosu na, primjerice, pruska sveučilišta, fokus rada je ipak na reformskim zahvatima sredinom 19. stoljeća. Autorica zaključuje da su potonje reforme prihvatile ulogu sveučilišta kao rasadnika znanja i ideja, za razliku od strogo kontroliranih visokih učilišta krajem 18. stoljeća, koja su za svoju temeljnu ulogu imala obrazovanje sposobnih i vjernih službenika Monarhije. Rad uspoređuje dvije različite etape reformskih zahvata u školstvu, pa je važan za kontekstualizaciju školstva u (proto)modernoj državi krajem 18. stoljeća.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{svoger_izgradnja_2020,\n\ttitle = {Izgradnja modernoga sveučilišta u {Habsburškoj} {Monarhiji}. {Reforme} visokoga školstva u 18. i 19. stoljeću},\n\tvolume = {18},\n\tlanguage = {Hrvatski},\n\tjournal = {Anali za povijest odgoja},\n\tauthor = {Švoger, Vlasta},\n\tyear = {2020},\n\tnote = {Autorica je povjesničarka političkih reformi i obrazovanja u Hrvatskoj tijekom 'dugog' 19. stoljeća. Na temelju izvorne građe i relevantne sekundarne literature rekonstruira bitne značajke reformi visokog školstva u Habsburškoj Monarhiji i njihovu implementaciju u Hrvatskoj od druge polovice 18. stoljeća do reformskih zahvata ministra Leopolda Thuna sredinom 19. stoljeća. Politiku (proto)moderne države koja pitanje školovanja od crkvenih redova preuzima u svoju domenu, utjecaj talijanskog i francuskog reformskog prosvjetiteljstva na filozofske i teološke studije, a protestantskih sveučilišta na pravne studije, autorica ističe kao glavne odrednice reformskih nastojanja habsburških vlasti u domeni školstva. Iako se primjećuje da je visokoškolsko obrazovanje već početkom 19. stoljeća postalo neadekvatno i zaostajalo za kvalitetom u odnosu na, primjerice, pruska sveučilišta, fokus rada je ipak na reformskim zahvatima sredinom 19. stoljeća. Autorica zaključuje da su potonje reforme prihvatile ulogu sveučilišta kao rasadnika znanja i ideja, za razliku od strogo kontroliranih visokih učilišta krajem 18. stoljeća, koja su za svoju temeljnu ulogu imala obrazovanje sposobnih i vjernih službenika Monarhije. Rad uspoređuje dvije različite etape reformskih zahvata u školstvu, pa je važan za kontekstualizaciju školstva u (proto)modernoj državi krajem 18. stoljeća.},\n\tpages = {7--29},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 2019\n \n \n (2)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Blagojevićev Pjesnik - putnik, nikoji događaji prvo i posli puta Josipa II. cesara rimsko-nimačkoga u Slavoniju (1771) u kontekstu katoličkog prosvjetiteljstva.\n \n \n \n\n\n \n Šutalo, Goranka\n\n\n \n\n\n\n Scrinia Slavonica : Godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, 19: 65–92. 2019.\n U članku je analiziran spjev Pjesnik - putnik, nikoji događaji prvo i posli puta Josipa II. cesara rimsko-nimačkoga u Slavoniju (1771) slavonskoga osamnaestostoljetnog pisca Adama Tadije Blagojevića. U Blagojevićevu spjevu autorica istražuje katoličko-prosvjetiteljske ideologeme te ih ilustrira služeći se primjerima iz samoga spjeva. S obzirom na to da je Blagojević vrlo pohvalno pisao o Matiji Antunu Relkoviću, odnosno prvome izdanju njegova djela Satir iliti divji čovik (Dresden 1762, Osijek 1779) u članku se autorica osvrće i na Relkovića te na djelo još jednog Slavonca, župnika Vida Došena koji u Jeci planine (1767) također hvali i brani Relkovića. Iako je hrvatska književna historiografija, prema navodu autorice, prilično dobro opisala Blagojevićeva djela njihov je prosvjetiteljski predznak još uvijek nedovoljno precizno pojašnjen i stoga sveden na nekoliko osnovnih teza – Blagojević je najizrazitiji slavonski predstavnik jozefinizma, stavovi su mu nešto radikalniji od Relkovićevih (primjerice, u vrlo oštroj kritici franjevaca), ali je i on daleko od zapadnog iluminizma (ateizma i deizma) pa je i njegovo prosvjetiteljstvo ipak \"umjereno\", prilagođeno domaćim prilikama ili, riječima Rafe Bogišića, hrvatsko prosvjetiteljstvo. Takvo pojašnjenje autorica članka kritički propituje te u konačnici zaključuje kako je upravo katoličko prosvjetiteljstvo potencijalno precizniji pojam za definiciju \"hrvatske varijante (književnog) prosvjetiteljstva\". (GŠ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@article{sutalo_goranka_blagojevicev_2019,\n\ttitle = {Blagojevićev {Pjesnik} - putnik, nikoji događaji prvo i posli puta {Josipa} {II}. cesara rimsko-nimačkoga u {Slavoniju} (1771) u kontekstu katoličkog prosvjetiteljstva},\n\tvolume = {19},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tjournal = {Scrinia Slavonica : Godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest},\n\tauthor = {{Šutalo, Goranka}},\n\tyear = {2019},\n\tnote = {U članku je analiziran spjev Pjesnik - putnik, nikoji događaji prvo i posli puta Josipa II. cesara rimsko-nimačkoga u Slavoniju (1771) slavonskoga osamnaestostoljetnog pisca Adama Tadije Blagojevića. U Blagojevićevu spjevu autorica istražuje katoličko-prosvjetiteljske ideologeme te ih ilustrira služeći se primjerima iz samoga spjeva. S obzirom na to da je Blagojević vrlo pohvalno pisao o Matiji Antunu Relkoviću, odnosno prvome izdanju njegova djela Satir iliti divji čovik (Dresden 1762, Osijek 1779) u članku se autorica osvrće i na Relkovića te na djelo još jednog Slavonca, župnika Vida Došena koji u Jeci planine (1767) također hvali i brani Relkovića. Iako je hrvatska književna historiografija, prema navodu autorice, prilično dobro opisala Blagojevićeva djela njihov je prosvjetiteljski predznak još uvijek nedovoljno precizno pojašnjen i stoga sveden na nekoliko osnovnih teza – Blagojević je najizrazitiji slavonski predstavnik jozefinizma, stavovi su mu nešto radikalniji od Relkovićevih (primjerice, u vrlo oštroj kritici franjevaca), ali je i on daleko od zapadnog iluminizma (ateizma i deizma) pa je i njegovo prosvjetiteljstvo ipak "umjereno", prilagođeno domaćim prilikama ili, riječima Rafe Bogišića, hrvatsko prosvjetiteljstvo. Takvo pojašnjenje autorica članka kritički propituje te u konačnici zaključuje kako je upravo katoličko prosvjetiteljstvo potencijalno precizniji pojam za definiciju "hrvatske varijante (književnog) prosvjetiteljstva". (GŠ)},\n\tkeywords = {katoličko prosvjetiteljstvo, Adam Tadija Blagojević, hrvatsko književno prosvjetiteljstvo},\n\tpages = {65--92},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n The Enlightenment.\n \n \n \n\n\n \n Outram, D.\n\n\n \n\n\n\n of New Approaches to European HistoryCambridge University Press, Cambridge, 4. edition, 2019.\n S obzirom na to da se radi o četvrtom izdanju ovog djela u seriji Cambridgeovih izdanja, doprinos povjesničarke Outram u proučavanju prosvjetiteljstva u Europi je od primjetljive važnosti. Uvodni dio, koji se usredotoči na objašnjavanje složenosti pojma \"prosvjetiteljstvo\", pokazuje koliko su široke mogućnosti za interpretaciju istog. Čak ni u osamnaestom stoljeću većinom pionira struje nije bilo lako priložiti konkretne definicije prosvjetieljstvu. Autor stoga tvrdi kako je dugo bilo uobičajeno smatrati pojam prosvjetiteljstva jedinstvenim i ultimativnim fenomenom, kao da postoji nešto poput \"tog\" prosvjetiteljstva. Ova verzija prosvjetiteljstva smatrala je to željom da ljudska pitanja budu vođena racionalnošću, a ne vjerom, praznovjerjem ili objavom, odnosno svjetonazor temeljen na znanosti, a ne na tradiciji. Nadalje, Outram kritizira činjenicu da se prosvjetiteljstvo često automatski povezivalo s filozofijom. Tek od 1970-ih, prema autorici, dogodio se pomak u interpretaciji tog pojma s proširenjem geografskog prostora koji je bio pod utjecajem prosvjetiteljstva. Više pažnje je posvećeno društvenom aspektu, konkretno tome kako su ideje bile prenesene i korištene u društvu. Manje poznati pisci također su dobili više pažnje, što je pokazalo da su u mnogim slučajevima bili čak više čitani nego velika imena koja se automatski povezuju s prosvjetiteljstvom. S uvodom autorica želi pojasniti kako pojam prosvjetiteljstva i danas ima puno interpretacija te naglašava želju za otkrivanjem što je veza između prosvjetiteljstva i globalizacije prosvjetiteljstva. Djelo je stoga korisno za bolje razumijevanje međukulturnih kontakata u kontekstu prosvjetiteljstva. (MP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@book{outram_enlightenment_2019,\n\taddress = {Cambridge},\n\tedition = {4.},\n\tseries = {New {Approaches} to {European} {History}},\n\ttitle = {The {Enlightenment}},\n\tisbn = {978-1-108-42466-0},\n\tlanguage = {Engleski},\n\tpublisher = {Cambridge University Press},\n\tauthor = {Outram, Dorinda},\n\tyear = {2019},\n\tnote = {S obzirom na to da se radi o četvrtom izdanju ovog djela u seriji Cambridgeovih izdanja, doprinos povjesničarke Outram u proučavanju prosvjetiteljstva u Europi je od primjetljive važnosti. Uvodni dio, koji se usredotoči na objašnjavanje složenosti pojma "prosvjetiteljstvo", pokazuje koliko su široke mogućnosti za interpretaciju istog. Čak ni u osamnaestom stoljeću većinom pionira struje nije bilo lako priložiti konkretne definicije prosvjetieljstvu. Autor stoga tvrdi kako je dugo bilo uobičajeno smatrati pojam prosvjetiteljstva jedinstvenim i ultimativnim fenomenom, kao da postoji nešto poput "tog" prosvjetiteljstva. Ova verzija prosvjetiteljstva smatrala je to željom da ljudska pitanja budu vođena racionalnošću, a ne vjerom, praznovjerjem ili objavom, odnosno svjetonazor temeljen na znanosti, a ne na tradiciji. Nadalje, Outram kritizira činjenicu da se prosvjetiteljstvo često automatski povezivalo s filozofijom. Tek od 1970-ih, prema autorici, dogodio se pomak u interpretaciji tog pojma s proširenjem geografskog prostora koji je bio pod utjecajem prosvjetiteljstva. Više pažnje je posvećeno društvenom aspektu, konkretno tome kako su ideje bile prenesene i korištene u društvu. Manje poznati pisci također su dobili više pažnje, što je pokazalo da su u mnogim slučajevima bili čak više čitani nego velika imena koja se automatski povezuju s prosvjetiteljstvom. S uvodom autorica želi pojasniti kako pojam prosvjetiteljstva i danas ima puno interpretacija te naglašava želju za otkrivanjem što je veza između prosvjetiteljstva i globalizacije prosvjetiteljstva. Djelo je stoga korisno za bolje razumijevanje međukulturnih kontakata u kontekstu prosvjetiteljstva. (MP)},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 2018\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Prema modernoj državi. Uprava i politika u Banskoj Hrvatskoj 18. stoljeća.\n \n \n \n\n\n \n Horbec, I.\n\n\n \n\n\n\n Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2018.\n Autorica istražuje društveno-političku te povijest obrazovanja i medicine u 18. stoljeću. Ovom monografijom predstavljena je iscrpna studija procesa (proto)modernizacije upravnog uređenja Banske Hrvatske, nastala istraživanjem opsežnog korpusa izvorne građe iz arhiva u Hrvatskoj, Mađarskoj i Austriji. Knjigom su obuhvaćeni važni aspekti ideoloških, administrativnih i gospodarskih utjecaja na formiranje državne upravne hijerarhije te dinamika središnjih i lokalnih vlasti, transformacije plemstva te prosvjetiteljskih reformi 18. stoljeća. Autorica uočava različita ishodišta prosvjetiteljskih ideja, pa tako ističe ona iz njemačkih protestantskih zemalja, kao i francuskih i talijanskih intelektualnih krugova. Pored toga, koncepti služenja domovini, korisnih građana i vjernih podanika, prirodnog prava i kameralističke ekonomije kod autorice predstavljaju glavne značajke prosvjetiteljstva u Habsburškoj Monarhiji druge polovice 18. stoljeća. Osnovni zaključci odnose se na uočavanje preobrazbe struktura centralnih i lokalnih vlasti te modernizaciju i uspostavu kontrole nad državnim institucijama kao rezultat političkih ideja javnog interesa i dobrobiti građana karakterističnih za prosvijećeni apsolutizam. Knjiga predstavlja temeljnu studiju za istraživače državnog uređenja i procesa (proto)modernizacije hrvatskih zemalja u Habsburškoj Monarhiji te je kao takva neophodna za razumijevanje i kontekstualizaciju intelektualnih elita u okvirima države 18. stoljeća.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@book{horbec_prema_2018,\n\taddress = {Zagreb},\n\ttitle = {Prema modernoj državi. {Uprava} i politika u {Banskoj} {Hrvatskoj} 18. stoljeća},\n\tisbn = {978-953-7840-76-1},\n\tlanguage = {Hrvatski},\n\tpublisher = {Hrvatski institut za povijest},\n\tauthor = {Horbec, Ivana},\n\tyear = {2018},\n\tnote = {Autorica istražuje društveno-političku te povijest obrazovanja i medicine u 18. stoljeću. Ovom monografijom predstavljena je iscrpna studija procesa (proto)modernizacije upravnog uređenja Banske Hrvatske, nastala istraživanjem opsežnog korpusa izvorne građe iz arhiva u Hrvatskoj, Mađarskoj i Austriji. Knjigom su obuhvaćeni važni aspekti ideoloških, administrativnih i gospodarskih utjecaja na formiranje državne upravne hijerarhije te dinamika središnjih i lokalnih vlasti, transformacije plemstva te prosvjetiteljskih reformi 18. stoljeća. Autorica uočava različita ishodišta prosvjetiteljskih ideja, pa tako ističe ona iz njemačkih protestantskih zemalja, kao i francuskih i talijanskih intelektualnih krugova. Pored toga, koncepti služenja domovini, korisnih građana i vjernih podanika, prirodnog prava i kameralističke ekonomije kod autorice predstavljaju glavne značajke prosvjetiteljstva u Habsburškoj Monarhiji druge polovice 18. stoljeća. Osnovni zaključci odnose se na uočavanje preobrazbe struktura centralnih i lokalnih vlasti te modernizaciju i uspostavu kontrole nad državnim institucijama kao rezultat političkih ideja javnog interesa i dobrobiti građana karakterističnih za prosvijećeni apsolutizam. Knjiga predstavlja temeljnu studiju za istraživače državnog uređenja i procesa (proto)modernizacije hrvatskih zemalja u Habsburškoj Monarhiji te je kao takva neophodna za razumijevanje i kontekstualizaciju intelektualnih elita u okvirima države 18. stoljeća.},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 2017\n \n \n (2)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Zamke prosvijećenog apsolutizma: slučaj Ignjata Martinovića.\n \n \n \n \n\n\n \n Stanković Pejnović, V.\n\n\n \n\n\n\n Filozofijska istraživanja, 37(3). 2017.\n Rad obrađuje djelovanje Ignjata Martinovića i njegove prosvjetiteljske ideje. Cilj rada je prikazati Martinovićevu misao i djelovanje, te utjecaj francuskih prosvjetitelja u kontekstu političkih kretanja prije i poslije proglašenja rata između revolucionarne Francuske i Austrije 1792. godine. Opseg rada je obuhvatio utjecaj francuskih prosvjetitelja na Martinovićevu intelektualnu formaciju, te njegovo djelovanje na carskom dvoru i Ugarskoj u radu na prenošenju prosvjetiteljskih ideja i njihovu implementaciju u politički i društveni život Austrijskog Carstva. Autorica pokušava dokazati da je Martinović bio pod utjecajem umjerenog i radikalnog prosvjetiteljstva i da je u prvoj fazi nastojao reformnim putem izgraditi Austriju i Ugarsku u sklopu nje kao prosvjetiteljsku državu. Rad nedovoljno objašnjava kako je došlo do Martinovićeva odbacivanja vjere, te kršćanske filozofije i redovničkog staleža. Zaključak je da je Martinović u početku zamišljao da se prosvjetiteljstvo može ostvariti utjecajem na vladare i da prosvjetitelji moraju biti „dvorski filozofi“, no smrt Josipa II. i Leopolda II. te izbijanje rata s Francuskom izazvalo je političku reakciju s carem Franjom II. što je dovelo do radikalizacije Martinovića i težnje da se krene u otvorenu pobunu protiv vlasti. Rad je koristan za proučavanje prosvjetiteljstva u Austriji i Ugarskoj krajem 18. stoljeća, onih zemalja koje su imali veliki utjecaj na sjeverne hrvatske zemlje, čime se dobiva širi uvid u tadašnje prilike u zajedničkoj državi. (SK)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"ZamkePaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@article{stankovic_pejnovic_zamke_2017,\n\ttitle = {Zamke prosvijećenog apsolutizma: slučaj {Ignjata} {Martinovića}},\n\tvolume = {37},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/196324},\n\tabstract = {Filozofi prosvjetiteljstva usmjerili su svoja djelovanja na promociju tolerancije, smanjenje fanatizma, zakonodavni ustroj države i poboljšanje životnih uvjeta. Filozofi i njihovi učenici imali su svoju ulogu u praktičnoj primjeni politike prosvijećenog apsolutizma, a to nije bilo ni nevažno ni bez posljedica. Pogrešno su vjerovali da mogu promijeniti vladare jer je postojala očigledna sličnost između mnogih reformi i načela koja su zagovarali. Kao sljedbenik prosvjetiteljstva, kao društvenog ili intelektualnog fenomena, Ignjat Martinović inzistirao je na tome da je prosvjetiteljstvo prvenstveno filozofski fenomen, bazirajući svoja filozofska promišljanja na idejama Holbacha i Spinoze. On sebe vidi kao dio filozofskog kruga primarno odgovornog za širenje koncepte tolerancije, individualne slobode, jednakosti, sigurnosti i slobode izražavanja i tiska, te federalizacije. Ove ideje identificirane su kao glavni uzrok rušenja autoriteta, tradicije, monarhija, vjere i privilegija. Martinović je ostao vjeran tim idejama te je u vrijeme uzmaka prosvijećenog apsolutizma od savjetnika postao osuđenik.},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tnumber = {3},\n\tjournal = {Filozofijska istraživanja},\n\tauthor = {Stanković Pejnović, Vesna},\n\tyear = {2017},\n\tnote = {Rad obrađuje djelovanje Ignjata Martinovića i njegove prosvjetiteljske ideje. Cilj rada je prikazati Martinovićevu misao i djelovanje, te utjecaj francuskih prosvjetitelja u kontekstu političkih kretanja prije i poslije proglašenja rata između revolucionarne Francuske i Austrije 1792. godine. Opseg rada je obuhvatio utjecaj francuskih prosvjetitelja na Martinovićevu intelektualnu formaciju, te njegovo djelovanje na carskom dvoru i Ugarskoj u radu na prenošenju prosvjetiteljskih ideja i njihovu implementaciju u politički i društveni život Austrijskog  Carstva. Autorica pokušava dokazati da je Martinović bio pod utjecajem umjerenog i radikalnog prosvjetiteljstva i da je u prvoj fazi nastojao reformnim putem izgraditi Austriju i Ugarsku u sklopu nje kao prosvjetiteljsku državu. Rad nedovoljno objašnjava kako je došlo do Martinovićeva odbacivanja vjere, te kršćanske filozofije i redovničkog staleža. Zaključak je da je Martinović u početku zamišljao da se prosvjetiteljstvo može ostvariti utjecajem na vladare i da prosvjetitelji moraju biti „dvorski filozofi“, no smrt Josipa II. i Leopolda II. te izbijanje rata s Francuskom izazvalo je političku reakciju s carem Franjom II. što je dovelo do radikalizacije Martinovića i težnje da se krene u otvorenu pobunu protiv vlasti. Rad je koristan za proučavanje prosvjetiteljstva u Austriji i Ugarskoj krajem 18. stoljeća, onih zemalja koje su imali veliki utjecaj na sjeverne hrvatske zemlje, čime se dobiva širi uvid u tadašnje prilike u zajedničkoj državi. (SK)},\n\tkeywords = {prosvjetiteljstvo},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n Filozofi prosvjetiteljstva usmjerili su svoja djelovanja na promociju tolerancije, smanjenje fanatizma, zakonodavni ustroj države i poboljšanje životnih uvjeta. Filozofi i njihovi učenici imali su svoju ulogu u praktičnoj primjeni politike prosvijećenog apsolutizma, a to nije bilo ni nevažno ni bez posljedica. Pogrešno su vjerovali da mogu promijeniti vladare jer je postojala očigledna sličnost između mnogih reformi i načela koja su zagovarali. Kao sljedbenik prosvjetiteljstva, kao društvenog ili intelektualnog fenomena, Ignjat Martinović inzistirao je na tome da je prosvjetiteljstvo prvenstveno filozofski fenomen, bazirajući svoja filozofska promišljanja na idejama Holbacha i Spinoze. On sebe vidi kao dio filozofskog kruga primarno odgovornog za širenje koncepte tolerancije, individualne slobode, jednakosti, sigurnosti i slobode izražavanja i tiska, te federalizacije. Ove ideje identificirane su kao glavni uzrok rušenja autoriteta, tradicije, monarhija, vjere i privilegija. Martinović je ostao vjeran tim idejama te je u vrijeme uzmaka prosvijećenog apsolutizma od savjetnika postao osuđenik.\n
\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Whose Enlightenment?.\n \n \n \n \n\n\n \n Fillafer, F. L.\n\n\n \n\n\n\n Austrian History Yearbook, 48: 111–125. April 2017.\n \n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"WhosePaper\n  \n \n\n \n \n doi\n  \n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{fillafer_whose_2017,\n\ttitle = {Whose {Enlightenment}?},\n\tvolume = {48},\n\tcopyright = {https://www.cambridge.org/core/terms},\n\tissn = {0067-2378, 1558-5255},\n\turl = {https://www.cambridge.org/core/product/identifier/S0067237817000017/type/journal_article},\n\tdoi = {10.1017/S0067237817000017},\n\tabstract = {The E nlightenment seems out of kilter. Until fairly recently, its trajectories were beguilingly simple and straightforward. Devised by Western metropolitan masterminds, the Enlightenment was piously appropriated by their latter-day apprentices in Central and Eastern Europe. This process of benign percolation made modern science, political liberty, and religious toleration trickle down to East-Central Europe. The self-orientalizing of nineteenth-century Central European intellectuals reinforced this impression, making concepts that were ostensibly authentic and pristine at their “Western” sources seem garbled and skewed once appropriated in their region.},\n\tlanguage = {en},\n\turldate = {2025-01-24},\n\tjournal = {Austrian History Yearbook},\n\tauthor = {Fillafer, Franz L.},\n\tmonth = apr,\n\tyear = {2017},\n\tpages = {111--125},\n\tannote = {SAŽETAK: Prosvjetiteljstvo se čini neuravnoteženim. Do nedavno, njegove su putanje bile zavodljivo jednostavne i jasne. Osmišljeno od strane zapadnih metropolitanskih umova, Prosvjetiteljstvo su pobožno prisvojili njegovi suvremeni učenici u Srednjoj i Istočnoj Europi. Taj proces dobroćudnog prodiranja omogućio je modernoj znanosti, političkoj slobodi i vjerskoj toleranciji da se postepeno prošire do Istočne i Srednje Europe. Samo-orijentalizacija srednjoeuropskih intelektualaca u devetnaestom stoljeću pojačala je ovaj dojam, čineći da koncepti koji su naizgled bili autentični i čisti u svojim 'zapadnim' izvorima postanu nejasni i iskrivljeni nakon što su bili prisvojeni u njihovoj regiji."\n},\n\tfile = {Fillafer_2017_Whose Enlightenment.pdf:C\\:\\\\Users\\\\marta\\\\Zotero\\\\storage\\\\GB99EL69\\\\Fillafer_2017_Whose Enlightenment.pdf:application/pdf},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n The E nlightenment seems out of kilter. Until fairly recently, its trajectories were beguilingly simple and straightforward. Devised by Western metropolitan masterminds, the Enlightenment was piously appropriated by their latter-day apprentices in Central and Eastern Europe. This process of benign percolation made modern science, political liberty, and religious toleration trickle down to East-Central Europe. The self-orientalizing of nineteenth-century Central European intellectuals reinforced this impression, making concepts that were ostensibly authentic and pristine at their “Western” sources seem garbled and skewed once appropriated in their region.\n
\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 2015\n \n \n (3)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n De Spaanse en Oostenrijkse Nederlanden 1579-1780.\n \n \n \n\n\n \n Janssens, P.\n\n\n \n\n\n\n In Geschiedenis van de Nederlanden, pages 221–268. Prometheus - Bert Bakker, Amsterdam, 2015.\n Ovaj prilog objavljen je u knjizi koja se u Belgiji i Nizozemskoj smatra standardnim djelom za stjecanje jasnog pregleda cjelokupne povijesti Nizozemlja. U ovom dijelu knjige, povjesničar Janssens fokusira se na razdoblje prosvjetiteljstva u Nizozemlju, kada Sjever i Jug jasno nastavljaju svojim vlastitim putem, kako bi početkom 19. stoljeća konačno došlo do definitivnog raskida. Autor naglašava utjecaj prosvjetiteljstva na ovu regiju te kronološki prikazuje kako su južni dijelovi Nizozemlja došli pod austrijsku vlast. Autor govori o tzv. „Terezijanskoj ofenzivi šarma“, koju datira između 1748. i 1780. godine. Bila je to strategija Marije Terezije kojom je, putem reformi, kulturnih ulaganja i modernizacije uprave, željela ojačati lojalnost i integraciju regije unutar Habsburške Monarhije što se naravno može snažno povezati s idealima prosvjetiteljstva. Janssens definira prosvjetiteljstvo kao sredstvo za donošenje nove, racionalne legitimacije kraljevske vlasti te za preuzimanje javnopravne moći u potpunosti u ruke države. Nadalje, autor ističe kako je u Austrijskom Nizozemlju još uvijek postojala aristokratska država u kojoj je plemstvo imalo glavnu riječ, uz snažnu fiskalnu autonomiju. Detaljno su opisani i pokušaji centralizacije uprave južnih dijelova Nizozemlja od strane bečkog dvora. Na kraju, autor posvećuje pažnju prijelazu s merkantilizma na liberalizam i rani moderni kapitalizam, što je, u kontekstu cirkulacije prosvjetiteljskih ideja, od velike važnosti. Autor pritom objašnjava i ulogu plemićkih investitora u različitim poduzećima širom carstva. Iako izvori korišteni za ovo standardno djelo nisu izričito navedeni, jasno je da se temelje na konzultiranu građu u raznim arhivima. S druge strane, za svako je poglavlje ponuđen opsežan popis literature, zbog čega je djelo svakako korisno za stjecanje općeg uvida u mentalitet prosvjetiteljstva u Nizozemlju i kao temelj za daljnja istraživanja. (MP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{janssens_spaanse_2015,\n\taddress = {Amsterdam},\n\ttitle = {De {Spaanse} en {Oostenrijkse} {Nederlanden} 1579-1780},\n\tlanguage = {nizozemski},\n\tbooktitle = {Geschiedenis van de {Nederlanden}},\n\tpublisher = {Prometheus - Bert Bakker},\n\tauthor = {Janssens, P.},\n\tyear = {2015},\n\tnote = {Ovaj prilog objavljen je u knjizi koja se u Belgiji i Nizozemskoj smatra standardnim djelom za stjecanje jasnog pregleda cjelokupne povijesti Nizozemlja. U ovom dijelu knjige, povjesničar Janssens fokusira se na razdoblje prosvjetiteljstva u Nizozemlju, kada Sjever i Jug jasno nastavljaju svojim vlastitim putem, kako bi početkom 19. stoljeća konačno došlo do definitivnog raskida. Autor naglašava utjecaj prosvjetiteljstva na ovu regiju te kronološki prikazuje kako su južni dijelovi Nizozemlja došli pod austrijsku vlast. Autor govori o tzv. „Terezijanskoj ofenzivi šarma“, koju datira između 1748. i 1780. godine. Bila je to strategija Marije Terezije kojom je, putem reformi, kulturnih ulaganja i modernizacije uprave, željela ojačati lojalnost i integraciju regije unutar Habsburške Monarhije što se naravno može snažno povezati s idealima prosvjetiteljstva. Janssens definira prosvjetiteljstvo kao sredstvo za donošenje nove, racionalne legitimacije kraljevske vlasti te za preuzimanje javnopravne moći u potpunosti u ruke države. Nadalje, autor ističe kako je u Austrijskom Nizozemlju još uvijek postojala aristokratska država u kojoj je plemstvo imalo glavnu riječ, uz snažnu fiskalnu autonomiju. Detaljno su opisani i pokušaji centralizacije uprave južnih dijelova Nizozemlja od strane bečkog dvora. Na kraju, autor posvećuje pažnju prijelazu s merkantilizma na liberalizam i rani moderni kapitalizam, što je, u kontekstu cirkulacije prosvjetiteljskih ideja, od velike važnosti. Autor pritom objašnjava i ulogu plemićkih investitora u različitim poduzećima širom carstva. Iako izvori korišteni za ovo standardno djelo nisu izričito navedeni, jasno je da se temelje na konzultiranu građu u raznim arhivima. S druge strane, za svako je poglavlje ponuđen opsežan popis literature, zbog čega je djelo svakako korisno za stjecanje općeg uvida u mentalitet prosvjetiteljstva u Nizozemlju i kao temelj za daljnja istraživanja. (MP)},\n\tpages = {221--268},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n The Merchant Republics. Amsterdam, Antwerp, and Hamburg, 1648-1790.\n \n \n \n\n\n \n Lindemann, M.\n\n\n \n\n\n\n Cambridge University Press, Cambridge, 2015.\n U ovoj knjizi povjesničarka Mary Lindemann radi povijesnu komparativnu analizu između tri grada: Amsterdama, Antwerpena i Hamburga u kontekstu osamnaestog stoljeća. Izbor za usporedbu ova tri grada temelji na ideju kako su oba tri predstavljali „ekonomske baze moći” te je glavni cilj otkriti kako su te \" trgovačke republike (merchant republics)\" razvijale svoje dvostruke identitete kao trgovačke zajednice i kao republike kroz osamnaesto stoljeće. U uvodu Lindemann se stoga snažno fokusira na definiranje kompleksnog pojma \"trgovačka republika\" i na to kako se može smjestiti u historiografijski kontekst. Iako su gradovi pokazivali puno sličnosti, imali su i puno razlika. Knjiga je podijeljena u šest poglavlja, od kojih svako stavlja u središte različitu dinamiku političkog i gospodarskog života u Amsterdamu, Antwerpenu i Hamburgu. U prvom poglavlju autorica uspoređuje povijesne događaje koji su gradovima dali oblik u osamnaestom stoljeću. U drugom poglavlju Lindemann analizira političke ideje i oblike vladavine, s naglaskom na nastanak tih otoka trgovačkih republika u moru monarhija. Treće poglavlje posvećeno je tome kako su određene strukture u tim gradovima funkcionirale i kako su korupcija i drugi faktori utjecali na evoluciju politike gradova. Četvrto poglavlje naglašava stanovništvo i način na koji su oblikovali svoj identitet. Dvostruka podjela između građanskog i trgovačkog identiteta nasuprot plemstvu, s jedne strane, i kontrast između gradskog republikanizma i monarhizma, s druge strane, također se analiziraju. Posljednja dva poglavlja bave se dvosmislenostima trgovine tijekom cijelog osamnaestog stoljeća, s posebnim naglaskom na utjecaj bankrota. Zanimljivo je kako Lindemann posvećuje vrlo malo, gotovo nikakvu pažnju, utjecajima prosvjetiteljstva. Prosvjetiteljstvo se spominje samo ukratko kada se razmatra razlika između patriotizma i republikanizma u kontekstu političkih promjena, osobito u Amsterdamu. Iako se prosvjetiteljstvo ne spominje eksplicitno, povremeno se suptilno spominje u vezi s političkim i gospodarskim reformama u osamnaestom stoljeću. Cirkulacija ideja prosvjetiteljstva neizravno se spominje u vezi s investicijama utjecajnih obitelji iz Antwerpena, poput Prolija ili Le Grelles, u rastuću industriju i prekomorsku i međunarodnu trgovinu. Ovo je djelo svakako korisno za bolje razumijevanje povijesnog konteksta Antwerpena u osamnaestom stoljeću u usporedbi s Amsterdamom. S obzirom na to da je konačna podjela između Sjevera i Juga Nizozemlja već bila činjenica nekoliko desetljeća, ovo djelo pruža zanimljivu usporedbu načina na koji su oba grada išla različitim putevima, oblikujući identitet trgovačke republike kojoj su pripadali. To je također jedno od kvalitetnijih i onkretnijih djela u kojem se uspoređuju glavni gradovi Sjevera i Juga Nizozemlja u osamnaestom stoljeću. (MP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@book{lindemann_merchant_2015,\n\taddress = {Cambridge},\n\ttitle = {The {Merchant} {Republics}. {Amsterdam}, {Antwerp}, and {Hamburg}, 1648-1790},\n\tisbn = {978-1-107-07443-9},\n\tshorttitle = {The {Merchant} {Republics}},\n\tlanguage = {Engleski},\n\tpublisher = {Cambridge University Press},\n\tauthor = {Lindemann, Mary},\n\tyear = {2015},\n\tnote = {U ovoj knjizi povjesničarka Mary Lindemann radi povijesnu komparativnu analizu između tri grada: Amsterdama, Antwerpena i Hamburga u kontekstu osamnaestog stoljeća. Izbor za usporedbu ova tri grada temelji na ideju kako su oba tri predstavljali „ekonomske baze moći” te je glavni cilj otkriti kako su te " trgovačke republike (merchant republics)" razvijale svoje dvostruke identitete kao trgovačke zajednice i kao republike kroz osamnaesto stoljeće. U uvodu Lindemann se stoga snažno fokusira na definiranje kompleksnog pojma "trgovačka republika" i na to kako se može smjestiti u historiografijski kontekst. Iako su gradovi pokazivali puno sličnosti, imali su i puno razlika. Knjiga je podijeljena u šest poglavlja, od kojih svako stavlja u središte različitu dinamiku političkog i gospodarskog života u Amsterdamu, Antwerpenu i Hamburgu. U prvom poglavlju autorica uspoređuje povijesne događaje koji su gradovima dali oblik u osamnaestom stoljeću. U drugom poglavlju Lindemann analizira političke ideje i oblike vladavine, s naglaskom na nastanak tih otoka trgovačkih republika u moru monarhija. Treće poglavlje posvećeno je tome kako su određene strukture u tim gradovima funkcionirale i kako su korupcija i drugi faktori utjecali na evoluciju politike gradova. Četvrto poglavlje naglašava stanovništvo i način na koji su oblikovali svoj identitet. Dvostruka podjela između građanskog i trgovačkog identiteta nasuprot plemstvu, s jedne strane, i kontrast između gradskog republikanizma i monarhizma, s druge strane, također se analiziraju. Posljednja dva poglavlja bave se dvosmislenostima trgovine tijekom cijelog osamnaestog stoljeća, s posebnim naglaskom na utjecaj bankrota. Zanimljivo je kako Lindemann posvećuje vrlo malo, gotovo nikakvu pažnju, utjecajima prosvjetiteljstva. Prosvjetiteljstvo se spominje samo ukratko kada se razmatra razlika između patriotizma i republikanizma u kontekstu političkih promjena, osobito u Amsterdamu. Iako se prosvjetiteljstvo ne spominje eksplicitno, povremeno se suptilno spominje u vezi s političkim i gospodarskim reformama u osamnaestom stoljeću. Cirkulacija ideja prosvjetiteljstva neizravno se spominje u vezi s investicijama utjecajnih obitelji iz Antwerpena, poput Prolija ili Le Grelles, u rastuću industriju i prekomorsku i međunarodnu trgovinu. Ovo je djelo svakako korisno za bolje razumijevanje povijesnog konteksta Antwerpena u osamnaestom stoljeću u usporedbi s Amsterdamom. S obzirom na to da je konačna podjela između Sjevera i Juga Nizozemlja već bila činjenica nekoliko desetljeća, ovo djelo pruža zanimljivu usporedbu načina na koji su oba grada išla različitim putevima, oblikujući identitet trgovačke republike kojoj su pripadali. To je također jedno od kvalitetnijih i onkretnijih djela u kojem se uspoređuju glavni gradovi Sjevera i Juga Nizozemlja u osamnaestom stoljeću. (MP)},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Prosvjetiteljstvo i prosvjetiteljstva: (ra)stezanje pojma.\n \n \n \n\n\n \n Krstić, P.\n\n\n \n\n\n\n Prolegomena : Časopis za filozofiju, 14(1): 71–86. 2015.\n Ovaj rad problematizira postojanje jednog jedinstvenog prosvjetiteljstva ili prosvjetiteljstva u pluralizmu u smislu da se ne može govoriti o jednom prosvjetiteljstvu nego o više prosvjetiteljstva obzirom na nacionalno-lokalne (npr. specifičnosti škotskog, talijanskog, njemačkog prosvjetiteljstva) i religijske različitosti u kojima se prosvjetiteljstvo nametnulo. Također autor se bavi i \"visokim\" i \"niskim\" prosvjetiteljstvom obzirom na rezultate socijalne povijesti francuskih povjesničara Darntona i Chartiera koji su pokazali da su prosvjetiteljstvo prakticirali i niži slojevi ne samo filozofska elita Francuske. Cilj rada je upozoriti da se ne može govoriti o prosvjetiteljstvu kao homogenoj matrici jer je to od 1960-ih godina dovedeno u pitanje. Pozivom na druge istraživače prosvjetiteljstva autor ukazuje da se ono ne može samo locirati situacijski u Francusku, nego se mora postaviti i kronološki na kraj 17. stoljeća u Englesku (Newton, Locke, Bayle) i Nizozemsku gdje su njegova prvotna izvorišta. Tako bi prema jednoj poziciji početak bio slavna revolucija u Engleskoj i objava Newtonovih \"Matematičkih principa filozofije prirode\" 1688-1689. a završetak vladavina jakobinskog terora i objava Kantove \"Kritike moći suđenja\" 1793.-1794. Ali ima i drugih periodizacija koji sežu duboko u 19. stoljeće. Nasuprot \"kontekstualista\" zaključno autor ukazuje na to da je prosvjetiteljstvo ujedinjavalo Europu i da je stvorilo pretopostavku za razvoj moderne obzirom da je prosvjetiteljstvo bila najsnažnija transformacijska silnica počevši od srednjeg vijeka u povijesti Zapada.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{krstic_prosvjetiteljstvo_2015,\n\ttitle = {Prosvjetiteljstvo i prosvjetiteljstva: (ra)stezanje pojma},\n\tvolume = {14},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tnumber = {1},\n\tjournal = {Prolegomena : Časopis za filozofiju},\n\tauthor = {Krstić, Predrag},\n\tyear = {2015},\n\tnote = {Ovaj rad problematizira postojanje jednog jedinstvenog prosvjetiteljstva ili prosvjetiteljstva u pluralizmu u smislu da se ne može govoriti o jednom prosvjetiteljstvu nego o više prosvjetiteljstva obzirom na nacionalno-lokalne (npr. specifičnosti škotskog, talijanskog, njemačkog prosvjetiteljstva) i religijske različitosti u kojima se prosvjetiteljstvo nametnulo. Također autor se bavi i "visokim" i "niskim" prosvjetiteljstvom obzirom na rezultate socijalne povijesti francuskih povjesničara Darntona i Chartiera koji su pokazali da su prosvjetiteljstvo prakticirali i niži slojevi ne samo filozofska elita Francuske. Cilj rada je upozoriti da se ne može govoriti o prosvjetiteljstvu kao homogenoj matrici jer je to od 1960-ih godina dovedeno u pitanje. Pozivom na druge istraživače prosvjetiteljstva autor ukazuje da se ono ne može samo locirati situacijski u Francusku, nego se mora postaviti i kronološki na kraj 17. stoljeća u Englesku (Newton, Locke, Bayle) i Nizozemsku gdje su njegova prvotna izvorišta. Tako bi prema jednoj poziciji početak bio slavna revolucija u Engleskoj i objava Newtonovih "Matematičkih principa filozofije prirode" 1688-1689. a završetak vladavina jakobinskog terora i objava Kantove "Kritike moći suđenja" 1793.-1794. Ali ima i drugih periodizacija koji sežu duboko u 19. stoljeće. Nasuprot "kontekstualista" zaključno autor ukazuje na to da je prosvjetiteljstvo ujedinjavalo Europu i da je stvorilo pretopostavku za razvoj moderne obzirom da je prosvjetiteljstvo bila najsnažnija transformacijska silnica počevši od srednjeg vijeka u povijesti Zapada.},\n\tpages = {71--86},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 2014\n \n \n (3)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Prosvjetiteljstvo u hrvatskoj književnoj historiografiji - sadržaj i opseg pojma.\n \n \n \n\n\n \n Dukić, D.; and Šutalo, Goranka\n\n\n \n\n\n\n In Hrvati i Srbi u Habsburškoj Monarhiji u 18. stoljeću: interkulturni aspekti \"prosvijećene\" modernizacije., pages 91–103. FF Press, Zagreb, 2014.\n Članak se bavi elaboracijom pojma prosvjetiteljstvo u hrvatskoj kroatističkoj književnoj historiografiji (no ne ograničava se na (jedno)nacionalnu vizuru). Autori naime ističu kako je istraživački interes za književnost 18. stoljeća uvijek nadilazio estetske i formalno-književne aspekte, odnosno uključivao ideološke, političke i društvene uvjete književne proizvodnje što će u konačnici pokazati i analiza književnopovijesnih sinteza (Vodnik, Matić, Kombol, Ježić, Georgijević, Bogišić, Frangeš, Novak, Jelčić, Šicel) koje su bile u istraživačkome fokusu. Na temelju analize koncepta prosvjetiteljstvo u izabranim književnopovijesnim sintezama autori zaključuju kako atribut didaktično (koji se kao najčešći pojavljuje u sintezama) ne može biti differentia specifica svjetovne, prosvjetiteljske književnosti jer se on javlja i u književnosti katoličke obnove. Zaključno, autori upućuju na istraživački izazov vidljiv u interferencijama uočenim u hrvatskoj književnosti 18. stoljeća koje traže nijansirani pristup i precizniju terminologiju ‒ didaktičnost u religioznoj tematici i religioznost i kršćanska ideologija u tekstovima nedvojbenih prosvjetiteljskih tendencija. Kao sintetski pregled rad može biti koristan kao pomoćni i polazišni za ozbiljnija istraživanja pojedinih književnopovijesnih i kulturoloških tema iz 18. stoljeća.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{dukic_prosvjetiteljstvo_2014,\n\taddress = {Zagreb},\n\ttitle = {Prosvjetiteljstvo u hrvatskoj književnoj historiografiji - sadržaj i opseg pojma},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tbooktitle = {Hrvati i {Srbi} u {Habsburškoj} {Monarhiji} u 18. stoljeću: interkulturni aspekti "prosvijećene" modernizacije.},\n\tpublisher = {FF Press},\n\tauthor = {Dukić, Davor and {Šutalo, Goranka}},\n\tyear = {2014},\n\tnote = {Članak se bavi elaboracijom pojma prosvjetiteljstvo u hrvatskoj kroatističkoj književnoj historiografiji (no ne ograničava se na (jedno)nacionalnu vizuru). Autori naime ističu kako je istraživački interes za književnost 18. stoljeća uvijek nadilazio estetske i formalno-književne aspekte, odnosno uključivao ideološke, političke i društvene uvjete književne proizvodnje što će u konačnici pokazati i analiza književnopovijesnih sinteza (Vodnik, Matić, Kombol, Ježić, Georgijević, Bogišić, Frangeš, Novak, Jelčić, Šicel) koje su bile u istraživačkome fokusu. Na temelju analize koncepta prosvjetiteljstvo u izabranim književnopovijesnim sintezama autori zaključuju kako atribut didaktično (koji se kao najčešći pojavljuje u sintezama) ne može biti differentia specifica svjetovne, prosvjetiteljske književnosti jer se on javlja i u književnosti katoličke obnove. Zaključno, autori upućuju na istraživački izazov vidljiv u interferencijama uočenim u hrvatskoj književnosti 18. stoljeća koje traže nijansirani pristup i precizniju terminologiju ‒ didaktičnost u religioznoj tematici i religioznost i kršćanska ideologija u tekstovima nedvojbenih prosvjetiteljskih tendencija. Kao sintetski pregled rad može biti koristan kao pomoćni i polazišni za ozbiljnija istraživanja pojedinih književnopovijesnih i kulturoloških tema iz 18. stoljeća.},\n\tkeywords = {hrvatska književna historiografija, katolička obnova, prosvjetiteljstvo},\n\tpages = {91--103},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Translations, Histories, Enlightenments. William Robertson in Germany, 1760 - 1795.\n \n \n \n\n\n \n Kontler, L.\n\n\n \n\n\n\n of Palgrave Studies in Cultural and Intellectual HistoryPalgrave Macmillan, New York, 2014.\n Autor je povjesničar transfera znanja u predmodernom razdoblju. U knjizi se razvija istraživački model koji historiografiju 18. stoljeća i njezinu recepciju te translaciju u drugim intelektualnim sredinama tretira kao ideološko i političko djelovanje, te naglašava proces modifikacije u odnosu na jednoslojan prijenos znanja. Konkretno, fokus monografije je stavljen na škotsko-njemačku razmjenu znanja, odnosno recepciju djela Williama Robertsona na protestantskim sveučilištima, prvenstveno Göttingenu. Koncept prosvjetiteljstva u prvom redu izdvaja iz nacionalnih okvira i ublažava dihotomnu sliku centra i periferije. Osim toga, ističe da su prosvjetiteljske ideje, iako unitarističkog karaktera, različito tretirane od strane aktera u čitavom spektru disciplinarnih i političko-društvenih okvira. U odnosu na postavljene ciljeve istraživanja, knjiga nema vidljivih ograničenja. Autor zaključuje da je proces recepcije Robertsonovih djela u njemačkom kulturnom krugu višeslojan, što znatno utječe na istraživački model koji u svojoj suštini prepoznaje modifikacije znanja u procesu razmjene među različitim intelektualnim skupinama. Zaokruženi teorijsko-metodološki pristup i tematika transfera znanja kao poluge u brisanju granica između centra i periferije čine ovu knjigu posebno relevantnom iz perspektive istraživača lokalnih varijanti prosvjetiteljstva.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@book{kontler_translations_2014,\n\taddress = {New York},\n\tseries = {Palgrave {Studies} in {Cultural} and {Intellectual} {History}},\n\ttitle = {Translations, {Histories}, {Enlightenments}. {William} {Robertson} in {Germany}, 1760 - 1795},\n\tisbn = {978-1-137-37171-3},\n\tlanguage = {Engleski},\n\tpublisher = {Palgrave Macmillan},\n\tauthor = {Kontler, László},\n\tyear = {2014},\n\tnote = {Autor je povjesničar transfera znanja u predmodernom razdoblju. U knjizi se razvija istraživački model koji historiografiju 18. stoljeća i njezinu recepciju te translaciju u drugim intelektualnim sredinama tretira kao ideološko i političko djelovanje, te naglašava proces modifikacije u odnosu na jednoslojan prijenos znanja. Konkretno, fokus monografije je stavljen na škotsko-njemačku razmjenu znanja, odnosno recepciju djela Williama Robertsona na protestantskim sveučilištima, prvenstveno Göttingenu. Koncept prosvjetiteljstva u prvom redu izdvaja iz nacionalnih okvira i ublažava dihotomnu sliku centra i periferije. Osim toga, ističe da su prosvjetiteljske ideje, iako unitarističkog karaktera, različito tretirane od strane aktera u čitavom spektru disciplinarnih i političko-društvenih okvira. U odnosu na postavljene ciljeve istraživanja, knjiga nema vidljivih ograničenja. Autor zaključuje da je proces recepcije Robertsonovih djela u njemačkom kulturnom krugu višeslojan, što znatno utječe na istraživački model koji u svojoj suštini prepoznaje modifikacije znanja u procesu razmjene među različitim intelektualnim skupinama. Zaokruženi teorijsko-metodološki pristup i tematika transfera znanja kao poluge u brisanju granica između centra i periferije čine ovu knjigu posebno relevantnom iz perspektive istraživača lokalnih varijanti prosvjetiteljstva.},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Povijest versus historizam: slučaj prosvjetiteljstva.\n \n \n \n \n\n\n \n Krstić, P.\n\n\n \n\n\n\n Filozofska istraživanja, 34(4): 619–632. 2014.\n Autor se bavi kritikom historizma i u širem smislu romantizma koja je upućena prosvjetiteljstvu za njegovu nepovijesnost. Taj je prigovor korišten tijekom prve polovine 19. stoljeća kako bi se romantizam obračunao sa filozofijom prosvjetiteljstva. Autor smatra da se ne može dovesti s druge strane povijesnost prosvjetiteljstva u pitanje. Rad obuhvaća dijalektiku sukoba između romantizma i prosvjetiteljstva dva duhovna pokreta u bliskoj povijesnim razdobljima 18. i 19. stoljeća. Zaključak autora je da je prosvjetiteljstvo zapravo proizvelo novu koncepciju povijesti koja dotada nije egzistirala, a to je u prvom redu upečatljiva ideja progresa i povijest upravljena budućnosti, povijest koja nije ograničena tradicijom, što bih bio vid prosvjetiteljskog futurizma.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"PovijestPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{krstic_povijest_2014,\n\ttitle = {Povijest versus historizam: slučaj prosvjetiteljstva},\n\tvolume = {34},\n\turl = {file:///C:/Users/Korisnik/Desktop/12%20Krstic.pdf},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tnumber = {4},\n\tjournal = {Filozofska istraživanja},\n\tauthor = {Krstić, Predrag},\n\tyear = {2014},\n\tnote = {Autor se bavi kritikom historizma i u širem smislu romantizma koja je upućena prosvjetiteljstvu za njegovu nepovijesnost. Taj je prigovor korišten tijekom prve polovine 19. stoljeća kako bi se romantizam obračunao sa filozofijom prosvjetiteljstva. Autor smatra da se ne može dovesti s druge strane povijesnost prosvjetiteljstva u pitanje. Rad obuhvaća dijalektiku sukoba između romantizma i prosvjetiteljstva dva duhovna pokreta u bliskoj povijesnim razdobljima 18. i 19. stoljeća. Zaključak autora je da je prosvjetiteljstvo zapravo proizvelo novu koncepciju povijesti koja dotada nije egzistirala, a to je u prvom redu upečatljiva ideja progresa i povijest upravljena budućnosti, povijest koja nije ograničena tradicijom, što bih bio vid prosvjetiteljskog futurizma.},\n\tpages = {619--632},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 2013\n \n \n (5)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n prosvjetiteljstvo.\n \n \n \n \n\n\n \n \n\n\n \n\n\n\n 2013.\n Enciklopedijska natuknica o prosvjetiteljstvu donosi pregled temeljnih obilježja pokreta i popisuje njegove glavne nositelje. Prosvjetiteljstvo je definirano kao „intelektualni i duhovni pokret (…) temeljna značajka kojega je povjerenje u um i spoznatljivost svih prirodnih i društvenih pojava.“ Naglasak je na razvoju filozofske, znanstvene i političke misli, manje na povijesnom kontekstu. Periodizacijski gledano, autor prosvjetiteljstvo omeđuje 1688. i 1789. godinom (Slavna revolucija u Engleskoj i početak Francuske revolucije), a promatra ga kao zapadnoeuropski, naglašeno antiklerikalni fenomen revolucionarnog potencijala. Navedeno potvrđuje i činjenica da je Hrvatska (u enciklopediji nacionalne važnosti) spomenuta tek u jednoj rečenici (navod Kačića Miošića, Relkovića i Boškovića kao predstavnika). Posljednji ulomak donosi pregled recepcije i kritike prosvjetiteljstva u 20. stoljeću (Cassirer, Horkheimer i Adorno, Gay, Venturi, Foucault i dr.). Iako autor navodi da tijekom osamdesetih godina prošloga stoljeća dolazi do „teorijske fragmentacije jedinstvenog prosvjetiteljstva“, ne posvećuje prostor manifestacijama prosvjetiteljstva izvan Engleske i Francuske. Tekst je zato koristan kao osnovni pregled prosvjetiteljske misli, ali isključivo u zapadnoeuropskom kontekstu. (MJ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"prosvjetiteljstvoPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@misc{noauthor_prosvjetiteljstvo_2013,\n\ttitle = {prosvjetiteljstvo},\n\turl = {https://www.enciklopedija.hr/clanak/prosvjetiteljstvo},\n\tjournal = {Hrvatska enciklopedija},\n\tpublisher = {Leksikografski zavod Miroslav Krleža},\n\tyear = {2013},\n\tnote = {Enciklopedijska natuknica o prosvjetiteljstvu donosi pregled temeljnih obilježja pokreta i popisuje njegove glavne nositelje. Prosvjetiteljstvo je definirano kao „intelektualni i duhovni pokret (…) temeljna značajka kojega je povjerenje u um i spoznatljivost svih prirodnih i društvenih pojava.“ Naglasak je na razvoju filozofske, znanstvene i političke misli, manje na povijesnom kontekstu. Periodizacijski gledano, autor prosvjetiteljstvo omeđuje 1688. i 1789. godinom (Slavna revolucija u Engleskoj i početak Francuske revolucije), a promatra ga kao zapadnoeuropski, naglašeno antiklerikalni fenomen revolucionarnog potencijala. Navedeno potvrđuje i činjenica da je Hrvatska (u enciklopediji nacionalne važnosti) spomenuta tek u jednoj rečenici (navod Kačića Miošića, Relkovića i Boškovića kao predstavnika). Posljednji ulomak donosi pregled recepcije i kritike prosvjetiteljstva u 20. stoljeću (Cassirer, Horkheimer i Adorno, Gay, Venturi, Foucault i dr.). Iako autor navodi da tijekom osamdesetih godina prošloga stoljeća dolazi do „teorijske fragmentacije jedinstvenog prosvjetiteljstva“, ne posvećuje prostor manifestacijama prosvjetiteljstva izvan Engleske i Francuske. Tekst je zato koristan kao osnovni pregled prosvjetiteljske misli, ali isključivo u zapadnoeuropskom kontekstu. (MJ)},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Die Aufklärung in der Habsburgermonarchie und Ihr Erbe: Ein Forschungsüberblick.\n \n \n \n \n\n\n \n Fillafer, F. L.\n\n\n \n\n\n\n Zeitschrift für Historische Forschung, 40(1): 35–97. 2013.\n Publisher: Duncker & Humblot GmbH\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"DiePaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{fillafer_aufklarung_2013,\n\ttitle = {Die {Aufklärung} in der {Habsburgermonarchie} und {Ihr} {Erbe}: {Ein} {Forschungsüberblick}},\n\tvolume = {40},\n\tissn = {0340-0174},\n\tshorttitle = {{DIE} {AUFKLÄRUNG} {IN} {DER} {HABSBURGERMONARCHIE} {UND} {IHR} {ERBE}},\n\turl = {https://www.jstor.org/stable/43612218},\n\tnumber = {1},\n\turldate = {2025-01-24},\n\tjournal = {Zeitschrift für Historische Forschung},\n\tauthor = {Fillafer, Franz Leander},\n\tyear = {2013},\n\tnote = {Publisher: Duncker \\& Humblot GmbH},\n\tpages = {35--97},\n\tfile = {Fillafer_2013_DIE AUFKLÄRUNG IN DER HABSBURGERMONARCHIE UND IHR ERBE.pdf:C\\:\\\\Users\\\\marta\\\\Zotero\\\\storage\\\\UWB2TUUF\\\\Fillafer_2013_DIE AUFKLÄRUNG IN DER HABSBURGERMONARCHIE UND IHR ERBE.pdf:application/pdf},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Der Josephinismnus in der Diözese Zagreb zwischen 1780 – 1790.\n \n \n \n \n\n\n \n Mikšić, V.\n\n\n \n\n\n\n Ph.D. Thesis, Wien, Beč, 2013.\n Teolog i povjesničar Vlado Mikšić u disertaciji obrađuje jozefinske reforme u Zagrebačkoj biskupiji u razdoblju 1780. – 1790. g. Na temelju analize arhivske građe, prvenstveno fondova Nadbiskupijskog arhiva u Zagrebu, prikazao je brojne reforme Josipa II. u Zagrebačkoj biskupiji. Završetak definiranja granica biskupije i formiranje novih župa Mikšić drži najvažnijim reformama Josipa II. jer su ostale povijesnom nasljeđu. Prikazane su i druge jozefinske reforme bilo one, koje su bile specifične za Zagrebačku biskupiju, bilo one koje su vrijedile za cijelu Habsburšku Monarhiju. Kao ishodište jozefinskih reformi autor obrađuje razna filozofska, pravna, politička, teološka i druga idejna stremljenja unutar idejnog sklopa prosvjetiteljstva. Prosvjetiteljstvu pristupa kao kompleksnom pokretu koji je zahvatio cijelu Europu donoseći novi pogled na stvarnost. Jozefinizam propituje na temelju austrijske i hrvatske historiografije te ga definira kao duhovni i politički pokret kojemu je cilj preobraziti državu, Crkvu i cijelo društvo na principima prosvjetiteljstva i naglašenog prosvijećenog apsolutizma. Ograničenja rada očituju se u nedostatku komparacije i nedostatku vrednovanja stanja institucija i instituta Zagrebačke biskupije prije reformi. Autor zaključuje da su jozefinske reforme u Zagrebačkoj biskupiji provedene jer je car kanio crkvene institucije učiniti dijelom državne administracije uz suradnju klera koji je obrazovan u duhu jozefinizma. Rad je koristan za buduća istraživanja jozefinizma u Zagrebačkoj biskupiji. (SL)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"DerPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@phdthesis{miksic_josephinismnus_2013,\n\taddress = {Beč},\n\ttype = {Dissertation},\n\ttitle = {Der {Josephinismnus} in der {Diözese} {Zagreb} zwischen 1780 – 1790},\n\turl = {https://phaidra.univie.ac.at/detail/o:1311903},\n\tschool = {Wien},\n\tauthor = {Mikšić, Vlado},\n\tyear = {2013},\n\tnote = {Teolog i povjesničar Vlado Mikšić u disertaciji obrađuje jozefinske reforme u Zagrebačkoj biskupiji u razdoblju 1780. – 1790. g. Na temelju analize arhivske građe, prvenstveno fondova Nadbiskupijskog arhiva u Zagrebu, prikazao je brojne reforme Josipa II. u Zagrebačkoj biskupiji. Završetak definiranja granica biskupije i formiranje novih župa Mikšić drži najvažnijim reformama Josipa II. jer su ostale povijesnom nasljeđu. Prikazane su i druge jozefinske reforme bilo one, koje su bile specifične za Zagrebačku biskupiju, bilo one koje su vrijedile za cijelu Habsburšku Monarhiju. Kao ishodište jozefinskih reformi autor obrađuje razna filozofska, pravna, politička, teološka i druga idejna stremljenja unutar idejnog sklopa prosvjetiteljstva. Prosvjetiteljstvu pristupa kao kompleksnom pokretu koji je zahvatio cijelu Europu donoseći novi pogled na stvarnost. Jozefinizam propituje na temelju austrijske i hrvatske historiografije te ga definira kao duhovni i politički pokret kojemu je cilj preobraziti državu, Crkvu i cijelo društvo na principima prosvjetiteljstva i naglašenog prosvijećenog apsolutizma. Ograničenja rada očituju se u nedostatku komparacije i nedostatku vrednovanja stanja institucija i instituta Zagrebačke biskupije prije reformi. Autor zaključuje da su jozefinske reforme u Zagrebačkoj biskupiji provedene jer je car kanio crkvene institucije učiniti dijelom državne administracije uz suradnju klera koji je obrazovan u duhu jozefinizma. Rad je koristan za buduća istraživanja jozefinizma u Zagrebačkoj biskupiji. (SL)},\n\tkeywords = {katoličko prosvjetiteljstvo, prosvjetiteljstvo},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Prosvjetiteljstvo i enciklopedija: dva prosvjetiteljstva i dvije enciklopedije.\n \n \n \n \n\n\n \n Ravlić, S.\n\n\n \n\n\n\n Studia lexicographica, 13(2): 35–55. 2013.\n Ravlić u radu komparira dvije enciklopedije onu francusku i britansku koje su bile plod posebnosti francuskog i škotskog prosvjetiteljstva. Temeljna odrednica je da su one polučile različite učinke dok je britanska enciklopedija legitimitirala postojeći poredak lavirajući između tradicije i promjene na fonu prijašnje Slavne revolucije, francuska encikopedija s druge strane utrla je put radikalnoj promjeni kakva je bila Francuska revolucija. Radom je obuhvaćena dinamika francuskog i škotskog prosvjetiteljstva posebno s obzirom na pojavu enciklopedije kao specifičnog kulturnog medija koje je iznjedrilo 18. stoljeće i prosvjetiteljski pokret. Prosvjetiteljstvo je pokret koji je uzdigao razum kao prvi princip, te se služio znanstvenom metodom kako bi dekonstruirao srednjovjekovni pogled na svijet izgrađen na teologiji. Zaključno, Ravlić stavlja enciklopediju na važno mjesto u ukupnoj obrazovnoj revoluciji prosvjetiteljske epohe i općenito difuzije znanja u javnost. One su pisane narodnim jezikom, a ne latinskim što je omogućilo širi društveni prodor i komercijalizaciju.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"ProsvjetiteljstvoPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{ravlic_prosvjetiteljstvo_2013,\n\ttitle = {Prosvjetiteljstvo i enciklopedija: dva  prosvjetiteljstva i dvije enciklopedije},\n\tvolume = {13},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/file/197627},\n\tnumber = {2},\n\tjournal = {Studia lexicographica},\n\tauthor = {Ravlić, Slaven},\n\tyear = {2013},\n\tnote = {Ravlić u radu komparira dvije enciklopedije onu francusku i britansku koje su bile plod posebnosti francuskog i škotskog prosvjetiteljstva. Temeljna odrednica je da su one polučile različite učinke dok je britanska enciklopedija legitimitirala postojeći poredak lavirajući između tradicije i promjene na fonu prijašnje Slavne revolucije, francuska encikopedija s druge strane utrla je put radikalnoj promjeni kakva je bila Francuska revolucija. Radom je obuhvaćena dinamika francuskog i škotskog prosvjetiteljstva posebno s obzirom na pojavu enciklopedije kao specifičnog kulturnog medija koje je iznjedrilo 18. stoljeće i prosvjetiteljski pokret. Prosvjetiteljstvo je pokret koji je uzdigao razum kao prvi princip, te se služio znanstvenom metodom kako bi dekonstruirao srednjovjekovni pogled na svijet izgrađen na teologiji. Zaključno, Ravlić stavlja enciklopediju na važno mjesto u ukupnoj obrazovnoj revoluciji prosvjetiteljske epohe i općenito difuzije znanja u javnost. One su pisane narodnim jezikom, a ne latinskim što je omogućilo širi društveni prodor i komercijalizaciju.},\n\tpages = {35--55},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Je li prosvjetiteljstvo definitivno stvar prošlosti?.\n \n \n \n \n\n\n \n Veljak, L.\n\n\n \n\n\n\n Studia lexicographica : časopis za leksikografiju i enciklopedistiku, 7(2/13): 119–127. 2013.\n U članku filozof Veljak raspravlja o prosvjetiteljstvu i njegovu mjestu u povijesti politike, društva i filozofije. Cilj članka je ukazati na to da je prosvjetiteljstvo imalo ogroman utjecaj na povijesna, društvena i kulturna zbivanja i kasnijih razdoblja uvodeći koncepcije kao što su sekularizacija i vjerska tolerancija. Postavlja pitanje je li prosvjetitelsjtvo završen projekt ili je on još uvijek aktualan i nedovršen kako tvrdi Juergen Habermas u svojoj obrani prosvjetiteljstva od postmodernističke kritike. Smatra da su dvije filozofske tradicije racionalizma Rene Descartesa i empirizam Francisa Bacona u bitnome odredile prosvjetiteljstvo kao kulturni i intelektualni pokret 18. stoljeća. Povijesne građanske revolucije u Americi, Francuskoj i Engleskoj autor dovodi u vezu s prosvjetiteljskim utjecajem kao i rađanje apsolutističkih monarhija u istoj epohi. Nedovoljno je raspravljena kritika prosvjetiteljstva od strane postmodernističkih autora koja je danas još uvijek aktulna. Zaključak autora je da je prosvjetiteljstvo i dalje živo i prisutno u današnjem svijetu i da ga stoga valja propitkivati i istraživati iz filozofske perspektive.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"JePaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{veljak_je_2013,\n\ttitle = {Je li prosvjetiteljstvo definitivno stvar prošlosti?},\n\tvolume = {7},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/clanak/197631},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tnumber = {2/13},\n\tjournal = {Studia lexicographica : časopis za leksikografiju i enciklopedistiku},\n\tauthor = {Veljak, Lino},\n\tyear = {2013},\n\tnote = {U članku filozof Veljak raspravlja o prosvjetiteljstvu i njegovu mjestu u povijesti politike, društva i filozofije. Cilj članka je ukazati na to da je prosvjetiteljstvo imalo ogroman utjecaj na povijesna, društvena i kulturna zbivanja i kasnijih razdoblja uvodeći koncepcije kao što su sekularizacija i vjerska tolerancija. Postavlja pitanje je li prosvjetitelsjtvo završen projekt ili je on još uvijek aktualan i nedovršen kako tvrdi Juergen Habermas u svojoj obrani prosvjetiteljstva od postmodernističke kritike. Smatra da su dvije filozofske tradicije racionalizma Rene Descartesa i empirizam Francisa Bacona u bitnome odredile prosvjetiteljstvo kao kulturni i intelektualni pokret 18. stoljeća. Povijesne građanske revolucije u Americi, Francuskoj i Engleskoj autor dovodi u vezu s prosvjetiteljskim utjecajem kao i rađanje apsolutističkih monarhija u istoj epohi. Nedovoljno je raspravljena kritika prosvjetiteljstva od strane postmodernističkih autora koja je danas još uvijek aktulna. Zaključak autora je da je prosvjetiteljstvo i dalje živo i prisutno u današnjem svijetu i da ga stoga valja propitkivati i istraživati iz filozofske perspektive.},\n\tpages = {119--127},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 2012\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Hrvatska percepcija Francuske revolucije prije uspostave francuske vlasti u hrvatskim zemljama.\n \n \n \n \n\n\n \n Vekić, I.\n\n\n \n\n\n\n Rostra : Časopis studenata povijesti Sveučilišta u Zadru, 5. No. 5., 2012(5): 170–207.. 2012.\n Rad se tiče percepije Francuske revolucije u hrvatskim zemljama, Banskoj Hrvatskoj, Vojnoj Krajini, Dalmaciji i Dubrovačkoj Republici krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Vekić analizira različiti politički, ekonomski, vojni i kulturni kontekst hrvatskih zemalja u pogledu utjecaja događaja kakva je bila Francuska revolucija i stoga koristi širu metodologiju društvene povijesti, te komparativnu povijesti jer uspoređuje procese u pojedinim hrvatskim zemljama. Rad je obuhvatio razne aspekte povijesti hrvatskih zemalja prije dolaska francuske vlasti, tako što je obradio antirevolucionarnu i revolucionarnu kulturu mišljenja i akcije. Vekić pokazuje da je utjecaj francuske revolucionarne ideologije i s njom radikalnog prosvjetiteljstva u hrvatskim zemljama ipak bio marginalan, odnosno, da su hrvatske zemlje zauzele stabilnu konzervativnu poziciju na liniji starog režima i monarhijskog legitimiteta. Rad je ograničen time što ne donosi nove izvore nego samo nadopunjuje dosadašnja istraživanja poduzeta na ovu temu. Autor donosi zaključak da su s obzirom na razlike u hrvatskim zemljama različiti društveni staleži bili motivirani da ustanu protiv francuske ideologije, u sjevernoj Hrvatskoj prije svega viša hijerahija Crkve i u manjoj mjeri plemstvo poduzimaju takvu akciju, dok u Dalmaciji na sebe borbu preuzima dalmatinski kolonat i seljaštvo predvođeno franjevačkim redovničkim klerom. Vrlo korisno istraživanje za upoznavanje prilika u hrvatskim zemljama s različitim političkim, ekonomskim, vojnim i kulturnim okolnostima prema događaju Francuske revolucije i njezinim posljedicama na samom kraju 18. stoljeća što može učiniti lakšim istraživanjem pojedinih ličnosti i pojedinih događaja u ovom razdoblju. (SK)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"HrvatskaPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@article{vekic_hrvatska_2012,\n\ttitle = {Hrvatska percepcija {Francuske} revolucije prije uspostave francuske vlasti u hrvatskim zemljama},\n\tvolume = {5. No. 5., 2012},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/169391},\n\tabstract = {Autor problematizira različite aspekte odraza Francuske revolucije u hrvatskim zemljama prije uspostave francuske vlasti. U prvome dijelu raspravlja o percepciji Revolucije od strane hrvatskoga plemstva i ostaloga stanovništva Banske Hrvatske te Vojne krajine, s posebnom pozornošću odrazu urote opata Ignáca Martinovicsa. U drugome dijelu riječ je o percepciji Revolucije u Dalmaciji i Dubrovačkoj Republici, uz izdvajanje primjera fra Andrije Dorotića i pukovnika Juraja Matutinovića u prvom, odnosno plemića Tome Baseljića u drugom slučaju.},\n\tnumber = {5},\n\tjournal = {Rostra : Časopis studenata povijesti Sveučilišta u Zadru},\n\tauthor = {Vekić, Ivan},\n\tyear = {2012},\n\tnote = {Rad se tiče percepije Francuske revolucije u hrvatskim zemljama, Banskoj Hrvatskoj, Vojnoj Krajini, Dalmaciji i Dubrovačkoj Republici krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Vekić analizira različiti politički, ekonomski, vojni i kulturni kontekst hrvatskih zemalja u pogledu utjecaja događaja kakva je bila Francuska revolucija i stoga koristi širu metodologiju društvene povijesti, te komparativnu povijesti jer uspoređuje procese u pojedinim hrvatskim zemljama. Rad je obuhvatio razne aspekte povijesti hrvatskih zemalja prije dolaska francuske vlasti, tako što je obradio antirevolucionarnu i revolucionarnu kulturu mišljenja i akcije. Vekić pokazuje da je utjecaj francuske revolucionarne ideologije i s njom radikalnog prosvjetiteljstva u hrvatskim zemljama ipak bio marginalan, odnosno, da su hrvatske zemlje zauzele stabilnu konzervativnu poziciju na liniji starog režima i monarhijskog legitimiteta. Rad je ograničen time što ne donosi nove izvore nego samo nadopunjuje dosadašnja istraživanja poduzeta na ovu temu. Autor donosi zaključak da su s obzirom na razlike u hrvatskim zemljama različiti društveni staleži bili motivirani da ustanu protiv francuske ideologije, u sjevernoj Hrvatskoj prije svega viša hijerahija Crkve i u manjoj mjeri plemstvo poduzimaju takvu akciju, dok u Dalmaciji na sebe borbu preuzima dalmatinski kolonat i seljaštvo predvođeno franjevačkim redovničkim klerom. Vrlo korisno istraživanje za upoznavanje prilika u hrvatskim zemljama s različitim političkim, ekonomskim, vojnim i kulturnim okolnostima prema događaju Francuske revolucije i njezinim posljedicama na samom kraju 18. stoljeća što može učiniti lakšim istraživanjem pojedinih ličnosti i pojedinih događaja u ovom razdoblju. (SK)},\n\tkeywords = {prosvjetiteljstvo, Francuska revolucija, konzervativizam},\n\tpages = {170--207.},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n Autor problematizira različite aspekte odraza Francuske revolucije u hrvatskim zemljama prije uspostave francuske vlasti. U prvome dijelu raspravlja o percepciji Revolucije od strane hrvatskoga plemstva i ostaloga stanovništva Banske Hrvatske te Vojne krajine, s posebnom pozornošću odrazu urote opata Ignáca Martinovicsa. U drugome dijelu riječ je o percepciji Revolucije u Dalmaciji i Dubrovačkoj Republici, uz izdvajanje primjera fra Andrije Dorotića i pukovnika Juraja Matutinovića u prvom, odnosno plemića Tome Baseljića u drugom slučaju.\n
\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 2011\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Karnalno prosvjetiteljstvo: mit o prosvjetiteljstvu i dvije karnalne koncepcije države.\n \n \n \n \n\n\n \n Cvijanović, H.\n\n\n \n\n\n\n Politička misao : časopis za politologiju, 48(1): 76–93. 2011.\n Cvijanović se u radu bavi kritikom prosvjetiteljstva na tragu T. Adorna, M. Horkheimera i C. Schmitta o tome kako je prosvjetiteljstvo stvorilo mit o državi koja bi imala biti samo i jedino instrument Razuma po nom stajalištu da prosvijetiteljstvo s kultom razuma stoji iznad strasti, tradicija i autoriteta. Cilj teksta je dokazati da je prosvjetiteljstvo imalo negativne implikacije u idoliziranju države koja je na kraju dovela od rađanja totalitarnih država i uopće jednom eksploatatorskom odnosu prema prirodi. Zato donosi dvostruku definiciju prosvjetiteljstva, kao oslobođajući pokret u ljudskoj povijesti i kao opresivnu i agresivnu silnicu u pogledu tretmana ljudskih bića i prirode. Opseg rada je ograničen na teorijsku raspravu o prosvjetiteljstvu i njegovoj relaciji s karnalnom koncepcijom države.. U nedostatke rada išlo bi koncentriranje samo na teoretskim postavkama bez ulaženja u povijesne prakse. U zaključku autor želi pokazati da prosvjetiteljstvo nije bilo samo emancipatorski proces u povijesti, nego i obrnuti proces koji je vodio dominaciji i podređivanju državi čovjeka pojedinca i prirode. Pod tim on podrazumijeva karnalni aspekt države, države koja je po svojoj naravi represivna, eksploatatorska i hegemonistička koju je prosvjetiteljska utopija sakrila pojmom \"prosvjetiteljski razum\" koji ima vladati u državi \"prosvijećene\" civilizacije. Rad nudi jednu kritičku perspektivu prema fenomenu prosvjetiteljstva i pokazuje da je ono imalo i svoje negativne efekte na razvoj zapadne civilizacije posebno u pogledu izrastanja totalitarnih ideologija 20. stoljeća.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"KarnalnoPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{cvijanovic_karnalno_2011,\n\ttitle = {Karnalno prosvjetiteljstvo: mit o prosvjetiteljstvu i dvije karnalne  koncepcije države},\n\tvolume = {48},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/clanak/105849},\n\tlanguage = {engleski},\n\tnumber = {1},\n\tjournal = {Politička misao : časopis za politologiju},\n\tauthor = {Cvijanović, Hrvoje},\n\tyear = {2011},\n\tnote = {Cvijanović se u radu bavi kritikom prosvjetiteljstva na tragu T. Adorna, M. Horkheimera i C. Schmitta o tome kako je prosvjetiteljstvo stvorilo mit o državi koja bi imala biti samo i jedino instrument Razuma po nom stajalištu da prosvijetiteljstvo s kultom razuma stoji iznad strasti, tradicija i autoriteta. Cilj teksta je dokazati da je prosvjetiteljstvo imalo negativne implikacije u idoliziranju države koja je na kraju dovela od rađanja totalitarnih država i uopće jednom eksploatatorskom odnosu prema prirodi. Zato donosi dvostruku definiciju prosvjetiteljstva, kao oslobođajući pokret u ljudskoj povijesti i kao opresivnu i agresivnu silnicu u pogledu tretmana ljudskih bića i prirode. Opseg rada je ograničen na teorijsku raspravu o prosvjetiteljstvu i njegovoj relaciji s karnalnom koncepcijom države.. U nedostatke rada išlo bi koncentriranje samo na teoretskim postavkama bez ulaženja u povijesne prakse. U zaključku autor želi pokazati da prosvjetiteljstvo nije bilo samo emancipatorski proces u povijesti, nego i obrnuti proces koji je vodio dominaciji i podređivanju državi čovjeka pojedinca i prirode. Pod tim on podrazumijeva karnalni aspekt države, države koja je po svojoj naravi represivna, eksploatatorska i hegemonistička koju je prosvjetiteljska utopija sakrila pojmom "prosvjetiteljski razum" koji ima vladati u državi "prosvijećene" civilizacije. Rad nudi jednu kritičku perspektivu prema fenomenu prosvjetiteljstva i pokazuje da je ono imalo i svoje negativne efekte na razvoj zapadne civilizacije posebno u pogledu izrastanja totalitarnih ideologija 20. stoljeća.},\n\tpages = {76--93},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 2010\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Maksimilijan Vrhovac i slobodno zidarstvo u 18. stoljeću.\n \n \n \n \n\n\n \n Dragičević, J.\n\n\n \n\n\n\n Croatica Christiana periodica, časopis Instituta za crkvenu povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 34(66): 49–60. 2010.\n Povjesničarka književnosti Josipa Dragičević u radu raspravlja o naravi Vrhovčeva slobodnog zidarstva. Autorica je djelovanje biskupa Vrhovca promatrala iz perspektive njegove pripadnosti slobodnim zidarima. Polazno je u prvom dijelu obradila genezu te utvrdila različiti značaj slobodnog zidarstva u 18. stoljeću iz perspektive njegova razvoja u Engleskoj i na kontinentu, poglavito u Habsburškoj Monarhiji. Vrednovan je i negativni stav Katoličke Crkve prema slobodnom zidarstvu. Rad se temelji na suvremenoj historiografiji. Preuzeta je Kolanovićeva teza da je slobodno zidarstvo u doba jozefinizma bilo središnje mjesto okupljanja prosvjetitelja i rasadište prosvjetiteljskih ideja. U tom smislu rad ne donosi nove spoznaje. No, naglašeno je da jozefinske crkvene reforme pored ostvarivanja državnog nadzora nad Crkvom sadrže i program „obnove katoličanstva“. Rad je vrijedan jer je autorica svojim doprinosom na temelju opširno obrađene sekundarne literatura istaknula da se djelovanje biskupa Vrhovca ne smije promatrati iz perspektive zastarjelih teza crkvene historiografije o jozefinizmu i slobodnom zidarstvu. (SL)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"MaksimilijanPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@article{dragicevic_maksimilijan_2010,\n\ttitle = {Maksimilijan {Vrhovac} i slobodno zidarstvo u 18. stoljeću},\n\tvolume = {34},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/69892},\n\tabstract = {Maksimilijan Vrhovac (1752.–1827.), zbog svoga svestranog djelovanja na poljima hrvatske kulture, politike i gospodarstva te posebice Crkve, neosporno predstavlja jednu od vodećih figura hrvatske povijesti s kraja 18. i početka 19. stoljeća. No ispravno i potpuno vrednovanje Vrhovčeva rada dugo je ugrožavala tvrdnja da je Vrhovac bio slobodni zidar, jer mogućnost da istodobno bude biskup i pripadnik društva koje Katolička crkva izričito zabranjuje, budila je sumnje u motive i ispravnost Vrhovčevih aktivnosti. Novija istraživanja o ulozi slobodnog zidarstva u Habsburškoj Monarhiji ipak uspijevaju opravdavati Vrhovčevo opredjeljenje za slobodno zidarstvo, a pronalazak Josipa Kolanovića neupitno potvrđuje Vrhovčevo članstvo u slobodnozidarskoj loži. Ovim radom želim pokazati veze između ideja slobodnih zidara, jozefinističkih\nreformi te Vrhovčeva života i rada.},\n\tlanguage = {hr},\n\tnumber = {66},\n\tjournal = {Croatica Christiana periodica, časopis Instituta za crkvenu povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu},\n\tauthor = {Dragičević, Josipa},\n\tyear = {2010},\n\tnote = {Povjesničarka književnosti Josipa Dragičević u radu raspravlja o naravi Vrhovčeva slobodnog zidarstva. Autorica je djelovanje biskupa Vrhovca promatrala iz perspektive njegove pripadnosti slobodnim zidarima. Polazno je u prvom dijelu obradila genezu te utvrdila različiti značaj slobodnog zidarstva u 18. stoljeću iz perspektive njegova razvoja u Engleskoj i na kontinentu, poglavito u Habsburškoj Monarhiji. Vrednovan je i negativni stav Katoličke Crkve prema slobodnom zidarstvu. Rad se temelji na suvremenoj historiografiji. Preuzeta je Kolanovićeva teza da je slobodno zidarstvo u doba jozefinizma bilo središnje mjesto okupljanja prosvjetitelja i rasadište prosvjetiteljskih ideja. U tom smislu rad ne donosi nove spoznaje. No, naglašeno je da jozefinske crkvene reforme pored ostvarivanja državnog nadzora nad Crkvom sadrže i program „obnove katoličanstva“. Rad je vrijedan jer je autorica svojim doprinosom na temelju opširno obrađene sekundarne literatura istaknula da se djelovanje biskupa Vrhovca ne smije promatrati iz perspektive zastarjelih teza crkvene historiografije o jozefinizmu i slobodnom zidarstvu. (SL)},\n\tkeywords = {cirkulacija prosvjetiteljskog znanja},\n\tpages = {49--60},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n Maksimilijan Vrhovac (1752.–1827.), zbog svoga svestranog djelovanja na poljima hrvatske kulture, politike i gospodarstva te posebice Crkve, neosporno predstavlja jednu od vodećih figura hrvatske povijesti s kraja 18. i početka 19. stoljeća. No ispravno i potpuno vrednovanje Vrhovčeva rada dugo je ugrožavala tvrdnja da je Vrhovac bio slobodni zidar, jer mogućnost da istodobno bude biskup i pripadnik društva koje Katolička crkva izričito zabranjuje, budila je sumnje u motive i ispravnost Vrhovčevih aktivnosti. Novija istraživanja o ulozi slobodnog zidarstva u Habsburškoj Monarhiji ipak uspijevaju opravdavati Vrhovčevo opredjeljenje za slobodno zidarstvo, a pronalazak Josipa Kolanovića neupitno potvrđuje Vrhovčevo članstvo u slobodnozidarskoj loži. Ovim radom želim pokazati veze između ideja slobodnih zidara, jozefinističkih reformi te Vrhovčeva života i rada.\n
\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 2009\n \n \n (2)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Exchange and commerce: intercultural communication in the age of Enlightenment.\n \n \n \n \n\n\n \n Shek Brnardić, T.\n\n\n \n\n\n\n European Review of History: Revue européenne d'histoire, 16(1): 79–99. 2009.\n \n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"ExchangePaper\n  \n \n\n \n \n doi\n  \n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@article{shek_brnardic_exchange_2009,\n\ttitle = {Exchange and commerce: intercultural communication in the age of {Enlightenment}},\n\tvolume = {16},\n\tcopyright = {All rights reserved},\n\tissn = {1350-7486},\n\tshorttitle = {Exchange and commerce},\n\turl = {https://doi.org/10.1080/13507480802655436},\n\tdoi = {10.1080/13507480802655436},\n\tabstract = {In the framework of Enlightenment studies, topics dealing with sociability and communication have been very popular. Seeing the Enlightenment as a process of historicised communication, historians have focused their research on the institutions of sociability, the Habermasian public sphere and the circulation of enlightened knowledge. However, case studies have been taken mainly from Western Europe, and this paper provides examples from its eastern counterpart. It argues that there was a lively two-way communication between the ‘centre’ and the ‘peripheries’, and between the ‘peripheries’ themselves. Such an argument seeks to provide evidence against the monolithic definition of the ‘East European Enlightenment’.},\n\tnumber = {1},\n\turldate = {2019-04-24},\n\tjournal = {European Review of History: Revue européenne d'histoire},\n\tauthor = {Shek Brnardić, Teodora},\n\tyear = {2009},\n\tkeywords = {communication, Eastern Europe, enlightenment, sociability},\n\tpages = {79--99},\n\tannote = {BILJEŠKE\n“More than in any other intellectual movement, the Enlightenment focused on the language of communication and human interaction, laying a particular stress on the social side of human relations. This was characterised by the constant use of words such as ‘exchange’, ‘commerce’, ‘sociability’, ‘sociableness’, ‘sociality’, ‘market’, etc. The ideal Enlightenment man was one who concentrated on developing social virtues such as sociability, which were considered necessary human traits for living in a civil society, since, from an enlightened perspective, human beings were incapable of surviving alone.1 The philosophy underlying natural law equated civic participation with social engagement, so the primary aim of education in enlightened states was to produce ‘man and citizen’” (Shek Brnardić, 2009, p. 79)\n“Within the framework of modern Enlightenment studies, which defines the Enlightenment as a cultural system or ‘a historical world in which discourses and practices, languages and values, contexts and representations all interacted and influenced one another’,3 topics dealing with sociability and communication have been particularly prominent.” (Shek Brnardić, 2009, p. 79)\n“These key concepts provided appropriate methodological tools for interpreting the Enlightenment primarily in terms of a process of historicised communication.” (Shek Brnardić, 2009, p. 79)\n“Prerequisite to the continued existence and spread of the Enlightenment was therefore social interaction and the shaping of social communication in many ways,4 especially” (Shek Brnardić, 2009, p. 79)\n“within the Habermasian public sphere, where individuals could interact without any regard for social hierarchy or status.5” (Shek Brnardić, 2009, p. 80)\n“but this paper will consider the Eastern European context.” (Shek Brnardić, 2009, p. 80)\n“It is precisely this ‘backwardness’, which has become the primary explanation for the perceived failure of these societies to draw from the ‘great works’ of the Enlightenment6 and consequent inability to provide original contributions to such intellectual movements.” (Shek Brnardić, 2009, p. 80)\n“n array of examples, which demonstrate the active responsiveness of local intellectuals to the ideas of the Enlightenment project, not all of which originated from among the French philosophes. Examination of local languages and practices will show the willingness of these society figures both to appropriate Western models and to engage in a dialogue, not only with the main Western centres, such as Paris or London, but also with other smaller centres and amongst themselves. In my analysis I will refer to the methodology developed by the late Italian Enlightenment scholar Franco Venturi (1914 – 1994) as well as to the Scottish Enlightenment studies, which are particularly appropriate for investigating the peripheral local contexts in the age of Enlightenment” (Shek Brnardić, 2009, p. 80)\n“The ‘East European Enlightenment’ and intercultural communication Members of the Eastern European7 community, an area still viewed as towards the periphery of the continent, have been very rarely included in comparative studies of the Enlightenment, despite the efforts of local scholars from this region to publish their books and articles in major European languages, such as English, French and German” (Shek Brnardić, 2009, p. 80)\n“Consequently, the ‘East European Enlightenment’ is usually considered to be a phenomenon to be discussed in geographical rather than cultural or intellectual terms, positioned beyond the bounds of ‘real’ or Western Europe.9” (Shek Brnardić, 2009, p. 80)\n“Not surprisingly, the concept of ‘cultural communication’, along with the associated concept of ‘cultural transmission’, has entered early into the vocabulary of scholarship dealing with any aspect of the Eastern European Enlightenment.” (Shek Brnardić, 2009, p. 80)\n“Traditionally, the emphasis has been on individuals within a national elite, who acted as the cultural transmitters par excellence by travelling to Western European cultural centres and absorbing these new ideas, before returning to spread them across their backward homelands as ‘enlightened apostles of modernity’ (my term).” (Shek Brnardić, 2009, p. 80)\n“Yet, it is usually forgotten that the impact of intellectual discourse and its diffusion depends on both the specific prevailing circumstances, including the nature of the social institutions, where the ideas were discussed (press, publishers, educational or informal institutions, etc.), and the limits on the methods of transmission, such as state censorship.” (Shek Brnardić, 2009, p. 80)\n“Similarly, the historiographical tradition of the pure history of ideas has conceived Enlightenment philosophy as a set of independent concepts to be absorbed by educated individuals from the intellectual wastelands beyond Western Europe. The members of this elite are usually viewed by both Eastern and Western European historians as mere passive recipients of the great philosophical and scientific works coming from the West.” (Shek Brnardić, 2009, p. 81)\n“The sources of these ideas are seen as the most important component in the chain of communication, whereas in contrast, the responses and feedback of Eastern European recipients, which would make such communication ‘a two-way or interactive process’,15 are usually disregarded as irrelevant.” (Shek Brnardić, 2009, p. 81)\n“Further, the spread of Enlightenment ideology has often assumed the name of ‘Westernisation’ or ‘Europeanisation’,16 especially in the case of Russia and those Greek Orthodox nations in the Balkans, which were largely cut off from communication with the West during centuries of Ottoman rule.” (Shek Brnardić, 2009, p. 81)\n“Nevertheless, from the point of view of intercultural communication, the question remains: how was enlightened knowledge channelled and spread to the distant corners of Europe?” (Shek Brnardić, 2009, p. 81)\n“In his book The Forbidden Best-Sellers of Pre-Revolutionary France (1996) Robert Darnton suggests that instead of asking ‘How widespread was the Enlightenment?’, the historian should study the communication networks of everyday life and determine which books were actually circulated most widely during the eighteenth century.” (Shek Brnardić, 2009, p. 81)\n“Investigation of the different sectors of the literary markets could establish the level and scope of the demand for the Enlightenment, which Darnton equates with demand for the works of the philosophes in a specific literary culture.” (Shek Brnardić, 2009, p. 81)\n“By equating the Enlightenment with the books of French luminaries, Darnton places historians interested in examining such networks within an Eastern European country in a rather unenviable position. His approach ignores the variety of political systems and institutions, which could support or hinder the dissemination of such books, but necessarily interprets the absence of these works as revealing a lack of interest in Enlightenment culture.” (Shek Brnardić, 2009, p. 81)\n“In Poland, Jerzy Lukowski indicates a complete absence of effective censorship throughout the eighteenth century” (Shek Brnardić, 2009, p. 81)\n“No special government office in charge of censorship existed in Catherine’s Russia either.” (Shek Brnardić, 2009, p. 82)\n“At least in her proclamations, Catherine promoted the ‘freedom of the creative mind’ in a bid to appear as an enlightened ruler to the audience of French philosophes. The Tsarina considered the translation of Western European works to be an especially effective means for disseminating knowledge and, for that purpose, established a ‘Society for the Translation of Foreign Books into Russian’ in 1768.26” (Shek Brnardić, 2009, p. 82)\n“In contrast to Poland and Russia, official censorship was well established in the Habsburg Monarchy and its dominions.” (Shek Brnardić, 2009, p. 82)\n“Censorship was centralised in 1751 with the establishment of the state-supervised ‘Committee for Books’ (Germ. Bu ̈cherkommission) in Vienna, which, from 1754 onwards, regularly issued a Catalogue of Rejected or Prohibited Books (Lat. Catalogus librorum rejectorum or prohibitorum).” (Shek Brnardić, 2009, p. 82)\n“Yet even the cameral political theory, formulated by the Austrian Enlightenment jurist Joseph von Sonnenfels (c.1733 – 1817) in the 1760s, advocated the political necessity of state censorship of books to prevent the spread of ‘scandalous, erroneous or dangerous opinions regarding religion, good manners, or civil status’.” (Shek Brnardić, 2009, p. 82)\n“ts novelty was the inclusion for possible censorship of religious sermons, since these preachers were viewed as the leading opinion formers among the common people, from whose ‘sacred pulpits’ were frequently heard ‘cynical allusions and various judgements on political government’, unconnected to Christian doctrine or the job of priest.3” (Shek Brnardić, 2009, p. 82)\n“Accordingly, alongside a number of minor writers, the 1765 edition of the Catalogus librorum prohibitorum prohibited not only the works of celebrated authors such as Voltaire (only his tragedies were acceptable), Rousseau and Hume, but also Machiavelli and Hobbes, because some of their books32 were considered by the authorities to be either generally anti-Catholic or anti-religion.” (Shek Brnardić, 2009, p. 83)\n“The catalogue would be handed over to provincial booksellers and local censors, who had to comply with the listings until 1781, when the ‘thaw’ (Tauwetter)33 of censorship set in. In that year, Joseph II issued new censorship regulations, Grund-Regeln zur Bestimmung einer ordentlichen ku ̈nftigen Bu ̈cher Censur, which greatly relaxed the censor’s grip.” (Shek Brnardić, 2009, p. 83)\n“All good books were prohibited and so, the progress of sciences impeded to the extent that our neighbours believed we Bohemians to be totally ignorant and stupid people and despised us” (Shek Brnardić, 2009, p. 83)\n“However, it is usually forgotten that censorship was relaxed in time of war, which may also have created unusual lines of communication.” (Shek Brnardić, 2009, p. 83)\n“Many Hungarian and Croatian near-contemporaries likewise argued – approvingly or not – that the Seven Years War contributed considerably to the spread of the Enlightenment in their nations.” (Shek Brnardić, 2009, p. 83)\n“From close examination of these two contemporary authors, one a clergyman and the other an officer, it is obvious that their separate testimonies concur on the list of cultural novelties imported into Croatia by foreign and local soldiers. These imports were regarded as a major effect of war. Apart from the potato and a venereal disease, they are mainly of an intellectual nature, namely books, whether good or bad, dealing with natural forms of religion as well as with libertinism or atheism” (Shek Brnardić, 2009, p. 84)\n“The army has already occasionally been recognised by scholars such as the historian of Russia Isabel de Madariaga as a ‘channel of cultural transmission’ between the Western educated elite and lower classes.” (Shek Brnardić, 2009, p. 84)\n“The transmitters of transcultural knowledge were not limited to the army and individual Western travellers; even more important were members of the extensive” (Shek Brnardić, 2009, p. 84)\n“communication networks of the Catholic religious orders, such as Jesuits and Franciscans, whose provinces were not necessarily aligned with state borders. In addition, the three main Christian Churches in Europe, Catholic, Protestant and Greek Orthodox, had each developed their own networks.” (Shek Brnardić, 2009, p. 85)\n“The Christian churches established a supranational cultural dialogue amongst themselves, but sometimes formed alliances against each other, most notably between Protestant and Greek Orthodox theologians against their powerful Catholic counterparts.” (Shek Brnardić, 2009, p. 85)\n“It was therefore Enlightenment culture, especially with its focus on secular moral philosophy, which enabled intercultural communication and a dialogue between different religious groups, not only Christian, but also Indian47, Muslim48 and Chinese49” (Shek Brnardić, 2009, p. 85)\n“However, the official Josephinian policy of religious toleration only institutionalised the existing arrangements within the confines of the social institutions, such as Masonic lodges – ‘the schools of political and religious tolerance’51 and genuine local forums for intercultural communication, where patriots discussed the means of improving their immediate environment, regardless of their origin and religious beliefs.” (Shek Brnardić, 2009, p. 85)\n“One such intellectual microcosm was the Vigilantia Lodge, established in the Slavonian capital of Osijek in 1773, which in 1785 hosted not only Catholic, Protestant and Greek Orthodox believers, but also senior church dignitaries such as Stevan Stratimirovic ́ (1757 – 1836), the future Greek Orthodox Metropolitan of Sremski Karlovci.52” (Shek Brnardić, 2009, p. 85)\n“Our sacred order is the school of enlightenment, of truth, and a sure route to perfection” (Shek Brnardić, 2009, p. 85)\n“A duty of every single Freemason is to acquire abilities and knowledge,” (Shek Brnardić, 2009, p. 85)\n“Ke” (Shek Brnardić, 2009, p. 85)\n“ey words in this short quotation such as ‘enlightenment’, ‘citizen’, ‘state’, ‘duty’ and ‘to educate’ belong to the usual Masonic language and are ostensibly compatible with the” (Shek Brnardić, 2009, p. 85)\n“programme of the Habsburg enlightened monarchs.” (Shek Brnardić, 2009, p. 86)\n“Joseph II’s endeavour to ensure the supremacy of the state over the church in the 1780s ended in the new ideal of a priest, ‘who would spread the Catholic Enlightenment by combining “true devotion” ` a la Muratori and Reform Catholicism with practical knowledge (for example, of agriculture) and patriotism’.54” (Shek Brnardić, 2009, p. 86)\n“The clergy of all denominations were supposed to take over the general role of cultural transmitters and to become the ‘teachers of morality and industry’, who would teach the people everything needed for their enlightenment.” (Shek Brnardić, 2009, p. 86)\n“Unlike the primary duty of service to the state in the cameralist ideology of the enlightened monarchies, service to the nation was the most important motivation in the Dalmatian republican tradition. Nevertheless, although superficially different, both philosophies were based on the underlying concept of ‘patriotism’ – devotion to the nation – combined with ‘cosmopolitanism’ – an intellectual curiosity and unprejudiced receptiveness, together with a willingness to promote intercultural communication. It is this duality that defines the most significant and characteristic of a true man of the Enlightenment, recognised as such and described by the Italian historian, Franco Venturi.” (Shek Brnardić, 2009, p. 86)\n“Franco Venturi’s Enlightenment: the interplay of patriotism and cosmopolitanism The underlying idea of responses to specific or local circumstances is best expressed in Franco Venturi’s characterisation of the Enlightenment as an intellectual movement, which had at its core two constituent components: patriotism and cosmopolitanism.56” (Shek Brnardić, 2009, p. 86)\n“The former was the basis of the local or civic view (but apparently never regional, except in the sense of provincial), whereas the latter strove for the universal or rather European outlook. In this sense, ‘Franco Venturi’s Enlightenment’57 implies a movement comprising individual men and women spread from Spain to Russia and from Sweden to Italy. The influential Italian scholar recognised that the key to the overall ‘European Enlightenment’ should be sought in the relation to ideas of reform and, even more so, in the ‘marriage of patriotism and cosmopolitanism’ described above.58 This approach is particularly significant because it defines a patriot as a person who is committed to the betterment of his/her own community, but not to its superiority over others. ‘Cosmopolitanism’ in this context refers primarily to the intellectual openness to new ideas, whereby the adherents of the Enlightenment used the experience of other societies as models for the improvement of their own” (Shek Brnardić, 2009, p. 86)\n“Moreover, ‘patriotism’, with its associated idea of ‘improvement’, thus prompts an investigation into the ‘micro or little enlightenments’ within their local frameworks, for instance social institutions such as coffee houses, salons and various clubs. Only in this way is it possible to appreciate the contribution of individual patriots. All overarching generalisations and macroscopic methods will ultimately prove inadequate. In contrast, if a microhistorical approach is taken, which by definition is focused on the contradictions of normative systems, it emphasises the actions and behaviour of individuals and institutions to set the proper framework, within which Enlightenment language can be understood. By placing the stress on individual lives and events, microhistory advances the ‘particular’.59” (Shek Brnardić, 2009, p. 86)\n“Sociability and communication: the model of the Scottish urban Enlightenment(s) Among the ‘national Enlightenments’, the discovery of a distinctive English-speaking Scottish Enlightenment proved to be the most lucrative.60 Unlike the French Enlightenment, which was encapsulated in the single word ‘civilisation’, the Scots version was summed up in ‘improvement’61 and promoted by enlightened patriots or, more accurately, virtuous citizens interacting within non-political institutions, such as the coffee house.62” (Shek Brnardić, 2009, p. 87)\n“The new political vocabulary, which was advanced in the intellectual weeklies, Spectator and Tatler, by Joseph Addison and Sir Richard Steele (London, 1709– 1712), filled the mouths of patriots with words such as ‘conversation, friendship, moderation, easiness, taste, politeness, improvement’, etc., which were intended to make social interaction easier and more pleasant.63 The new system of civic morality abounded with virtuous discourse, employing key words derived from the language of natural law, such as ‘happiness’, ‘utility’ and ‘public advantage’ instead of the republican ‘liberty’, while emphasising ‘courage’, ‘justice’, ‘temperance’ and ‘wisdom’ as the classical noble virtues. Likewise, notions such as ‘nation’, ‘country’ and ‘people’ started to be preferred to ‘monarchy’, ‘aristocracy’ and ‘republic’.64” (Shek Brnardić, 2009, p. 87)\n“Similar language, of which moral regeneration and the active internalisation of virtue were the central tenets, can be found in different enlightened programmes for citizenship training throughout Europe, including its Eastern parts.65” (Shek Brnardić, 2009, p. 87)\n“By means of the sober conversation of its moral agents, the Enlightenment becomes ‘projected, circulated, and negotiated day by day’66 across civil society, precisely because human interaction and the ideas of exchange were central to Enlightenment social thought.” (Shek Brnardić, 2009, p. 87)\n“The end result is that the Enlightenment is no longer conceived in an abstract, idealistic form of a uniform ‘spirit’ or the ‘mind’, as Ernst Cassirer would maintain, but rather as a ‘project’, i.e. a plan or scheme for the future. ‘Association’, ‘commerce’, ‘communication’, ‘sociability’ and ‘sociality’ were preconditions for the Enlightenment, because its philosophy was ineffective if the central ideas could not be communicated to others.67 The Enlightenment was thus considered to be directly related to different means of communication: in the public arena to oral discussion amongst the community and in the private arena to reading and writing.” (Shek Brnardić, 2009, p. 87)\n“However, enlightened communication and polite society required the specific institutional infrastructure that was characteristic of urban environments. Only the city could provide suitable fora for enlightened debate and bring together advocates of Enlightenment, such as not only writers, journalists, booksellers, publishers and printers but also civil servants and clergymen. Since a city could host various political (judicial-administrative institutions, parliaments), educational (schools and universities), ecclesiastical and other cultural institutions, especially those of a social nature (theatres, libraries, coffee houses, various societies, Freemasonry, etc.), it enhanced communication both in everyday life and through media such as the press and letter writing.68 Without a close examination of the sociocultural conditions of each particular city and its locality, that is, its provincial context, the social history of the Enlightenment cannot be visualised.69” (Shek Brnardić, 2009, p. 87)\n“Through such new channels of communication, the Enlightenment becomes a ‘process’,” (Shek Brnardić, 2009, p. 87)\n“The Scottish model thus proves to be especially appropriate for studying other ‘provincial’ and/or ‘peripheral’ Enlightenments in any of the European polities, because it carefully considers the actions of these patriots within their own local, usually urban, environment.71” (Shek Brnardić, 2009, p. 88)\n“Moreover, its supporters strive to combine the approaches of sociocultural and intellectual history, which facilitates a proper examination of the questions raised in local debates and discussions that took place there. Students of the Scottish Enlightenment have already identified the main urban enlightenments, such as the Aberdeen Enlightenment and the Glasgow Enlightenment, a city-centred nomenclature, which have been adopted as models by German scholars,72 who refer to the Leipzig Enlightenment, the Warsaw Enlightenment, etc.73 The size of a city alone was not decisive in judging the extent of its Enlightenment.” (Shek Brnardić, 2009, p. 88)\n“Roger Emerson adds factors such as political or religious dissent, cooperation between the aristocracy and urban middle classes, the capacity of the city’s hinterlands to provide additional participants in the city’s intellectual and cultural life, as well as possible cultural divisions between the literate classes and the rest of population, in terms of the local language and religion.74 Emerson argues that provincial cities may even have had an advantage over their larger major city counterparts. Their enlightened community was small enough to remain undivided in its patriotic endeavours and thus remain coherent in its articulation of local views. As was also the case with the Edinburgh elite, provincial city gentlemen could fashion an improvement policy for their whole region.75 Each city’s cosmopolitanism and desire for novelty prompted their inhabitants to communicate among themselves and create networks with their counterparts in other cities.” (Shek Brnardić, 2009, p. 88)\n“A particularly notable case in point is perhaps the unique project launched by the little-known ‘Hessen-Homburg Patriotic Society’ (Socie ́te ́ Patriotique de HesseHombourg), established in 1775, which in the late 1770s strove to establish a genuine pan-European communication network of patriotic societies with branches not only in the West but also in the East.76” (Shek Brnardić, 2009, p. 88)\n“Although the society’s secretary, Nicolaus Hyacinthe Paradis, wished to establish provincial committees even in more distant regions, such as Hungary, Moravia and Croatia,” (Shek Brnardić, 2009, p. 88)\n“The policy of improvement and intercultural communication Educated patriots, aiming to improve society, did not wish to limit their communications to their intellectual equals, but also wanted to effect changes in popular culture, since otherwise the process of popular enlightenment would be ineffective.” (Shek Brnardić, 2009, p. 89)\n“The replacement of popular culture, which most enlightened reformers considered to be poor and pernicious, was also important from the point of view of Enlightenment moral culture. The new ideal, especially that of monarchical citizenry, required an active rather than passive attitude to the world and enlightened monarchs called for moral regeneration of the whole nation under their crown. Civic education went hand in hand with moral education, whose watchwords became practical virtues such as ‘industry’, ‘vigilance’, ‘humanity’ and ‘hard work’.81 ‘Monastery-like’ education, which promoted ascetic and passive Christian ideals, was undesirable.” (Shek Brnardić, 2009, p. 89)\n“Nevertheless, the question remained as to how to transmit the new ideals of active citizenry to the most reactionary social stratum – the peasantry.” (Shek Brnardić, 2009, p. 89)\n“Yet, despite all the endeavours to extend literacy, which had enjoyed only varying success, the best means was found to be making elementary education compulsory and forcing peasants to send their children to school. This policy was a central issue in the diffusion of enlightened knowledge, and therefore of education in general. This topic is perhaps the most interesting feature of intercultural communication, since enlightened knowledge had to filter down and adjust to a popular audience to make itself heard. Under the doctrines of enlightened political theory, especially of cameralism, not only the privileged social strata, but the whole nation, whose members were destined to become citizens, was entitled to enjoy ‘happiness’, acquire wealth and become powerful.” (Shek Brnardić, 2009, p. 89)\n“Enlightened monarchies in the Eastern cultural regions, such as the Prussian, Russian and Austrian monarchies of the 1760s, 1770s and 1780s, ran special national education programmes.83” (Shek Brnardić, 2009, p. 89)\n“T” (Shek Brnardić, 2009, p. 89)\n“he enlightened idea of achieving perfection in mankind was the philosophical support of such ‘civilising projects’, whose creators wanted to raise the whole nation to a uniform ‘civilised state’, the exact antithesis of the ‘savage state’. Cultured men in these countries became the chief ‘instruments of civilising’ their compatriots and helped to create a public school system.” (Shek Brnardić, 2009, p. 89)\n“he most ambitious of these projects, which was intended to provide an education in accordance with each pupil’s social status, was perhaps that implemented across the” (Shek Brnardić, 2009, p. 89)\n“Habsburg empire. Its reforms became the example par excellence of ‘enlightenment from above’ and its version of enlightened absolutism, in Franco Venturi’s words, ‘left the most enduring fruits on European soil’.” (Shek Brnardić, 2009, p. 90)\n“Another issue was the purity of the language of communication, since the enlightened stance was that there could be no progress in understanding without clarity of expression. In this regard, it would be misleading to believe that national languages other than German were neglected within the Habsburg Monarchy. The government’s cultural policy respected to some extent the natural right of nations to use their local vernaculars (Germ. Nationalsprachen, Lat. linguae patriae), so instruction in the schools was arranged to commence in the local mother tongue and only later gradually to introduce German grammar.” (Shek Brnardić, 2009, p. 90)\n“All the elementary school textbooks, which were written in accordance with the formatting method of the Silesian Augustinian Abbot Felbiger, were bilingual, combining German with either Italian, Czech, Serbian (Illyrian), Croatian (and Slavonian), Slovenian, Slovakian, Rumanian, Polish or Hungarian.90 Efforts to advance ‘purity of speaking’91 are manifest in the large number of spelling handbooks, grammars and dictionaries. Through them, the authorities aimed to codify and standardise vernaculars, in order to make communication within the local communities easier, clearer and less ambiguous.92” (Shek Brnardić, 2009, p. 90)\n“Enlightenment scholarship has traditionally viewed the specific features of the East European Enlightenment on the basis of a set of deterministic assumptions, which are dependent wholly on historical and physical geography. This approach ignores both the actual historical experience and the cultural, social and intellectual context of each individual country included in the common denominator of ‘Eastern Europe’. The focal point of the Enlightenment as conceived by Peter Gay is a small group of French philosophes, who set out the standards of civilisation for all Europe. However, it is quite clear that this approach is of no interpretive value when applied to the microhistorical perspective, due to its inherent and numerous over-generalisations.” (Shek Brnardić, 2009, p. 91)\n“y this means, the Enlightenment can be clearly understood as a phenomenon in the form of intercultural communication and to owe its existence to the dedication of local patriots to the Enlightenment project right across Europe.” (Shek Brnardić, 2009, p. 91)\n“In addition, enlightened communication presupposes a dialogue that refutes the old assumptions about the ‘unilateral transfer of ideas from the West to the East’. Moreover, it prevents a precise division between the ‘centre’ and the ‘periphery’, because the peripheral components also indulged in cultural dialogue with each other and amongst themselves.” (Shek Brnardić, 2009, p. 91)\n},\n\tfile = {Shek Brnardić_2009_Exchange and commerce.pdf:C\\:\\\\Users\\\\marta\\\\Zotero\\\\storage\\\\WIAYLY8Z\\\\Shek Brnardić_2009_Exchange and commerce.pdf:application/pdf;Snapshot:C\\:\\\\Users\\\\marta\\\\Zotero\\\\storage\\\\NV6HCWJ9\\\\13507480802655436.html:text/html},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n In the framework of Enlightenment studies, topics dealing with sociability and communication have been very popular. Seeing the Enlightenment as a process of historicised communication, historians have focused their research on the institutions of sociability, the Habermasian public sphere and the circulation of enlightened knowledge. However, case studies have been taken mainly from Western Europe, and this paper provides examples from its eastern counterpart. It argues that there was a lively two-way communication between the ‘centre’ and the ‘peripheries’, and between the ‘peripheries’ themselves. Such an argument seeks to provide evidence against the monolithic definition of the ‘East European Enlightenment’.\n
\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Origins of the Czech National Renascence.\n \n \n \n\n\n \n Agnew, H. L.\n\n\n \n\n\n\n University of Pittsburgh Press, 2009.\n Knjiga je revidirana doktorska disertacija (sveučilište Stanford, 1981.) u kojoj povjesničar Hugh Agnew objašnjava izvorišta češkog nacionalizma (isti je bio student Waynea Vuchinicha. Na temelju primarne i sekundarne literature autor argumentira da je češki narodni preporod sredine 18. stoljeća imao izvorište u prosvjetiteljstvu. Opisuje kako je „domoljubna inteligencija“, tj. intelektualci većinom neplemićkog porijekla u pokrajinama Bohemiji i Moravskoj koristila otkriće povijesti i književnosti prije 17. stoljeća za oživljavanje češkog jezika i njegovanje etničke svijesti. Autor naglašava da je odnos između prosvjetiteljstva u Bohemiji, reformnog programa prosvijećenog apsolutizma i narodnog preporoda u nastajanju kompliciran i raznovrstan. Autor ne definira prosvjetiteljstvo, ali ističe da je kritička primjena ljudskog razuma omogućila inteligenciji da spozna istinu o prošlosti i sadašnjosti (npr. odbacivanje legende o Čehu i Lehu kao praocima češke i poljske nacije). Popularni češki buditelji, prema autoru, nastojali su širiti prosvijećeni vjerski pogled, oslobođen praznovjerja i netolerancije prethodnih stoljeća te pobijati njemačke predrasude o inferiornosti slavenske nacije. Knjiga je korisna zbog sažetih prikaza ključnih čeških publikacija i kao ishodište za komparativnu analizu izvorišta hrvatskog i češkog narodnog preporoda. „Slavistička mreža“ oko Josefa Dobrovskog uključivala je suradnju s hrvatskim učenjacima Adamom Alojzijem Baričevićem, Marijanom Lanosovićem, Joachimom Stullijem, a zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac trebao mu je financirati put na goru Atos. Autor umrežavanje slavista pripisuje prosvjetiteljskom kozmopolitizmu. (TSB)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@book{agnew_origins_2009,\n\ttitle = {Origins of the {Czech} {National} {Renascence}},\n\tisbn = {978-0-8229-8549-5},\n\tabstract = {With the fall of socialism in Europe, the former East bloc nations experienced a rebirth of nationalism as they struggled to make the difficult transition to a market-based economy and self-governance. The dissolution of Czechoslovakia, in particular, underscored the power of ethnic identity and ancestral loyalties. Hugh Agnew develops the argument that Czechoslovakia's celebrated national revival of the mid-eighteenth century has its intellectual roots in the Enlightenment and defined the nation's character and future development. He describes how intellectuals in eighteenth-century Bohemia and Moravia–the “patriotic intelligentsia”–used their discovery of pre-seventeenth-century history and literature to revive the antiquated Czech vernacular and cultivate a popular ethnic consciousness. Agnew also traces the significance of the intellectual influences of the wider Slavic world whereby Czech intellectuals redefined their ethnic and cultural heritage. Origins of the Czech National Renascence contributes to a renewed interpretation of a crucial period in Czech history.},\n\tlanguage = {English},\n\tpublisher = {University of Pittsburgh Press},\n\tauthor = {Agnew, Hugh LeCaine},\n\tyear = {2009},\n\tnote = {Knjiga je revidirana doktorska disertacija (sveučilište Stanford, 1981.) u kojoj povjesničar Hugh Agnew objašnjava izvorišta češkog nacionalizma (isti je bio student Waynea Vuchinicha. Na temelju primarne i sekundarne literature autor argumentira da je češki narodni preporod sredine 18. stoljeća imao izvorište u prosvjetiteljstvu. Opisuje kako je „domoljubna inteligencija“, tj. intelektualci većinom neplemićkog porijekla u pokrajinama Bohemiji i Moravskoj koristila otkriće povijesti i književnosti prije 17. stoljeća za oživljavanje češkog jezika i njegovanje etničke svijesti. Autor naglašava da je odnos između prosvjetiteljstva u Bohemiji, reformnog programa prosvijećenog apsolutizma i narodnog preporoda u nastajanju kompliciran i raznovrstan. Autor ne definira prosvjetiteljstvo, ali ističe da je kritička primjena ljudskog razuma omogućila inteligenciji da spozna istinu o prošlosti i sadašnjosti (npr. odbacivanje legende o Čehu i Lehu kao praocima češke i poljske nacije). Popularni češki buditelji, prema autoru, nastojali su širiti prosvijećeni vjerski pogled, oslobođen praznovjerja i netolerancije prethodnih stoljeća te pobijati njemačke predrasude o inferiornosti slavenske nacije. Knjiga je korisna zbog sažetih prikaza ključnih čeških publikacija i kao ishodište  za komparativnu analizu izvorišta hrvatskog i češkog narodnog preporoda. „Slavistička mreža“ oko Josefa Dobrovskog uključivala je suradnju s hrvatskim učenjacima Adamom Alojzijem Baričevićem, Marijanom Lanosovićem, Joachimom Stullijem, a zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac trebao mu je financirati put na goru Atos. Autor umrežavanje slavista pripisuje prosvjetiteljskom kozmopolitizmu. (TSB)},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n With the fall of socialism in Europe, the former East bloc nations experienced a rebirth of nationalism as they struggled to make the difficult transition to a market-based economy and self-governance. The dissolution of Czechoslovakia, in particular, underscored the power of ethnic identity and ancestral loyalties. Hugh Agnew develops the argument that Czechoslovakia's celebrated national revival of the mid-eighteenth century has its intellectual roots in the Enlightenment and defined the nation's character and future development. He describes how intellectuals in eighteenth-century Bohemia and Moravia–the “patriotic intelligentsia”–used their discovery of pre-seventeenth-century history and literature to revive the antiquated Czech vernacular and cultivate a popular ethnic consciousness. Agnew also traces the significance of the intellectual influences of the wider Slavic world whereby Czech intellectuals redefined their ethnic and cultural heritage. Origins of the Czech National Renascence contributes to a renewed interpretation of a crucial period in Czech history.\n
\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 2008\n \n \n (2)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Peripheries of the Enlightenment.\n \n \n \n\n\n \n Butterwick-Pawlikowski, R.; Davies, S.; and Sánchez Espinosa, G.,\n editors.\n \n\n\n \n\n\n\n of SVEC, 2008:01Voltaire Foundation, Oxford, 2008.\n \n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@book{butterwick-pawlikowski_peripheries_2008,\n\taddress = {Oxford},\n\tseries = {{SVEC}, 2008:01},\n\ttitle = {Peripheries of the {Enlightenment}},\n\tisbn = {978-0-7294-0926-1},\n\tabstract = {Contributors approach the 'peripheries' of the Enlightenment from a historical and literary-historical perspective and discuss its ideas, its applications, its critics and the word 'Enlightenment' itself. The idea of a 'periphery' is similarly examined for national, provincial and urban contexts ranging from Mexico to Russia, and from Voltaire's peripheral perch at Ferney to the provincial pulpits of outspoken critics of the 'enlightened age'-- Provided by Publisher.},\n\tlanguage = {eng},\n\tpublisher = {Voltaire Foundation},\n\teditor = {Butterwick-Pawlikowski, Richard and Davies, Simon and Sánchez Espinosa, Gabriel},\n\tyear = {2008},\n\tkeywords = {History, Enlightenment, 18th century, 1700-1799, 1700-talet, 18e siècle, Aufklärung, Aufsatzsammlung, Culture diffusion, Diffusion culturelle, Difusió cultural, Enlightenment (18th-century western movement), Europa, Geistesgeschichte 1680-1790, Histoire, historia, Història, Il.lustració, konferenser, Kulturspridning, Rezeption, S. XVIII, Siècle des Lumières, Upplysningen},\n\tannote = {About\n‘Enlightenment’ is a universal concept, but its meaning is most clearly revealed by seeing how it was engaged with, reconfigured or rejected, on a local level. Peripheries of the Enlightenment seeks to rethink the ‘centre/periphery’ model, and to consider the Enlightenment as a more widely spread movement with national, regional and local varieties, focusing on activity as much as ideas.\nThe debate is introduced by two chapters which explore the notion of periphery from vantage points at the very heart of ‘enlightened’ Europe: Ferney and Geneva. Through thirteen ensuing chapters, the interaction between ‘Enlightenment’ and ‘periphery’ is explored in a variety of spatial and temporal contexts ranging from Mexico to Russia. Drawing on urban and provincial as well as national case studies, contributors argue that we can learn at least as much about the Enlightenment from commentators at the geographical and cultural borders of the ‘enlightened’ world as from its most radical theorists in its early epicentres.\nCrossing the boundaries between histories of literature, religion, science and political and economic thought, Peripheries of the Enlightenment is not only international in its outlook but also interdisciplinary in its scope, and offers readers a new and more global vision of the Enlightenment.\nAcknowledgementsList of abbreviationsRichard Butterwick, Peripheries of the Enlightenment: an introductionSimon Davies, Whither/wither France: Voltaire’s view from FerneyGraham Gargett, French periphery, European centre: eighteenth-century Geneva and its contribution to the EnlightenmentMichael Brown, Was there an Irish Enlightenment? The case of the AnglicansJohn Robertson, Political economy and the ‘feudal system’ in Enlightenment Naples: outline of a problemMarie-Christine Skuncke, Jean-Jacques Rousseau in Swedish eyes around 1760Orsolya Szakály, Enlightened self-interest: the development of an entrepreneurial culture within the Hungarian eliteMartin Fitzpatrick, The view from Mount Pleasant: Enlightenment in late eighteenth-century LiverpoolSimon Burrows, Grub Street revolutionaries: marginal writers at the Enlightenment’s periphery?Ultán Gillen, Varieties of Enlightenment: the Enlightenment and Irish political culture in the age of revolutionsGabriel Sánchez Espinosa, An ilustrado in his province: Jovellanos in AsturiasRichard Butterwick, Between Anti-Enlightenment and enlightened Catholicism: provincial preachers in late eighteenth-century Poland-LithuaniaSimon Dixon, ‘Prosveshchenie’: Enlightenment in eighteenth-century RussiaFiona Clark, The Gazeta de Literatura de México and the edge of reason: when is a periphery not a periphery?Lynda Pratt, Tea and national history? Ann Yearsley, John Thelwall and the late eighteenth-century provincial English epicPeter Hanns Reill, The Enlightenment from the German periphery: Johann Herder’s reinterpretation of the EnlightenmentSummariesBibliographyIndex\nReviews\nEighteenth-century Ireland\nThe strength of this book lies in the excellent quality of the individual studies and in the diversity of the experiences of the Enlightenment which it offers, stripping away the barriers created by linguistic, political and cultural divisions.\nSlavonic and East European Review\n[…] this is a rich and thought-provoking collection. Butterwick’s hope that he can ‘persuade dix-huitiémistes that study of the peripheries of the Enlightenment yields insights into the movement as a whole’ (p.16) is well founded.\n},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n Contributors approach the 'peripheries' of the Enlightenment from a historical and literary-historical perspective and discuss its ideas, its applications, its critics and the word 'Enlightenment' itself. The idea of a 'periphery' is similarly examined for national, provincial and urban contexts ranging from Mexico to Russia, and from Voltaire's peripheral perch at Ferney to the provincial pulpits of outspoken critics of the 'enlightened age'– Provided by Publisher.\n
\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Palača šećerane u Rijeci: konzervatorska i povijesna istraživanja = Il Palazzo dello Zuccherificio di Fiume: ricerche storiche e di conservazione.\n \n \n \n \n\n\n \n Majer, K.; and Puhmajer, P.\n\n\n \n\n\n\n Rijeka: Grad Rijeka ; Hrvatski restauratorski zavod Vlade Republike Hrvatske, 2008.\n Glavni cilj knjige je pojasniti arhitektonsko-povijesnu pozadinu zgrade Palače Šećerane u Rijeci te staviti u središte njenu nedavno dovršenu obnovu. Nakon kratkog kronološkog pregleda povijesne pozadine osnivanja Tršćansko-Riječke kompanije, kao i doprinos flamanskih poduzetnika u istome, autori se uglavnom fokusiraju na vanjske promjene koje je zgrada doživjela tijekom osamnaestog i devetnaestog stoljeća te nakon požara 1785. godine. U detalje se opisuju različite značajke kasnobaroknog stila u interijeru, kao i različiti prostori koje ta ogromna zgrada obuhvaća i za koje su služili. S obzirom na to da je glavni cilj knjige bio informirati čitatelja o različitim konzervatorsko-restauracijskim radovima na obnovljenoj palači uporebom različitih vizualnih izvora poput tlocrta, ali i putopisnih izvještaja i sličnog, povijesnu relevantnost kompanije i trgovine šećerom ipak više u pozadini. Treba naglasiti kako su konzultirani različiti fondovi iz raznih arhiva, no nisu korišteni izvori koji se nalaze u Antwerpenu a koji se odnose na navedenu kompaniju. Knjiga je koristan alat za prvo upoznavanje sa zgradom Palače Šećerane u Rijeci, no pruža minimalan pregled informacija relevantnih u kontekstu cirkulacije ideja i znanja u doba prosvjetiteljstva. (MP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"PalačaPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@book{majer_palacsecerane_2008,\n\ttitle = {Palača šećerane u {Rijeci}: konzervatorska i povijesna istraživanja = {Il} {Palazzo} dello {Zuccherificio} di {Fiume}: ricerche storiche e di conservazione},\n\tisbn = {978-953-7466-05-3},\n\tshorttitle = {Palača šećerane u {Rijeci}},\n\turl = {https://www.croris.hr/crosbi/publikacija/knjiga/4992},\n\tabstract = {Knjiga je utemeljena na multidisciplinarnim konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima upravne zgrade nekadašnje rafinerije šećera u Rijeci, koja je od 2003. do 2006. proveo Hrvatski restauratorski zavod. Kompleks rafinerije šećera u Rijeci podigla je Povlaštena tršćansko-riječka kompanija, koju su osnovali nizozemski trgovci 1750. godine, dobivši povlasticu bečkog dvora za osnivanje prve šećerane u Habsburškoj monarhiji. Izgradnja upravne zgrade započeta je i završena 1752. godine, a uslijedila je višegodišnja izgradnja cijeloga kompleksa. Upravna je zgrada stradala u požaru 1785. nakon čega je znatno obnovljena i opremljena. Šećerana je djelovala do 1824. kada je zatvorena, nakon čega je ondje useljena vojska, a cijeli je kompleks 1851. prenamijenjen za tvornicu duhana. Ta je tvornica ondje opstala sve do kraja Drugog svjetskog rata, kada je u nju smještena tvornica motora Rikard Benčić. U prvom dijelu knjige razmatra se povijesna kronologija rafinerije šećera s osobitom osvrtom na upravnu zgradu, u kojoj su direktori šećerane i stanovali te su je dali opremiti štukaturama i zidnim slikama. Slijedi detaljna analiza prostornih i oblikovnih obilježja zgrade, u kojoj se, između ostalog, iscrpno prikazuju nalazi konzervatorskih istraživanja interijera, s više desetina soba oslikanih zidnim slikama, te nekolicinom reprezentativnih salona i svečanom dvoranom sa štukaturama i kaljevim pećima kasnog 18. stoljeća. Budući da je istraživanje palače bilo rađeno u svrhu obnove, u zaključku knjige donosi se prijedlog prezentacije zgrade kojim se želi istaknuti potreba za ponovnim uspostavljanjem izvornih prostornih i oblikovnih vrijednosti njezine unutrašnjosti i vanjštine, s obzirom na iznimno složenu, skupu i dugotrajnu obnovu koja će uslijediti.;},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\turldate = {2025-04-02},\n\tpublisher = {Rijeka: Grad Rijeka ; Hrvatski restauratorski zavod Vlade Republike Hrvatske},\n\tauthor = {Majer, Krasanka and Puhmajer, Petar},\n\tyear = {2008},\n\tnote = {Glavni cilj knjige je pojasniti arhitektonsko-povijesnu pozadinu zgrade Palače Šećerane u Rijeci te staviti u središte njenu nedavno dovršenu obnovu. Nakon kratkog kronološkog pregleda povijesne pozadine osnivanja Tršćansko-Riječke kompanije, kao i doprinos flamanskih poduzetnika u istome, autori se uglavnom fokusiraju na vanjske promjene koje je zgrada doživjela tijekom osamnaestog i devetnaestog stoljeća te nakon požara 1785. godine. U detalje se opisuju različite značajke kasnobaroknog stila u interijeru, kao i različiti prostori koje ta ogromna zgrada obuhvaća i za koje su služili. S obzirom na to da je glavni cilj knjige bio informirati čitatelja o različitim konzervatorsko-restauracijskim radovima na obnovljenoj palači uporebom različitih vizualnih izvora poput tlocrta, ali i putopisnih izvještaja i sličnog, povijesnu relevantnost kompanije i trgovine šećerom ipak više u pozadini. Treba naglasiti kako su konzultirani različiti fondovi iz raznih arhiva, no nisu korišteni izvori koji se nalaze u Antwerpenu a koji se odnose na navedenu kompaniju. Knjiga je koristan alat za prvo upoznavanje sa zgradom Palače Šećerane u Rijeci, no pruža minimalan pregled informacija relevantnih u kontekstu cirkulacije ideja i znanja u doba prosvjetiteljstva. (MP)},\n\tkeywords = {cirkulacija prosvjetiteljskog znanja},\n\tfile = {Snapshot:C\\:\\\\Users\\\\marta\\\\Zotero\\\\storage\\\\KT4G635E\\\\4992.html:text/html},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n Knjiga je utemeljena na multidisciplinarnim konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima upravne zgrade nekadašnje rafinerije šećera u Rijeci, koja je od 2003. do 2006. proveo Hrvatski restauratorski zavod. Kompleks rafinerije šećera u Rijeci podigla je Povlaštena tršćansko-riječka kompanija, koju su osnovali nizozemski trgovci 1750. godine, dobivši povlasticu bečkog dvora za osnivanje prve šećerane u Habsburškoj monarhiji. Izgradnja upravne zgrade započeta je i završena 1752. godine, a uslijedila je višegodišnja izgradnja cijeloga kompleksa. Upravna je zgrada stradala u požaru 1785. nakon čega je znatno obnovljena i opremljena. Šećerana je djelovala do 1824. kada je zatvorena, nakon čega je ondje useljena vojska, a cijeli je kompleks 1851. prenamijenjen za tvornicu duhana. Ta je tvornica ondje opstala sve do kraja Drugog svjetskog rata, kada je u nju smještena tvornica motora Rikard Benčić. U prvom dijelu knjige razmatra se povijesna kronologija rafinerije šećera s osobitom osvrtom na upravnu zgradu, u kojoj su direktori šećerane i stanovali te su je dali opremiti štukaturama i zidnim slikama. Slijedi detaljna analiza prostornih i oblikovnih obilježja zgrade, u kojoj se, između ostalog, iscrpno prikazuju nalazi konzervatorskih istraživanja interijera, s više desetina soba oslikanih zidnim slikama, te nekolicinom reprezentativnih salona i svečanom dvoranom sa štukaturama i kaljevim pećima kasnog 18. stoljeća. Budući da je istraživanje palače bilo rađeno u svrhu obnove, u zaključku knjige donosi se prijedlog prezentacije zgrade kojim se želi istaknuti potreba za ponovnim uspostavljanjem izvornih prostornih i oblikovnih vrijednosti njezine unutrašnjosti i vanjštine, s obzirom na iznimno složenu, skupu i dugotrajnu obnovu koja će uslijediti.;\n
\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 2007\n \n \n (5)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Prosvjetiteljstvo.\n \n \n \n\n\n \n Vrandečić, J.\n\n\n \n\n\n\n In Dalmacija, Dubrovnik i Istra u ranome novom vijeku, volume 3, of Hrvatska povijest u ranome novom vijeku, pages 60–74. Leykam International, Zagreb, 2007.\n Knjiga povjesničara Vrandečića i Bertoše pregledne je naravi, a objavljena je u biblioteci „Hrvatska povijest“. Bertoša se prosvjetiteljstva (u Istri uopće) ne dotiče, dok se Vrandečić njime bavi u zasebnom poglavlju. Pritom valja napomenuti da dubrovačke prosvjetitelje obrađuje zasebno i, moglo bi se reći, tek usputno, u poglavlju \"Baroque personae\" (o baroku u Dubrovniku). Nakon povijesne kontekstualizacije Vrandečić ističe habsburški legitimizam, romantično skjavonstvo (Kačić Miošić, Grabovac, Dorotić) i racionalističko prosvjetiteljstvo kao supostojeće ideološke sustave u mletačkoj Dalmaciji 18. stoljeća. Kao i u drugim radovima (pravim) predstavnicima prosvjetiteljstva smatra pripadnike lokalne građanske elite koja je djelovala autonomno, a snagu crpila iz lokalne krize tradicionalnog predstavništva. Ističe važnost fiziokratizma i ugledanja na zapadne uzore. Ne nudi konkretnu periodizaciju, ali izdvaja 1797. godinu i pad Mletačke Republike kao trenutak političkog razilaženja dalmatinskih „filozofa“ na carevce i demokrate. Što se frankofilstva, austrofilstva i rusofilstva u Dubrovniku tiče, Vrandečić ih promatra u političko-povijesnom, a ne intelektualnom kontekstu, iako ne propušta istaknuti Tomu Basseglija kao najznačajnijeg predstavnika prosvjetiteljstva u Dubrovniku. Poglavlje funkcionira u kontekstu knjige u kojoj je objavljen, premda autor ne zalazi dublje u temu. (MJ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{vrandecic_prosvjetiteljstvo_2007,\n\taddress = {Zagreb},\n\tseries = {Hrvatska povijest u ranome novom vijeku},\n\ttitle = {Prosvjetiteljstvo},\n\tvolume = {3},\n\tisbn = {978-953-7534-03-5},\n\tlanguage = {hr},\n\tbooktitle = {Dalmacija, {Dubrovnik} i {Istra} u ranome novom vijeku},\n\tpublisher = {Leykam International},\n\tauthor = {Vrandečić, Josip},\n\tyear = {2007},\n\tnote = {Knjiga povjesničara Vrandečića i Bertoše pregledne je naravi, a objavljena je u biblioteci „Hrvatska povijest“. Bertoša se prosvjetiteljstva (u Istri uopće) ne dotiče, dok se Vrandečić njime bavi u zasebnom poglavlju. Pritom valja napomenuti da dubrovačke prosvjetitelje obrađuje zasebno i, moglo bi se reći, tek usputno, u poglavlju "Baroque personae" (o baroku u Dubrovniku). Nakon povijesne kontekstualizacije Vrandečić ističe habsburški legitimizam, romantično skjavonstvo (Kačić Miošić, Grabovac, Dorotić) i racionalističko prosvjetiteljstvo kao supostojeće ideološke sustave u mletačkoj Dalmaciji 18. stoljeća. Kao i u drugim radovima (pravim) predstavnicima prosvjetiteljstva smatra pripadnike lokalne građanske elite koja je djelovala autonomno, a snagu crpila iz lokalne krize tradicionalnog predstavništva. Ističe važnost fiziokratizma i ugledanja na zapadne uzore. Ne nudi konkretnu periodizaciju, ali izdvaja 1797. godinu i pad Mletačke Republike kao trenutak političkog razilaženja dalmatinskih „filozofa“ na carevce i demokrate. Što se frankofilstva, austrofilstva i rusofilstva u Dubrovniku tiče, Vrandečić ih promatra u političko-povijesnom, a ne intelektualnom kontekstu, iako ne propušta istaknuti Tomu Basseglija kao najznačajnijeg predstavnika prosvjetiteljstva u Dubrovniku. Poglavlje funkcionira u kontekstu knjige u kojoj je objavljen, premda autor ne zalazi dublje u temu. (MJ)},\n\tpages = {60--74},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n JuristInnenausbildung an der Wiener Universität. Ein historischer Überblick.\n \n \n \n \n\n\n \n Reiter, I.\n\n\n \n\n\n\n ,1–28. 2007.\n Pravnica i povjesničarka Ilse Reiter u ovom radu donosi pregled značajki pravnog obrazovanja na Sveučilištu u Beču od srednjeg vijeka do suvremenog doba. Cilj rada je prikazati teorijsko-metodološke promjene u pravnom obrazovanju koje su nastupale u pojedinim povijesnim razdobljima od osnutka Pravnog fakulteta u Beču. Istraživanje obuhvaća dug vremenski period, ali je vezano isključivo uz bečko sveučilište. U dijelu teksta koji adresira reformu visokog školstva sredinom 18. stoljeća 'prosvijećeno' se javlja tek kao atribut pravno obrazovanih činovnika i službenika. U istraživanju se koristi samo sekundarna literatura, ali je pregled povijesti pravnog obrazovanja, predavane materije i statusa Sveučilišta u Beču cjelovit. Rad je relevantan jer prikazuje reformske procese na bečkom Pravnom fakultetu u vrijeme kada se tamo obrazuju budući profesori prava na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu, među kojima je bio i Vinko Kalafatić. (ZN)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"JuristInnenausbildungPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{reiter_juristinnenausbildung_2007,\n\ttitle = {{JuristInnenausbildung} an der {Wiener} {Universität}. {Ein} historischer Überblick},\n\turl = {https://rechtsgeschichte.univie.ac.at/fileadmin/user_upload/i_rechtsgeschichte/Dateien_Reiter-Zatloukal/Publikationen/RWStud_an_der_JuristenFak_RZ_Aufsaetze_Nr14.pdf},\n\tlanguage = {Njemački},\n\tauthor = {Reiter, Ilse},\n\tyear = {2007},\n\tnote = {Pravnica i povjesničarka Ilse Reiter u ovom radu donosi pregled značajki pravnog obrazovanja na Sveučilištu u Beču od srednjeg vijeka do suvremenog doba. Cilj rada je prikazati teorijsko-metodološke promjene u pravnom obrazovanju koje su nastupale u pojedinim povijesnim razdobljima od osnutka Pravnog fakulteta u Beču. Istraživanje obuhvaća dug vremenski period, ali je vezano isključivo uz bečko sveučilište. U dijelu teksta koji adresira reformu visokog školstva sredinom 18. stoljeća 'prosvijećeno' se javlja tek kao atribut pravno obrazovanih činovnika i službenika. U istraživanju se koristi samo sekundarna literatura, ali je pregled povijesti pravnog obrazovanja, predavane materije i statusa Sveučilišta u Beču cjelovit. Rad je relevantan jer prikazuje reformske procese na bečkom Pravnom fakultetu u vrijeme kada se tamo obrazuju budući profesori prava na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu, među kojima je bio i Vinko Kalafatić. (ZN)},\n\tpages = {1--28},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Utjecaj školskog zakonodavstva na razvoj školstva u Banskoj Hrvatskoj od 1774. do 1850. godine.\n \n \n \n\n\n \n Modrić-Blivajs, D.\n\n\n \n\n\n\n Povijesni prilozi, 32: 209–221. 2007.\n Članak povjesničarke Dunje Modrić-Blivajs analizira neke segmente provedbe školskih reformi u Banskoj Hrvatskoj od razdoblja vladavine Marije Terezije do sredine 19. stoljeća. Autorica na temelju izvorne normativne građe o sustavnim školskim reformama u Ugarskoj i Hrvatskoj i prethodnih zaključaka iz dostupne sekundarne literature iznosi ocjenu o mogućnostima i stupnju implementacije ovih reformi. Istraživanje se bavi samo određenim aspektima školstva, prvenstveno iz područja provedbe reformi i pedagoških uvjeta. Definicija prosvjetiteljstva izostaje, ali su neke od njegovih tradicionalnih značajki, poput vjere u civilizacijsku dužnost države da uzdigne stanovništvo kroz obrazovanje i na taj način stvori korisne građane, jasno naglašene. Rad je ograničen na uži fond primarne građe i u većoj mjeri zaobilazi pitanja o visokom školstvu. Zaključak je autorice da su reforme obrazovanja u ovom razdoblju provođene sporo, ali su ipak dale razultata. Rad je koristan jer preispituje učinkovitost (proto)modernizacijskih reformi u školstvu i uspoređuje dvije uzastopne redakcije temeljnog normativnog dokumenta Ratio educationis. (ZN)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{modric-blivajs_utjecaj_2007,\n\ttitle = {Utjecaj školskog zakonodavstva na razvoj školstva u {Banskoj} {Hrvatskoj} od 1774. do 1850. godine},\n\tvolume = {32},\n\tlanguage = {Hrvatski},\n\tjournal = {Povijesni prilozi},\n\tauthor = {Modrić-Blivajs, Dunja},\n\tyear = {2007},\n\tnote = {Članak povjesničarke Dunje Modrić-Blivajs analizira neke segmente provedbe školskih reformi u Banskoj Hrvatskoj od razdoblja vladavine Marije Terezije do sredine 19. stoljeća. Autorica na temelju izvorne normativne građe o sustavnim školskim reformama u Ugarskoj i Hrvatskoj i prethodnih zaključaka iz dostupne sekundarne literature iznosi ocjenu o mogućnostima i stupnju implementacije ovih reformi. Istraživanje se bavi samo određenim aspektima školstva, prvenstveno iz područja provedbe reformi i pedagoških uvjeta. Definicija prosvjetiteljstva izostaje, ali su neke od njegovih tradicionalnih značajki, poput vjere u civilizacijsku dužnost države da uzdigne stanovništvo kroz obrazovanje i na taj način stvori korisne građane, jasno naglašene. Rad je ograničen na uži fond primarne građe i u većoj mjeri zaobilazi pitanja o visokom školstvu. Zaključak je autorice da su reforme obrazovanja u ovom razdoblju provođene sporo, ali su ipak dale razultata. Rad je koristan jer preispituje učinkovitost (proto)modernizacijskih reformi u školstvu i uspoređuje dvije uzastopne redakcije temeljnog normativnog dokumenta Ratio educationis. (ZN)},\n\tpages = {209--221},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Putopis Aleksandra Sapiehe u kontekstu epohe prosvjetiteljstva.\n \n \n \n \n\n\n \n Zlodi, Z.\n\n\n \n\n\n\n Povijesni prilozi, 26(32): 183–206. June 2007.\n Povjesničarka Zdravka Zlodi žanrovski klasificira putopis poljskog plemića Aleksandra Sapiehe Putovanje po slavenskim zemljama 1802. i 1803., tj. po dalmatinskoj obali i zaleđu te Bosni kao tipičan za razdoblje prosvjetiteljstva. Koristeći hrvatsku i poljsku literaturu, autorica zaključuje da su putopisi prosvjetiteljstva prožeti znanošću jer je glavni poticaj putovanjima bio razvoj prirodnih znanosti (Sapieha je bio amater prirodoslovac). Tako su prirodoslovni putopisi izvješća bogata fizičkim prirodoznanstvenim, povijesnim i političkim zapažanjima. Putopisnu literaturu prosvjetiteljstva karakterizira i forma pisama preko kojih su autori izražavali svoje stavove i svjetonazore. Sapiehin putopis je fiktivan epistolarni putopis jer ga je napisano i objavljeno nekoliko godina nakon povratka u Poljsku, najprije na francuskom, a potom i na poljskom jeziku. Enciklopedijski opisuje pojedine dijelove putovanja po uzoru na prethodnike poput Alberta Fortisa (čak ga je pratio brat Ivana Lovrića Matija)želeći prikazati univerzalnost svoga znanja. Autorica ističe da je Sapieha cijelim putem promišljao o civilizaciji što je jedna od najznačajnijih tema prosvjetiteljske historiografije. Posebno zapaža osobitosti slavenskog kulturnog kruga i na poseban način klasificira slavenske narode, dijeleći ih na ruske i hrvatske narode. Uz fantastična etimološka, upušta se i u antropološka razmatranja u čemu se odmiče od prosvjetiteljstva i upada u mitološku glorifikaciju slavenske prošlosti. U literaturi najcjenjenija su njegova geološka i geografska razmatranja. Zbog komparativnog, a ne samo deskriptivnog pristupa, rad je koristan za upoznavanje prosvjetiteljskog slavenofilskog putopisa.(TSB)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"PutopisPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{zlodi_putopis_2007,\n\ttitle = {Putopis {Aleksandra} {Sapiehe} u kontekstu epohe prosvjetiteljstva},\n\tvolume = {26},\n\tissn = {0351-9767, 1848-9087},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/17285},\n\tabstract = {Djelo poljskoga plemića, prirodoslovca i jednog od pionira poljske slavistike Aleksandra Sapiehe (1773.-1812.) predstavlja vrijedno historiografsko vrelo, koje nesumnjivo na svoj način pridonosi osvjetljavanju, a onda i boljem poznavanju nekih, dosad možda i nepoznatih aspekata hrvatsko-poljskih odnosa i veza na prijelomu\nXVIII./XIX. stoljeća. Njegovo veliko zanimanje za povijest i kulturu slavenskih naroda, posebice južnoslavenskih te plan putovanja na Istok, koji se tek djelomično ostvario, imali su za nas veliko značenje. Na tom putovanju Sapieha je proputovao i u svom putopisu Podróż w krajach słowiańskich odbywane1, opisao mnoge gradove, mjesta i otoke istočno-jadranske obale, dalmatinskoga zaleđa, odnosno dio Bosne teDubrovnik.Vrijednost mnogobrojnih povijesnih i prirodoslovnih podataka i zapažanja u putopisu vrlo je velika, premda su mnogi Sapiehini pokušaji etimoloških pa i drugih tumačenja u znanstvenom smislu vrlo diskutabilni. Cilj ovoga rada je osvrnuti\nse na Sapiehin putopis u okviru prosvjetiteljskih kretanja, koje je autor tijekom života nastojao slijediti i u tome dobrim dijelom uspio.},\n\tlanguage = {hr},\n\tnumber = {32},\n\turldate = {2025-04-15},\n\tjournal = {Povijesni prilozi},\n\tauthor = {Zlodi, Zdravka},\n\tmonth = jun,\n\tyear = {2007},\n\tnote = {Povjesničarka Zdravka Zlodi žanrovski klasificira putopis poljskog plemića Aleksandra Sapiehe Putovanje po slavenskim zemljama 1802. i 1803., tj. po dalmatinskoj obali i zaleđu te Bosni kao tipičan za razdoblje prosvjetiteljstva. Koristeći hrvatsku i poljsku literaturu, autorica zaključuje da su putopisi prosvjetiteljstva prožeti znanošću jer je glavni poticaj putovanjima bio razvoj prirodnih znanosti (Sapieha je bio amater prirodoslovac). Tako su prirodoslovni putopisi izvješća bogata fizičkim prirodoznanstvenim, povijesnim i političkim zapažanjima. Putopisnu literaturu prosvjetiteljstva karakterizira i forma pisama preko kojih su autori izražavali svoje stavove i svjetonazore. Sapiehin putopis je fiktivan epistolarni putopis jer ga je napisano i objavljeno nekoliko godina nakon povratka u Poljsku, najprije na francuskom, a potom i na poljskom jeziku. Enciklopedijski opisuje pojedine dijelove putovanja po uzoru na prethodnike poput Alberta Fortisa (čak ga je pratio brat Ivana Lovrića Matija)želeći prikazati univerzalnost svoga znanja. Autorica ističe da je Sapieha cijelim putem promišljao o civilizaciji što je jedna od najznačajnijih tema prosvjetiteljske historiografije. Posebno zapaža osobitosti slavenskog kulturnog kruga i na poseban način klasificira slavenske narode, dijeleći ih na ruske i hrvatske narode. Uz fantastična etimološka, upušta se i u antropološka razmatranja u čemu se odmiče od prosvjetiteljstva i upada u mitološku glorifikaciju slavenske prošlosti. U literaturi najcjenjenija su njegova geološka i geografska razmatranja. Zbog komparativnog, a ne samo deskriptivnog pristupa, rad je koristan za upoznavanje prosvjetiteljskog slavenofilskog putopisa.(TSB)},\n\tpages = {183--206},\n\tannote = {BILJEŠKE\n“. Putopis prosvjetiteljstva” (Zlodi, 2007, p. 184)\n“Putopisi prosvjetiteljstva po svom karakteru se podosta razlikuju od onih nastalih tijekom XVI.-XVII. stoljeća, kada se na putovanja odlazilo uglavnom po nalogu vladara radi izviđanja određenog područja.4 Tijekom prosvetiteljstva geografska usmjerenost putovanja nije se bitno promijenila, ali promjenila se slika putopisa. U njima više ne iščitavamo tek negativan stav prema “primitivnim” kulturama” (Zlodi, 2007, p. 184)\n“4 Putovanja tijekom XVI. i XVII. stoljeća bila su više ekspedicijska i uglavnom na račun države, dok se u razdoblju prosvjetiteljstva ta putovanja više individualiziraju, iako pojedinci i nosioci putovanja nikada ne putuju bez pratnje. S tim u vezi ni putopisno štivo više nije privilegija pojedinih društvenih krugova bliskih dvoru već je namjenjeno informiranju šire čitalačke publike, stoga putopisi prosvjetiteljstva ujedno predstavljaju i neku vrst prvih turističkih vodiča. Vidi u: I. Pederin, “Putopisi prosvjetiteljstva”, RFFZd 38 (28) (1999.), 19” (Zlodi, 2007, p. 184)\n“ima ljudi žive prema prirodnim zakonima. Putopisci prosvjetiteljstva u svojim radovima nastoje dati kritički osvrt na obilježja drugih kultura i život njihovih stanovnika, uspoređujući ih s europskom civilizacijom, ali ne ističući pri tom njezinu superiornost.5 Upravo je “prvobitnost”, kao glavno obilježje rubnih europskih kultura, ono što fascinira putopisca koji baš u toj jednostavnosti i povezanosti čovjeka s prirodom vidi uzor i vrijednosti kojima bi trebala težiti razvijena “civilizirana” društva. Idealizacija načina života domicilnoga stanovništva vrlo je izražena, što se u putopisima ranijih razdoblja nije moglo zapaziti.” (Zlodi, 2007, p. 185)\n“Glavni poticaj putovanjima dao je razvoj prirodnih znanosti, stoga se od polovice XVIII. i u XIX. stoljeću javlja sve veći broj izvješća sa znanstvenih putovanja, odnosno prirodoslovnih putopisa.6 Ta putopisna izvješća obiluju fizičkim, prirodoznanstvenim, povijesnim, ali i političkim opažanjima. Opisuje se podrijetlo i izgled ljudi, njihov način života i običaji, a sve je to potkrijepljeno bogatim ilustracijama. Brojni su opisi flore i faune posjećenog područja, njegova podneblja, prirodnih resursa (posebno rudnih) i plodnosti zemlje te gospodarskih mogućnosti, odnosno njihova stvarna iskorištenost.” (Zlodi, 2007, p. 185)\n“Iako su prosvjetiteljski putopisi prožeti znanošću, zamjetna su obilježja književnosti, na što već upućuje i njihova forma, odnosno stil kojim su pisani. Dnevnički stil bio je više karakterističan za putopisce romantizma, ali dijelom i prosvjetiteljstva, iako u njima nema uvijek umjetničkih pretenzija jer svrha je prije svega sustavno i točno prikazati svakidašnjicu dugih putovanja.” (Zlodi, 2007, p. 185)\n“Ono što je putopisu prosvjetiteljstva davalo na osobnosti bila je forma pisama, kojoj su pribjegavali brojni autori da bi izrazili svoje stavove i svjetonazore.” (Zlodi, 2007, p. 185)\n“Tako, ocrtavanjem posebnosti obilježja putopisne literature prosvjetiteljstva, otkrivamo i pojedinosti epohe, koje se tiču stvarnog života jer govore o tome zašto su ljudi putovali, kako i čime su putovali, kakve su bile pripreme i poteškoće na koje su pritom nailazili.” (Zlodi, 2007, p. 185)\n“M. Piller i Lj. Mitterpacher, Iter per Poseganam Sclavoniae provinciam mensibus junio, et julio anno MDCCLXXXII, Budae, 1783., u: J. Balabanić, “Prirodoslovna, gospodarska i etnografska zapažanja o Slavoniji i Požeškoj županiji u jednom putopisu s kraja XVIII. stoljeća”, Prirodoslovna baština Slavonske Požege-Zbornik radova znanstvenog simpozija, Slavonska Požega, 1977., 23-32;” (Zlodi, 2007, p. 185)\n“Budući da putopis kao literarna vrsta ima dugu tradiciju u našem kulturnom krugu, gotovo svaki putnik/putopisac je, pripremajući se za svoje putovanje, išao tragom onih koji su prije njega prošli istom trasom, odnosno koristio se djelima dotičnih autora pa je taj primjer slijedio i Aleksander Sapieha. Za analizu Sapiehina putopisa, najvažniji je putopis Alberta Fortisa, za kojeg niti Sapieha ne skriva da mu je poslužio kao predložak, što s druge strane pokazuje da je snaga tradicije bila vrlo snažna.” (Zlodi, 2007, p. 186)\n“Zbog tog su razloga brojni stručnjaci iz gospodarstva, kulture, znanosti i politike posjećivali Dalmaciju, a svoja su zapažanja potom vrlo često davali na uvid svojim naručiteljima, među kojima posebno mjesto zauzimaju različita učena društva poput Britanskog kraljevskog društva, Francuske akademije znanosti, odnosno Varšavskog društva prijatelja znanosti i dr.” (Zlodi, 2007, p. 187)\n“Jedan od važnijih putopisaca i “prvih folklorista i etnologa hrvatskih krajeva”, kako ga u svom radu naziva Ivan Pederin, bio je Balthazar Hacquet, autor jednog od prvih putopisa posvećenih Južnim Slavenima.9” (Zlodi, 2007, p. 187)\n“Ivan Pederin, “Balthasar Hacquet, prvi folklorist i etnolog hrvatskih krajeva”, Radovi FF-a u Zadru 11(1972-1973), 421-440;” (Zlodi, 2007, p. 187)\n“On na osnovi vlastitog zapažanja daje iscrpan opis karaktera pojedinih plemena, obilježja narodne pučke pjesme, svadbenih i pogrebnih običaja te narodnih nošnji svakog od njih” (Zlodi, 2007, p. 188)\n“Dvadesetak godina mlađi, iako ne manje važan, putopis je štićenika rimske Francuske akademije, Louisa Francoisa Cassasa (1756.–1827.), Voyage Pittoresque de L’ Istrie et de la Dalmatie 1802.2” (Zlodi, 2007, p. 190)\n“U osamnaestom stoljeću zapažanja o životu i ljudima na istočnoj obali Jadrana počinju se javljati i u njemačkim, odnosno austrijskim putopisima. Većina tih radova, nastalih u vrijeme prve austrijske uprave (1797.-1806.), zapravo su povjerljivi spisi i izvješća napisana za vojne stožere.30” (Zlodi, 2007, p. 191)\n“Ti su putopisi, u usporedbi s prethodno istaknutim primjerima, u daleko manjoj mjeri bili odraz osobnih interesa pojedinaca jer su njihovi autori na ove prostore - koji je nakon mira u Campoformiu 1797. i propasti Mletačke Republike došao u posjed Austrije - najčešće dolazili radi geostrateških izviđanja terena. Predmet njihova interesa bili gospodarski problemi, geostrateški položaj pojedinih dijelova zemlje, stanje luka, a kada je riječ o ljudima, osim ratničkih vještina, zanimalo ih je raspoloženje stanovništva s obzirom da promjenu vlasti.” (Zlodi, 2007, p. 191)\n“Gotovo u isto vrijeme kad i Sapieha, u Dalmaciji je boravio časnik H. F. Rödlich, koji je 1811. u Berlinu objavio svoj opis Dalmacije (Skizzen des physisch-moralischen Zustandes Dalmatiens und der Buchten von Cattaro), opremljen zemljovidom jadranske obale.3” (Zlodi, 2007, p. 191)\n“Poznato je da je Sapieha dijelove svojih zapažanja s putovanja po hrvatskom Jadranu prvi put objavio tek nekoliko godina nakon povratka u Poljsku te da njegov putopis nije djelo koje je nastalo u jednom dahu. Iako je pisan u obliku pisama, iščitavanjem putopisa vidljivo da je djelo nastalo na temelju raznorodnog materijala, odnosno da je riječ o fiktivnom epistolarnom putopisu.” (Zlodi, 2007, p. 191)\n“Dio građe doista čine pisma koja” (Zlodi, 2007, p. 191)\n“0 I. Pederin, Njemački putopisi po Dalmaciji, Split, 1989., 58; I. Pederin, Austrijski putopisci prema Hrvatima Dalmacije s obzirom na ratove 1797.-1814., 1848., 1859. i 1866. godine, Zadar, 1974., 198” (Zlodi, 2007, p. 191)\n“je upućivao prijateljima i nekim članovima obitelji, ali to su zapravo o kompilacije koje upućuju na to da je putopis većim dijelom nastao po sjećanju autora pa ga možemo svrstati u red memoarskih putopisa.33” (Zlodi, 2007, p. 192)\n“Ono što je dosad poznato jest da su postojala četiri dijela rukopisa, koji su bili dijelovi Sapiehinog velikog putovanja na Istok, tijekom kojeg je posjetio i hrvatske zemlje, a to znači ne samo Istru, Dalmaciju i Dubrovnik, o kojima se govori u ovom prijevodu, nego i dio kontinentalne Hrvatske.” (Zlodi, 2007, p. 192)\n“Premda ne obuhvaća sve hrvatske zemlje koje je Sapieha posjetio, za nas je vrlo važan objavljeni dio rukopisa u kojem se opisuje njegovo putovanje po istočnojadranskoj obali, dalmatinskom zaleđu, dijelu Bosne, odnosno manji početak drugoga dijela, koji se odnosi na njegov boravak u Dubrovniku.” (Zlodi, 2007, p. 192)\n“ako se u većini radova posvećenim Sapiehi i njegovu putovanju uglavnom navode samo tri izdanja putopisa, poznato je da ih je zapravo bilo četiri. Naime, Sapieha je prvo izdanje Lettre sur les bords de l’Adriatique – adresse a monsieur Gilibert, docteur en medecine, membre de l’Athenee de Lyon par le P. Alexandre Sapieha, (Paris, 1808.) napisao na francuskom uz obrazloženje: “To putovanje najprije sam napisao na francuskom, sudeći da će to više uspjeti dotaknuti naš narod; mislio sam ga na novo izdati na materinjem jeziku ...”35” (Zlodi, 2007, p. 192)\n“Ovo francusko izdanje, kako je uostalom vidljivo i iz naslova, Sapieha je posvetio svom prijatelju, talijanskom kemičaru i profesoru na sveučilištu u Torinu, Giovanniju Antoniju Giobertiju (1761-1824), koji se spominje i u drugim izdanjima. Po svojoj strukturi prvo, francusko izdanje nije nalik na sljedeća tri izdanja, iako se radi o epistolarnoj formi. Tekst započinje uvodnom riječi autora, koji u nastavku gotovo na preskokce daje kratke opise pojedinih dijelova svojeg putovanja. Završava s osam točaka o geološkim i klimatskim obilježjima kraja. Tri godine kasnije izlazi prvo izdanje Sapiehina putopisa na poljskom jeziku pod naslovom: Podróże w krajach słowiańskich odbywane w latach 1802-1803 przez X*** S***, członka kilku Academiów i Towarzystw Uczonych, (Vroclav, 1811.), koji je pisan u formi pisama i sadržajno gotovo identičan s drugim poljskim izdanjem.” (Zlodi, 2007, p. 192)\n“33 I. Pederin, “Putopisi prosvjetiteljstva”, RFFZd 38 (28) (1999.), 3” (Zlodi, 2007, p. 192)\n“potaknuo i pitanje, koje je u to vrijeme najviše intrigiralo poljsku slavističku javnost, a to je pitanje prapostojbine Slavena.38 “Tijekom mojeg slavenskog putovanja, posjetio sam Stiriju, Goricu, Dalmaciju, Bosnu, Hercegovinu, dio Albanije i dalmatinski arhipelag.”39” (Zlodi, 2007, p. 193)\n“Moglo bi se reći da kategorija vremena u Sapiehinom djelu, uključujući i putovanje, ima trostruko obilježje: vrijeme putovanja, vrijeme nastanka putopisa i vrijeme u putopisu.” (Zlodi, 2007, p. 194)\n“IV. Prosvjetiteljska obilježja Sapiehina putopisa” (Zlodi, 2007, p. 197)\n“Putopis Aleksandra Sapiehe Podróż po krajach słowiańskich52 (Put po slavenskim zemljama) prvi je poljski putopis XIX. stoljeća.” (Zlodi, 2007, p. 197)\n“Prema unutarnjim obilježjima možemo ga svrstati u tipične prosvjetiteljsko - prirodoslovne putopise iako se u autorovim opisima već pomalo naziru utjecaji romantizma.” (Zlodi, 2007, p. 197)\n“Pisan je u formi pisama, čime slijedi primjer nešto starijeg rada grofa Jana Potockog (1761-1815) Voyage en Turquie et en Egypte en 1784.55 Budući da su subjektivne literarne forme, poput pisama i dnevnika, bile karakteristične za putopise romantizma, to je jedan od glavnih razloga zbog kojeg se upravo ova dva putopisa smatraju nečim novim, barem kada je riječ o poljskoj putopisnoj tradiciji.” (Zlodi, 2007, p. 197)\n“Sapiehin pristup može se ocijeniti nešto suvremenijim, u smislu da nije ni pokušavao zadovoljiti predodžbe tadašnje Europe o “sretnom Istoku”, no nije izbjegao enciklopedijske opise pojedinih dijelova putovanja, s očitom namjerom, da po uzoru na svoje prethodnike, u njima obuhvati cjelokupnost svojih spoznaja i znanja. Dotaknuo je gotovo sva područja zastupljena u putopisima toga razdoblja pa je i raznolikost tema, koje obrađuje vrlo velika.” (Zlodi, 2007, p. 197)\n“Prema makro-geografskom kriteriju Sapiehina putovanja (putopis), koja i on sam na jednom mjestu naziva moja turska putovanja, ubrajaju se u istočna, točnije orijentalna putovanja, budući da je za Poljake u to vrijeme putovati na jug značilo putovati u Italiju, Portugal, sjevernu Afriku pa čak i Švicarsku, ali ne i u Dalmaciju” (Zlodi, 2007, p. 197)\n“eliku ulogu u odabiru trase odigrali su motivi, koji su često bili daleko od želje za kulturnom spoznajom drugih naroda. Razlog da se Sapiehino putovanje ubraja u tzv. istočna/orijentalna putovanja leži možda ponajviše u tome što je Dalmacija još od križarskih ratova postala tranzitni prostor na putu prema Dalekom istoku. Bila je to, dakle, već tradicionalna ruta, kojom su putovali svi oni koji su tijekom XIX. stoljeća ponovno krenuli u otkrivanje civilizacijskih posebnosti Istoka, neovisno o tome jesu li njihovi motivi bili ekonomske, političke ili kulturne naravi.” (Zlodi, 2007, p. 198)\n“Putovanje po hrvatskim zemljama bilo je samo dio šireg putovanja usmjerenog prema Istambulu, odakle je namjeravao otići sve do Perzije.” (Zlodi, 2007, p. 198)\n“prema mikro-geografskom kriteriju u Sapiehinu putovanju (putopisu) raspoznajemo četri glavne podjele: a) putovanje/putopis istarsko-kvarnersko-dalmatinskih gradova, b) putopis/putovanje istarsko-kvarnersko-dalmatinskih otoka, c) putovanje/putopis dalmatinskog zaleđa i d) putovanje/putopis dijela Bosne i Hercegovine.” (Zlodi, 2007, p. 198)\n“Sapieha je relativno detaljno opisao gradove, mjesta i sela istočno-jadranske obale te velik dio zaleđa, analizirao utvrde i pristupačnost luka, ukazao na klimatske i geološke značajke kraja, a manjim dijelom i na osobitosti biljnog i životinjskog svijeta. Na početku putopisa detaljno se pozabavio upravo rudnim bogatstvima, na koja gotovo neizostavno upozoravaju i mnogi putopisci/istraživači po Americi u okviru svojih gospodarskih razmatranja. Budući da je po struci bio prirodnjak, Sapiehine prirodoznanstvene refleksije predstavljaju i najstručniji dio putopisa, iako je svaki dublji pokušaj njihova vrednovanja za povjesničara moguć tek do određene mjere.” (Zlodi, 2007, p. 198)\n“Sapiehina promišljanja o civilizaciji, koja je i bila jedna od najznačajnijih tema prosvjetiteljske historiografije, možemo gotovo sustavno pratiti tijekom cijelog njegova putovanja.” (Zlodi, 2007, p. 199)\n“Iz tih opisa iščitavamo njegovu težnju da u sklopu onoga što smatra zapadnoeuropskim ili istočnoeuropskim civilizacijskim obilježjima, pokušava prepoznati osobitosti slavenskog kulturnog kruga. Kao što je već istaknuto, takva nastojanja bila su u skladu s epohalnim kretanjima pa stoga ne čudi što u putopisu prevladava, u to vrijeme, među slavenskim narodima, opće proširena, predodžba o kulturnom jedinstvu slavenskog svijeta.” (Zlodi, 2007, p. 199)\n“Iako, znanstveno neutemeljena i posve neargumentirana, iznimno je zanimljiva Sapiehina klasifikacija slavenskih naroda jer se razlikuje od bilo koje druge.” (Zlodi, 2007, p. 199)\n“Naime, čitav slavenski svijet, koji inače u putopisu naziva “słowackim” rodom, dijelio je u dvije glavne grupe: na ruske i hrvatske narode.” (Zlodi, 2007, p. 199)\n“U prilog tome govore i njegove, ništa manje zbunjujuće, jezične asocijacije. Morlaci su, prema tome, primorski Poljaci jer se tobože radi o složenici dviju riječi: Mor(e) i Lach, odnosno Poljak. Ime Istre tumači na sličan način. Izvodi ga iz pridjeva “ostry” (oštri), a razlog zbog kojeg je O prešlo u I vidi u sličnosti s maloruskim (ukrajinskim) jezikom, gdje je došlo do iste promjene.” (Zlodi, 2007, p. 199)\n“U putopisu je isto tako zamjetna sustavna nestistematičnost uporabe termina “slowak”, koji u osnovi za njega znači Slaven, ali vidljivo je da isti termin katkad obuhvaća samo dijelove hrvatskoga naroda, odnosno neke regionalne nazive poput Morlak, Senjanin, Uskok, Ličani i Krbavci te dio stanovništva Hercegovine i Ragužane (Dubrovčane).” (Zlodi, 2007, p. 200)\n“Nešto jednostavnije je s izrazom “Morlakija”, za koji se s priličnom sigurnošću može reći da se odnosi na prostor dalmatinskog zaleđa, od Kotora do Imotskog.” (Zlodi, 2007, p. 200)\n“ako se vrlo često pravoslavno pučanstvo identificira s nacionalnim srpstvom, muslimanstvo s turskim bošnjaštvom, a katoličantvo ostaje bez priloga “hrvatsko”, kod Sapiehe ne uočavamo takve interpretacije ni tendencije. Za njega je jedini cilj razlučiti “slavensko” od “neslavenskog”.” (Zlodi, 2007, p. 201)\n“Osim etimoloških, Sapieha se u određenoj mjeri upušta i u antropološka razmatranja. Upravo na mjestima gdje izravno govori o Slavenima i slavenskim običajima, primjećujemo autorov ozbiljan odmak od prosvjetiteljstva, koje mitove tretira kao suprotne činjenicama. Sapiehina predodžba o Slavenima kao ratnicima, junacima i uopće vrlo hrabrim ljudima, upućuje na snažan utjecaj mitologizirane verzije o prošlosti Slavena, koja je s jedne strane, nesumnjivo, davala jak istraživački poticaj, a s druge je stvarala sliku o nekakvom antropološki posebnom, slavenskom tipu. Ideologija sarmatizma, iako već prilično modificirana tijekom XVIII. stoljeća, neosporno je imala izravan utjecaj na ovakav način razmišljanja.” (Zlodi, 2007, p. 201)\n“Sapiehine prosudbe o slavenskom zapravo najvećim dijelom proizlaze iz kontakata koje je imao s lokalnim stanovništvom, posebno s Morlacima.67 Preko Morlaka se u Sapiehinom putopisu najiscrpnije i zrcali identitet drugoga, odnosno slika koju taj poljski plemić daje o ljudima i zemlji kojom prolazi.68 Na sociološkoj razini susret Sapiehe s Morlacima predstavlja sučeljavanje dvaju kulturnih modela: plemićkog i obrazovanog spram narodnog i neukog, pri čemu je Sapieha predstavnik elite jedne slavenske grane, dok su Morlaci oličenje tradicionalne kulture druge slavenske grane.” (Zlodi, 2007, p. 201)\n“U XXIII. pismu Sapieha, upravo, na primjeru odnosa unutar jedne morlačke obitelji iz šibenskog zaleđa, najbolje iliustrira odnos muških članova obitelji prema ženi, kroz primjer kako se ona imenuje: “Prostite, to mi je kćer”.70 Gotovo istovjetan primjer ističe i Pietro Nutrizio Grisogono u svom djelu “Notizie per servire alla storia naturale della Dalmazia” (Trevigi, 1780.), koji kaže da se žena smatra najnižim stvorenjem u obitelji. Stoga, kad netko razgovara s prijateljem, a mora spomenuti i ženu, majku ili sestru, onda umeće izraz “da prostite”, kao da se govori o nečem sramotnom.71” (Zlodi, 2007, p. 202)\n“Poljski putopisac tako uglavnom slijedi trag svojih prethodnika, ali za razliku od njih ne podliježe preziru civiliziranog svijeta spram Morlaka niti ih tretira kao polusvijet” (Zlodi, 2007, p. 203)\n“I. Bešker, Morlakizam i morlaštvo u književnosti: Književna smotra, 34 (2002) 1, 113-124” (Zlodi, 2007, p. 203)\n“Cilj koji je Sapieha pred sebe postavio ili zadatak, koji je vjerojatno dobio (Varšavsko društvo prijatelja znanosti) čini ga na neki način antikvarom-humanistom, iako on zasigurno ide dalje od toga.” (Zlodi, 2007, p. 204)\n“Vrlo se često u biografskim studijama i sličnim radovima može naići na bezrezervne i dosad već sustavno, nekritički preuzimane, a u iznimnim slučajevima čak i prepisane tvrdnje, da je Sapieha tipičan predstavnik prosvjetiteljstva i intelektualac enciklopedijskoga tipa, karakterističan za spomenuto razdoblje.” (Zlodi, 2007, p. 205)\n“sama razina njegova obrazovanja bila je, s obzirom na njegovo plemićko podrijetlo i materijalne mogućnosti, ispod razine znanja svestranog znanstvenika pa možda čak i klasičnog, visokog državnog činovnika toga vremena, stoga spomenute ocjene treba uzeti s dozom rezerve. Vjerojatno u tom smislu stoji i tvrdnja J. Skowroneka, koji zaključuje da ni Sapieha poput svoje majke nije do kraja prihvatio društveno-političke ideje prosvjetiteljstva i to ne zbog nehtijenja već zbog površnosti i nesistematičnosti, koji su vrlo snažno obilježili cijelo njegovo školovanje81” (Zlodi, 2007, p. 205)\n“Njegov odgoj i obrazovanje bili su obilježeni značajkama razvijenog prosvjetiteljstva, modificiranog tradicionalizmom magnatskih rodova.” (Zlodi, 2007, p. 206)\n“adržaj putopisa pruža mogućnost iščitavanja identiteta drugoga u kontekstu hrvatsko-poljskih odnosa epohe prosvjetiteljstva.” (Zlodi, 2007, p. 206)\n“njegovim razmatranjima uočljiva je sklonost davanja vlastitih interpretacija svake pojavnosti, koje nisu bile uvijek samo racionalističko-pragmatične nego su predstavljale i univerzalnost znanstveno-spoznajnih interesa, tipične za tu vrstu literature prosvjetiteljstva. S obzirom da je bio amater, postigao je jako puno. Jasno je formulirao kritički stav spram tadašnjih načela znanstvene erudicije, koja su još vrijedila u historijskoj znanosti.” (Zlodi, 2007, p. 206)\n“Visoko su ocijenjenja njegova razmatranja na području geografije i geologije. S tim u vezi namjeravao se pozabaviti “slavenskom geologijom” te svoje rezultate usporediti s istraživanjima Staszyca.” (Zlodi, 2007, p. 206)\n“Pragmatično-prosvjetiteljski način mišljenja i odnos prema svijetu omogućili su im ostvariti uspjeh.” (Zlodi, 2007, p. 206)\n},\n\tfile = {Zlodi_2007_Putopis Aleksandra Sapiehe u kontekstu epohe prosvjetiteljstva.pdf:C\\:\\\\Users\\\\marta\\\\Zotero\\\\storage\\\\WBTP8WYI\\\\Zlodi_2007_Putopis Aleksandra Sapiehe u kontekstu epohe prosvjetiteljstva.pdf:application/pdf},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n Djelo poljskoga plemića, prirodoslovca i jednog od pionira poljske slavistike Aleksandra Sapiehe (1773.-1812.) predstavlja vrijedno historiografsko vrelo, koje nesumnjivo na svoj način pridonosi osvjetljavanju, a onda i boljem poznavanju nekih, dosad možda i nepoznatih aspekata hrvatsko-poljskih odnosa i veza na prijelomu XVIII./XIX. stoljeća. Njegovo veliko zanimanje za povijest i kulturu slavenskih naroda, posebice južnoslavenskih te plan putovanja na Istok, koji se tek djelomično ostvario, imali su za nas veliko značenje. Na tom putovanju Sapieha je proputovao i u svom putopisu Podróż w krajach słowiańskich odbywane1, opisao mnoge gradove, mjesta i otoke istočno-jadranske obale, dalmatinskoga zaleđa, odnosno dio Bosne teDubrovnik.Vrijednost mnogobrojnih povijesnih i prirodoslovnih podataka i zapažanja u putopisu vrlo je velika, premda su mnogi Sapiehini pokušaji etimoloških pa i drugih tumačenja u znanstvenom smislu vrlo diskutabilni. Cilj ovoga rada je osvrnuti se na Sapiehin putopis u okviru prosvjetiteljskih kretanja, koje je autor tijekom života nastojao slijediti i u tome dobrim dijelom uspio.\n
\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Biskup Vrhovac između baroka i liberalizma.\n \n \n \n\n\n \n Hoško, F. E.\n\n\n \n\n\n\n Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2007.\n Crkveni povjesničar Hoško obrađuje djelovanje biskupa Vrhovca u kontekstu baroknog katolicizma, jozefinizma s obnovnim katolicizmom i liberalizma. Na temelju svojih ranijih radova, historiografije o biskupu Vrhovcu i objavljenih povijesnih izvora (zaključci Vrhovčeve sinode; Vrhovčeva sjemenišna pravila; teološke rasprave; katekizmi) autor propituje biskupov stav i namjere prema odgoju i pastoralnom djelovanju svećenika Zagrebačke biskupije. Sukladno u ranijim radovima iznesenoj tezi Hoško ističe da biskup Vrhovac prihvaća ideje jozefinizma čije ishodište vidi u kasnom jansenizmu koji se, kada su u pitanju crkvene reforme, zajedno s prsvjetiteljskim idejama sublimirao u „obnovno katoličanstvo“. Ograničenje monografije proizlazi iz činjenice da autor uvodno nije razradio istraživačka pitanja i metodologiju istraživanja pa rad iz poglavlja u poglavlje obiluje ponavljanjem već obrađenog i već razrađenih teza. Također, autor nije sustavno razjasnio problematiku i idejne odrednice pojmova iz naslova: „barok“ i „liberalizam“. Autor zaključuje da je biskup Vrhovac prihvaćao jozefinski model odgoja budućih svećenika. To je na vjerskom području omogućeno reformom nastavnog programa studija teologije s naglaskom na predmet „pastoralno bogoštovlje“, a iz perspektive države jozefinski svećenik trebao je biti i državni službenik u okviru državne uprave. Također, autor zaključuje da se biskup Vrhovac sustavno usprotivio prodiranju liberalnih ideja u modele svećeničkog odgoja i djelovanja, a jednako tako, usprotivio se obnovi tridentske ideje svećeničkog djelovanja u okviru naglašene „klerikalizacije Crkve“. Monografija je korisna jer otvara mnoga nerazjašnjena historiografska i teološka pitanja društvene uloge i značaja svećenika u doba zrelog i kasnog jozefinizma u Zagrebačkoj biskupiji.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@book{hosko_biskup_2007,\n\taddress = {Zagreb},\n\ttitle = {Biskup {Vrhovac} između baroka i liberalizma},\n\tpublisher = {Kršćanska sadašnjost},\n\tauthor = {Hoško, Franjo Emanuel},\n\tyear = {2007},\n\tnote = {Crkveni povjesničar Hoško obrađuje djelovanje biskupa Vrhovca u kontekstu baroknog katolicizma, jozefinizma s obnovnim katolicizmom i liberalizma. Na temelju svojih ranijih radova, historiografije o biskupu Vrhovcu i objavljenih povijesnih izvora (zaključci Vrhovčeve sinode; Vrhovčeva sjemenišna pravila; teološke rasprave; katekizmi) autor propituje biskupov stav i namjere prema odgoju i pastoralnom djelovanju svećenika Zagrebačke biskupije. Sukladno u ranijim radovima iznesenoj tezi Hoško ističe da biskup Vrhovac prihvaća ideje jozefinizma čije ishodište vidi u kasnom jansenizmu koji se, kada su u pitanju crkvene reforme, zajedno s prsvjetiteljskim idejama sublimirao u „obnovno katoličanstvo“. Ograničenje monografije proizlazi iz činjenice da autor uvodno nije razradio istraživačka pitanja i metodologiju istraživanja pa rad iz poglavlja u poglavlje obiluje ponavljanjem već obrađenog i već razrađenih teza. Također, autor nije sustavno razjasnio problematiku i idejne odrednice pojmova iz naslova: „barok“ i „liberalizam“. Autor zaključuje da je biskup Vrhovac prihvaćao jozefinski model odgoja budućih svećenika. To je na vjerskom području omogućeno reformom nastavnog programa studija teologije s naglaskom na predmet „pastoralno bogoštovlje“, a iz perspektive države jozefinski svećenik trebao je biti i državni službenik u okviru državne uprave. Također, autor zaključuje da se biskup Vrhovac sustavno usprotivio prodiranju liberalnih ideja u modele svećeničkog odgoja i djelovanja, a jednako tako, usprotivio se obnovi tridentske ideje svećeničkog djelovanja u okviru naglašene „klerikalizacije Crkve“. Monografija je korisna jer otvara mnoga nerazjašnjena historiografska i teološka pitanja društvene uloge i značaja svećenika u doba zrelog i kasnog jozefinizma u Zagrebačkoj biskupiji.},\n\tkeywords = {katoličko prosvjetiteljstvo, prosvjeta i prosvjetiteljstvo},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 2006\n \n \n (5)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n The Enlightenment in Eastern Europe: Between Regional Typology and Particular Micro-history.\n \n \n \n \n\n\n \n Shek Brnardić, T.\n\n\n \n\n\n\n European Review of History: Revue européenne d'histoire, 13(3): 411–435. 2006.\n \n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"ThePaper\n  \n \n\n \n \n doi\n  \n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{shek_brnardic_enlightenment_2006,\n\ttitle = {The {Enlightenment} in {Eastern} {Europe}: {Between} {Regional} {Typology} and {Particular} {Micro}-history},\n\tvolume = {13},\n\tcopyright = {All rights reserved},\n\tissn = {1350-7486},\n\tshorttitle = {The {Enlightenment} in {Eastern} {Europe}},\n\turl = {https://doi.org/10.1080/13507480600893130},\n\tdoi = {10.1080/13507480600893130},\n\tabstract = {In the topography of the Enlightenment the region of Eastern Europe—broadly comprising the former Habsburg Monarchy, the Polish–Lithuanian Commonwealth, the Ottoman Empire in Europe and Russia—is usually neglected on the grounds of its economic and political backwardness. Moreover, the contribution of East Europeans is mostly regarded as irrelevant for the general picture of the Enlightenment as an intellectual movement under the pretext that their ideas are mostly derivative and exhibit no originality in comparison with their Western counterparts. In contrast to such one-sided models, which treat the region as a whole in structural terms without taking into account its political, social and cultural differences, the author proposes alternative approaches to East European case studies. She takes the Enlightenment as a form of sociocultural history and a product of contemporary urban culture, thus avoiding regional typification and contextualising local particularities by means of micro-historical methods. The five contexts of the Prague Enlightenment are examined, which offer an ‘insider's’ look at the activities of local patriots and their ‘quest for improvement’.},\n\tnumber = {3},\n\turldate = {2019-04-24},\n\tjournal = {European Review of History: Revue européenne d'histoire},\n\tauthor = {Shek Brnardić, Teodora},\n\tyear = {2006},\n\tpages = {411--435},\n\tfile = {Shek Brnardić_2006_The Enlightenment in Eastern Europe.pdf:C\\:\\\\Users\\\\marta\\\\Zotero\\\\storage\\\\ZCF4WG82\\\\Shek Brnardić_2006_The Enlightenment in Eastern Europe.pdf:application/pdf;Snapshot:C\\:\\\\Users\\\\marta\\\\Zotero\\\\storage\\\\C449QUW2\\\\13507480600893130.html:text/html},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n In the topography of the Enlightenment the region of Eastern Europe—broadly comprising the former Habsburg Monarchy, the Polish–Lithuanian Commonwealth, the Ottoman Empire in Europe and Russia—is usually neglected on the grounds of its economic and political backwardness. Moreover, the contribution of East Europeans is mostly regarded as irrelevant for the general picture of the Enlightenment as an intellectual movement under the pretext that their ideas are mostly derivative and exhibit no originality in comparison with their Western counterparts. In contrast to such one-sided models, which treat the region as a whole in structural terms without taking into account its political, social and cultural differences, the author proposes alternative approaches to East European case studies. She takes the Enlightenment as a form of sociocultural history and a product of contemporary urban culture, thus avoiding regional typification and contextualising local particularities by means of micro-historical methods. The five contexts of the Prague Enlightenment are examined, which offer an ‘insider's’ look at the activities of local patriots and their ‘quest for improvement’.\n
\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Je li biskup Vrhovac bio crkveni obnovitelj po mjeri Tridentskog koncila ili jansenist?.\n \n \n \n \n\n\n \n Hoško, F. E.\n\n\n \n\n\n\n Croatica Christiana periodica,časopis Instituta za crkvenu povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 30(58): 131–152. 2006.\n Crkveni povjesničar F. E. Hoško u radu propituje idejna ishodišta crkvenoga djelovanja biskupa Maksimilijana Vrhovca u kontekstu zrelog i kasnog jozefinizma. Na temelju detaljne analize starije i suvremen historiografije te izvorne građe ukazuje na kompleksnost ideja koje su utjecale na biskupovo crkveno djelovanje u iznimno napetim političkim i društvenim okolnostima zadnja dva desetljeća 18. i prva dva desetljeća 19. stoljeća u Habsburškoj Monarhiji. Hoško u ovome radu prosvjetiteljstvo promatra kao okvir i ozračje unutar kojega se razvijao jozefinizam, za koji tvrdi da je kao „cjelovita politička filozofija“ prihvatio ideje prosvjetiteljstva. Jozefinizam pak u kontekstu crkvenih reformi sagledava iz perspektive galikanskog „cezaropapizma“ i katoličkog prosvjetiteljstva koje se suprotstavljalo baroknom katolicizmu. Na temelju detaljno razrađenih teza Hoško zaključuje da je biskup Vrhovac u doba zrelog jozefinizma bio „radikalni jozefinist i prosvjetitelj“, dok se u doba kasnog jozefinizma u političkom djelovanju suprotstavljao jozefinskom apsolutizmu. Na području crkvenog djelovanja biskup je ostao vjeran jozefinizmu, koji je u crkvenim reformama proizlazio iz jansenizma, a ostvarivao se u obnovnom katoličanstvu. Rad je nezaobilazan i iznimno koristan za buduća istraživanja Vrhovčeva crkvenog djelovanja. (SL)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"JePaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@article{hosko_je_2006,\n\ttitle = {Je li biskup {Vrhovac} bio crkveni obnovitelj po mjeri {Tridentskog} koncila ili jansenist?},\n\tvolume = {30},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/9000},\n\tabstract = {Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac već dugo vremena zanima hrvatske društvene i crkvene povjesničare. Naravno, društvene povjesničare zanima njegovo društveno, osobito politčko i kulturno, djelovanje, dok crkveni proširuju ili usredotočuju svoja istraživanja na njegovo crkveno djelovanje. Crkveni povjesničari koji u najnovije vrijeme istražuju Vrhovčevu ulogu u životu Crkve u središnjem dijelu kontinentalne Hrvatske, tj. barem na području Zagrebačke biskupije na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, udaljuju se od prosudbi koje su sredinom 20. stoljeća o Vrhovcu donijeli u svojim istraživanjima Tibor Geczy, Franjo Cvetan i Ivan Škreblin jer su uočili kompleksnost jozefinizma i tako otvorili mogućnost razaznavanja jesu li se pojedini jozefinisti više ili manje vezali uz koju od sastavnica jozefinizma. Budući da su i noviji crkveni povjesničari skloni Vrhovčevu pripadnost jozefinizmu na jedan način ocjenjivati prije njegove biskupske službe, a na drugi način dok je bio biskup, ovaj rad nastoji ukazati da je opravdano ne samo opće mišljenje povjesničara da je Vrhovac bio jozefinist prije nego što je postao biskup već da je to bio od svojih studentskih dana pa do smrti, i to osobito vjeran idejama\njansenizma.},\n\tlanguage = {Hrvatski},\n\tnumber = {58},\n\tjournal = {Croatica Christiana periodica,časopis Instituta za crkvenu povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu},\n\tauthor = {Hoško, Franjo Emanuel},\n\tyear = {2006},\n\tnote = {Crkveni povjesničar F. E. Hoško u radu propituje idejna ishodišta crkvenoga djelovanja biskupa Maksimilijana Vrhovca u kontekstu zrelog i kasnog jozefinizma. Na temelju detaljne analize starije i suvremen historiografije te izvorne građe ukazuje na kompleksnost ideja koje su utjecale na biskupovo crkveno djelovanje u iznimno napetim političkim i društvenim okolnostima zadnja dva desetljeća 18. i prva dva desetljeća 19. stoljeća u Habsburškoj Monarhiji. Hoško u ovome radu prosvjetiteljstvo promatra kao okvir i ozračje unutar kojega se razvijao jozefinizam, za koji tvrdi da je kao „cjelovita politička filozofija“ prihvatio ideje prosvjetiteljstva. Jozefinizam pak u kontekstu crkvenih reformi sagledava iz perspektive galikanskog „cezaropapizma“ i katoličkog prosvjetiteljstva koje se suprotstavljalo baroknom katolicizmu. Na temelju detaljno razrađenih teza Hoško zaključuje da je biskup Vrhovac u doba zrelog jozefinizma bio „radikalni jozefinist i prosvjetitelj“, dok se u doba kasnog jozefinizma u političkom djelovanju  suprotstavljao jozefinskom apsolutizmu. Na području crkvenog djelovanja biskup je ostao vjeran jozefinizmu, koji je u crkvenim reformama proizlazio iz jansenizma, a ostvarivao se u obnovnom katoličanstvu. Rad je nezaobilazan i iznimno koristan za buduća istraživanja Vrhovčeva crkvenog djelovanja. (SL)},\n\tkeywords = {cirkulacija prosvjetiteljskog znanja, katoličko prosvjetiteljstvo},\n\tpages = {131--152},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac već dugo vremena zanima hrvatske društvene i crkvene povjesničare. Naravno, društvene povjesničare zanima njegovo društveno, osobito politčko i kulturno, djelovanje, dok crkveni proširuju ili usredotočuju svoja istraživanja na njegovo crkveno djelovanje. Crkveni povjesničari koji u najnovije vrijeme istražuju Vrhovčevu ulogu u životu Crkve u središnjem dijelu kontinentalne Hrvatske, tj. barem na području Zagrebačke biskupije na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, udaljuju se od prosudbi koje su sredinom 20. stoljeća o Vrhovcu donijeli u svojim istraživanjima Tibor Geczy, Franjo Cvetan i Ivan Škreblin jer su uočili kompleksnost jozefinizma i tako otvorili mogućnost razaznavanja jesu li se pojedini jozefinisti više ili manje vezali uz koju od sastavnica jozefinizma. Budući da su i noviji crkveni povjesničari skloni Vrhovčevu pripadnost jozefinizmu na jedan način ocjenjivati prije njegove biskupske službe, a na drugi način dok je bio biskup, ovaj rad nastoji ukazati da je opravdano ne samo opće mišljenje povjesničara da je Vrhovac bio jozefinist prije nego što je postao biskup već da je to bio od svojih studentskih dana pa do smrti, i to osobito vjeran idejama jansenizma.\n
\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Introduction: The Enlightenment in Central Europe?.\n \n \n \n\n\n \n Kontler, L.\n\n\n \n\n\n\n In Balázs, T.; and Michal, K., editor(s), Discourses of Collective Identity in Central and Southeastern Europe 1775-1945, I., pages 33–44. Central European University Press, Budapest, 2006.\n \n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{kontler_introduction_2006,\n\taddress = {Budapest},\n\ttitle = {Introduction: {The} {Enlightenment} in {Central} {Europe}?},\n\tisbn = {978-963-7326-52-3},\n\tshorttitle = {Introduction},\n\tbooktitle = {Discourses of {Collective} {Identity} in {Central} and {Southeastern} {Europe} 1775-1945, {I}.},\n\tpublisher = {Central European University Press},\n\tauthor = {Kontler, László},\n\teditor = {Balázs, Trencsényi and Michal, Kopecek},\n\tyear = {2006},\n\tpages = {33--44},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n What is the (Historians') Enlightenment Today?: Introduction.\n \n \n \n \n\n\n \n Kontler, L.\n\n\n \n\n\n\n European Review of History: Revue europeenne d'histoire, 13(3): 357–371. September 2006.\n \n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"WhatPaper\n  \n \n\n \n \n doi\n  \n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{kontler_what_2006,\n\ttitle = {What is the ({Historians}') {Enlightenment} {Today}?: {Introduction}},\n\tvolume = {13},\n\tissn = {1350-7486, 1469-8293},\n\tshorttitle = {What is the ({Historians}') {Enlightenment} {Today}?},\n\turl = {http://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/13507480600893098},\n\tdoi = {10.1080/13507480600893098},\n\tlanguage = {en},\n\tnumber = {3},\n\turldate = {2025-03-19},\n\tjournal = {European Review of History: Revue europeenne d'histoire},\n\tauthor = {Kontler, László},\n\tmonth = sep,\n\tyear = {2006},\n\tpages = {357--371},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Zastupljenost francuskih književnika u knjižnici Garagnin-Fanfogna.\n \n \n \n \n\n\n \n Celio Cega, F.\n\n\n \n\n\n\n Muzeologija, (43/44): 381–389. 2006.\n Povjesničarka i arheologinja Fani Celio Cega u radu donosi pregled francuskih autora zastupljenih u knjižnici Garanjin Fanfonja. Nabavu njihovih djela objašnjava frankofilskom orijentacijom obitelji te ističe da su spomenute naslove Garanjini kupovali i prije početka francuske uprave. Uz nekoliko vijesti o samom načinu nabave knjiga (izvadci iz računa, podatci o transportu naručenih naslova), autorica donosi bibliografske podatke o naslovima, pri čemu ih klasificira prema periodu nastanka. Usto ističe da je najviše naslova iz doba prosvjetiteljstva, koje (implicitno) tretira kao književnu epohu. Napominje i da je većina djela francuskih autora sačuvana u prijevodu na talijanski jezik, što je svakako zanimljivo iz perspektive cirkulacije (i modifikacije) znanja. Članak je koristan kao polazna točka za daljnja istraživanja, a u njemu sadržani podatci zasigurno se mogu dodatno kontekstualizirati pomoću korespondencije braće Garanjin. (MJ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"ZastupljenostPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{celio_cega_zastupljenost_2006,\n\ttitle = {Zastupljenost francuskih književnika u knjižnici {Garagnin}-{Fanfogna}},\n\tissn = {0353-7552},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/clanak/114287},\n\tlanguage = {hr},\n\tnumber = {43/44},\n\turldate = {2025-03-12},\n\tjournal = {Muzeologija},\n\tauthor = {Celio Cega, Fani},\n\tyear = {2006},\n\tnote = {Povjesničarka i arheologinja Fani Celio Cega u radu donosi pregled francuskih autora zastupljenih u knjižnici Garanjin Fanfonja. Nabavu njihovih djela objašnjava frankofilskom orijentacijom obitelji te ističe da su spomenute naslove Garanjini kupovali i prije početka francuske uprave. Uz nekoliko vijesti o samom načinu nabave knjiga (izvadci iz računa, podatci o transportu naručenih naslova), autorica donosi bibliografske podatke o naslovima, pri čemu ih klasificira prema periodu nastanka. Usto ističe da je najviše naslova iz doba prosvjetiteljstva, koje (implicitno) tretira kao književnu epohu. Napominje i da je većina djela francuskih autora sačuvana u prijevodu na talijanski jezik, što je svakako zanimljivo iz perspektive cirkulacije (i modifikacije) znanja. Članak je koristan kao polazna točka za daljnja istraživanja, a u njemu sadržani podatci zasigurno se mogu dodatno kontekstualizirati pomoću korespondencije braće Garanjin. (MJ)},\n\tpages = {381--389},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 2005\n \n \n (2)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Intellectual Movements and Geopolitical Regionalization: The Case of the East European Enlightenment.\n \n \n \n \n\n\n \n Shek Brnardić, T.\n\n\n \n\n\n\n East Central Europe, 32(1-2): 147–177. 2005.\n Povjesničarka Teodora Shek Brnardić kritički analizira sadržaj koncepta „istočnoeuropskog prosvjetiteljstva“ i predlaže alternativne pristupe na primjeru prosvjetiteljstva u Bohemiji. Cilj rada je analizirati niz generalizacija i općih mjesta koji primjenjuju istu shemu na sve istočnoeuropske zemlje bez obzira na politički i društveni kontekst. Autorica predlaže alternativni pristup i korisnost koncepcije prosvjetiteljstva talijanskog historiografa Franca Venturija. U njoj se kombinira patriotizam i univerzalni kozmopolitizam te mikrohistorijski pristup uz analizu „životnih svjetova“ kao alat za istraživanje lokalnih konteksta i općenito prosvjetiteljstva na „periferiji“ ili u „provinciji“. Rad je proširena verzija uvodnog poglavlja autoričine disertacije.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"IntellectualPaper\n  \n \n\n \n \n doi\n  \n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{shek_brnardic_intellectual_2005,\n\ttitle = {Intellectual {Movements} and {Geopolitical} {Regionalization}: {The} {Case} of the {East} {European} {Enlightenment}},\n\tvolume = {32},\n\tissn = {1876-3308, 0094-3037},\n\tshorttitle = {{INTELLECTUAL} {MOVEMENTS} {AND} {GEOPOLITICAL} {REGIONALIZATION}},\n\turl = {https://brill.com/view/journals/eceu/32/1-2/article-p147_8.xml},\n\tdoi = {10.1163/18763308-90001036},\n\tabstract = {Although western scholarship in the 1980s and 1990s tended to argue for the disunity of the Enlightenment movement, the so-called “East European Enlightenment” is still mostly taken as a unitary phenomenon. My aim is to describe the state of art of a virtually non-existent historical discipline—“East European Enlightenment studies”—and to reconstruct the intellectual roots of its marginalization. In addition, methodological complements to the macroregionalist approach will be offered by using the concept of the “Venturian Enlightenment” with the example of Enlightenment in Bohemia and by suggesting some new research topics.},\n\tlanguage = {en},\n\tnumber = {1-2},\n\turldate = {2019-04-24},\n\tjournal = {East Central Europe},\n\tauthor = {Shek Brnardić, Teodora},\n\tyear = {2005},\n\tnote = {Povjesničarka Teodora Shek Brnardić kritički analizira sadržaj koncepta „istočnoeuropskog prosvjetiteljstva“ i predlaže alternativne pristupe na primjeru prosvjetiteljstva u Bohemiji. Cilj rada je analizirati niz generalizacija i općih mjesta koji primjenjuju istu shemu na sve istočnoeuropske zemlje bez obzira na politički i društveni  kontekst. Autorica predlaže alternativni pristup i korisnost koncepcije prosvjetiteljstva talijanskog historiografa Franca Venturija. U njoj se kombinira patriotizam i univerzalni kozmopolitizam te mikrohistorijski pristup uz analizu „životnih svjetova“ kao alat za istraživanje lokalnih konteksta i općenito prosvjetiteljstva na „periferiji“ ili u „provinciji“. Rad je proširena verzija uvodnog poglavlja autoričine disertacije.},\n\tpages = {147--177},\n\tfile = {Shek Brnardić_2005_Intellectual Movements and Geopolitical Regionalization.PDF:C\\:\\\\Users\\\\marta\\\\Zotero\\\\storage\\\\WNW7RUXI\\\\Shek Brnardić_2005_Intellectual Movements and Geopolitical Regionalization.PDF:application/pdf;Snapshot:C\\:\\\\Users\\\\marta\\\\Zotero\\\\storage\\\\2DXET8SP\\\\article-p147_8.html:text/html},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n Although western scholarship in the 1980s and 1990s tended to argue for the disunity of the Enlightenment movement, the so-called “East European Enlightenment” is still mostly taken as a unitary phenomenon. My aim is to describe the state of art of a virtually non-existent historical discipline—“East European Enlightenment studies”—and to reconstruct the intellectual roots of its marginalization. In addition, methodological complements to the macroregionalist approach will be offered by using the concept of the “Venturian Enlightenment” with the example of Enlightenment in Bohemia and by suggesting some new research topics.\n
\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Hrvatska crkvena historiografija o tzv. kasnom jansenizmu u idejnom sustavu jozefinizma.\n \n \n \n \n\n\n \n Hoško, F. E.\n\n\n \n\n\n\n , 20(1): 144–161. 2005.\n Crkveni povjesničar F. E. Hoško uvodno analizira austrijsku (tzv. „Bečka povijesna škola“) i crkvenu historiografiju prema kojima je jansenizam kao teološka doktrina, koja je stremila reformi unutar Crkve u 17. st., tijekom 18. st. u svojoj kasnoj fazi postao „čimbenik novih shvaćanja o odnosu Crkve i države“. Potom je analizirao hrvatsku crkvenu historiografiju te zaključio da se samo Franjo Šanjek približio stavovima austrijske historiografije čije teze Hoško podupire. U trećem poglavlju analizirao je mađarsku historiografiju koja je utvrdila da je u doba jozefinizma postojala „zagrebačka škola“ jansenizma. U četvrtom na temelju svojih istraživanja objavljenih teoloških spisa dokazuje da je postojala „franjevačka škola“ jansenizma u Slavoniji i Podunavlja. Hoško se priklanja tezama austrijske historiografije te podvlači da je kasni jansenizam sublimirao ideje prosvjetiteljstva, katoličkog prosvjetiteljstva i drugih teoloških pokreta te kao takav postao idejna osnova jozefinizma, koji se u odnosu prema Crkvi ostvarivao kroz „obnovno katoličanstvo“ nasuprot baroknog katoličanstva koje nije bilo sposobno odgovoriti suvremenim pastoralnim potrebama Crkve. Nedostatci rada očituju se u nedovoljno definiranoj metodologiji jer su obrađene teme koje naslov rada ne obuhvaća te nisu sustavno postavljena ni razrađena istraživačka pitanja što se poglavito očituje u zaključku koji ne proizlazi iz razrede problematike. Bez obzira na to rad je sadržajno bogat te je autor otvorio važna historiografska pitanja. (SL)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"HrvatskaPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@article{hosko_hrvatska_2005,\n\ttitle = {Hrvatska crkvena historiografija o tzv. kasnom jansenizmu u idejnom sustavu jozefinizma},\n\tvolume = {20},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/clanak/12162},\n\tnumber = {1},\n\tauthor = {Hoško, Franjo Emanuel},\n\tyear = {2005},\n\tnote = {Crkveni povjesničar F. E. Hoško uvodno analizira austrijsku (tzv. „Bečka povijesna škola“) i crkvenu historiografiju prema kojima je jansenizam kao teološka doktrina, koja je stremila reformi unutar Crkve u 17. st., tijekom 18. st. u svojoj kasnoj fazi postao „čimbenik novih shvaćanja o odnosu Crkve i države“. Potom je analizirao hrvatsku crkvenu historiografiju te zaključio da se samo Franjo Šanjek približio stavovima austrijske historiografije čije teze Hoško podupire. U trećem poglavlju analizirao je mađarsku historiografiju koja je utvrdila da je u doba jozefinizma postojala „zagrebačka škola“ jansenizma. U četvrtom na temelju svojih istraživanja objavljenih teoloških spisa dokazuje da je postojala „franjevačka škola“ jansenizma u Slavoniji i Podunavlja. Hoško se priklanja tezama austrijske historiografije te podvlači da je kasni jansenizam sublimirao ideje prosvjetiteljstva, katoličkog prosvjetiteljstva i drugih teoloških pokreta te kao takav postao idejna osnova jozefinizma, koji se u odnosu prema Crkvi ostvarivao kroz „obnovno katoličanstvo“ nasuprot baroknog katoličanstva koje nije bilo sposobno odgovoriti suvremenim pastoralnim potrebama Crkve. Nedostatci rada očituju se u nedovoljno definiranoj metodologiji jer su obrađene teme koje naslov rada ne obuhvaća te nisu sustavno postavljena ni razrađena istraživačka pitanja što se poglavito očituje u zaključku koji ne proizlazi iz razrede problematike. Bez obzira na to rad je sadržajno bogat te je autor otvorio važna historiografska pitanja. (SL)},\n\tkeywords = {cirkulacija prosvjetiteljskog znanja, katoličko prosvjetiteljstvo},\n\tpages = {144--161},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 2004\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Zagrebačka akademija. Visokoškolski studij u Zagrebu 1633. - 1874.\n \n \n \n\n\n \n Dobronić, L.\n\n\n \n\n\n\n Dom i svijet, Zagreb, 2004.\n U knjizi povjesničarke Lelje Dobronić istražen je historijat visokoškolske nastave u Zagrebu do uspostave Sveučilišta u Zagrebu 1874. godine. Autorica iznosi kronološki pregled najvažnijih reformi Akademije u Zagrebu, strukturalne i upravne promjene unutar te institucije te promjene u materiji i metodama poučavanja. Istraživanje je potkrijepljeno izvornom građom iz proučavanog razdoblja i dostupnom sekundarnom literaturom. Definicija prosvjetiteljstva izostaje iz knjige, ali autorica ukazuje na važnost Akademije u Zagrebu za uključenost hrvatskih zemalja u europska intelektualna kretanja. U knjizi izostaje analiza pojedinih procesa, koji se tek kronološki dokumentiraju i objašnjavaju u kontekstu težnje za uspostavom sveučilišta, čime autorica i zaključuje svoje istraživanje. Knjiga nudi preglednu kronologiju rada Akademije u Zagrebu, istraženu na temelju na izvorne građe, čime je važna i za istraživanje terezijanskih i jozefinskih reformi koje su oblikovale visoko školstvo za vrijeme djelovanja profesora Vinka Kalafatića. (ZN)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@book{dobronic_zagrebacka_2004,\n\taddress = {Zagreb},\n\ttitle = {Zagrebačka akademija. {Visokoškolski} studij u {Zagrebu} 1633. - 1874.},\n\tisbn = {953-6491-01-X},\n\tlanguage = {Hrvatski},\n\tpublisher = {Dom i svijet},\n\tauthor = {Dobronić, Lelja},\n\tyear = {2004},\n\tnote = {U knjizi povjesničarke Lelje Dobronić istražen je historijat visokoškolske nastave u Zagrebu do uspostave Sveučilišta u Zagrebu 1874. godine. Autorica iznosi kronološki pregled najvažnijih reformi Akademije u Zagrebu, strukturalne i upravne promjene unutar te institucije te promjene u materiji i metodama poučavanja. Istraživanje je potkrijepljeno izvornom građom iz proučavanog razdoblja i dostupnom sekundarnom literaturom. Definicija prosvjetiteljstva izostaje iz knjige, ali autorica ukazuje na važnost Akademije u Zagrebu za uključenost hrvatskih zemalja u europska intelektualna kretanja. U knjizi izostaje analiza pojedinih procesa, koji se tek kronološki dokumentiraju i objašnjavaju u kontekstu težnje za uspostavom sveučilišta, čime autorica i zaključuje svoje istraživanje. Knjiga nudi preglednu kronologiju rada Akademije u Zagrebu, istraženu na temelju na izvorne građe, čime je važna i za istraživanje terezijanskih i jozefinskih reformi koje su oblikovale visoko školstvo za vrijeme djelovanja profesora Vinka Kalafatića. (ZN)},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 2003\n \n \n (9)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Utjecaji prosvjetiteljstva na prirodne znanosti u Dalmaciji.\n \n \n \n\n\n \n Dadić, Ž.\n\n\n \n\n\n\n Kolo, 14(4): 166–180. 2003.\n Akademik i povjesničar znanosti Žarko Dadić u članku prikazuje recepciju znanstvene misli, poglavito francuske, među intelektualcima u Dalmaciji i Dubrovniku. Rad je pregledne naravi, a uz povijesnu kontekstualizaciju (rasprave descartesovaca i njutonista, osnivanje tehničkih studija na mletačkom ozemlju, rad fiziokratskih akademija) donosi i tekstnu analizu rukopisnih bilježaka Julija Bajamontija i članova obitelji Garagnin. Dadić u njoj nastoji prikazati koja su djela (i na koji način) ti pojedinci čitali. Iako u radu dosljedno spominje „prosvjetiteljske ideje“, autor pobliže ne definira njihov opseg ni sadržaj, stoga nije jasno što ih točno čini „prosvjetiteljskima“. Na kraju zaključuje da je francusko prosvjetiteljstvo ostavilo većega traga u Banskoj Hrvatskoj jer je bila u sastavu Habsburške Monarhije. Rad je koristan kao polazna točka za daljnja istraživanja znanstvene misli u Dalmaciji u 18. stoljeću. (MJ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{dadic_utjecaji_2003,\n\ttitle = {Utjecaji prosvjetiteljstva na prirodne znanosti u {Dalmaciji}},\n\tvolume = {14},\n\tissn = {1331-0992},\n\tlanguage = {hr},\n\tnumber = {4},\n\tjournal = {Kolo},\n\tauthor = {Dadić, Žarko},\n\tyear = {2003},\n\tnote = {Akademik i povjesničar znanosti Žarko Dadić u članku prikazuje recepciju znanstvene misli, poglavito francuske, među intelektualcima u Dalmaciji i Dubrovniku. Rad je pregledne naravi, a uz povijesnu kontekstualizaciju (rasprave descartesovaca i njutonista, osnivanje tehničkih studija na mletačkom ozemlju, rad fiziokratskih akademija) donosi i tekstnu analizu rukopisnih bilježaka Julija Bajamontija i članova obitelji Garagnin. Dadić u njoj nastoji prikazati koja su djela (i na koji način) ti pojedinci čitali. Iako u radu dosljedno spominje „prosvjetiteljske ideje“, autor pobliže ne definira njihov opseg ni sadržaj, stoga nije jasno što ih točno čini „prosvjetiteljskima“. Na kraju zaključuje da je francusko prosvjetiteljstvo ostavilo većega traga u Banskoj Hrvatskoj jer je bila u sastavu Habsburške Monarhije. Rad je koristan kao polazna točka za daljnja istraživanja znanstvene misli u Dalmaciji u 18. stoljeću. (MJ)},\n\tpages = {166--180},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Pučka književnost prosvjetiteljstva u Dalmaciji i Dubrovniku.\n \n \n \n\n\n \n Dukić, D.\n\n\n \n\n\n\n Kolo, 14(4): 144–165. 2003.\n Književni povjesničar Davor Dukić u članku raščlanjuje pojam „pučke književnosti prosvjetiteljstva“ koju definira kao „književne proizvode koje pripadnici društvene elite namjenjuju puku, a koje obilježuje poučna i/ili obavijesna funkcija“. Osim funkcije takvih djela opisuje i njihova stilsko-formalna obilježja, a razlaže i međuodnos termina „prosvjetiteljstvo“ i „prosvjeta“. Napominje da je hrvatsko prosvjetiteljstvo, zbog nepostojanja moderne građanske klase, u suštini konzervativno. Ipak, ističe da se, unatoč raširenosti katoličkih ideologema, u kategoriju prosvjetiteljske književnosti ne uvrštavaju katekizmi i nabožna djela katoličke obnove jer se time negira inherentna sekularnost prosvjetiteljstva kao pokreta. Ostatak rada sadržava pregled naslova, autora, tema (gospodarstvo, društvena kritika, sport, političke i ratne teme) i centara književne proizvodnje za pučke slojeve. Autor zaključuje da je teško odrediti gornju periodizacijsku granicu jer se isti književni oblici u Dalmaciji javljaju i u 19. stoljeću. Rad je osobito koristan zbog terminološke rasprave, a za razliku od drugih članaka iz temata na kraju donosi i popis korištene (sekundarne) literature. (MJ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{dukic_pucka_2003,\n\ttitle = {Pučka književnost prosvjetiteljstva u {Dalmaciji} i {Dubrovniku}},\n\tvolume = {14},\n\tissn = {1331-0992},\n\tlanguage = {hr},\n\tnumber = {4},\n\tjournal = {Kolo},\n\tauthor = {Dukić, Davor},\n\tyear = {2003},\n\tnote = {Književni povjesničar Davor Dukić u članku raščlanjuje pojam „pučke književnosti prosvjetiteljstva“ koju definira kao „književne proizvode koje pripadnici društvene elite namjenjuju puku, a koje obilježuje poučna i/ili obavijesna funkcija“. Osim funkcije takvih djela opisuje i njihova stilsko-formalna obilježja, a razlaže i međuodnos termina „prosvjetiteljstvo“ i „prosvjeta“. Napominje da je hrvatsko prosvjetiteljstvo, zbog nepostojanja moderne građanske klase, u suštini konzervativno. Ipak, ističe da se, unatoč raširenosti katoličkih ideologema, u kategoriju prosvjetiteljske književnosti ne uvrštavaju katekizmi i nabožna djela katoličke obnove jer se time negira inherentna sekularnost prosvjetiteljstva kao pokreta. Ostatak rada sadržava pregled naslova, autora, tema (gospodarstvo, društvena kritika, sport, političke i ratne teme) i centara književne proizvodnje za pučke slojeve. Autor zaključuje da je teško odrediti gornju periodizacijsku granicu jer se isti književni oblici u Dalmaciji javljaju i u 19. stoljeću. Rad je osobito koristan zbog terminološke rasprave, a za razliku od drugih članaka iz temata na kraju donosi i popis korištene (sekundarne) literature. (MJ)},\n\tpages = {144--165},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Metamorfoze hrvatskog prosvjetiteljstva.\n \n \n \n\n\n \n Novak, S. P.\n\n\n \n\n\n\n Kolo, 14(4): 96–143. 2003.\n Književni povjesničar Slobodan Prosperov Novak u članku donosi, svojim riječima, „zračni snimak hrvatskoga prosvjetiteljstva“. Popularno-esejističkim stilom čitatelju nastoji dočarati intelektualni i kulturni pejzaž 18. stoljeća, a to čini pomoću crtica iz života različitih povijesnih aktera. Prosvjetiteljstvo naizmjence definira kao književnu epohu, „retorički sustav kojim se iskazuju nove duhovne vrijednosti“ i, konačno, kao „zbroj ideja koje dolaze iz Francuske od početka 18. stoljeća“. U hrvatskim zemljama dijeli ga na protoprosvjetiteljstvo (do sredine stoljeća) i prosvjetiteljstvo, ističući pritom da između prosvjetiteljstva i narodnog preporoda nije bilo oštrih rezova. Kao mogući kraj epohe stoga uzima Francusku revoluciju (osobito fazu terora) i/ili Bečki kongres. Autor obuhvaća gotovo cijeli hrvatski povijesni prostor (osim Istre), ali zbog pregledne naravi rada ne ulazi dublje u materiju. U tekstu do izražaja dolazi i njegov snažan autorski glas, stoga interpretacije na pojedinim mjestima nisu lišene vrijednosnih sudova. Konačno, ističe da prosvjetiteljstvo u Hrvatskoj „još uvijek čeka svoje istraživače“. Rad je koristan kao katalog glavnih aktera prosvjetiteljstva i kao polazna točka za daljnja istraživanja. (MJ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{novak_metamorfoze_2003,\n\ttitle = {Metamorfoze hrvatskog prosvjetiteljstva},\n\tvolume = {14},\n\tissn = {1331-0992},\n\tlanguage = {hr},\n\tnumber = {4},\n\tjournal = {Kolo},\n\tauthor = {Novak, Slobodan Prosperov},\n\tyear = {2003},\n\tnote = {Književni povjesničar Slobodan Prosperov Novak u članku donosi, svojim riječima, „zračni snimak hrvatskoga prosvjetiteljstva“. Popularno-esejističkim stilom čitatelju nastoji dočarati intelektualni i kulturni pejzaž 18. stoljeća, a to čini pomoću crtica iz života različitih povijesnih aktera. Prosvjetiteljstvo naizmjence definira kao književnu epohu, „retorički sustav kojim se iskazuju nove duhovne vrijednosti“ i, konačno, kao „zbroj ideja koje dolaze iz Francuske od početka 18. stoljeća“. U hrvatskim zemljama dijeli ga na protoprosvjetiteljstvo (do sredine stoljeća) i prosvjetiteljstvo, ističući pritom da između prosvjetiteljstva i narodnog preporoda nije bilo oštrih rezova. Kao mogući kraj epohe stoga uzima Francusku revoluciju (osobito fazu terora) i/ili Bečki kongres. Autor obuhvaća gotovo cijeli hrvatski povijesni prostor (osim Istre), ali zbog pregledne naravi rada ne ulazi dublje u materiju. U tekstu do izražaja dolazi i njegov snažan autorski glas, stoga interpretacije na pojedinim mjestima nisu lišene vrijednosnih sudova. Konačno, ističe da prosvjetiteljstvo u Hrvatskoj „još uvijek čeka svoje istraživače“. Rad je koristan kao katalog glavnih aktera prosvjetiteljstva i kao polazna točka za daljnja istraživanja. (MJ)},\n\tpages = {96--143},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Prosvjetiteljstvo u Europi.\n \n \n \n\n\n \n Barbarić, D.\n\n\n \n\n\n\n Kolo, 14(4): 69–77. 2003.\n Filozof, sociolog i politolog Damir Barbarić u članku prikazuje osnovna obilježja filozofije prosvjetiteljstva. Rad je kratak, pregledne naravi, stoga autor u tekstu donosi tek poneki izvadak iz temeljnih djela. Prosvjetiteljstvo definira kao „široki i obuhvatni pokret“ čija je glavna odlika vjera u „slobodnu i samostalnu upotrebu vlastitog čovjekova razuma“. Vremenski ga određuje kao razdoblje od kraja 17. do kraja 18. stoljeća, a promatra ga kao isključivo zapadnoeuropski fenomen (koji nastaje u Engleskoj, a konačni oblik poprima u Francuskoj i Njemačkoj). U radu zato nema spomena drugih dijelova Europe. Nadalje, Barbarić kao bitnu odrednicu prosvjetiteljstva izdvaja i sukob s religijom pa u članku ne posvećuje prostor religioznim (pa tako ni katoličkim) misliocima. Iako ističe pozitivne tekovine koje je svijet baštinio od prosvjetiteljstva, autor ga u konačnici negativno vrednuje, predbacujući mu naivnost, plitkost i površnost. Rad je koristan kao presjek uvriježenih tumačenja prosvjetiteljske misli. (MJ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{barbaric_prosvjetiteljstvo_2003,\n\ttitle = {Prosvjetiteljstvo u {Europi}},\n\tvolume = {14},\n\tissn = {1331-0992},\n\tlanguage = {hr},\n\tnumber = {4},\n\tjournal = {Kolo},\n\tauthor = {Barbarić, Damir},\n\tyear = {2003},\n\tnote = {Filozof, sociolog i politolog Damir Barbarić u članku prikazuje osnovna obilježja filozofije prosvjetiteljstva. Rad je kratak, pregledne naravi, stoga autor u tekstu donosi tek poneki izvadak iz temeljnih djela. Prosvjetiteljstvo definira kao „široki i obuhvatni pokret“ čija je glavna odlika vjera u „slobodnu i samostalnu upotrebu vlastitog čovjekova razuma“. Vremenski ga određuje kao razdoblje od kraja 17. do kraja 18. stoljeća, a promatra ga kao isključivo zapadnoeuropski fenomen (koji nastaje u Engleskoj, a konačni oblik poprima u Francuskoj i Njemačkoj). U radu zato nema spomena drugih dijelova Europe. Nadalje, Barbarić kao bitnu odrednicu prosvjetiteljstva izdvaja i sukob s religijom pa u članku ne posvećuje prostor religioznim (pa tako ni katoličkim) misliocima. Iako ističe pozitivne tekovine koje je svijet baštinio od prosvjetiteljstva, autor ga u konačnici negativno vrednuje, predbacujući mu naivnost, plitkost i površnost. Rad je koristan kao presjek uvriježenih tumačenja prosvjetiteljske misli. (MJ)},\n\tpages = {69--77},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n O značajkama prosvjetiteljstva u Dalmaciji i Dubrovačkoj Republici ili od čovjeka granica do umrežavanja prosvjetiteljskog duha.\n \n \n \n\n\n \n Vidan, G.\n\n\n \n\n\n\n Kolo, 14(4): 78–95. 2003.\n Galicistica Gabrijela Vidan u radu popisuje i analizira društvene pojave i prakse koje ukazuju na prihvaćanje i/ili odbacivanje prosvjetiteljskih projekata i ideja u Dalmaciji i Dubrovačkoj Republici. Članak se većim dijelom temelji na sekundarnoj literaturi, a autorica u njemu rezimira i stavove koje je iznijela u drugim tekstovima. Prosvjetiteljstvo definira široko: smatra da u pitanju nije sustav mišljenja ni filozofska orijentacija, nego pokušaj modernizacije društva. Tvrdi da su njegovi nositelji na istočnoj obali Jadrana pojedinci (okupljeni oko gospodarskih društava, literarnih akademija i književnih salona) koji samoinicijativno nastoje provesti društvenu reformu. Naglašava da djeluju autonomno i da u radu nisu podređeni većim centrima, čime niječe odnos centar-periferija. Prema kriterijima mađarske povjesničarke Éve H. Balázs prosvjetiteljstvo u Dalmaciji i Dubrovačkoj Republici smješta u posljednju trećinu 18. stoljeća, ističući da zbog povijesnih (ne)prilika ono nikad nije posve sazrelo. Napominje i da (u Europi, ali i na istočnoj obali Jadrana) uz njega postoji i protuprosvjetiteljstvo, kao i da je prosvjetiteljska misao ponegdje potpuno odsutna. Članak je koristan kao pregled glavnih aktera i (kulturnih) praksi, a shodno tome i kao polazna točka za daljnja istraživanja. (MJ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{vidan_o_2003,\n\ttitle = {O značajkama prosvjetiteljstva u {Dalmaciji} i {Dubrovačkoj} {Republici} ili od čovjeka granica do umrežavanja prosvjetiteljskog duha},\n\tvolume = {14},\n\tissn = {1331-0992},\n\tlanguage = {hr},\n\tnumber = {4},\n\tjournal = {Kolo},\n\tauthor = {Vidan, Gabrijela},\n\tyear = {2003},\n\tnote = {Galicistica Gabrijela Vidan u radu popisuje i analizira društvene pojave i prakse koje ukazuju na prihvaćanje i/ili odbacivanje prosvjetiteljskih projekata i ideja u Dalmaciji i Dubrovačkoj Republici. Članak se većim dijelom temelji na sekundarnoj literaturi, a autorica u njemu rezimira i stavove koje je iznijela u drugim tekstovima. Prosvjetiteljstvo definira široko: smatra da u pitanju nije sustav mišljenja ni filozofska orijentacija, nego pokušaj modernizacije društva. Tvrdi da su njegovi nositelji na istočnoj obali Jadrana pojedinci (okupljeni oko gospodarskih društava, literarnih akademija i književnih salona) koji samoinicijativno nastoje provesti društvenu reformu. Naglašava da djeluju autonomno i da u radu nisu podređeni većim centrima, čime niječe odnos centar-periferija. Prema kriterijima mađarske povjesničarke Éve H. Balázs prosvjetiteljstvo u Dalmaciji i Dubrovačkoj Republici smješta u posljednju trećinu 18. stoljeća, ističući da zbog povijesnih (ne)prilika ono nikad nije posve sazrelo. Napominje i da (u Europi, ali i na istočnoj obali Jadrana) uz njega postoji i protuprosvjetiteljstvo, kao i da je prosvjetiteljska misao ponegdje potpuno odsutna. Članak je koristan kao pregled glavnih aktera i (kulturnih) praksi, a shodno tome i kao polazna točka za daljnja istraživanja. (MJ)},\n\tpages = {78--95},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Ivan Dominik Stratiko i prosvjetiteljstvo.\n \n \n \n\n\n \n Krasić, S.\n\n\n \n\n\n\n Kolo, 14(4): 181–198. 2003.\n Povjesničar i dominikanac Stjepan Krasić u članku razlaže život i djelo biskupa i intelektualca Ivana Dominika Stratika (1732. – 1799.). Rad je pregledne naravi i temelji se na sekundarnoj literaturi. U prvom dijelu opisan je Stratikov cursus honorum, a u drugom ocrtana njegova intelektualna misao i djelatnost. Iako ga izrijekom ne definira, vidljivo je da Krasić prosvjetiteljstvu pristupa kroz vizuru „nacionalnih prosvjetiteljstava“. Tako, primjerice, francusko prosvjetiteljstvo ocjenjuje kao radikalno, racionalističko i nerazdruživo povezano s revolucijom, dok pozitivno vrednuje umjereniju, toskansku inačicu, čijim pristašom smatra i Stratika. Vidljiv je utjecaj Venturijevih interpretacija, koje su i citirane u popisu literature. Iako temeljito popisuje Stratikove intelektualne uzore, objavljene naslove i zasluge, autor ih detaljnije ne analizira. Na kraju rezimira zaključke i hvali Stratika kao osobu i intelektualca. Rad je koristan kao pregled Stratikova života i rada. (MJ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{krasic_ivan_2003,\n\ttitle = {Ivan {Dominik} {Stratiko} i prosvjetiteljstvo},\n\tvolume = {14},\n\tissn = {1331-0992},\n\tlanguage = {hr},\n\tnumber = {4},\n\tjournal = {Kolo},\n\tauthor = {Krasić, Stjepan},\n\tyear = {2003},\n\tnote = {Povjesničar i dominikanac Stjepan Krasić u članku razlaže život i djelo biskupa i intelektualca Ivana Dominika Stratika (1732. – 1799.). Rad je pregledne naravi i temelji se na sekundarnoj literaturi. U prvom dijelu opisan je Stratikov cursus honorum, a u drugom ocrtana njegova intelektualna misao i djelatnost. Iako ga izrijekom ne definira, vidljivo je da Krasić prosvjetiteljstvu pristupa kroz vizuru „nacionalnih prosvjetiteljstava“. Tako, primjerice, francusko prosvjetiteljstvo ocjenjuje kao radikalno, racionalističko i nerazdruživo povezano s revolucijom, dok pozitivno vrednuje umjereniju, toskansku inačicu, čijim pristašom smatra i Stratika. Vidljiv je utjecaj Venturijevih interpretacija, koje su i citirane u popisu literature. Iako temeljito popisuje Stratikove intelektualne uzore, objavljene naslove i zasluge, autor ih detaljnije ne analizira. Na kraju rezimira zaključke i hvali Stratika kao osobu i intelektualca. Rad je koristan kao pregled Stratikova života i rada. (MJ)},\n\tpages = {181--198},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Julije Bajamonti kao prosvjetitelj.\n \n \n \n\n\n \n Vrandečić, J.\n\n\n \n\n\n\n Kolo, 14(4): 199–217. 2003.\n Povjesničar Josip Vrandečić u članku kontekstualizira prosvjetiteljsku misao i djelatnost polihistora Julija Bajamontija (1744. – 1800.). Rad se podjednako temelji na primarnim izvorima i sekundarnoj literaturi. Autor „dalmatinsko prosvjetiteljstvo“ definira kao autohtoni odvjetak širega europskog pokreta koji glavne impulse preuzima iz Italije i preko nje. Nositeljima pokreta smatra umrežene pojedince iz građanske elite, a slično Gabrijeli Vidan ističe njihovu autonomiju i (samo)inicijativu. Dalmatinsku inačicu prosvjetiteljstva, koja ima društveno-konzervativni predznak, Vrandečić ocjenjuje kao nebitnu za europsku filozofiju, ali važnu za Dalmaciju. Koristeći se Bajamontijevom korespondencijom i djelima u nekoliko ga tematskih blokova prikazuje kao tipičnog predstavnika tog pokreta. Članak je koristan zbog šire kulturno-povijesne kontekstualizacije Bajamontijeva djela. (MJ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{vrandecic_julije_2003,\n\ttitle = {Julije {Bajamonti} kao prosvjetitelj},\n\tvolume = {14},\n\tissn = {1331-0992},\n\tlanguage = {hr},\n\tnumber = {4},\n\tjournal = {Kolo},\n\tauthor = {Vrandečić, Josip},\n\tyear = {2003},\n\tnote = {Povjesničar Josip Vrandečić u članku kontekstualizira prosvjetiteljsku misao i djelatnost polihistora Julija Bajamontija (1744. – 1800.). Rad se podjednako temelji na primarnim izvorima i sekundarnoj literaturi. Autor „dalmatinsko prosvjetiteljstvo“ definira kao autohtoni odvjetak širega europskog pokreta koji glavne impulse preuzima iz Italije i preko nje. Nositeljima pokreta smatra umrežene pojedince iz građanske elite, a slično Gabrijeli Vidan ističe njihovu autonomiju i (samo)inicijativu. Dalmatinsku inačicu prosvjetiteljstva, koja ima društveno-konzervativni predznak, Vrandečić ocjenjuje kao nebitnu za europsku filozofiju, ali važnu za Dalmaciju. Koristeći se Bajamontijevom korespondencijom i djelima u nekoliko ga tematskih blokova prikazuje kao tipičnog predstavnika tog pokreta. Članak je koristan zbog šire kulturno-povijesne kontekstualizacije Bajamontijeva djela. (MJ)},\n\tpages = {199--217},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Odjek školske reforme Marije Terezije u Dalmaciji (1815 - 1826).\n \n \n \n\n\n \n Pederin, I.\n\n\n \n\n\n\n Kolo, 14(4): 218–231. 2003.\n Kao što naslov sugerira germanist i talijanist Ivan Pederin u članku analizira provedbu terezijanske školske reforme u Dalmaciji nakon Bečkog kongresa. Rad se temelji na primarnim izvorima i sekundarnoj literaturi. Pederin rezimira i kritizira zaključke drugih autora, poglavito onih koji se ne koriste primarnim izvorima i koji, posljedično, o habsburškoj vlasti pišu „negativno i neutemeljeno“. Budući da je po struci filolog, autor dosta prostora posvećuje jezičnom pitanju. Kao ishodišnu točku analize uzima dokument \"Über die Einrichtung des Studien und Unterrichts Anstalten auf den Quarnerischen Inseln\" i niz imenovanja nastavnika u Dalmaciji, prema kojima rekonstruira školski ustroj i nastavničko tijelo u proučavanom razdoblju. Pederin se izravno ne dotiče prosvjetiteljstva: napominje tek da je terezijanska reforma bila otvorena utjecajima fiziokratizma i francuskog prosvjetiteljstva. Iako članak donosi mnogo podataka, na mahove zapada u taksativno prepričavanje izvora, a autor se u fusnotama osvrće i na političke prilike tijekom 20. stoljeća zbog kojih nije mogao slobodno iznositi svoje stavove i tumačenja predmeta. Rad je koristan kao pregled teme i polazna točka za daljnja istraživanja. (MJ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{pederin_odjek_2003,\n\ttitle = {Odjek školske reforme {Marije} {Terezije} u {Dalmaciji} (1815 - 1826)},\n\tvolume = {14},\n\tissn = {1331-0992},\n\tlanguage = {hr},\n\tnumber = {4},\n\tjournal = {Kolo},\n\tauthor = {Pederin, Ivan},\n\tyear = {2003},\n\tnote = {Kao što naslov sugerira germanist i talijanist Ivan Pederin u članku analizira provedbu terezijanske školske reforme u Dalmaciji nakon Bečkog kongresa. Rad se temelji na primarnim izvorima i sekundarnoj literaturi. Pederin rezimira i kritizira zaključke drugih autora, poglavito onih koji se ne koriste primarnim izvorima i koji, posljedično, o habsburškoj vlasti pišu „negativno i neutemeljeno“. Budući da je po struci filolog, autor dosta prostora posvećuje jezičnom pitanju. Kao ishodišnu točku analize uzima dokument "Über die Einrichtung des Studien und Unterrichts Anstalten auf den Quarnerischen Inseln" i niz imenovanja nastavnika u Dalmaciji, prema kojima rekonstruira školski ustroj i nastavničko tijelo u proučavanom razdoblju. Pederin se izravno ne dotiče prosvjetiteljstva: napominje tek da je terezijanska reforma bila otvorena utjecajima fiziokratizma i francuskog prosvjetiteljstva. Iako članak donosi mnogo podataka, na mahove zapada u taksativno prepričavanje izvora, a autor se u fusnotama osvrće i na političke prilike tijekom 20. stoljeća zbog kojih nije mogao slobodno iznositi svoje stavove i tumačenja predmeta. Rad je koristan kao pregled teme i polazna točka za daljnja istraživanja. (MJ)},\n\tpages = {218--231},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n The Early Enlightenment in the Dutch Republic, 1650-1750, Selected Papers of a Conference held at the Herzog August Bibliothek Wolfenbüttel, 22-23 March 2001.\n \n \n \n\n\n \n Van Bunge, W.\n\n\n \n\n\n\n of Brill's Studies in Intellectual HistoryBrill, Leiden-Boston, 2003.\n Ovaj zbornik radova, u kojem su pridonijeli autori iz različitih disciplina, pruža uvod u rano prosvjetiteljstvo u Sjevernim Nizozemljima, s naglaskom na cvjetajuću književnu i filozofsku kulturu sjeverne Nizozemske Republike. Autor naglašava u uvodu kako je prosvjetiteljstvo u Nizozemskoj bilo drugačije nego u drugim dijelovima Europe, jer je rasprava često bila umjerenija, za razliku od radikalnijeg francuskog prosvjetiteljstva. Navodi se kako se do nedavno obratilo vrlo malo pažnje istraživanju specifičnih karakteristika ranog nizozemskog prosvjetiteljstva. Zbornik ističe ulogu Nizozemske u širenju teorija prosvjetiteljstva. Utjecaji kartezijanizma, spinozizma i empirizma bili su važni u Nizozemskoj, ali filozofija je ostala praktična i empirijski orijentirana. Također se ukazuje na \"empiricistički protupokret\" kao reakcija na radikalnije teorije prosvjetiteljstva, pri čemu se naglašavala umjerenost i vjera, pod utjecajem protestantske etike. Djelo istražuje manju prisutnost radikalnog prosvjetiteljstva u Nizozemskoj što ga čini ključnim za razumijevanje uloge Nizozemske u europskom prosvjetiteljstvu. (MP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@book{van_bunge_early_2003,\n\taddress = {Leiden-Boston},\n\tseries = {Brill's {Studies} in {Intellectual} {History}},\n\ttitle = {The {Early} {Enlightenment} in the {Dutch} {Republic}, 1650-1750, {Selected} {Papers} of a {Conference} held at the {Herzog} {August} {Bibliothek} {Wolfenbüttel}, 22-23 {March} 2001},\n\tisbn = {978-90-04-13587-1},\n\tlanguage = {Engleski},\n\tnumber = {120},\n\tpublisher = {Brill},\n\tauthor = {Van Bunge, Wiep},\n\tyear = {2003},\n\tnote = {Ovaj zbornik radova, u kojem su pridonijeli autori iz različitih disciplina, pruža uvod u rano prosvjetiteljstvo u Sjevernim Nizozemljima, s naglaskom na cvjetajuću književnu i filozofsku kulturu sjeverne Nizozemske Republike. Autor naglašava u uvodu kako je prosvjetiteljstvo u Nizozemskoj bilo drugačije nego u drugim dijelovima Europe, jer je rasprava često bila umjerenija, za razliku od radikalnijeg francuskog prosvjetiteljstva. Navodi se kako se do nedavno obratilo vrlo malo pažnje istraživanju specifičnih karakteristika ranog nizozemskog prosvjetiteljstva. Zbornik ističe ulogu Nizozemske u širenju teorija prosvjetiteljstva. Utjecaji kartezijanizma, spinozizma i empirizma bili su važni u Nizozemskoj, ali filozofija je ostala praktična i empirijski orijentirana. Također se ukazuje na "empiricistički protupokret" kao reakcija na radikalnije teorije prosvjetiteljstva, pri čemu se naglašavala umjerenost i vjera, pod utjecajem protestantske etike. Djelo istražuje manju prisutnost radikalnog prosvjetiteljstva u Nizozemskoj što ga čini ključnim za razumijevanje uloge Nizozemske u europskom prosvjetiteljstvu. (MP)},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 2001\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Radical Enlightenment. Philosophy and the Making of Modernity 1650-1750.\n \n \n \n\n\n \n Israel, J. I.\n\n\n \n\n\n\n Oxford University Press, Oxford, 2001.\n Povjesničar Jonathan Israel u uvodu svoje knjige kritizira kako se u mnogim slučajevima interpretacija europskog prosvjetiteljstva temelji na francuskoj ili engleskoj perspektivi. Kao rezultat toga, naglašava kako želi promijeniti ovu situaciju na dva različita načina. S jedne strane, želi prenijeti dojam da je prosvjetiteljstvo jedinstveni, visoko integrirani intelektualni i kulturni pokret te s druge strane želi pokazati da je radikalno prosvjetiteljstvo, daleko od toga da bude periferni razvoj, bilo integralni i vitalni dio šire slike te da je bilo međunarodno kohezivnije od “običnog” prosvjetiteljstva. Autor slijedom toga pravi razliku između dviju struja unutar prosvjetiteljstva: \"radikalne\", koja je obilježena puno radikalnijim stajalištem koje se fokusira na apsolutnu racionalnost, odbacivanje religije (posebno kršćanstva) i naglasak na individualnu slobodu i jednakost; i \"umjerene\" prosvjetiteljske misli, koja se često povezuje s prosvjetiteljima poput Voltaira i Montesquieua, koji su promicali ideje poput odvojenosti crkve i države i ljudskih prava, ali na relativno umjeren i pragmatičan način. Israel tvrdi da su ideje radikalnog prosvjetiteljstva ne samo postavile temelje za moderne demokracije, nego i za znanstvenu revoluciju te pojmove individualne slobode, sekularizma i ljudskih prava koje danas smatramo samozamjenjivima. Nadalje, Israel naglašava da je racionalistički i ateistički utjecaj nizozemskog filozofa Barucha Spinoze ključan za razvoj radikalnog prosvjetiteljstva te da su kasniji prosvjetitelji koji se smatraju radikalnima, poput Diderota, Holbacha i drugih \"Encyclopédistes\", bili snažno pod utjecajem Spinoze. U knjizi autor razmatra nekoliko važnih tema poput uspona radikalnih ideja, njihovog utjecaja na društvo, prekida s tradicionalnim autoritetom i utjecaja na revolucije. Uvod u knjigu pruža čvrstu osnovu za daljnje istraživanje kako je radikalno prosvjetiteljstvo oblikovalo moderni svijet. Sama knjiga predstavlja duboko i često izazovno proučavanje filozofskih korijena prosvjetiteljstva, s naglaskom na ulogu radikalnih mislitelja i njihov utjecaj na modernu politiku i društvo. Israel tvrdi da bismo radikalno prosvjetiteljstvo trebali prepoznati kao temeljni dio povijesti zapadnog napretka i da bi mu zapravo trebalo posvetiti više pažnje nego, primjerice, posljedicama Renesanse i Reformacije na društvo. Knjiga je stoga i intelektualna povijest i apel na važnost radikalnog prosvjetiteljstva u razvoju zapadnih modernih vrijednosti. (MP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@book{israel_radical_2001,\n\taddress = {Oxford},\n\ttitle = {Radical {Enlightenment}. {Philosophy} and the {Making} of {Modernity} 1650-1750},\n\tisbn = {0-19-820608-9},\n\tshorttitle = {Radical {Enlightenment}},\n\tlanguage = {Engleski},\n\tpublisher = {Oxford University Press},\n\tauthor = {Israel, Jonathan I.},\n\tyear = {2001},\n\tnote = {Povjesničar Jonathan Israel u uvodu svoje knjige kritizira kako se u mnogim slučajevima interpretacija europskog prosvjetiteljstva temelji na francuskoj ili engleskoj perspektivi. Kao rezultat toga, naglašava kako želi promijeniti ovu situaciju na dva različita načina. S jedne strane, želi prenijeti dojam da je prosvjetiteljstvo jedinstveni, visoko integrirani intelektualni i kulturni pokret te s druge strane želi pokazati da je radikalno prosvjetiteljstvo, daleko od toga da bude periferni razvoj, bilo integralni i vitalni dio šire slike te da je bilo međunarodno kohezivnije od “običnog” prosvjetiteljstva. Autor slijedom toga pravi razliku između dviju struja unutar prosvjetiteljstva: "radikalne", koja je obilježena puno radikalnijim stajalištem koje se fokusira na apsolutnu racionalnost, odbacivanje religije (posebno kršćanstva) i naglasak na individualnu slobodu i jednakost; i "umjerene" prosvjetiteljske misli, koja se često povezuje s prosvjetiteljima poput Voltaira i Montesquieua, koji su promicali ideje poput odvojenosti crkve i države i ljudskih prava, ali na relativno umjeren i pragmatičan način. Israel tvrdi da su ideje radikalnog prosvjetiteljstva ne samo postavile temelje za moderne demokracije, nego i za znanstvenu revoluciju te pojmove individualne slobode, sekularizma i ljudskih prava koje danas smatramo samozamjenjivima. Nadalje, Israel naglašava da je racionalistički i ateistički utjecaj nizozemskog filozofa Barucha Spinoze ključan za razvoj radikalnog prosvjetiteljstva te da su kasniji prosvjetitelji koji se smatraju radikalnima, poput Diderota, Holbacha i drugih "Encyclopédistes", bili snažno pod utjecajem Spinoze. U knjizi autor razmatra nekoliko važnih tema poput uspona radikalnih ideja, njihovog utjecaja na društvo, prekida s tradicionalnim autoritetom i utjecaja na revolucije. Uvod u knjigu pruža čvrstu osnovu za daljnje istraživanje kako je radikalno prosvjetiteljstvo oblikovalo moderni svijet. Sama knjiga predstavlja duboko i često izazovno proučavanje filozofskih korijena prosvjetiteljstva, s naglaskom na ulogu radikalnih mislitelja i njihov utjecaj na modernu politiku i društvo. Israel tvrdi da bismo radikalno prosvjetiteljstvo trebali prepoznati kao temeljni dio povijesti zapadnog napretka i da bi mu zapravo trebalo posvetiti više pažnje nego, primjerice, posljedicama Renesanse i Reformacije na društvo. Knjiga je stoga i intelektualna povijest i apel na važnost radikalnog prosvjetiteljstva u razvoju zapadnih modernih vrijednosti. (MP)},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1999\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Putopisi prosvjetiteljstva.\n \n \n \n \n\n\n \n Pederin, I.\n\n\n \n\n\n\n Radovi. Razdio filoloških znanosti (1976.-2002.), 38(28). 1999.\n Number: 28\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"PutopisiPaper\n  \n \n\n \n \n doi\n  \n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{pederin_putopisi_1999,\n\ttitle = {Putopisi prosvjetiteljstva},\n\tvolume = {38},\n\tcopyright = {Autorska prava (c) 2018 Radovi. Razdio filoloških znanosti},\n\tissn = {2806-836X, 2806-836X},\n\turl = {https://morepress.unizd.hr/journals},\n\tdoi = {10.15291/radovifilo.1619},\n\tabstract = {U europskom putopisu prosvjetiteljstva zamjećuje se revizija slike prekomorja koja je nastala u putopisima iz doba zemljopisnih otkrića. Putopisci XV. i XVI. st. opažaju da žitelji prekomorja nemaju nikakva zakona pa se pitaju jesu li oni uopće ljudi, a u svakom slučaju osjećaju silnu superiornost prema njima. Putopisci iz doba prosvjetiteljstva naklonjeni su gledati u animističkim žiteljima prekomorja ljude što žive po prirodnom zakonu, pa su po tome superiorni nama. Ali i kada pisci opisuju zemlje kakve su Sijam i Kina, oni ih ne smatraju nekritički boljima ili gorima od nas, već ih gledaju kritički i uspoređuju ih s europskom uljudbom. James Cook odnosi se prema urođenicima prekomorja diskretno superiorno, želi ih podučiti i pomoći im da se razviju, ali kao zadnju rezervu čuva vatreno oružje koje mu jamči nadmoć. On razvija držanje tipično za kasniji e n g le s ik kolonijalizam. Antoine de Bougainville razvija na primjeru prekomorja načelo za reviziju spolnog života Europljana u kojem se nazire prava seksualna revolucija. Njegova načela igrat će ulogu kod svih lijevih pokreta budućnosti. Kod nekih putopisaca, kao kod braće Ulloa, nalazimo opise misijskog rada europskih misionara. Rezultat je vrlo negativan za širenje vjere. I, napokon, iz svih tih putopisa opaža se utjecaj prekomorja na Europu i obratno - Europe na prekomorje.},\n\tlanguage = {hr},\n\tnumber = {28},\n\turldate = {2025-01-22},\n\tjournal = {Radovi. Razdio filoloških znanosti (1976.-2002.)},\n\tauthor = {Pederin, Ivan},\n\tyear = {1999},\n\tnote = {Number: 28},\n\tfile = {Pederin_1999_Putopisi prosvjetiteljstva.pdf:C\\:\\\\Users\\\\marta\\\\Zotero\\\\storage\\\\CVYCCYZ8\\\\Pederin_1999_Putopisi prosvjetiteljstva.pdf:application/pdf},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n U europskom putopisu prosvjetiteljstva zamjećuje se revizija slike prekomorja koja je nastala u putopisima iz doba zemljopisnih otkrića. Putopisci XV. i XVI. st. opažaju da žitelji prekomorja nemaju nikakva zakona pa se pitaju jesu li oni uopće ljudi, a u svakom slučaju osjećaju silnu superiornost prema njima. Putopisci iz doba prosvjetiteljstva naklonjeni su gledati u animističkim žiteljima prekomorja ljude što žive po prirodnom zakonu, pa su po tome superiorni nama. Ali i kada pisci opisuju zemlje kakve su Sijam i Kina, oni ih ne smatraju nekritički boljima ili gorima od nas, već ih gledaju kritički i uspoređuju ih s europskom uljudbom. James Cook odnosi se prema urođenicima prekomorja diskretno superiorno, želi ih podučiti i pomoći im da se razviju, ali kao zadnju rezervu čuva vatreno oružje koje mu jamči nadmoć. On razvija držanje tipično za kasniji e n g le s ik kolonijalizam. Antoine de Bougainville razvija na primjeru prekomorja načelo za reviziju spolnog života Europljana u kojem se nazire prava seksualna revolucija. Njegova načela igrat će ulogu kod svih lijevih pokreta budućnosti. Kod nekih putopisaca, kao kod braće Ulloa, nalazimo opise misijskog rada europskih misionara. Rezultat je vrlo negativan za širenje vjere. I, napokon, iz svih tih putopisa opaža se utjecaj prekomorja na Europu i obratno - Europe na prekomorje.\n
\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1998\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Knjižnica Garagnin Fanfogna u Muzeja grada Trogira.\n \n \n \n \n\n\n \n Cega, F.\n\n\n \n\n\n\n Informatica museologica, 29(1-2): 52–59. 1998.\n Tekst je skraćena i prepravljena verzija članka „Povijest knjižnice obitelji Garagnin Garanjin Fanfonja u Trogiru s posebnim osvrtom na namještaj i stare kataloge“ (Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, vol. 29, 1996). Pogledati bibliografsku jedinicu za spomenuti članak. (MJ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"KnjižnicaPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{cega_knjiznica_1998,\n\ttitle = {Knjižnica {Garagnin} {Fanfogna} u {Muzeja} grada {Trogira}},\n\tvolume = {29},\n\tissn = {0350-2325, 1849-4277},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/143064},\n\tlanguage = {hr},\n\tnumber = {1-2},\n\turldate = {2025-03-12},\n\tjournal = {Informatica museologica},\n\tauthor = {Cega, Fani},\n\tyear = {1998},\n\tnote = {Tekst je skraćena i prepravljena verzija članka „Povijest knjižnice obitelji Garagnin Garanjin Fanfonja u Trogiru s posebnim osvrtom na namještaj i stare kataloge“ (Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, vol. 29, 1996). Pogledati bibliografsku jedinicu za spomenuti članak. (MJ)},\n\tpages = {52--59},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1997\n \n \n (3)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Julije Bajamonti Encyclopaedist and Musician.\n \n \n \n\n\n \n Kečkemet, D.; and Stipčević, E.\n\n\n \n\n\n\n P.E.N. Centre, Zagreb-Split, 1997.\n Dva autora, jedan povjesničar umjetnosti, drugi muzikolog, sudjeluju s dva članka na engleskom, prvi o životu i djelu J. Bajamontija općenito, drugi o Bajamontijevoj glazbenoj djelatnosti ukratko. Cilj izdanja je popularizacija lika i djela Julija Bajamontija, pa su radovi pojednostavljeni pregledi već poznatih podataka. Prvi članak je značajno dulji (9-28) i lošiji u realizaciji (pogreške u prijevodu na engleski postojećeg teksta objavljenoga 1994. u zborniku Splitski polihistor…), drugi članak je kraći (29-38), kompetentan je i podaci su pouzdani, međutim uočljiv je nedostatak uredničkog čitanja jer se, primjerice, isti naslovi u dva članka navode različito i njihov značaj tumači različito. Bajamontijevo prosvjetiteljstvo definirano je kao enciklopedijsko, jakobinsko i ateističko, te se smatra da je njegova znanstvena raznovrsnost bila uobičajena za drugu polovicu 18. stoljeća. Prvi članak uglavnom nabraja znanstvena polja i djelatnost sa svrhom općenite informacije. Drugi članak naglašava nedostatnu recepciju Bajamontijevih glazbenih djela do kraja 20. stoljeća. Knjiga je sažetak već objavljenih i poznatih podataka, za koje je bolje konzultirati opsežnije članke istih autora na hrvatskome. Članak je koristan za prvo upoznavanje s povijesnom osobom Julija Bajamontija, ali ne smije biti referentan za bilo kakva dublja istraživanja. (KRP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@book{keckemet_julije_1997,\n\taddress = {Zagreb-Split},\n\ttitle = {Julije {Bajamonti} {Encyclopaedist} and {Musician}},\n\tisbn = {953-6579-08-1},\n\tlanguage = {English},\n\tpublisher = {P.E.N. Centre},\n\tauthor = {Kečkemet, Duško and Stipčević, Ennio},\n\tyear = {1997},\n\tnote = {Dva autora, jedan povjesničar umjetnosti, drugi muzikolog, sudjeluju s dva članka na engleskom, prvi o životu i djelu J. Bajamontija općenito, drugi o Bajamontijevoj glazbenoj djelatnosti ukratko. Cilj izdanja je popularizacija lika i djela Julija Bajamontija, pa su radovi pojednostavljeni pregledi već poznatih podataka. Prvi članak je značajno dulji (9-28) i lošiji u realizaciji (pogreške u prijevodu na engleski postojećeg teksta objavljenoga 1994. u zborniku Splitski polihistor…), drugi članak je kraći (29-38), kompetentan je i podaci su pouzdani, međutim uočljiv je nedostatak uredničkog čitanja jer se, primjerice, isti naslovi u dva članka navode različito i njihov značaj tumači različito. Bajamontijevo prosvjetiteljstvo definirano je kao enciklopedijsko, jakobinsko i ateističko, te se smatra da je njegova znanstvena raznovrsnost bila uobičajena za drugu polovicu 18. stoljeća. Prvi članak uglavnom nabraja znanstvena polja i djelatnost sa svrhom općenite informacije. Drugi članak naglašava nedostatnu recepciju Bajamontijevih glazbenih djela do kraja 20. stoljeća. Knjiga je sažetak već objavljenih i poznatih podataka, za koje je bolje konzultirati opsežnije članke istih autora na hrvatskome. Članak je koristan za prvo upoznavanje s povijesnom osobom Julija Bajamontija, ali ne smije biti referentan za bilo kakva dublja istraživanja. (KRP)},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Morlacchism between Enlightenment and Romanticism.\n \n \n \n \n\n\n \n Gulin, V.\n\n\n \n\n\n\n Narodna umjetnost : hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku, 34(1): 77–100. April 1997.\n Etnologinja i povjesničarka Valentina Gulin daje novu perspektivu na istraživanje Morlaka i fenomena „morlakizma“ šireći interpretacijski okvir na pojam europskog „Drugog“ koji povjesničar Larry Wolff promovira kao novi intelektualni stav prema istočnom dijelu europskog kontinenta u 18. stoljeću. Cilj joj je razmotriti pitanja identifikacije (Alberto Fortis) i samoidentifikacije (Ivan Lovrić i Julije Bajamonti) što uključuje i promjenu odnosa moći tj. civilizacije i barbarstva. Gulin koristi metodologiju kulturne antropologije u kontekstu p.-a. Naglašava da je u to doba „posjedovanje znanja o drugima postalo novi način osvajanja i dominacije u svijetu“. Putopisi su bili medij za ta nova osvajanja. Prosvjetiteljski putopisci otkrivali su na svojim putovanjima druge, ali i sebe uzimajući si za pravo postavljati civilizacijske standarde. Fortis i Lovrić prosuđuju morlačke običaje i karakter, ali u svakoj atribuciji otkrivaju svoj vrijednosni sustav: Fortis je prosvjetiteljski filantrop, a Lovrić lokalni patriot koji govori o svojim sunarodnjacima. Gulin koristi termin „prosvjetiteljski um“ kao odrednicu zapadnoeuropskog kulturnog identiteta koji diskurzivno uspostavlja dominaciju nad svijetom. Rad je iznimno koristan za kulturno-antropološku interpretaciju p.-a. Ograničenje je što ne proširuje izbor već postojećih putopisa. (TSB)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"MorlacchismPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{gulin_morlacchism_1997,\n\ttitle = {Morlacchism between {Enlightenment} and {Romanticism}},\n\tvolume = {34},\n\tissn = {0547-2504, 1848-865X},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/43687},\n\tabstract = {The author uses the accounts on the Morlacchi together with extensive literature and studies on the Morlacchism in order to introduce a new perspective. Broader context of explanation is framed with the notion of the European "other" as a new intellectual attitude towards some parts of the same continent in the eighteenth century. The issues of identification and self-identification are set within that context, and this construct also implies the relations of power. In the case of Morlacchi, both synchronic and diachronic dimensions of the notion of "other" are intriguing and disputable enough to provoke the use and reconsideration of traditional sources in an innovative way},\n\tlanguage = {en},\n\tnumber = {1},\n\turldate = {2025-04-07},\n\tjournal = {Narodna umjetnost : hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku},\n\tauthor = {Gulin, Valentina},\n\tmonth = apr,\n\tyear = {1997},\n\tnote = {Etnologinja i povjesničarka Valentina Gulin daje novu perspektivu na istraživanje Morlaka i fenomena „morlakizma“ šireći interpretacijski okvir na pojam europskog „Drugog“ koji povjesničar Larry Wolff promovira kao novi intelektualni stav prema istočnom dijelu europskog kontinenta u 18. stoljeću. Cilj joj je razmotriti pitanja identifikacije (Alberto Fortis) i samoidentifikacije (Ivan Lovrić i Julije Bajamonti) što uključuje i promjenu odnosa moći tj. civilizacije i barbarstva. Gulin koristi metodologiju kulturne antropologije  u kontekstu p.-a.  Naglašava da je u to doba „posjedovanje znanja o drugima postalo novi način osvajanja i dominacije u svijetu“. Putopisi su bili medij za ta nova osvajanja. Prosvjetiteljski putopisci otkrivali su na svojim putovanjima druge, ali i sebe uzimajući si za pravo postavljati civilizacijske standarde. Fortis i Lovrić prosuđuju morlačke običaje i karakter, ali u svakoj atribuciji otkrivaju svoj vrijednosni sustav: Fortis je prosvjetiteljski filantrop, a Lovrić lokalni patriot koji govori o svojim sunarodnjacima. Gulin koristi termin „prosvjetiteljski um“ kao odrednicu zapadnoeuropskog kulturnog identiteta koji diskurzivno uspostavlja dominaciju nad svijetom. Rad je iznimno koristan za kulturno-antropološku interpretaciju p.-a. Ograničenje je što ne proširuje izbor već postojećih putopisa. (TSB)},\n\tpages = {77--100},\n\tannote = {BILJEŠKE\n“In the year 1774, Alberto Fortis published his work Put po Dalmaciji [Travelling across Dalmatia], containing a chapter named "Manners of the” (Gulin, 1997, p. 77)\n“The paper was presented at the multidisciplinary conference of the Croatian-French historic workshop "Hrvatska na razmeđu prosvjetiteljstva i romantizma. Mentaliteti, ideologije i protomodernizacija". Zagreb, March 1996.” (Gulin, 1997, p. 77)\n“Fortis was an advocate of the Enlightenment and physiocratic ideas” (Gulin, 1997, p. 78)\n“He was a writer of pre-Romantic sensibility and orientation.” (Gulin, 1997, p. 78)\n“Lovrić belongs to a circle of intellectuals of Enlightenment and Racionalist thought. He appeals to the truth, condemns superstition and prejudice, criticizes traditional institutions — especially the Church and the activities of its subjects — analyzes the causes of misery and the neglected state of the Morlacchi, and suggests radical changes.” (Gulin, 1997, p. 78)\n“Lovrić is also engaged in pre-Romantic issues, which can be primarily seen in approaching and dealing with Morlach poetry. His works initiated a public debate with regard to some issues. He was mostly attacked and criticized by the ecclestiastic (Franciscan) circles, but also by others from domestic and foreign (Italian) public.” (Gulin, 1997, p. 78)\n“Morlacchi".2 Two years later, Ivan Lovrić publishes his Bilješke o putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa [Notes on Travelling across Dalmatia by the Abbot Alberto Fortis], The volume contains a more detailed description of the life of Morlacchi together with a supplement, an outlaw (hajduk)7, biography Život Stanislava Sočivice [The Life of Stanislav Sočivica].4 Julije Bajamonti joined them with his discussion Morlaštvo Homera [Homer's Morlacehism] (1797).5 Those three texts are the basis for this discussion of the eighteenth-century Croatia” (Gulin, 1997, p. 78)\n“When talking about Europe, what one should have in mind are the elite intellectual circles of scientists and authors who contributed in the creation and in the life of the new spiritual environment of the late eighteenth and the early nineteenth centuries.” (Gulin, 1997, p. 79)\n“The re-conceptualization of Europe took place between the Renaissance and the Enlightenment, together with the shift of the centres of power from the south (Italian cities) towards the west, "... the old lands of barbarism and backwardness in the north were correspondingly displaced to the east" (Wolff 1994:5). Wolff calls the connection of geographic discoveries and the introduction of the world with the intellectual perception of the same "mental mapping" and "philosophic geography"” (Gulin, 1997, p. 79)\n“he potential ways of understanding of those texts are numerous, and depend on the question asked, the different context of explanation, and the time we live in. Underneath the layers of ethnographic materials and the microworld of the Morlacchi, a world of the eighteenth century Hurope arises” (Gulin, 1997, p. 79)\n“Old Europe, new barbarians” (Gulin, 1997, p. 79)\n“The principle of defining through binary oppositions us-them, the civilized-the barbarians is a fact of the historical continuity,7 but the perception and the geographic spreading of this definition have changed through time.8 The eighteenth century imago mundi was leaving less space to the Heaven and the God-Man relationship. It was formed by the World and the Man-Man relationship. Numerous people of different skin colours, different cultures and societies and their parallel existence have imposed new questions. The intellectual conceptualization of the world has still preserved the relationship between barbarism and civilization in its” (Gulin, 1997, p. 79)\n“For the Enlighteners, the barbarians were the ones who did not know ratio (mind, science), who did not use it. I am citing one of the possible conceptions of the civilization from the mid eighteenth century simply to give an example: "Mirabeau used the word in both economic and cultural context, associating civilization with the increase of wealth and the refinement of manners" (Wolff 1994:123). The civilization-barbarism duality is the mode of perception and classification, although the eighteenth century conception of the world also included the thought about the principle equality of all people (Stagl 1995:163—164)” (Gulin, 1997, p. 80)\n“the itinerary/travel literature describes the differences ("rhetorique de I'alterite"). Itineraries are very pliable for analysis, "... it is here that we find the traveller/author describing whatever he and his audience (or readers) conceive as being 'other' when compared to what things are like at home. (...) It is here that other cultures and other societies are set up in contrast to the traveller's own. (...) one can find the boundaries and distinctions between 'here' and 'there', between 'us' and 'them', which make travel accounts such an excellent source for the study of conceptions of space and cultural as well as social identity and diversity"” (Gulin, 1997, p. 80)\n“very essence” (Gulin, 1997, p. 80)\n“the value characterization of barbarism is double-sided: the barbarians are natural, untouched by the civilization and unspoiled (original, old); the barbarians are uneducated and backward. Europe would walk towards them in its stroll from the Enlightenment to the Romanticism, in order to study them, to evaluate them, to civilize (Europeanize) them, and to enjoy them almost in a tourist manner. Wars have been replaced with science.” (Gulin, 1997, p. 80)\n“Possessing the knowledge about others has become a new way of conquering and dominating the world” (Gulin, 1997, p. 80)\n“The travel accounts are the expression of this new way of conquering the world” (Gulin, 1997, p. 80)\n“The travel writers tend to be objective, but they do conceptualize everything they see within the framework of their own ideas and the world view of their time.” (Gulin, 1997, p. 80)\n“A travel writer discovers the others, but at the same time, "he" himself is discovered through the very descriptions and comparations he makes and through the distinctions he points out.11 The author leans on the previously established boundaries of differentiating, which makes the condition for something to be evaluated (Harbsmeier 1995:27)” (Gulin, 1997, p. 80)\n“The noted differences of the known world made a challenge for the Enlightenment mind to discover and understand the order of the world” (Gulin, 1997, p. 80)\n“The mind and nature form a unit, and the adoration of nature as a principle of mind produces interest for "natural" (primitive, wild, barbarian) peoples. The movements of history through the time dimension was re-thought, the civilization versus the mode of "uncivilized" life (as natural and original) was re-thought, the questions of progress and” (Gulin, 1997, p. 80)\n“"The progress of civilization does not increase, but decreases hapiness and virtues of people; in order to make people happy and virtuous we have to go the opposite direction, people should be brought back to nature artificially, through breeding" (Rousseau, cited from Stojkovic 1929:256). Rousseau's thesis was that the human capability of perfection and the development of mind and society had dragged man out of his natural conditions (in which he was happy and virtuous), and that civilization and culture had corrupted him; the original humanity and life harmony were being lost” (Gulin, 1997, p. 81)\n“For the discoverers, people are per excellance peasants; they live close to the nature, they were less influenced by foreigners and they had preserved their original customs longer than the others" (Burke 1991:31).” (Gulin, 1997, p. 81)\n“decadence were raised, and the doubt was added to the scienc” (Gulin, 1997, p. 81)\n“Rousseau created the notion of "noble savage", animated him with physical features, character and moral virtues and released him so that everyone who might have had any interest could have found him. The wilder and closer, the better.” (Gulin, 1997, p. 81)\n“The release of Ossian's mystification's (1760, 1765)13 stirred the interest for the poetry of "natural" peoples as poetic expression of natural life and their histor” (Gulin, 1997, p. 81)\n“Influenced by these ideas, many intellectuals have found natural and original qualities in folk (peasants)15 that were close to them. They found those peasants to be as unenlightened and exotic as non-European peoples. The only difference was that they did not live somewhere on the edge of the known world or in colonies, but in Europe itself, in the body of the Old Continent, the civilized and enlightened continent. The peasant was caught motionless, stopped in his development at a stage indefinite oldness and originality, almost untouched by European civilization changes and storms” (Gulin, 1997, p. 82)\n“The discovery of "people not well known and not recognized until now” (Gulin, 1997, p. 82)\n“The newly discovered land called Morlacchia, situated in the hinterlands of the Dalmatian coast, makes a wild homeland for the cattle-breeding population that inhabited it.” (Gulin, 1997, p. 82)\n“The name of Morlacchi was mentioned in documents for the first time in 1352 (Novak 1971:580), and it derived from the Greek compound "maurovlah” (Gulin, 1997, p. 82)\n“he name was characteristic for the Dalmatian hinterlands in the eighteenth century, and it existed as a toponym (Fortis calls the mountain of Velebit "Morlach hills" and the channel under Velebit "Morlach channel") as well as the name of the population -- the native, romanized, cattle-breeding population that became slavenized.” (Gulin, 1997, p. 82)\n“The name Morlach [Morlak] is distinctive on several levels: it defines the Christians (being different from the Muslims), the peasants (being different from the citizens), and inhabitants of the hinterlands (being different from the coastal and island population), at the same time preserving the deeper semantic and value component.” (Gulin, 1997, p. 82)\n“The Morlacchi people was discussed during the eighteenth century” (Gulin, 1997, p. 82)\n“The contemporary writings differentiate Morlacchi from their "compatriots Croats". Even in the documents dating from the Middle Ages the Croatian feudalists and the population of Dalmatian cities differentiate the Morlacchi (the cattle-breeding population living in the hinterland) from the "Croatian national element that lives in the same area and deals with agriculture” (Gulin, 1997, p. 83)\n“We are dealing with an area whose both cultural and social building lasted for almost two centuries. It was constituted within "non-European" civilization complex and was politically joined with Europe relatively recently (during the second half of the seventeenth and the early eighteenth centuries). This whole area became re-shaped during the eighteenth century.” (Gulin, 1997, p. 83)\n“The several-century-old military system started transforming into the civil, the financial and social stratification of population was intensified, migrations and depopulation were constant in this area, the border highway robbing [hajdučija] was transforming into the alternative type of economy, and the agrarian problems (such as soil improvement and treatment) were enlarged by the new distribution of land and the functioning of new government (lease, indebtedness, usury, bribery) (Stulli 1979)” (Gulin, 1997, p. 83)\n“Europe re-enters an area that used to be closed for a long time. It is an enormous complex of re-defining of that region. The question posed is how did Europe identify that area at that particular moment in relation to itself and how did that area behave in particular discourses.” (Gulin, 1997, p. 83)\n“the materials themselves can be grouped into several units:” (Gulin, 1997, p. 84)\n“(1) psychological and physical features of the Morlacchi” (Gulin, 1997, p. 84)\n“All of these are typical characteristics that make the imaginary Rousseau's "noble savage"” (Gulin, 1997, p. 84)\n“(2) language and oral culture of the Morlacchi” (Gulin, 1997, p. 84)\n“The barbarian life conditions have created the poetry of nature and life, transmitted orally and characterized by expressionism and imaginar” (Gulin, 1997, p. 84)\n“(3) everyday life of the Morlacchi.” (Gulin, 1997, p. 84)\n“(4) highway robbing [hajdučija].” (Gulin, 1997, p. 85)\n“What is actually the Morlacchism? A term containing the European reception of Dalmatian hinterlands of the eighteenth century, that is, of the customs, beliefs, and way of life of this population, and all the reflections that have arisen out of this reception: Morlach exotics, Romantic literary Slavism, interest for Morlach (Croatian, Slavic) oral literature, literary discussions, activating of Dalmatian economic issues, identification and self-identification.” (Gulin, 1997, p. 85)\n“In search of minerals, ores and herbs in the very neighbourhood of his homeland Italy, Fortis has discovered the world of Morlacchi.” (Gulin, 1997, p. 85)\n“The basic weft with which Fortis and Lovrić are weaving is a confrontation of the two worlds: the world of European nations ("cultured", "educated and sophisticated nations", "well-bred souls", who have "subtle taste", "spoiled and soft people") and the world of Morlacchi” (Gulin, 1997, p. 85)\n“Although Fortis likes the Morlacchi, he clearly shows which side he belongs to. For him, a Morlach is "differently moral than we are" (1984:37); he emphasizes it also in different places, for example, when commenting on some Morlach customs "that we would consider to be unproper" (1984:46).” (Gulin, 1997, p. 86)\n“(uneducated, simple, natural, wild, but with enviable virtues, old and innocent customs, common souls and customs, unspoiled, naturally free, following and "understanding the lows of unspoiled nature" and healthy principles)” (Gulin, 1997, p. 86)\n“Both authors tend to be objective as observants, but every attribution already pre-supposes the value judgment that reveals the author's and the time's attitude” (Gulin, 1997, p. 86)\n“There are some basic differences between Fortis's and Lovric's writings. Two features are important for Fortis's itinerary: he is a traveller - a foreigner, writing for European reading audience. He comes from the world of "cultured" nations19 and he is impressed after encountering the "natives". Lovric originates from a world close to the Morlacchi, and he writes about his compatriots” (Gulin, 1997, p. 86)\n“Fortis's motives are philantrophic,20 Lovric's are patriotic.” (Gulin, 1997, p. 86)\n“The Croats are introduced to Europe by Fortis and within the dimension of the Enlightenment tolerance and engagement, as well as the pre-Romantic sensibility.” (Gulin, 1997, p. 87)\n“Fortis created scientific and literary value out of the Morlacchi, handing them over to Europe as a "Rousseauistic myth” (Gulin, 1997, p. 87)\n“Namely, the "ethnographic portrait" of the Morlacchi painted by Fortis and later also by Lovrić offered Europe the materials for the popular Rousseauistic thesis” (Gulin, 1997, p. 87)\n“he same repertoire of attributes: wild, simple, natural, irreproachable; when describing the customs, they define them as simple, natural, innocent and plain, having ancient origins, old, original.21 The travellers who are to become itinerary writers travel both through space and through time.” (Gulin, 1997, p. 87)\n“Fortis "discovered" the Morlacchi, and the scientific, cognitive and experience interests of the times formed the Morlacchism.” (Gulin, 1997, p. 87)\n“he basis of literary romantic Slavism was achieved in accordance with European pre-romantic atmosphere, and through Fortis's mediation.” (Gulin, 1997, p. 87)\n“Travelling through Dalmatia" soon became European best-seller. Already during the same decade the book (either the whole book or only the part on the Morlacchi) was translated from Italina into German, French and English” (Gulin, 1997, p. 87)\n“The only work from Lovric's opus translated into English was "The Life of Stanislav Sočivica" [Životopis Stanislava Sočivice], but regardless of the fact book was not translated as a whole, the reactions it arose were grea” (Gulin, 1997, p. 87)\n“Lovric's Life of Stanislav Socivica was translated into English twice (1779, 1870)” (Gulin, 1997, p. 87)\n“What was offered to Europe was challenging enough: for the Enlighteners to teach, educate and eventually reach new concrete knowledge on the people of the world, in order to create order within their thinking” (Gulin, 1997, p. 88)\n“New poetical European interest for oral poetry as poetical expression of natural life accepted Asanaginica.” (Gulin, 1997, p. 88)\n“Many will try to translate it: Goethe, Nodier, Mérimée, Scott, Tommaseo, Pushkin and others (Boskovié-Stulli 1978a:251). It was published in Herder's collection Volkslieder in 1778.” (Gulin, 1997, p. 88)\n“The second large complex interesting to Europe was the Morlach character” (Gulin, 1997, p. 88)\n“Europe judged them after its own codes and authorized the right of observation” (Gulin, 1997, p. 88)\n“Once again, Europe find it appropriate to react, still vacillating in its decision: to educate them and bring them to reason, or to keep them in the state they found them” (Gulin, 1997, p. 89)\n“The Morlacchi were attractive exactly because of not being civilized.” (Gulin, 1997, p. 89)\n“At the same time, it is the best advertising material for the region, an invitation for the "imaginary travellers of the Romanticism” (Gulin, 1997, p. 89)\n“Highway-robbing [hajdučija] is another exotic feature that this border and poor region of the Dalmatian Hinterlands offered Europe” (Gulin, 1997, p. 89)\n“European literarization of the materials on the Morlacchi is interesting in the aspect of studying the construction of western discourse of the Croats.” (Gulin, 1997, p. 90)\n“The newly discovered European neighbour is as exotic as non-European nations” (Gulin, 1997, p. 90)\n“The English, French, Germans, and Italians find the Scottish, Morlacchi, Bretons, Albanians, the population of Andalusia and Finnish in Europe during the eighteenth century” (Gulin, 1997, p. 91)\n“Nations that lived in the centre of cultural events, that created the Renaissance, Classicism and Enlightenment, became fed up with their intellectual and artistic creativity and started to discover nations living in the (geographical and cultural) periphery of Europe to be cultural, social, even physical alternative to Europe.” (Gulin, 1997, p. 91)\n“The discoverers will be inspired by them. What about the discovered” (Gulin, 1997, p. 91)\n“The West European cultural circle creates the dominant scientific, cognitive, ethic, aesthetic and experience codes during the eighteenth century. According to them and within them, it judges the others. According to them, and within them, the others can find themselves (within or outside the circle), they are able to judge themselves within the context of space and time, and thus create the notion about themselves.” (Gulin, 1997, p. 91)\n“Besides Lovric and Bajamonti, some other Dalmatian intellectuals write about the Morlacchi (Marko Kazotic from Zadar, Ivan Luka Garanjin and Petar Nutrizi Grisogono from Trogir, and others).” (Gulin, 1997, p. 91)\n“However, their interest for the people in hinterlands, the people they refer to as "our" or "mine",32 disclose the change in the meaning of classical (especially Mediterranean) opposition between a city and its rural hinterlands33 (the opposition that implies the opposition of civilization and barbarism)” (Gulin, 1997, p. 91)\n“the overgrowing of the narrow local idea of belonging into the idea of linking of wider region -- not only because of the common existing economic determination, but also because of their connection established through the belonging to one nation ("the Illyric" or "the Slavic" nation). Although, all of these authors promote themselves intellectually in European circles and write their works in European languages (mostly Italian), the possessive pronouns and adjectives mentioned above show new relationships and illustrate something more than trendy Enlightenment philanthropy and Romantic interest for the exotic.35 They write about their compatriots.” (Gulin, 1997, p. 92)\n“This goal is implicit in their texts through comparisons of the Morlacchi to the ancient Roman and Greek worlds,38 u” (Gulin, 1997, p. 92)\n“using which they try to prove Croatian” (Gulin, 1997, p. 92)\n“Fortis is going to comment on the "barbarian" diversity of Morlach girls' jewellery and connect it with "Tatarian and American customs" (1984:47); on another place he compares the Morlach economy: "in this detail they are similar to the Hottentots"” (Gulin, 1997, p. 93)\n“Marko Kazotic expresses this idea clearly: "It made me angry: they translate our poetry in Paris, and we are here trying to forget them -- oh, ignorance, oh, shame" (cited after Zoric 1960:405).” (Gulin, 1997, p. 93)\n“belongingness to European cultural complex” (Gulin, 1997, p. 93)\n“Ivan Pederin noted that it was about the real Croatian issues of belonging to Europe that were prevailing during the next centuries (1981:213).” (Gulin, 1997, p. 93)\n“s Europe discovered this value, the Croats became more aware of it. Many of them went straight among the people, noting the poetical expressions of natural and original life (Lovric, Bajamonti, Feric, Bruerevic, Appendini” (Gulin, 1997, p. 93)\n“It was fun and pastime for European discoverers and for the discovered it was a chance for gaining their place within the world order and to become known at least after their poetry within the European cultural circle” (Gulin, 1997, p. 93)\n“This time is followed by a period in which everyone would question their identities” (Gulin, 1997, p. 93)\n“the evaluation of folk/popular poetry as an expression of folk spirit and poetic history becomes one of possible frameworks within which the search of Croatian identification and self-identification appears” (Gulin, 1997, p. 93)\n“during the nineteenth century, Croatian romantic nationalism would consider Socivica, a brigand and outlaw, to be a heroic ideal of long-lasting fight against slavery, the struggle for family and his own people (Zecevic 1979)” (Gulin, 1997, p. 94)\n“Europe created the myth of "noble sauvage" in order to project it on some other parts of the world” (Gulin, 1997, p. 94)\n“especially the church supported this militant spirit of the Morlacchi, and therefore Lovric asks about the responsibility for the people taken by the church. Fortis condemns the priests who "support and often motivate hatred for the Turks, considering them to be the devil's sons" (1984:37).” (Gulin, 1997, p. 94)\n“Besides all the things about the Morlacchi that reminded of exotics, the smell of poverty and misery was present. Europe did not feel it, but the Dalmatian population were dazed by it. Fortis notices it and according to his Enlightenment attitude tries to do his part in the progress and better lif” (Gulin, 1997, p. 94)\n“Lovric's credit has started that discussion on "religious and enlightenment issues in our parts"” (Gulin, 1997, p. 95)\n“The Croatian intelligentsia was motivated to grasp the picture of the economic state of Dalmatia without Rousseauistic illusion” (Gulin, 1997, p. 95)\n“Lovric was lead by the principle that "enlightened people creates happiness for itself and for its ruler"” (Gulin, 1997, p. 95)\n“Fortis's and Lovric's works are rich in ethno-anthropological topics. Having that aspect in mind, they have been re-read numerous times. It is possible to investigate them as studies of mentalities46 -- the Morlach, but also European mentality” (Gulin, 1997, p. 95)\n“Fortis reveals completely different approach: he reflects the new sensibility of the time and intellectual preoccupations. He deals with the Morlacchi on an academic, scientific level. Europe has discovered the Morlacchi in its eighteenth century clean up of the world as wild, natural, exotic. Fortis passes on Morlacchi to Europe to judge them. They were offered to the enlighteners to enrich their minds with new concrete knowledge about the world; they were offered to the romantics as outlines of the world. On the other hand, they could safely enter in their imagination.” (Gulin, 1997, p. 95)\n“Lovric is one of the rare "natives" who reacted on this foreign presentation of his home region” (Gulin, 1997, p. 95)\n“Both authors write in accordance to Rousseau's conceptions of percepting the world: the Morlacchi are a "natural" people, unspoiled by the civilization, having ancient-old customs. The barbarism has no pejorative meaning in the eighteenth century -- just the opposite” (Gulin, 1997, p. 96)\n“Two elements are important for re-thinking the eighteenth-century Morlacchism. Fortis's comparisons of the Morlacchi to the Tatars and Indians are not negative, but they are non-European” (Gulin, 1997, p. 96)\n“During the eighteenth century, Europe is conceptualized on the line of Western and Eastern Europe as civilized and barbarian” (Gulin, 1997, p. 96)\n“This "philosophic geography" is based in travelling through time” (Gulin, 1997, p. 96)\n“According to the eighteenth-century ideas, the barbarians live in an indefinite pre-time and they touch the civilized Europe as societies of different levels of progress and of different periods of time. The problem arises during encounters of these societies in the same period of time, when they become contemporaries” (Gulin, 1997, p. 96)\n“Those comparations are not negative because the conceptional framework of Rousseau's naturism and interests for life, customs and poetry of "natural" peoples gave them a positive legitimacy. They are non-European in the sense that the Morlacchi are found within parallels with "natural" nations outside Europe, while the space of the Old Continent was preserved for civilized and cultured nation” (Gulin, 1997, p. 96)\n“What are opposed, in conflict, in fact, locked in antagonistic struggle, are not the same societies at different stages of development, but different societies facing each other at the same Time" (Fabian 1983:154” (Gulin, 1997, p. 96)\n“The same relationship is created by L. Wolff in the perspective of Western and Eastern Europe: Western, civilized Europe discovers Eastern Europe as its complement part within the same continent: "Europe, but not Europe", "within Europe, but not fully European" (Wolff 1994:9)” (Gulin, 1997, p. 97)\n“Europe authorizes the right of setting standards and attitudes.” (Gulin, 1997, p. 97)\n“This way it establishes its domination over the world, perhaps stronger than using weapons” (Gulin, 1997, p. 97)\n“Europe is in search of its identity through differentiation” (Gulin, 1997, p. 97)\n“During the eighteenth century, it was done through comparison to the cult of the primitive and the natural.” (Gulin, 1997, p. 97)\n“This way today's European perception of an area was formed by numerous authors, itinerary writers, literary writers and the others who left their trace; it all together makes today's scientific discourse. The very conceptual division of Europe into Western and Eastern was inherited from the eighteenth century” (Gulin, 1997, p. 97)\n“On the other hand, the others are searched of and being evaluated according to the dominant standards” (Gulin, 1997, p. 97)\n“Bošković-Stulli, Maja. 1978a. "Od prosvjetiteljskih do narodnopreporodnih vidika usmene književnosti". In Povijest hrvatske književnosti 7. Zagreb, 217—274.” (Gulin, 1997, p. 98)\n“Krleža, Miroslav. 1953. "O nekim problemima Enciklopedije". Republika IX/2-3:109-132.” (Gulin, 1997, p. 99)\n“Stagl, Justin. 1995. A History of Curiosity, The Theory of Travel 1550-1800. Harwood Academic Publishers” (Gulin, 1997, p. 99)\n“tojković, Marijan. 1929. "Morlakizam". Hrvatsko kolo X:254—273” (Gulin, 1997, p. 99)\n“Wolff, Larry. 1994. Inventing Eastern Europe, The Map of Civilization on the Mind of the Enlightenment. Stanford, California: Stanford University Press.” (Gulin, 1997, p. 100)\n“Lovrić ih uspoređuje s antičkim svijetom i implicitno aludira na pripadnost Europi. Istu konotaciju ima i tekst Julija Bajamontija Morlaštvo Homera (1797.)” (Gulin, 1997, p. 100)\n“neki od tih imaginarnih putnika u Morlakiju su J. Wynne, Ch. Nodier, P. Mérimée.” (Gulin, 1997, p. 100)\n“Interpretacija građe kreće se u okviru teza o istočnoj Europi i Balkanu kao "europskom Drugom" ili "drugom iznutra".” (Gulin, 1997, p. 100)\n“Za razumijevanje morlakizma važna je činjenica da Europa u 18. stoljeću ulazi u dugo zatvoreni prostor, koji se tijekom dvaju stoljeća izgrađivao unutar druge (islamske) "neeuropske" civilizacijske cjeline” (Gulin, 1997, p. 100)\n“Unutar Starog kontinenta pronađeni su barbari, nalik onim izvaneuropskim. Putopisi su novi način zapadnoeuropskog osvajanja svijeta.” (Gulin, 1997, p. 100)\n“Putopisci konstruiraju prizmu gledanja, procjenjivanja i klasifikacije u skladu sa svojim vremenom. Intrigantno je da se ona zadržava i kasnije, kad gubi romantičarski "couleur locale" i filozofski aspekt koji ju je kreirao.” (Gulin, 1997, p. 100)\n“Morlaci (Hrvati) pronalaze se u dominantnim europskim standardima percepcije, te autoidentifikaciju i vlastitu vrijednost traže u europskoj identifikaciji i vrednovanju” (Gulin, 1997, p. 100)\n},\n\tfile = {Gulin_1997_Morlacchism between Enlightenment and Romanticism.pdf:C\\:\\\\Users\\\\marta\\\\Zotero\\\\storage\\\\K2WQDJZI\\\\Gulin_1997_Morlacchism between Enlightenment and Romanticism.pdf:application/pdf;Snapshot:C\\:\\\\Users\\\\marta\\\\Zotero\\\\storage\\\\B6UUNMWQ\\\\43687.html:text/html},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n The author uses the accounts on the Morlacchi together with extensive literature and studies on the Morlacchism in order to introduce a new perspective. Broader context of explanation is framed with the notion of the European \"other\" as a new intellectual attitude towards some parts of the same continent in the eighteenth century. The issues of identification and self-identification are set within that context, and this construct also implies the relations of power. In the case of Morlacchi, both synchronic and diachronic dimensions of the notion of \"other\" are intriguing and disputable enough to provoke the use and reconsideration of traditional sources in an innovative way\n
\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Što je prosvjetiteljstvo?.\n \n \n \n\n\n \n Foucault, M.\n\n\n \n\n\n\n Časopis studenata filozofije, 4(10): 87–100. 1997.\n U članku se Michel Foucault bavi određivanjem pojma prosvjetiteljstvo na tragu Kantova teksta o tome što je prosvjetiteljstvo iz 1783. godine. Na temelju analize Kantova teksta i njegova shvaćanja toga pojma Foucault pokušava ponuditi odgovor na mjesto prosvjetiteljstva (Aufklaerunga) u povijesti zapadne filozofije i kulture. Osim Kanta Focualt proširuje svoju analizu i na misao Baudleairea o modernitetu i prosvjetiteljstvo između kojih on stavlja istoznačnicu. U definiciji prosvjetiteljstva Foucalt smatra da ono povijesno nije do kraja uspjelo u svojim ciljevima i da je čovjek i dalje ostao \"maloljetan\" u svojim ograničenjima. On ga definira kao upotrebu vlastita uma protiv izvanjskih autoriteta što poima kao istinsko čovjekovo osvajanje slobode, ili kao čovjekov \"izlazak\" iz \"maloljetnog\" stanja. Kod toga Foucalt smatra da se ne može uspostaviti identičnost između humanizma i prosvjetiteljstva. Kao ograničenja teksta mogu se navesti da nije dovoljno razrađena veza između prosvjetiteljstva i modernih političkih ideologija iako ima takvih naznaka u samom tekstu, ali to je nedovoljno definirano. Zaključak autora je da je prosvjetiteljstvo imalo ogroman utjecaj na zapadnu kulturu mišljenja u zadnjih gotovo 300 godina. Rad je vrlo koristan za uspostavu terminologije i razradu pojma samog prosvjetiteljstva.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{michel_foucault_sje_1997,\n\ttitle = {Što je prosvjetiteljstvo?},\n\tvolume = {4},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tnumber = {10},\n\tjournal = {Časopis studenata filozofije},\n\tauthor = {Michel Foucault},\n\tyear = {1997},\n\tnote = {U članku se Michel Foucault bavi određivanjem pojma prosvjetiteljstvo na tragu Kantova teksta o tome što je prosvjetiteljstvo iz 1783. godine. Na temelju analize Kantova teksta i njegova shvaćanja toga pojma Foucault pokušava ponuditi odgovor na mjesto prosvjetiteljstva (Aufklaerunga) u povijesti zapadne filozofije i kulture. Osim Kanta Focualt proširuje svoju analizu i na misao Baudleairea o modernitetu i prosvjetiteljstvo između kojih on stavlja istoznačnicu. U definiciji prosvjetiteljstva Foucalt smatra da ono povijesno nije do kraja uspjelo u svojim ciljevima i da je čovjek i dalje ostao "maloljetan" u svojim ograničenjima. On ga definira kao upotrebu vlastita uma protiv izvanjskih autoriteta što poima kao istinsko čovjekovo osvajanje slobode, ili kao čovjekov "izlazak" iz "maloljetnog" stanja. Kod toga Foucalt smatra da se ne može uspostaviti identičnost između humanizma i prosvjetiteljstva. Kao ograničenja teksta mogu se navesti da nije dovoljno razrađena veza između prosvjetiteljstva i modernih političkih ideologija iako ima takvih naznaka u samom tekstu, ali to je nedovoljno definirano. Zaključak autora je da je prosvjetiteljstvo imalo ogroman utjecaj na zapadnu kulturu mišljenja u zadnjih gotovo 300 godina. Rad je vrlo koristan za uspostavu terminologije i razradu pojma samog prosvjetiteljstva.},\n\tpages = {87--100},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1996\n \n \n (17)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Tomo Baseljić i pitanje dubrovačkih \"Frančeza\".\n \n \n \n\n\n \n Banac, I.\n\n\n \n\n\n\n In Foretić, M., editor(s), Dubrovačka Republika i francuska revolucija=Republique de Dubrovnik (Raguse) et la Revolution francaise, pages 61–71. Dubrovnik, Matica hrvatska, Ogranak Dubrovnik edition, 1996.\n U članku povjesničar Banac karakterizira svjetonazorski sklop prosvijetljenih dubrovačkih vlasteoskih „Frančeza“ na primjeru Tome Basseglija. Na temelju rukopisa „Plan reforme Dubrovačke republike Banac dokazuje Basseglijev liberalizam i političku neradikalnost koja je bila značajka i drugih prosvijetljenih dubrovačkih vlastelina. Istraživanje je ograničeno samo na sekundarnu literaturu i kratke izvatke iz Basseglijeva teksta. Prosvjetiteljstvo Banac definira kao novovjeke ideje koje su „ponajviše zračile iz Francuske“ i utjecale na dubrovačku intelektualnu elitu „Frančeze“. Također naglašava da i Katolička crkva nije ostala imuna na prosvjetiteljski duh. Nedostatak je što Bančeva analiza ograničena samo na pojedine izvatke, ali glavna nakana rada je potaknuti buduća istraživanja i rasprave o „našem gotovo zaboravljenom osamnaestom stoljeću“ sa stajališta formalne kritike izvora. Kritizira paušalne i proturječne ocjene nadasve složenog 18. stoljeća. (TSB)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{banac_tomo_1996,\n\taddress = {Dubrovnik},\n\tedition = {Matica hrvatska, Ogranak Dubrovnik},\n\ttitle = {Tomo {Baseljić} i pitanje dubrovačkih "{Frančeza}"},\n\tlanguage = {hrv},\n\tbooktitle = {Dubrovačka {Republika} i francuska revolucija={Republique} de {Dubrovnik} ({Raguse}) et la {Revolution} francaise},\n\tauthor = {Banac, Ivo},\n\teditor = {Foretić, Miljenko},\n\tyear = {1996},\n\tnote = {U članku povjesničar Banac karakterizira svjetonazorski sklop prosvijetljenih  dubrovačkih vlasteoskih „Frančeza“ na primjeru Tome Basseglija. Na temelju rukopisa „Plan reforme Dubrovačke republike Banac dokazuje Basseglijev liberalizam i političku neradikalnost koja je bila značajka i drugih prosvijetljenih dubrovačkih vlastelina. Istraživanje je ograničeno samo na sekundarnu literaturu i kratke izvatke iz Basseglijeva teksta. Prosvjetiteljstvo Banac definira kao novovjeke ideje koje su „ponajviše zračile iz Francuske“ i utjecale na dubrovačku intelektualnu elitu „Frančeze“. Također naglašava da i Katolička crkva nije ostala imuna na prosvjetiteljski duh. Nedostatak je što Bančeva analiza ograničena samo na pojedine izvatke, ali glavna nakana rada je potaknuti buduća istraživanja i rasprave o „našem gotovo zaboravljenom osamnaestom stoljeću“ sa stajališta formalne kritike izvora. Kritizira paušalne i proturječne ocjene nadasve složenog 18. stoljeća. (TSB)},\n\tkeywords = {cirkulacija prosvjetiteljskog znanja, katoličko prosvjetiteljstvo, prosvjetiteljstvo i revolucija},\n\tpages = {61--71},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Intelektualna suvremenost u liku Julija Bajamontija.\n \n \n \n\n\n \n Pederin, I.\n\n\n \n\n\n\n In Splitski polihistor Julije Bajamonti, pages 81–86. Književni krug, Split, 1996.\n Autor je povjesničar i germanist (i talijanist), članak je vrlo kratak ali prepun polazišnih točaka za niz različitih istraživanja poput: Bajamontijeva fiziokratizma, Bajamontijeva poimanja prirode, Bajamontijevih ideja o obrazovanju, Bajamontijeve šire europske korespondencije (ne samo talijanske). Autor daje jasan okvir Bajamontijeva prosvjetiteljskog ali i predromantičarskoga duha, postavljajući svaki od spomenutih interesa u kontekst nekoga internacionalnog utjecaja koji ga je potaknuo. (KRP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{pederin_ivan_intelektualna_1996,\n\taddress = {Split},\n\ttitle = {Intelektualna suvremenost u liku {Julija} {Bajamontija}},\n\tlanguage = {Croatian},\n\tbooktitle = {Splitski polihistor {Julije} {Bajamonti}},\n\tpublisher = {Književni krug},\n\tauthor = {Pederin, Ivan},\n\tyear = {1996},\n\tnote = {Autor je povjesničar i germanist (i talijanist), članak je vrlo kratak ali prepun polazišnih točaka za niz različitih istraživanja poput: Bajamontijeva fiziokratizma, Bajamontijeva poimanja prirode, Bajamontijevih ideja o obrazovanju, Bajamontijeve šire europske korespondencije (ne samo talijanske). Autor daje jasan okvir Bajamontijeva prosvjetiteljskog ali i predromantičarskoga duha, postavljajući svaki od spomenutih interesa u kontekst nekoga internacionalnog utjecaja koji ga je potaknuo. (KRP)},\n\tpages = {81--86},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Ostavština Julija Bajamontija u Arheološkome muzeju u Splitu i prilozi za njegov životopis.\n \n \n \n\n\n \n Duplančić, A.\n\n\n \n\n\n\n In Splitski polihistor Julije Bajamonti, pages 13–80. Književni krug, Split, 1996.\n Autor članka je povjesničar i knjižničar, dugogodišnji voditelj biblioteke Arheološkoga muzeja u Splitu. Članak pruža temeljit pregled ostavštine Julija Bajamontija u Arheološkom muzeju u Splitu, čije je polazište istraživanje i izvješće Ivana Milčetića iz prve polovice 20. stoljeća. Duplančić usustavlja građu, navodi Milčetićeve pogrešne interpretacije i atribucije te donosi podatke o dokumentima koji su arhivirani nakon Milčetićeva istraživanja. U članku nalazimo mjestimično paušalne prijevode talijanskih izvornika (primjerice naslova medicinskih eseja), što može dovesti do zabluda o građi, kao i neznanstveno korištenje Bajamontijeva vlastita imena u rečenicama, što nije primjereno znanstvenom diskursu. Razvidno je da je Duplančić temeljito pregledao sve dokumente i njegov članak predstavlja odlično polazište za daljnja istraživanja. (KRP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{duplancic_arsen_ostavstina_1996,\n\taddress = {Split},\n\ttitle = {Ostavština {Julija} {Bajamontija} u {Arheološkome} muzeju u {Splitu} i prilozi za njegov životopis},\n\tlanguage = {Croatian},\n\tbooktitle = {Splitski polihistor {Julije} {Bajamonti}},\n\tpublisher = {Književni krug},\n\tauthor = {Duplančić, Arsen},\n\tyear = {1996},\n\tnote = {Autor članka je povjesničar i knjižničar, dugogodišnji voditelj biblioteke Arheološkoga muzeja u Splitu. Članak pruža temeljit pregled ostavštine Julija Bajamontija u Arheološkom muzeju u Splitu, čije je polazište istraživanje i izvješće Ivana Milčetića iz prve polovice 20. stoljeća. Duplančić usustavlja građu, navodi Milčetićeve pogrešne interpretacije i atribucije te donosi podatke o dokumentima koji su arhivirani nakon Milčetićeva istraživanja. U članku nalazimo mjestimično paušalne prijevode talijanskih izvornika (primjerice naslova medicinskih eseja), što može dovesti do zabluda o građi, kao i neznanstveno korištenje Bajamontijeva vlastita imena u rečenicama, što nije primjereno znanstvenom diskursu. Razvidno je da je Duplančić temeljito pregledao sve dokumente i njegov članak predstavlja odlično polazište za daljnja istraživanja. (KRP)},\n\tpages = {13--80},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Hrvatski enciklopedist Julije Bajamonti.\n \n \n \n\n\n \n Kečkemet, D.\n\n\n \n\n\n\n In Splitski polihistor Julije Bajamonti, pages 7–11. Književni krug, Split, 1996.\n Članak je skraćena verzija predgovora knjizi iz 1975. s obiljem podataka o životu i djelu Julija Bajamontija i o njegovom doprinosu hrvatskoj kulturi koji ta ista kultura ne cijeni i ne proučava dovoljno temeljito. Ponavljaju se neke ranije pogreške i prisutne su nepotrebne digresije o povijesnim osoba sličnih višestrukih i raznolikih znanstvenih interesa i doprinosa. I dalje nedostaje znanstvene distance od subjekta i mjestimično autor pribjegava senzacionalizmu i pretjerivanju u diskursu. Iako manjkav, u informativne svrhe bolje će poslužiti predgovor u knjizi iz 1975. Čini se da autor otad nije donio ništa nova ovoj temi. S obzirom na činjenicu da je glavni urednik zbornika muzikolog, neobično je da žanrovsko poistovjećivanje pojmova opere i oratorija nije ispravljeno ili barem izuzeto iz teksta. (KRP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{keckemet_hrvatski_1996,\n\taddress = {Split},\n\ttitle = {Hrvatski enciklopedist {Julije} {Bajamonti}},\n\tlanguage = {Croatian},\n\tbooktitle = {Splitski polihistor {Julije} {Bajamonti}},\n\tpublisher = {Književni krug},\n\tauthor = {Kečkemet, Duško},\n\tyear = {1996},\n\tnote = {Članak je skraćena verzija predgovora knjizi iz 1975. s obiljem podataka o životu i djelu Julija Bajamontija i o njegovom doprinosu hrvatskoj kulturi koji ta ista kultura ne cijeni i ne proučava dovoljno temeljito. Ponavljaju se neke ranije pogreške i prisutne su nepotrebne digresije o povijesnim osoba sličnih višestrukih i raznolikih znanstvenih interesa i doprinosa. I dalje nedostaje znanstvene distance od subjekta i mjestimično autor pribjegava senzacionalizmu i pretjerivanju u diskursu. Iako manjkav, u informativne svrhe bolje će poslužiti predgovor u knjizi iz 1975. Čini se da autor otad nije donio ništa nova ovoj temi. S obzirom na činjenicu da je glavni urednik zbornika muzikolog, neobično je da žanrovsko poistovjećivanje pojmova opere i oratorija nije ispravljeno ili barem izuzeto iz teksta. (KRP)},\n\tpages = {7--11},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n „Kemijski rječnik“ Julija Bajamontija.\n \n \n \n\n\n \n Paušek-Baždar, S.\n\n\n \n\n\n\n In Splitski polihistor Julije Bajamonti, pages 152–169. Književni krug, Split, 1996.\n Autorica je povjesničarka kemije i u opsežnom članku javnosti po prvi puta predstavlja dva Bajamontijeva rukopisa iz znanstvenog područja kemije. Oba sadrže pregled dodataka, nadopuna i ispravaka kemijskoga rječnika Pierrea Josepha Macquera koje je sam autor unio u nadopunjeno izdanje iz 1778., ali i intervencije i opsežnu dodatnu građu talijanskoga prevoditelja rječnika i uglednoga znanstvenika Giovannija Antonija Scopolija iz osamdesetih godina. Članak sadrži nepotrebno opsežan biografski uvod u kojem je koristan prikaz zastupljenosti kemije u sveučilišnom studijskom programu, ali se ponavlja pogrešno tumačenje titule dottore kao doktorata. Sadrži zatim podatke o predmetu rukopisa (abecedni poredak članaka, slova A, B i početak C), materijalni opis rukopisa (97 i 37 listova, na talijanskome) te kratak pregled flogistonske teorije u 18. stoljeću, nužan za razumijevanje članka. Nadalje, iznose se Bajamontijevi stavovi o toj teoriji, njegova sistematizacija građe i način bilježenja. Izrazito je korisno autoričino navođenje izvornih talijanskih onodobnih naziva za kemijske pojave i njihov prijevod na hrvatski, odnosno povezivanje sa suvremenim pojmovima, premda se uočava najmanje jedna pogreška (acquaforte prevedeno kao žestoka voda, radi se o dušičnoj kiselini), što ne umanjuje sveukupnu korisnost. U svjetonazorskom definiranju Bajamontijevih znanstvenih interesa, autorica povezuje Bajamontija s francuskim enciklopedizmom i iznosi tezu da, unatoč izostanku kemije kao predmeta podučavanja u seminarima, Bajamonti ima priliku širiti najnovije spoznaje u Splitu, Zadru i Dubrovniku kroz djelatnosti Gospodarskoga društva i osobne veze. (KRP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{pausek-bazdar_kemijski_1996,\n\taddress = {Split},\n\ttitle = {„{Kemijski} rječnik“ {Julija} {Bajamontija}},\n\tlanguage = {Croatian},\n\tbooktitle = {Splitski polihistor {Julije} {Bajamonti}},\n\tpublisher = {Književni krug},\n\tauthor = {Paušek-Baždar, Snježana},\n\tyear = {1996},\n\tnote = {Autorica je povjesničarka kemije i u opsežnom članku javnosti po prvi puta predstavlja dva Bajamontijeva rukopisa iz znanstvenog područja kemije. Oba sadrže pregled dodataka, nadopuna i ispravaka kemijskoga rječnika Pierrea Josepha Macquera koje je sam autor unio u nadopunjeno izdanje iz 1778., ali i intervencije i opsežnu dodatnu građu talijanskoga prevoditelja rječnika i uglednoga znanstvenika Giovannija Antonija Scopolija iz osamdesetih godina. Članak sadrži nepotrebno opsežan biografski uvod u kojem je koristan prikaz zastupljenosti kemije u sveučilišnom studijskom programu, ali se ponavlja pogrešno tumačenje titule dottore kao doktorata. Sadrži zatim podatke o predmetu rukopisa (abecedni poredak članaka, slova A, B i početak C), materijalni opis rukopisa (97 i 37 listova, na talijanskome) te kratak pregled flogistonske teorije u 18. stoljeću, nužan za razumijevanje članka. Nadalje, iznose se Bajamontijevi stavovi o toj teoriji, njegova sistematizacija građe i način bilježenja. Izrazito je korisno autoričino navođenje izvornih talijanskih onodobnih naziva za kemijske pojave i njihov prijevod na hrvatski, odnosno povezivanje sa suvremenim pojmovima, premda se uočava najmanje jedna pogreška (acquaforte prevedeno kao žestoka voda, radi se o dušičnoj kiselini), što ne umanjuje sveukupnu korisnost. U svjetonazorskom definiranju Bajamontijevih znanstvenih interesa, autorica povezuje Bajamontija s francuskim enciklopedizmom i iznosi tezu da, unatoč izostanku kemije kao predmeta podučavanja u seminarima, Bajamonti ima priliku širiti najnovije spoznaje u Splitu, Zadru i Dubrovniku kroz djelatnosti Gospodarskoga društva i osobne veze. (KRP)},\n\tpages = {152--169},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Prilog poznavanju prirodoznanstvenog rada Julija Bajamontija.\n \n \n \n\n\n \n Dadić, Ž.\n\n\n \n\n\n\n In Splitski polihistor Julije Bajamonti, pages 144–151. Književni krug, Split, 1996.\n Autor je povjesničar znanosti i u članku prikazuje Bajamontijev interes za znanost i sudjelovanje u onodobnim raspravama o znanosti, premda, naglašava, Bajamonti nije da neki originalan doprinos razvoju znanosti. Pristup je kronološki, predstavlja se rasprava o vakuumu sa splitskim svećenikom Ostojom, značajna jer svjedoči razini poznavanja prirodne filozofije u onodobnome Splitu. Zatim se postavlja pitanje autorstva skripta iz matematike, te se zaključuje da su vjerojatno djelo Bajamontijeva brata Jerolima, opet važna kao svjedočanstvo razine nastave matematike u splitskome sjemeništu. Najviše se pažnje posvećuje Bajamontijevom popisu znanstvenih knjiga Appunti bibliografici i zaključuje se da je vrlo moderan (autor daje konkretne primjere) no ostaje nejasno zašto je popisivanje znanstvenih knjiga obustavljeno već 1783. Isto tako ne može se odrediti kojim se naslovima stvarno služio. Naglašava se važnost prepisivanja ulomaka iz kemijskoga rječnika i Voltaireove rasprave o njutonizmu kao potvrda o naklonosti prema francuskom prosvjetiteljstvu. Navode se časopisi u kojima je objavljivao prirodoznanstvene članke i neobjavljeni rukopisi koje valja uzeti u obzir za buduća istraživanja. Izrazito koristan i poticajan članak, premda nepotpun s obzirom na obilje prirodoznanstvenih referenci u korespondenciji, na što bi se odlično moglo nadovezati u budućim istraživanjima ove vrste. (KRP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{dadic_prilog_1996,\n\taddress = {Split},\n\ttitle = {Prilog poznavanju prirodoznanstvenog rada {Julija} {Bajamontija}},\n\tlanguage = {Croatian},\n\tbooktitle = {Splitski polihistor {Julije} {Bajamonti}},\n\tpublisher = {Književni krug},\n\tauthor = {Dadić, Žarko},\n\tyear = {1996},\n\tnote = {Autor je povjesničar znanosti i u članku prikazuje Bajamontijev interes za znanost i sudjelovanje u onodobnim raspravama o znanosti, premda, naglašava, Bajamonti nije da neki originalan doprinos razvoju znanosti. Pristup je kronološki, predstavlja se rasprava o vakuumu sa splitskim svećenikom Ostojom, značajna jer svjedoči razini poznavanja prirodne filozofije u onodobnome Splitu. Zatim se postavlja pitanje autorstva skripta iz matematike, te se zaključuje da su vjerojatno djelo Bajamontijeva brata Jerolima, opet važna kao svjedočanstvo razine nastave matematike u splitskome sjemeništu. Najviše se pažnje posvećuje Bajamontijevom popisu znanstvenih knjiga Appunti bibliografici i zaključuje se da je vrlo moderan (autor daje konkretne primjere) no ostaje nejasno zašto je popisivanje znanstvenih knjiga obustavljeno već 1783. Isto tako ne može se odrediti kojim se naslovima stvarno služio. Naglašava se važnost prepisivanja ulomaka iz kemijskoga rječnika i Voltaireove rasprave o njutonizmu kao potvrda o naklonosti prema francuskom prosvjetiteljstvu. Navode se časopisi u kojima je objavljivao prirodoznanstvene članke i neobjavljeni rukopisi koje valja uzeti u obzir za buduća istraživanja. Izrazito koristan i poticajan članak, premda nepotpun s obzirom na obilje prirodoznanstvenih referenci u korespondenciji, na što bi se odlično moglo nadovezati u budućim istraživanjima ove vrste. (KRP)},\n\tpages = {144--151},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Julije Bajamonti u Hvaru.\n \n \n \n\n\n \n Bezić-Božanić, N.\n\n\n \n\n\n\n In Splitski polihistor Julije Bajamonti. Književni krug, Split, 1996.\n Autorica je povjesničarka umjetnosti i članak je kratak prikaz Bajamontijeva boravka u Hvaru u svojstvu općinskog liječnika u razdoblju od 1785. do 1790. Na temelju pisama Fortisu, opisuje se da nije imao mnogo posla i da je općinstvo bilo nezadovoljno njegovim liječničkim radom, međutim navodi se niz drugih aktivnosti koje je provodio, a uključuju bogatu glazbenu djelatnost, istraživanja o mogućnostima gospodarskog napretka, o hvarskim pjesnicima iz ranijih stoljeća, o hvarskome narječju i druge. Na Hvaru nastaje Pohvalnica Ruđeru Boškoviću i Requiem nakon Boškovićeve smrti 1787. kao i govor povodom ustoličenja novoga biskupa Stratica, tiskan 1786. u Padovi. Po završetku boravka na Hvaru, Bajamonti je objavio kritički sveobuhvatan osvrt na prilike na Hvaru što je uvrijedilo Hvarane. Članak je sažet pregled poznatih podataka, bez dubljeg uvida i kritičkoga stava, naprotiv, autorica podliježe stereotipu o Bajamontiju kao „neshvaćenom, pa čak i zapostavljenom“ autoru što se zaustavlja na lamentaciji bez većega doprinosa. Nepotrebno se donose biografski podaci o ostatku života i Pogrešno se interpretira talijanski bibliografski izvor o Bajamontijevom studiju u Padovi kao doktoratu, s obzirom na to da je titula dottore ekvivalentna sveučilišnoj diplomi a ne doktoratu. U članku se ne kontekstualizira tema i ne spominje prosvjetiteljstvo. (KRP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{bezic-bozanic_julije_1996,\n\taddress = {Split},\n\ttitle = {Julije {Bajamonti} u {Hvaru}},\n\tlanguage = {Croatian},\n\tbooktitle = {Splitski polihistor {Julije} {Bajamonti}},\n\tpublisher = {Književni krug},\n\tauthor = {Bezić-Božanić, Nevenka},\n\tyear = {1996},\n\tnote = {Autorica je povjesničarka umjetnosti i članak je kratak prikaz Bajamontijeva boravka u Hvaru u svojstvu općinskog liječnika u razdoblju od 1785. do 1790. Na temelju pisama Fortisu, opisuje se da nije imao mnogo posla i da je općinstvo bilo nezadovoljno njegovim liječničkim radom, međutim navodi se niz drugih aktivnosti koje je provodio, a uključuju bogatu glazbenu djelatnost, istraživanja o mogućnostima gospodarskog napretka, o hvarskim pjesnicima iz ranijih stoljeća, o hvarskome narječju i druge. Na Hvaru nastaje Pohvalnica Ruđeru Boškoviću i Requiem nakon Boškovićeve smrti 1787. kao i govor povodom ustoličenja novoga biskupa Stratica, tiskan 1786. u Padovi. Po završetku boravka na Hvaru, Bajamonti je objavio kritički sveobuhvatan osvrt na prilike na Hvaru što je uvrijedilo Hvarane. Članak je sažet pregled poznatih podataka, bez dubljeg uvida i kritičkoga stava, naprotiv, autorica podliježe stereotipu o Bajamontiju kao „neshvaćenom, pa čak i zapostavljenom“ autoru što se zaustavlja na lamentaciji bez većega doprinosa. Nepotrebno se donose biografski podaci o ostatku života i Pogrešno se interpretira talijanski bibliografski izvor o Bajamontijevom studiju u Padovi kao doktoratu, s obzirom na to da je titula dottore ekvivalentna sveučilišnoj diplomi a ne doktoratu. U članku se ne kontekstualizira tema i ne spominje prosvjetiteljstvo. (KRP)},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Glazbena kultura u Južnoj Hrvatskoj u doba Julija Bajamontija.\n \n \n \n\n\n \n Stipčević, E.\n\n\n \n\n\n\n In Splitski polihistor Julije Bajamonti, pages 129–137. Književni krug, Split, 1996.\n Autor je muzikolog, članak govori o razvoju glazbene kulture krajem 18. stoljeća u Dalmaciji, najprije kao skromno muziciranje unutar crkvenih institucija, a zatim i kroz mecenatstvo plemićkih obitelji i glazbeni amaterizam. U crkvenim okvirima najaktivniji promicatelji glazbe su franjevački, isusovački i pavlinski red. U članku se donose podaci o glazbenom djelovanju unutar franjevačkoga reda i o značajnoj promjeni paradigme 1757. kada slavonski samostani postaju dijelom druge provincije i gube talijanski utjecaj prisutan u Dalmaciji i dijelu Bosne. Imenuje najvažnije prepisivače i potencijalne skladatelje iz franjevačkih redova. U drugome dijelu govori o razvoju umjetničke glazbe, o prvim gradskim glazbenicima i ansamblima, o Sorkočevićima Luki i Antunu kao talentiranim skladateljima i eruditima i o razvoju svjetovne glazbe (komorne, instrumentalne i scenske) uslijed „proboja prosvjetiteljskih i racionalnih ideja“ te, na koncu stavlja Bajamontija u taj kontekst, naglašava njegovu samoukost i povezanost s onodobnim europskim tendencijama te nedostatnu suvremenu recepciju njegovih skladbi. Članak je odličan uvid u širi crkveni i svjetovni glazbeni kontekst u 18. stoljeću u Dalmaciji i Slavoniji, neophodan da se Bajamontijevo stvaralaštvo ispravno interpretira u odnosu na opisano stanje. (KRP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{stipcevic_glazbena_1996,\n\taddress = {Split},\n\ttitle = {Glazbena kultura u {Južnoj} {Hrvatskoj} u doba {Julija} {Bajamontija}},\n\tlanguage = {Croatian},\n\tbooktitle = {Splitski polihistor {Julije} {Bajamonti}},\n\tpublisher = {Književni krug},\n\tauthor = {Stipčević, Ennio},\n\tyear = {1996},\n\tnote = {Autor je muzikolog, članak govori o razvoju glazbene kulture krajem 18. stoljeća u Dalmaciji, najprije kao skromno muziciranje unutar crkvenih institucija, a zatim i kroz mecenatstvo plemićkih obitelji i glazbeni amaterizam. U crkvenim okvirima najaktivniji promicatelji glazbe su franjevački, isusovački i pavlinski red. U članku se donose podaci o glazbenom djelovanju unutar franjevačkoga reda i o značajnoj promjeni paradigme 1757. kada slavonski samostani postaju dijelom druge provincije i gube talijanski utjecaj prisutan u Dalmaciji i dijelu Bosne. Imenuje najvažnije prepisivače i potencijalne skladatelje iz franjevačkih redova. U drugome dijelu govori o razvoju umjetničke glazbe, o prvim gradskim glazbenicima i ansamblima, o Sorkočevićima Luki i Antunu kao talentiranim skladateljima i eruditima i o razvoju svjetovne glazbe (komorne, instrumentalne i scenske) uslijed „proboja prosvjetiteljskih i racionalnih ideja“ te, na koncu stavlja Bajamontija u taj kontekst, naglašava njegovu samoukost i povezanost s onodobnim europskim tendencijama te nedostatnu suvremenu recepciju njegovih skladbi. Članak je odličan uvid u širi crkveni i svjetovni glazbeni kontekst u 18. stoljeću u Dalmaciji i Slavoniji, neophodan da se Bajamontijevo stvaralaštvo ispravno interpretira u odnosu na opisano stanje. (KRP)},\n\tpages = {129--137},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Dr. Julije Bajamonti, glazbenik.\n \n \n \n\n\n \n Grgić, M.\n\n\n \n\n\n\n In Splitski polihistor Julije Bajamonti, pages 87–117. Književni krug, Split, 1996.\n Autor je muzikolog, u članku daje sustavan i detaljan pregled Bajamontijeve glazbene djelatnosti podijeljene na niz glazbenih „zvanja i zanimanja“ koja je obnašao. Koristan je prikaz glazbeničkih poslova koje je bilo moguće obavljati (kapelnik, privatni učitelj glazbe, izvođač), opsega posla i financijske (ne)sigurnosti vezane uz njih. Ukazuje se na nedostatak dokumentacije (primjerice ugovora o angažmanu) koja bi potkrijepila kronologiju i pružila više konkretnih podataka o uvjetima rada. Naglašava se Bajamontijeva organizacija ne samo crkvenih nego i svjetovnih glazbenih priredbi kao i njegovo sudjelovanje u različitim funkcijama (pjevač visoki tenor, svirač orguljaš i čembalist, te možda i violinist, odnosno koncertmajstor). Nadalje, spominje se njegov glazbeno-teorijski i kritički rad, njegov pjesničko-libretistički doprinos za vlastite skladbe, kao i sam skladateljski opus. Posebno se ističe njegov melografski doprinos i uplitanje folklornih napjeva u autorske skladbe. Članak završava problematizirajući pitanje autorstva i nemarnoga postupanja s arhivskom građom koje je rezultiralo pogrešnim atribucijama. Radi se o sažetom i vrlo dobro prikazu koji može poslužiti kao temelj za upoznavanje građe, ali mora se nadopuniti s brojnim muzikološkim istraživanjima i spoznajama objavljenim nakon 1994. (KRP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{grgic_dr_1996,\n\taddress = {Split},\n\ttitle = {Dr. {Julije} {Bajamonti}, glazbenik},\n\tisbn = {953-163-065-8},\n\tlanguage = {Croatian},\n\tbooktitle = {Splitski polihistor {Julije} {Bajamonti}},\n\tpublisher = {Književni krug},\n\tauthor = {Grgić, Miljenko},\n\tyear = {1996},\n\tnote = {Autor je muzikolog, u članku daje sustavan i detaljan pregled Bajamontijeve glazbene djelatnosti podijeljene na niz glazbenih „zvanja i zanimanja“ koja je obnašao. Koristan je prikaz glazbeničkih poslova koje je bilo moguće obavljati (kapelnik, privatni učitelj glazbe, izvođač), opsega posla i financijske (ne)sigurnosti vezane uz njih. Ukazuje se na nedostatak dokumentacije (primjerice ugovora o angažmanu) koja bi potkrijepila kronologiju i pružila više konkretnih podataka o uvjetima rada. Naglašava se Bajamontijeva organizacija ne samo crkvenih nego i svjetovnih glazbenih priredbi kao i njegovo sudjelovanje u različitim funkcijama (pjevač visoki tenor, svirač orguljaš i čembalist, te možda i violinist, odnosno koncertmajstor). Nadalje, spominje se njegov glazbeno-teorijski i kritički rad, njegov pjesničko-libretistički doprinos za vlastite skladbe, kao i sam skladateljski opus. Posebno se ističe njegov melografski doprinos i uplitanje folklornih napjeva u autorske skladbe. Članak završava problematizirajući pitanje autorstva i nemarnoga postupanja s arhivskom građom koje je rezultiralo pogrešnim atribucijama. Radi se o sažetom i vrlo dobro prikazu koji može poslužiti kao temelj za upoznavanje građe, ali mora se nadopuniti s brojnim muzikološkim istraživanjima i spoznajama objavljenim nakon 1994. (KRP)},\n\tpages = {87--117},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Povijest knjižnice obitelji Garanjin Fanfonja u Trogiru s posebnim osvrtom na namještaj i stare kataloge.\n \n \n \n \n\n\n \n Cega, F.\n\n\n \n\n\n\n Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 29(1): 129–137. 1996.\n Povjesničarka i arheologinja Fani Cega u radu donosi pregled povijesti knjižnice obitelji Garanjin Fanfonja, upotpunjujući pritom saznanja Hrvoja Morovića. Posebna vrijednost ovog članka temeljit je osvrt na kataloge i inventar knjižnice, u koje autorica, kao dugogodišnja ravnateljica Muzeja grada Trogira, ima uvid. Uz izbor naslova i različitih predmeta (mahom umjetnina i znanstvenih instrumenata), Cega navodi i što katalozi otkrivaju o upravljanju znanjem i imovinom u 18. stoljeću (zapošljavanje knjižničara, popisivanje i prostorno raspoređivanje knjiga, procjena vrijednosti inventara i sl.). Prosvjetiteljstvo kao takvo se ne spominje. Rad je osobito koristan kao smjernica za daljnja istraživanja jer donosi signature građe koje drugdje nisu dostupne. (MJ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"PovijestPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{cega_povijest_1996,\n\ttitle = {Povijest knjižnice obitelji {Garanjin} {Fanfonja} u {Trogiru} s posebnim osvrtom na namještaj i stare kataloge},\n\tvolume = {29},\n\tissn = {0353-295X, 1849-0344},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/50103},\n\tabstract = {U članku je opisana sudbina knjižnice Garanjin Fanfonja, nekoć u vlasništvu obitelji koja je u Trogiru živjela gotovo tri stoljeća. Posebno su obrađene prostorije i namještaj u kojemu su se knjige nalazile te stari katalozi, koje su Garanjini, prateći novine u Europi, dali izraditi zbog lakšeg snalaženja u knjižnici.},\n\tlanguage = {hr},\n\tnumber = {1},\n\turldate = {2025-02-10},\n\tjournal = {Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu},\n\tauthor = {Cega, Fani},\n\tyear = {1996},\n\tnote = {Povjesničarka i arheologinja Fani Cega u radu donosi pregled povijesti knjižnice obitelji Garanjin Fanfonja, upotpunjujući pritom saznanja Hrvoja Morovića. Posebna vrijednost ovog članka temeljit je osvrt na kataloge i inventar knjižnice, u koje autorica, kao dugogodišnja ravnateljica Muzeja grada Trogira, ima uvid. Uz izbor naslova i različitih predmeta (mahom umjetnina i znanstvenih instrumenata), Cega navodi i što katalozi otkrivaju o upravljanju znanjem i imovinom u 18. stoljeću (zapošljavanje knjižničara, popisivanje i prostorno raspoređivanje knjiga, procjena vrijednosti inventara i sl.). Prosvjetiteljstvo kao takvo se ne spominje. Rad je osobito koristan kao smjernica za daljnja istraživanja jer donosi signature građe koje drugdje nisu dostupne. (MJ)},\n\tpages = {129--137},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n U članku je opisana sudbina knjižnice Garanjin Fanfonja, nekoć u vlasništvu obitelji koja je u Trogiru živjela gotovo tri stoljeća. Posebno su obrađene prostorije i namještaj u kojemu su se knjige nalazile te stari katalozi, koje su Garanjini, prateći novine u Europi, dali izraditi zbog lakšeg snalaženja u knjižnici.\n
\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Mjesto Julija Bajamontija u hrvatskoj usmenoj književnosti.\n \n \n \n\n\n \n Mimica, I.\n\n\n \n\n\n\n In Splitski polihistor Julije Bajamonti, pages 199–218. Književni krug, Split, 1996.\n \n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{mimica_mjesto_1996,\n\taddress = {Split},\n\ttitle = {Mjesto {Julija} {Bajamontija} u hrvatskoj usmenoj književnosti},\n\tabstract = {Autor je folklorist i filolog. Članak temeljito i dokumentirano tumači zašto je Bajamontijev doprinos proučavanju hrvatske usmene književnosti važan i nedovoljno prepoznat, te kako su Bajamontijeva istraživanja, rasprave i zapisivanja djela iz usmene predaje posve u skladu s onodobnim europskim tendencijama na valu rusoizma i osijanizma. Članak je sažetak autorovih prethodnih opsežnih studija o Bajamontijevim zapisima i tumačenjima hrvatske usmene književnosti sabranih u knjizi Otvorenost stvaranja. Rasprave i članci iz usmene književnosti iz 1978. Autor uvodno predstavlja ranije zapisivače hrvatskoga narodnog pjesništva kao i one koji su s Bajamontijem imali izravne veze, poput Đure Ferića. Prvi dio članka posvećen je Bajamontijevim prijepisima pjesama u danas nedostupnom rukopisu iz kojega je u Milčetićevoj studiji zabilježeno 5 prijepisa, a još su se neki pronašli u ostavštini Baltazara Bogišića u Cavtatu. Autor navodi da su svi podaci dostupni u poglavlju o Bajamontiju iz njegove ranije spomenute monografije. Ukratko se opisuju vrstovne i versifikacijske osobine zapisanih pjesama. U nastavku se govori o glazbenim napjevima iz Bajamontijeva Dnevnika za posjeta Bosni 1780. i citira se prilično nestručan Bogišićev prijevod poglavlja o glazbi iz spomenutoga djela. Zatim se predstavlja Bajamontijeva rasprava Il Morlacchismo d'Omero kao važno teorijsko djelo koje svjedoči njegovom klasičnom obrazovanju i sadrži kvalitetne filološke teze i zaključke koji su još uvijek vrijedni pažnje. Posljednji dio članka posvećen je pitanju porijekla teksta Hasanaginice u Fortisovom Viaggio in Dalmazia i različitim sugovornicima koji su ga mogli prenijeti Fortisu, među kojima je Bajamonti jedan od vjerojatnijih. Spominje se i prvi zapis te narodne balade pronađen u ostavštini splitske obitelji Papalić, gotovo posve istovjetan Fortisovoj inačici. Članak je vrlo koristan pregled Bajamontijevih folklorističkih interesa i doprinosa i pruža temeljne informacije za svako buduće istraživanje ovoga aspekta njegova djela.},\n\tlanguage = {Croatian},\n\tbooktitle = {Splitski polihistor {Julije} {Bajamonti}},\n\tpublisher = {Književni krug},\n\tauthor = {Mimica, Ivan},\n\tyear = {1996},\n\tpages = {199--218},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n Autor je folklorist i filolog. Članak temeljito i dokumentirano tumači zašto je Bajamontijev doprinos proučavanju hrvatske usmene književnosti važan i nedovoljno prepoznat, te kako su Bajamontijeva istraživanja, rasprave i zapisivanja djela iz usmene predaje posve u skladu s onodobnim europskim tendencijama na valu rusoizma i osijanizma. Članak je sažetak autorovih prethodnih opsežnih studija o Bajamontijevim zapisima i tumačenjima hrvatske usmene književnosti sabranih u knjizi Otvorenost stvaranja. Rasprave i članci iz usmene književnosti iz 1978. Autor uvodno predstavlja ranije zapisivače hrvatskoga narodnog pjesništva kao i one koji su s Bajamontijem imali izravne veze, poput Đure Ferića. Prvi dio članka posvećen je Bajamontijevim prijepisima pjesama u danas nedostupnom rukopisu iz kojega je u Milčetićevoj studiji zabilježeno 5 prijepisa, a još su se neki pronašli u ostavštini Baltazara Bogišića u Cavtatu. Autor navodi da su svi podaci dostupni u poglavlju o Bajamontiju iz njegove ranije spomenute monografije. Ukratko se opisuju vrstovne i versifikacijske osobine zapisanih pjesama. U nastavku se govori o glazbenim napjevima iz Bajamontijeva Dnevnika za posjeta Bosni 1780. i citira se prilično nestručan Bogišićev prijevod poglavlja o glazbi iz spomenutoga djela. Zatim se predstavlja Bajamontijeva rasprava Il Morlacchismo d'Omero kao važno teorijsko djelo koje svjedoči njegovom klasičnom obrazovanju i sadrži kvalitetne filološke teze i zaključke koji su još uvijek vrijedni pažnje. Posljednji dio članka posvećen je pitanju porijekla teksta Hasanaginice u Fortisovom Viaggio in Dalmazia i različitim sugovornicima koji su ga mogli prenijeti Fortisu, među kojima je Bajamonti jedan od vjerojatnijih. Spominje se i prvi zapis te narodne balade pronađen u ostavštini splitske obitelji Papalić, gotovo posve istovjetan Fortisovoj inačici. Članak je vrlo koristan pregled Bajamontijevih folklorističkih interesa i doprinosa i pruža temeljne informacije za svako buduće istraživanje ovoga aspekta njegova djela.\n
\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Bajamonti i njegove veze s Imotskom krajinom.\n \n \n \n\n\n \n Glibota, M.\n\n\n \n\n\n\n In Splitski polihistor Julije Bajamonti, pages 232–241. Književni krug, Split, 1996.\n \n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{glibota_bajamonti_1996,\n\taddress = {Split},\n\ttitle = {Bajamonti i njegove veze s {Imotskom} krajinom},\n\tabstract = {Autor je povjesničar i u članku izlaže sve ono što se u Bajamontijevom opusu povezuje s Imotskom krajinom. Ključnim smatra prijateljstvo i korespondenciju s mletačkim providurom u Imotskom (kasnije u Sinju, Budvi i Kotoru) Paolom Emiliom Canalom i vjeruje da je Bajamonti često boravio ondje. Vezano uz Imotsku krajinu navodi nekoliko različitih poveznica, najprije raspravu Lettera mineralogica o padu meteorita 7. prosinca 1778., zatim Bajamontijev rad o kugi u Dalmaciji i činjenicu da je Imotska krajina zahvaljujući vojnome zapovjedniku i strogim kontrolama imala mnogo manje žrtava od, primjerice, Sinja i okolice. Sljedeći ulomak posvećuje Bajamontijevoj knjižici o isušivanju Imotskoga polja, o dvogodišnjoj akciji providura Canala kojom je saniran velik dio tla i osposobljen za poljoprivredu, o dogovorima s Turcima koji pristaju izvesti iste radove na onome dijelu polja koje je na njihovu teritoriju, te o značajnom smanjenju zdravstvenih rizika od malarije. Autor prilaže dva arhivska grafička prikaza prelijevanja vode iz 1772. Posljednji dio članka posvećen je Bajamontijevoj ulozi u upoznavanju Fortisa s Hasanaginicom i dvjema teorijama o mogućim kazivačicama. Prva je mogla biti Bajamontijeva teta koja je živjela u okolici Imotskoga i koju je navodno posjećivao, a druga je mogla biti Fortisova sluškinja Stana, rodom iz Petrova Sela koje je u starim geografskim kartama identificirano kao mjesto u zapadnom dijelu Imotske krajine, istočno od Cetine, što je ujedno i mjesto radnje u narodnom spjevu. Članak ne produbljuje nijednu od spomenutih tema, ali pruža poticajne podatke za nastavak istraživanja unatoč nekim zastarjelim zaključcima i ponekim nepreciznim podacima. Ne donosi nikakvih vrijednosnih sudova o povijesnom kontekstu i prosvjetiteljskim osobinama građe.},\n\tlanguage = {Croatian},\n\tbooktitle = {Splitski polihistor {Julije} {Bajamonti}},\n\tpublisher = {Književni krug},\n\tauthor = {Glibota, Milan},\n\tyear = {1996},\n\tpages = {232--241},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n Autor je povjesničar i u članku izlaže sve ono što se u Bajamontijevom opusu povezuje s Imotskom krajinom. Ključnim smatra prijateljstvo i korespondenciju s mletačkim providurom u Imotskom (kasnije u Sinju, Budvi i Kotoru) Paolom Emiliom Canalom i vjeruje da je Bajamonti često boravio ondje. Vezano uz Imotsku krajinu navodi nekoliko različitih poveznica, najprije raspravu Lettera mineralogica o padu meteorita 7. prosinca 1778., zatim Bajamontijev rad o kugi u Dalmaciji i činjenicu da je Imotska krajina zahvaljujući vojnome zapovjedniku i strogim kontrolama imala mnogo manje žrtava od, primjerice, Sinja i okolice. Sljedeći ulomak posvećuje Bajamontijevoj knjižici o isušivanju Imotskoga polja, o dvogodišnjoj akciji providura Canala kojom je saniran velik dio tla i osposobljen za poljoprivredu, o dogovorima s Turcima koji pristaju izvesti iste radove na onome dijelu polja koje je na njihovu teritoriju, te o značajnom smanjenju zdravstvenih rizika od malarije. Autor prilaže dva arhivska grafička prikaza prelijevanja vode iz 1772. Posljednji dio članka posvećen je Bajamontijevoj ulozi u upoznavanju Fortisa s Hasanaginicom i dvjema teorijama o mogućim kazivačicama. Prva je mogla biti Bajamontijeva teta koja je živjela u okolici Imotskoga i koju je navodno posjećivao, a druga je mogla biti Fortisova sluškinja Stana, rodom iz Petrova Sela koje je u starim geografskim kartama identificirano kao mjesto u zapadnom dijelu Imotske krajine, istočno od Cetine, što je ujedno i mjesto radnje u narodnom spjevu. Članak ne produbljuje nijednu od spomenutih tema, ali pruža poticajne podatke za nastavak istraživanja unatoč nekim zastarjelim zaključcima i ponekim nepreciznim podacima. Ne donosi nikakvih vrijednosnih sudova o povijesnom kontekstu i prosvjetiteljskim osobinama građe.\n
\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Julije Bajamonti – etnograf, etnolog?.\n \n \n \n\n\n \n Vince-Pallua, J.\n\n\n \n\n\n\n In Splitski polihistor Julije Bajamonti, pages 220–229. Književni krug, Split, 1996.\n \n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{vince-pallua_julije_1996,\n\taddress = {Split},\n\ttitle = {Julije {Bajamonti} – etnograf, etnolog?},\n\tabstract = {Autorica je etnologinja i u članku razmatra etnološke aspekte Bajamontijeve djelatnosti. Naziva Bajamontija enciklopedistom, nabraja različita znanstvena i umjetnička polja u kojima se okušao i postavlja pitanje može li se tome pridodati i etnologija, odnosno mogu li se Bajamontijevi doprinosi smatrati pokušajima etnološke znanstvene interpretacije građe.  Kao izvore etnografskih podataka spominje raspravu o kugi, zatim raspravu o isušivanju imotskoga polja, putopisnu pjesmu Il viaggio i sve zapise vezane uz život i tradicije Morlaka. U pogledu istraživanja stanovnika dalmatinske Zagore, kao nekoj vrsti egzotične i neiskvarene civilizacije, autorica smatra da ona nadilaze prosvjetiteljske okvire i ulazi u romantičarske, aktualne u onodobnoj Europi. Naglašava neosporan doprinos etnomuzikologiji zahvaljujući notnim zapisima narodnih pjesama, a kao najveći etnološki doprinos navodi raspravu Il morlacchismo d'Omero, kao svojevrsnu studiju mentaliteta provedenu metodom komparativne analize morlačkih i starogrčkih običaja. Spominje se i mogući Bajamontijev prijevod romana Les Morlaques, talijanske autorice Giustine Wynnne von Rosenberg-Orsini, premda autorstvo prijevoda nije dokazano, i crpi se određene podatke iz bilježaka prevoditelja. Kao vrijedne izvore za etnografsku građu, autorica navodi raspravu o kugi u Dalmaciji i raspravu o otoku Hvaru. Autorica zaključuje da je Bajamonti postigao određeni stupanj etnografičnosti i etnologičnosti i to prema istraživačkom načelu koje je kasnije u toj znanosti nazvano kriterijem kvantitete, te da je posebno zanimljiva Bajamontijeva osuda onoga što se u teoriji naziva subjektivnost i kulturocentričnost u pristupu. Na koncu naglašava da je za Bajamontijeve etnološke interese i pokušaje posebno zaslužno djelo talijanskoga filozofa Giambattiste Vica kao i utjecaj Alberta Fortisa, ali da nije još dovoljno proučen udio i doprinos Bajamontija u Fortisovim istraživanjima. Članak je koristan jer nadopunjuje uvriježenu sliku Bajamontija kao polihistora, svestrana istraživača, a predstavljeni etnografski poduhvati u izravnoj su vezi s onodobnim europskim predromantičarskim znanstvenim interesima.},\n\tlanguage = {Croatian},\n\tbooktitle = {Splitski polihistor {Julije} {Bajamonti}},\n\tpublisher = {Književni krug},\n\tauthor = {Vince-Pallua, Jelka},\n\tyear = {1996},\n\tpages = {220--229},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n Autorica je etnologinja i u članku razmatra etnološke aspekte Bajamontijeve djelatnosti. Naziva Bajamontija enciklopedistom, nabraja različita znanstvena i umjetnička polja u kojima se okušao i postavlja pitanje može li se tome pridodati i etnologija, odnosno mogu li se Bajamontijevi doprinosi smatrati pokušajima etnološke znanstvene interpretacije građe. Kao izvore etnografskih podataka spominje raspravu o kugi, zatim raspravu o isušivanju imotskoga polja, putopisnu pjesmu Il viaggio i sve zapise vezane uz život i tradicije Morlaka. U pogledu istraživanja stanovnika dalmatinske Zagore, kao nekoj vrsti egzotične i neiskvarene civilizacije, autorica smatra da ona nadilaze prosvjetiteljske okvire i ulazi u romantičarske, aktualne u onodobnoj Europi. Naglašava neosporan doprinos etnomuzikologiji zahvaljujući notnim zapisima narodnih pjesama, a kao najveći etnološki doprinos navodi raspravu Il morlacchismo d'Omero, kao svojevrsnu studiju mentaliteta provedenu metodom komparativne analize morlačkih i starogrčkih običaja. Spominje se i mogući Bajamontijev prijevod romana Les Morlaques, talijanske autorice Giustine Wynnne von Rosenberg-Orsini, premda autorstvo prijevoda nije dokazano, i crpi se određene podatke iz bilježaka prevoditelja. Kao vrijedne izvore za etnografsku građu, autorica navodi raspravu o kugi u Dalmaciji i raspravu o otoku Hvaru. Autorica zaključuje da je Bajamonti postigao određeni stupanj etnografičnosti i etnologičnosti i to prema istraživačkom načelu koje je kasnije u toj znanosti nazvano kriterijem kvantitete, te da je posebno zanimljiva Bajamontijeva osuda onoga što se u teoriji naziva subjektivnost i kulturocentričnost u pristupu. Na koncu naglašava da je za Bajamontijeve etnološke interese i pokušaje posebno zaslužno djelo talijanskoga filozofa Giambattiste Vica kao i utjecaj Alberta Fortisa, ali da nije još dovoljno proučen udio i doprinos Bajamontija u Fortisovim istraživanjima. Članak je koristan jer nadopunjuje uvriježenu sliku Bajamontija kao polihistora, svestrana istraživača, a predstavljeni etnografski poduhvati u izravnoj su vezi s onodobnim europskim predromantičarskim znanstvenim interesima.\n
\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Julije Bajamonti i počeci anglistike u Hrvatskoj.\n \n \n \n\n\n \n Gostl, I.\n\n\n \n\n\n\n In Splitski polihistor Julije Bajamonti, pages 183–198. Književni krug, Split, 1996.\n \n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{gostl_julije_1996,\n\taddress = {Split},\n\ttitle = {Julije {Bajamonti} i počeci anglistike u {Hrvatskoj}},\n\tabstract = {Autor je hrvatski filolog i leksikograf. Uvodni dio članka, biografski je prikaz nepotrebno opterećen pretjeranim i neznanstvenim oduševljenjem. Jednako se tako moglo izostaviti sljedeća dva ulomka o Bajamontijevim djelima i korespondenciji koji su nepotpuni i izneseni u formi natuknica i u neprihvatljivim krnjim rečenicama. S druge strane, glavnina članka vrlo je zanimljiv i koristan uvid u Bajamontijeve anglističke interese i rukopisne poduhvate. Osobito se podrobno opisuje struktura priručnika za učenje engleskoga jezika, što može biti odlično polazište za temeljitiju lingvističku ali i metodičku analizu sa stajališta povijesti didaktike jezika. Jezgrovit prikaz Bajamontijevih prijevoda s latinskoga, francuskoga i engleskoga pružaju materijala za analize iz perspektive povijesti prevođenja i uže anglističko-talijanističke traduktologije. Na kraju članka osvrće se na mali broj sačuvanih pisama na engleskom, koja omogućuju da se s velikom vjerojatnošću datira priručnik i odredi stupanj jezične kompetencije. U zaključku se navodi da Bajamontijevo produktivno bavljenje engleskim za čitavo stoljeće prethodi prvim institucionalnim podučavanjima u osamdesetim godinama 19. stoljeća.},\n\tlanguage = {Croatian},\n\tbooktitle = {Splitski polihistor {Julije} {Bajamonti}},\n\tpublisher = {Književni krug},\n\tauthor = {Gostl, Igor},\n\tyear = {1996},\n\tpages = {183--198},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n Autor je hrvatski filolog i leksikograf. Uvodni dio članka, biografski je prikaz nepotrebno opterećen pretjeranim i neznanstvenim oduševljenjem. Jednako se tako moglo izostaviti sljedeća dva ulomka o Bajamontijevim djelima i korespondenciji koji su nepotpuni i izneseni u formi natuknica i u neprihvatljivim krnjim rečenicama. S druge strane, glavnina članka vrlo je zanimljiv i koristan uvid u Bajamontijeve anglističke interese i rukopisne poduhvate. Osobito se podrobno opisuje struktura priručnika za učenje engleskoga jezika, što može biti odlično polazište za temeljitiju lingvističku ali i metodičku analizu sa stajališta povijesti didaktike jezika. Jezgrovit prikaz Bajamontijevih prijevoda s latinskoga, francuskoga i engleskoga pružaju materijala za analize iz perspektive povijesti prevođenja i uže anglističko-talijanističke traduktologije. Na kraju članka osvrće se na mali broj sačuvanih pisama na engleskom, koja omogućuju da se s velikom vjerojatnošću datira priručnik i odredi stupanj jezične kompetencije. U zaključku se navodi da Bajamontijevo produktivno bavljenje engleskim za čitavo stoljeće prethodi prvim institucionalnim podučavanjima u osamdesetim godinama 19. stoljeća.\n
\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Javnozdravstveni aspekti u djelima Julija Bajamontija.\n \n \n \n\n\n \n Belicza, B.\n\n\n \n\n\n\n In Splitski polihistor Julije Bajamonti, pages 171–182. Književni krug, Split, 1996.\n \n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{belicza_javnozdravstveni_1996,\n\taddress = {Split},\n\ttitle = {Javnozdravstveni aspekti u djelima {Julija} {Bajamontija}},\n\tabstract = {Autorica je povjesničarka medicine, a članak obrađuje temu Bajamontijeva doprinosa u medicini, kao liječnika i proučavatelja, odnosno autora eseja na medicinske teme. Početni dio se temelji na ponovljenim biografskim podacima koji su, međutim predstavljeni kronološki posve nekoherentno. Primjerice, navodi se razdoblje boravka u Dubrovniku i Kotoru, a zatim se nepovezano prelazi na vremenski prethodnu suradnju s Fortisom. Isto se tako u svakome paragrafu tematizira neki drugi aspekt, sugovornik ili biografska epizoda bez ikakve logičke poveznice. Nakon opširnoga citata na talijanskome o nezdravome zraku, nema nikakva tumačenja ni komentara. Nakon podatka da je sigurno čitao Gučetićevu raspravu iz 16. stoljeća nema daljnjih komentara ili poveznica. U članku nalazimo dulji ulomak o kugi iz 1783. s opširnim citatima iz Bajamontijeve rasprave na talijanskome, ali bez prijevoda, dakle beskorisnih čitatelju koji ne vlada jezikom.  Isto vrijedi i za ulomak o liječničkoj službi na Hvaru u kojem se citira pozdravni govor biskupu Straticu. Pogrešno se navodi da je u tom djelu jedini „trag Bajamontijeva interesa za kemiju“ i flogistonsku teoriju što je opovrgnuto u članku S. Paušek-Baždar (vidi anotaciju). Na koncu se spominje rasprava Liječnik i glazba iz 1796. ali bez ikakvih dodatnih tumačenja. Temeljna teza u tekstu jest da se Bajamonti kao liječnik najviše bavio temom narodnoga zdravlja kao preduvjeta za gospodarski boljitak države, što se povezuje s francuskim prosvjetiteljstvom. Članak ne donosi novih uvida u Bajamontijev liječnički doprinos od onih što su ih iznijele detaljnije biografije.},\n\tlanguage = {Croatian},\n\tbooktitle = {Splitski polihistor {Julije} {Bajamonti}},\n\tpublisher = {Književni krug},\n\tauthor = {Belicza, Biserka},\n\tyear = {1996},\n\tpages = {171--182},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n Autorica je povjesničarka medicine, a članak obrađuje temu Bajamontijeva doprinosa u medicini, kao liječnika i proučavatelja, odnosno autora eseja na medicinske teme. Početni dio se temelji na ponovljenim biografskim podacima koji su, međutim predstavljeni kronološki posve nekoherentno. Primjerice, navodi se razdoblje boravka u Dubrovniku i Kotoru, a zatim se nepovezano prelazi na vremenski prethodnu suradnju s Fortisom. Isto se tako u svakome paragrafu tematizira neki drugi aspekt, sugovornik ili biografska epizoda bez ikakve logičke poveznice. Nakon opširnoga citata na talijanskome o nezdravome zraku, nema nikakva tumačenja ni komentara. Nakon podatka da je sigurno čitao Gučetićevu raspravu iz 16. stoljeća nema daljnjih komentara ili poveznica. U članku nalazimo dulji ulomak o kugi iz 1783. s opširnim citatima iz Bajamontijeve rasprave na talijanskome, ali bez prijevoda, dakle beskorisnih čitatelju koji ne vlada jezikom. Isto vrijedi i za ulomak o liječničkoj službi na Hvaru u kojem se citira pozdravni govor biskupu Straticu. Pogrešno se navodi da je u tom djelu jedini „trag Bajamontijeva interesa za kemiju“ i flogistonsku teoriju što je opovrgnuto u članku S. Paušek-Baždar (vidi anotaciju). Na koncu se spominje rasprava Liječnik i glazba iz 1796. ali bez ikakvih dodatnih tumačenja. Temeljna teza u tekstu jest da se Bajamonti kao liječnik najviše bavio temom narodnoga zdravlja kao preduvjeta za gospodarski boljitak države, što se povezuje s francuskim prosvjetiteljstvom. Članak ne donosi novih uvida u Bajamontijev liječnički doprinos od onih što su ih iznijele detaljnije biografije.\n
\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Splitski polihistor Julije Bajamonti.\n \n \n \n\n\n \n Stipčević, E.\n\n\n \n\n\n\n Književni krug, Split, 1996.\n \n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@book{stipcevic_splitski_1996,\n\taddress = {Split},\n\ttitle = {Splitski polihistor {Julije} {Bajamonti}},\n\tisbn = {953-163-065-8},\n\tabstract = {Zbornik radova Splitski polihistor Julije Bajamonti, prva je opsežnija knjiga posvećena različitim aspektima lika i djela Julija Bajamontija još od 1975. kad su objavljeni Kečkemetovi prijevodi nekih Bajamontijevih djela. Sadrži petnaest znanstvenih i stručnih članaka među kojima je najopsežniji onaj Arsena Duplančića s vrlo korisnim i iscrpnim prikazom cjelokupne Bajamontijeve ostavštine pohranjene u Arheološkom muzeju grada Splita. Tri se članka bave muzikološkim temama, koje su od objave ovoga zbornika značajno produbljene i jedine temeljito istražene. Dva članka (Dadić i Paušek-Baždar) pružaju uvid u Bajamontijev prirodoznanstveni doprinos, s posebnim osvrtom na njegovom praćenju najsuvremenijih teorija i rasprava iz matematike, fizike i kemije. Površno, ali informativno predstavljen je Bajamonti kao liječnik i pisac rasprava o javnozdravstvenim aspektima, poput kuge u Dalmaciji, i njegov liječnički posao na otoku Hvaru. Članci o književnim djelima ograničili su se na Bajamontijevu pionirsku djelatnost na polju etnologije i folkloristike, prikupljanje i zapisivanje usmene baštine, te na leksikografski zanimljiv interes za engleski jezik i pisanje svojevrsne početnice za učenje engleskoga. Nema članaka o autorskim književnim djelima. Poseban članak posvećen je Bajamontijevim vezama s Imotskom krajinom u brojnim, raznorodnim aspektima: gospodarskom (vrijednost isušivanja Imotskoga polja), književno-obiteljskom (kao potencijalni izvor za Hasanaginicu) i zdravstvenom (kao dio Dalmacije gdje je bilo kuge). Na kraju se predstavlja rodoslovlje obitelji Bajamonti. Zbornik je nezaobilazna literatura za svako bavljenje Bajamontijevim djelima i pruža brojne polazišne točke za daljnja istraživanja, osobito stoga što su se nakon trideset godina značajno poboljšali tehnološki alati i uvjeti za rad.},\n\tlanguage = {Croatian},\n\tpublisher = {Književni krug},\n\tauthor = {Stipčević, Ennio},\n\tyear = {1996},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n Zbornik radova Splitski polihistor Julije Bajamonti, prva je opsežnija knjiga posvećena različitim aspektima lika i djela Julija Bajamontija još od 1975. kad su objavljeni Kečkemetovi prijevodi nekih Bajamontijevih djela. Sadrži petnaest znanstvenih i stručnih članaka među kojima je najopsežniji onaj Arsena Duplančića s vrlo korisnim i iscrpnim prikazom cjelokupne Bajamontijeve ostavštine pohranjene u Arheološkom muzeju grada Splita. Tri se članka bave muzikološkim temama, koje su od objave ovoga zbornika značajno produbljene i jedine temeljito istražene. Dva članka (Dadić i Paušek-Baždar) pružaju uvid u Bajamontijev prirodoznanstveni doprinos, s posebnim osvrtom na njegovom praćenju najsuvremenijih teorija i rasprava iz matematike, fizike i kemije. Površno, ali informativno predstavljen je Bajamonti kao liječnik i pisac rasprava o javnozdravstvenim aspektima, poput kuge u Dalmaciji, i njegov liječnički posao na otoku Hvaru. Članci o književnim djelima ograničili su se na Bajamontijevu pionirsku djelatnost na polju etnologije i folkloristike, prikupljanje i zapisivanje usmene baštine, te na leksikografski zanimljiv interes za engleski jezik i pisanje svojevrsne početnice za učenje engleskoga. Nema članaka o autorskim književnim djelima. Poseban članak posvećen je Bajamontijevim vezama s Imotskom krajinom u brojnim, raznorodnim aspektima: gospodarskom (vrijednost isušivanja Imotskoga polja), književno-obiteljskom (kao potencijalni izvor za Hasanaginicu) i zdravstvenom (kao dio Dalmacije gdje je bilo kuge). Na kraju se predstavlja rodoslovlje obitelji Bajamonti. Zbornik je nezaobilazna literatura za svako bavljenje Bajamontijevim djelima i pruža brojne polazišne točke za daljnja istraživanja, osobito stoga što su se nakon trideset godina značajno poboljšali tehnološki alati i uvjeti za rad.\n
\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Splitska građanska obitelj Bajamonti.\n \n \n \n\n\n \n Kuzmanić, B.\n\n\n \n\n\n\n In Splitski polihistor Julije Bajamonti, pages 242–244. Književni krug Split, Split, 1996.\n \n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{kuzmanic_splitska_1996,\n\taddress = {Split},\n\ttitle = {Splitska građanska obitelj {Bajamonti}},\n\tabstract = {U članku se iznosi rodoslovlje obitelji Bajamonti u Splitu na temelju podataka iz matičnih knjiga krštenih, vjenčanih i umrlih, pohranjenih u Povijesnom arhivu u Splitu. Na kraju članka autor prilaže koristan grafički prikaz obiteljskoga stabla. Problematična je nesustavnost u bilježenju imena i prezimena, odnosno neznanstveno odstupanje od izvornih zapisa da bi se kroatiziralo pojedine unose. Tako, primjerice, ime djeda i unuka navodi kao Julije, umjesto kao Giulio. U članku je supruga prvoga Bajamontija doseljenoga u Split navedena kao Ljuba Guido, a u grafičkom prikazu kao Amata. Pojedina talijanska imena zapisana su grafički pogrešno i neprecizno (npr. Gerolimo, Nicolo, Michael). Takve nedosljednosti otežavaju identifikaciju i onemogućuju pozivanje na podatke iz članka. Unatoč površnosti u pristupu, izneseni podaci predstavljaju vrijednu polazišnu točku za razumijevanje kronologije obitelji Bajamonti u Splitu.},\n\tlanguage = {Croatian},\n\tbooktitle = {Splitski polihistor {Julije} {Bajamonti}},\n\tpublisher = {Književni krug Split},\n\tauthor = {Kuzmanić, Bruno},\n\tyear = {1996},\n\tpages = {242--244},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n U članku se iznosi rodoslovlje obitelji Bajamonti u Splitu na temelju podataka iz matičnih knjiga krštenih, vjenčanih i umrlih, pohranjenih u Povijesnom arhivu u Splitu. Na kraju članka autor prilaže koristan grafički prikaz obiteljskoga stabla. Problematična je nesustavnost u bilježenju imena i prezimena, odnosno neznanstveno odstupanje od izvornih zapisa da bi se kroatiziralo pojedine unose. Tako, primjerice, ime djeda i unuka navodi kao Julije, umjesto kao Giulio. U članku je supruga prvoga Bajamontija doseljenoga u Split navedena kao Ljuba Guido, a u grafičkom prikazu kao Amata. Pojedina talijanska imena zapisana su grafički pogrešno i neprecizno (npr. Gerolimo, Nicolo, Michael). Takve nedosljednosti otežavaju identifikaciju i onemogućuju pozivanje na podatke iz članka. Unatoč površnosti u pristupu, izneseni podaci predstavljaju vrijednu polazišnu točku za razumijevanje kronologije obitelji Bajamonti u Splitu.\n
\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1995\n \n \n (6)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Utjecaj slobodnih zidara na javni život u sjevernoj Hrvatskoj u 18. stoljeću.\n \n \n \n \n\n\n \n Kolanović, J.\n\n\n \n\n\n\n Dani Hvarskoga kazališta: Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, 21(1): 75–89. 1995.\n Povjesničar i arhivist Kolanović tematizira razvoj i utjecaj slobodnog zidarstva u Banskoj Hrvatskoj od doba jozefinizma. Trojicu slobodnih zidara, Maksimilijana Vrhovca, Nikolu Škrleca Lomničkog i grofa Janka Draškovića autor promatra kao najutjecajnije osobe javnog života Banske Hrvatske od 1790. do duboko u 19. stoljeću. Njihovu pripadnost slobodnom zidarstvu potvrđuje analizom arhivske građe te ih kao dionike prosvjetiteljskih ideje promatra u kontekstu političkih promjena u Habsburškoj Monarhiji. Pri tome analizom izvora i historiografije postavlja tezu da su kao prosvjetitelji i „slobodni zidari radili na buđenju nacionalne svijesti“ nakon 1790. godine. Prosvjetiteljstvo se promatra kao ishodište iz kojega je poteklo „hrvatsko osvješćivanje“ krajem 18. stoljeća da bi se tijekom 19. prelilo u buđenje nacionalne svijesti. Ograničenje rada očituje se u činjenici da autor postavljene teze nije sustavno razradio. S druge strane autor je ukazivao da se djelovanje hrvatskih slobodnih zidara temeljilo na prosvjetiteljskim idejama što je svakako poticaj za daljnja istraživanja njihova ideološkog obzora. (SL)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"UtjecajPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@article{kolanovic_utjecaj_1995,\n\ttitle = {Utjecaj slobodnih zidara na javni život u sjevernoj {Hrvatskoj} u 18. stoljeću},\n\tvolume = {21},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/clanak/152643},\n\tlanguage = {hr},\n\tnumber = {1},\n\tjournal = {Dani Hvarskoga kazališta: Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu},\n\tauthor = {Kolanović, Josip},\n\tyear = {1995},\n\tnote = {Povjesničar i arhivist Kolanović tematizira razvoj i utjecaj slobodnog zidarstva u Banskoj Hrvatskoj od doba jozefinizma. Trojicu slobodnih zidara, Maksimilijana Vrhovca, Nikolu Škrleca Lomničkog i grofa Janka Draškovića autor promatra kao najutjecajnije osobe javnog života Banske Hrvatske od 1790. do duboko u 19. stoljeću. Njihovu pripadnost slobodnom zidarstvu potvrđuje analizom arhivske građe te ih kao dionike prosvjetiteljskih ideje promatra u kontekstu političkih promjena u Habsburškoj Monarhiji. Pri tome analizom izvora i historiografije postavlja tezu da su kao prosvjetitelji i „slobodni zidari radili na buđenju nacionalne svijesti“ nakon 1790. godine. Prosvjetiteljstvo se promatra kao ishodište iz kojega je poteklo „hrvatsko osvješćivanje“ krajem 18. stoljeća da bi se tijekom 19. prelilo u buđenje nacionalne svijesti. Ograničenje rada očituje se u činjenici da autor postavljene teze nije sustavno razradio. S druge strane autor je ukazivao da se djelovanje hrvatskih slobodnih zidara temeljilo na prosvjetiteljskim idejama što je svakako poticaj za daljnja istraživanja njihova ideološkog obzora. (SL)},\n\tkeywords = {cirkulacija prosvjetiteljskog znanja},\n\tpages = {75--89},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Zagreb – devetstoljetna biskupija.\n \n \n \n\n\n \n Lukinović, A.\n\n\n \n\n\n\n Zagreb, 1995.\n Crkveni povjesničar i arhivist Andrija Lukinović objavljivao je u Glasu koncila seriju članak iz povijesti Zagrebačke nad/biskupije od njena utemeljenja do suvremenosti te ih uredio kao monografiju. Lukinović u svom radu koristi i analizira, kako je naveo, sve fondove Nadbiskupijskog arhiva u Zagrebu pri čemu se pokazao kao vrhunski poznavatelj isprava i narativnih izvora. U poglavljima 33 – 36 obradio je problematiku jozefinizma i položaja Zagrebačke biskupije za biskupovanja Maksimilijana Vrhovca. Jozefinizam promatra kao političku ideologiju koja je podrazumijevala da se državom upravlja centralistički i apsolutistički, dok je „Crkvi namijenio ulogu sluškinje toj i takvoj državi“. Biskupa Vrhovca promatra kao uvjerenog pristašu prosvjetiteljskih ideja koje Lukinović vrednuje kao „evanđeoske“. S druge strane negativno se očituje o provedbi prosvjetiteljskih ideja pri čemu je uvijek zauzimao osobnu perspektivu koja je po njemu proizlazila iz onoga što je bilo pozitivno ili negativno za Katoličku crkvu. Nedostatak Lukinovićeva rada očituje se u manjkavom korištenju sekundarne literature i naglašeno osobnim vrednovanjima povijesnih procesa koji nisu u skladu s metodologijom povijesne znanosti. S druge strane Lukinovićev tekst, bez obzira što nije potkrijepljen odgovarajućim preciznim kritičkim aparatom, upućenom čitatelju otkriva vrhunskog poznavatelja sadržaja arhivskih fondova NAZ-a i upućuje ga na njihovo istraživanje. (SL)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@book{lukinovic_zagreb_1995,\n\taddress = {Zagreb},\n\ttitle = {Zagreb – devetstoljetna biskupija},\n\tauthor = {Lukinović, Andrija},\n\tyear = {1995},\n\tnote = {Crkveni povjesničar i arhivist Andrija Lukinović objavljivao je u Glasu koncila seriju članak iz povijesti Zagrebačke nad/biskupije od njena utemeljenja do suvremenosti te ih uredio kao monografiju. Lukinović u svom radu koristi i analizira, kako je naveo, sve fondove Nadbiskupijskog arhiva u Zagrebu pri čemu se pokazao kao vrhunski poznavatelj isprava i narativnih izvora. U poglavljima 33 – 36 obradio je problematiku jozefinizma i položaja Zagrebačke biskupije za biskupovanja Maksimilijana Vrhovca. Jozefinizam promatra kao političku ideologiju koja je podrazumijevala da se državom upravlja centralistički i apsolutistički, dok je „Crkvi namijenio ulogu sluškinje toj i takvoj državi“. Biskupa Vrhovca promatra kao uvjerenog pristašu prosvjetiteljskih ideja koje Lukinović vrednuje kao „evanđeoske“. S druge strane negativno se očituje o provedbi prosvjetiteljskih ideja pri čemu je uvijek zauzimao osobnu perspektivu koja je po njemu proizlazila iz onoga što je bilo pozitivno ili negativno za Katoličku crkvu. Nedostatak Lukinovićeva rada očituje se u manjkavom korištenju sekundarne literature i naglašeno osobnim vrednovanjima povijesnih procesa koji nisu u skladu s metodologijom povijesne znanosti. S druge strane Lukinovićev tekst, bez obzira što nije potkrijepljen odgovarajućim preciznim kritičkim aparatom, upućenom čitatelju otkriva vrhunskog poznavatelja sadržaja arhivskih fondova NAZ-a i upućuje ga na njihovo istraživanje. (SL)},\n\tkeywords = {prosvjetiteljstvo},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Maksimilijan Vrhovac 1787 – 1827.\n \n \n \n\n\n \n Kolarić, J.\n\n\n \n\n\n\n In Zagrebački biskupi i nadbiskupi, pages 427–445. Zagreb, 1995.\n Crkveni povjesničar Juraj Kolarić prikazo je najvažnije aspekte historiografskog vrednovanja, a potom djelovanja biskupa Maksimilijana Vrhovca za potrebe monumentalnog zbornika Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Svoje teze o Vrhovcu gradio je propitivanjem historiografije, a potkrepljivao povijesnim izvorima. Biskupa Vrhovca Kolarić definira kao „izrazitog predstavnika prosvjetiteljstva“. Samo prosvjetiteljstvo promatra u kontekstu Vrhovčeve pripadnosti slobodnim zidarima i optužbama da je zajedno s Ignjatom Martinovićem sudjelovao u tzv. „jakobinskoj uroti“ protiv habsburškog bečkog Dvora. Kolarić prosvjetiteljstvo promatra s „pozitivnog“ aspekta pridajući mu kao jedinstvenom duhovnom pokretu zasluge za nadvladavanje starih srednjovjekovnih misaonih struktura što je omogućilo moderan razvoj. S aspekta crkvenog razvoja vidi ga „negativno“ kao pokret koji je prouzročio krizu Katoličke crkve jer je prosvjetiteljstvo zagovaralo racionalistički deizam što je suprotno katoličkoj objavi. Ograničenje rada proizlazi iz činjenice što autor iznesene teze o prosvjetiteljstvu nije sadržajno obradio, a zaključke o biskupu Vrhovcu potkrijepio je izborom manjeg broja povijesnih izvora. Rad je ipak pregledan, jasno strukturiran i ispunjava namjeru pružiti kritički osvrt na biskupovo djelovanje na temelju historiografije te upućuje na bogatu izvornu građu. (SL)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{kolaric_maksimilijan_1995,\n\taddress = {Zagreb},\n\ttitle = {Maksimilijan {Vrhovac} 1787 – 1827.},\n\tbooktitle = {Zagrebački biskupi i nadbiskupi},\n\tauthor = {Kolarić, Juraj},\n\tyear = {1995},\n\tnote = {Crkveni povjesničar Juraj Kolarić prikazo je najvažnije aspekte historiografskog vrednovanja, a potom djelovanja biskupa Maksimilijana Vrhovca za potrebe monumentalnog zbornika Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Svoje teze o Vrhovcu gradio je propitivanjem historiografije, a potkrepljivao povijesnim izvorima. Biskupa Vrhovca Kolarić definira kao „izrazitog predstavnika prosvjetiteljstva“. Samo prosvjetiteljstvo promatra u kontekstu Vrhovčeve pripadnosti slobodnim zidarima i optužbama da je zajedno s Ignjatom Martinovićem sudjelovao u tzv. „jakobinskoj uroti“ protiv habsburškog bečkog Dvora. Kolarić prosvjetiteljstvo promatra s „pozitivnog“ aspekta pridajući mu kao jedinstvenom duhovnom pokretu zasluge za nadvladavanje starih srednjovjekovnih misaonih struktura što je omogućilo moderan razvoj. S aspekta crkvenog razvoja vidi ga „negativno“ kao pokret koji je prouzročio krizu Katoličke crkve jer je prosvjetiteljstvo zagovaralo racionalistički deizam što je suprotno katoličkoj objavi. Ograničenje rada proizlazi iz činjenice što autor iznesene teze o prosvjetiteljstvu nije sadržajno obradio, a zaključke o biskupu Vrhovcu potkrijepio je izborom manjeg broja povijesnih izvora. Rad je ipak pregledan, jasno strukturiran i ispunjava namjeru pružiti kritički osvrt na biskupovo djelovanje na temelju historiografije te upućuje na bogatu izvornu građu. (SL)},\n\tkeywords = {prosvjetiteljstvo i revolucija},\n\tpages = {427--445},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Predgovor.\n \n \n \n\n\n \n Božić-Bužančić, D.,\n editor.\n \n\n\n \n\n\n\n In Božić-Bužančić, D., editor(s), Ekonomsko-politička razmišljanja o Dalmaciji, of Splitski književni krug. Književni krug, Split, 1995.\n \n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{garanjin_predgovor_1995,\n\taddress = {Split},\n\tseries = {Splitski književni krug},\n\ttitle = {Predgovor},\n\tisbn = {978-953-163-020-7},\n\tnumber = {knj. 8},\n\tbooktitle = {Ekonomsko-politička razmišljanja o {Dalmaciji}},\n\tpublisher = {Književni krug},\n\teditor = {Božić-Bužančić, Danica},\n\ttranslator = {Posedel, Josip and Hraste, Katarina},\n\tcollaborator = {Garanjin, Ivan Luka},\n\tyear = {1995},\n\tkeywords = {Hrvatska, Dalmacija, agronomija, ekonomska situacija, poljoprivreda},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Presjek kroz knjižnicu jednog fiziokrata.\n \n \n \n\n\n \n Božić-Bužančić, D.\n\n\n \n\n\n\n In Južna Hrvatska u europskom fiziokratskom pokretu, pages 273–279. Književni krug Split, Split, 1995.\n fiziokrata“ (Južna Hrvatska u europskom fiziokratskom pokretu) donosi vijesti o stručnoj literaturi Ivana Luke Garanjina mlađega. U prvom dijelu rada autorica uglavnom sumira podatke iz postojeće literature (postanak i historijat knjižnice) i ukratko opisuje inventar (numizmatička zbirka, arheološki spomenici, portreti). U drugom dijelu taksativno popisuje dio naslova iz prirodnih i primijenjenih znanosti (pri čemu ističe da je najviše naslova na temu poljoprivrede). Ipak, detaljnija analiza izostaje. Prosvjetiteljstvo kao takvo se ne spominje jer autorica građi pristupa kroz prizmu fiziokratizma. (MJ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{bozic-buzancic_presjek_1995,\n\taddress = {Split},\n\ttitle = {Presjek kroz knjižnicu jednog fiziokrata},\n\tbooktitle = {Južna {Hrvatska} u europskom fiziokratskom pokretu},\n\tpublisher = {Književni krug Split},\n\tauthor = {Božić-Bužančić, Danica},\n\tyear = {1995},\n\tnote = {fiziokrata“ (Južna Hrvatska u europskom fiziokratskom pokretu) donosi vijesti o stručnoj literaturi Ivana Luke Garanjina mlađega. U prvom dijelu rada autorica uglavnom sumira podatke iz postojeće literature (postanak i historijat knjižnice) i ukratko opisuje inventar (numizmatička zbirka, arheološki spomenici, portreti). U drugom dijelu taksativno popisuje dio naslova iz prirodnih i primijenjenih znanosti (pri čemu ističe da je najviše naslova na temu poljoprivrede). Ipak, detaljnija analiza izostaje. Prosvjetiteljstvo kao takvo se ne spominje jer autorica građi pristupa kroz prizmu fiziokratizma. (MJ)},\n\tpages = {273--279},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Prosvjetiteljstvo i jozefinizam u Zagrebačkoj biskupiji.\n \n \n \n\n\n \n Kolarić, J.\n\n\n \n\n\n\n In Zagrebačka biskupija i Zagreb 1094. – 1994. Zbornik u čast kardinala Kuharića, pages 309–316. Zagrebačka nadbiskupija, KBF Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1995.\n Crkveni povjesničar Kolarić u radu propituje na koji su se način ideje prosvjetiteljstva i jozefinizma oživotvorile u razvoju Zagrebačke biskupije. Na temelju analize manjeg broja historiografskih radova autor je nastojao prikazati razvoj Zagrebačke biskupije od biskupa Galjufa do (nad)biskupa Haulika u koji vremenski okvir smješta ostvarenja navedenog procesa. Kolarić jozefinizam sagledava kao politički državni program čije je idejno ishodište prosvjetiteljstvo. Jozefinizam se ostvarivao reformama u Habsburškoj Monarhiji prije svega na prosvjetnom i crkvenom području (ideja formiranja državne Crkve), ali je imao za cilj preurediti ukupne društvene odnose. Pri tome autor ne ulazi u sadržaj prosvjetiteljstva, a kao cilj jozefinskih reformi vidi stvaranje „državne Crkve“. Iz toga proizlazi značajno ograničenje rada jer autorove tvrdnje ostaju na razini nerazrađenih teza sa skromnim uporištem u historiografiji. Sukladno tome autorovi zaključci nisu proizišli iz sustavnih metodoloških postupaka: negira jozefinske reforme, koje se tiču Crkve, nazvati reformama jer su prema njemu crkvene reforme legitimne samo ako dolaze iz redova crkvenih institucija; pozitivno gleda na uređenje župa, dok na sve jozefinske reforme, koje su zadirale u teologiju, obrazovanje klera, liturgiju i odnos sa Svetom Stolicom vrednuje negativno. Završni zaključci izlaze iz okvira teme.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{kolaric_prosvjetiteljstvo_1995,\n\taddress = {Zagreb},\n\ttitle = {Prosvjetiteljstvo i jozefinizam u {Zagrebačkoj} biskupiji},\n\tbooktitle = {Zagrebačka biskupija i {Zagreb} 1094. – 1994. {Zbornik} u čast kardinala {Kuharića}},\n\tpublisher = {Zagrebačka nadbiskupija, KBF Sveučilišta u Zagrebu},\n\tauthor = {Kolarić, Juraj},\n\tyear = {1995},\n\tnote = {Crkveni povjesničar Kolarić u radu propituje na koji su se način ideje prosvjetiteljstva i jozefinizma oživotvorile u razvoju Zagrebačke biskupije. Na temelju analize manjeg broja historiografskih radova autor je nastojao prikazati razvoj Zagrebačke biskupije od biskupa Galjufa do (nad)biskupa Haulika u koji vremenski okvir smješta ostvarenja navedenog procesa. Kolarić jozefinizam sagledava kao politički državni program čije je idejno ishodište prosvjetiteljstvo. Jozefinizam se ostvarivao reformama u Habsburškoj Monarhiji prije svega na prosvjetnom i crkvenom području (ideja formiranja državne Crkve), ali je imao za cilj preurediti  ukupne društvene odnose. Pri tome autor ne ulazi u sadržaj prosvjetiteljstva, a kao cilj jozefinskih reformi vidi stvaranje „državne Crkve“. Iz toga proizlazi značajno ograničenje rada jer autorove tvrdnje ostaju na razini nerazrađenih teza sa skromnim uporištem u historiografiji. Sukladno tome autorovi zaključci nisu proizišli iz sustavnih metodoloških postupaka: negira jozefinske reforme, koje se tiču Crkve, nazvati reformama jer su prema njemu crkvene reforme legitimne samo ako dolaze iz redova crkvenih institucija; pozitivno gleda na uređenje župa, dok na sve jozefinske reforme, koje su zadirale u teologiju, obrazovanje klera, liturgiju i odnos sa Svetom Stolicom vrednuje negativno. Završni zaključci izlaze iz okvira teme.},\n\tpages = {309--316},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1993\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Bilan provisoire des colloques de Mátrafüred.\n \n \n \n \n\n\n \n Köpeczi, B.\n\n\n \n\n\n\n Neohelicon, 20(2): 201–212. 1993.\n Tekst daje pregled tema na osam kolokvija u Mátrafüredu (Colloques de Mátrafüred) koje su od 1970. do 1987. godine organizirali mađarski stručnjaci za 18. stoljeće kao dijalog između zapadnoeuropske i istočnoeuropske historiografije. Predsjedatelj Bela Köpeczi za radnu definiciju prosvjetiteljstva uzima formulaciju belgijskog lingvista i filozofa Rolanda Mortiera koji je definirao jedinstvo prosvjetiteljstva kao novi smisao dan životu, naglasak na ideji zemaljske sreće i slobode, ulogu znanosti i tehnologije, povjerenje u razum i iskustvo, te novu viziju povijesti povezanu s pojmom ljudske usavršivosti. Također se temelji na odbacivanju dogmatske misli, tiranije, predrasuda i arhaičnih oblika društva. U tekstu se spominju i različite karakteristike prosvjetiteljstva u srednjoj i istočnoj Europi, koje odražavaju sporiji ekonomski, društveni i politički razvoj, što objašnjava ograničenja reformizma, doprinosi formiranju nacionalne svijesti i daje prioritet jeziku i kulturi, suočavajući se istovremeno s trendovima zapadne Europe i općim idejama prosvjetiteljstva. Rad je pomno strukturiran na sedam tema: povijest, duh i metode (kolovija), jedinstvo i različitost p.-a, čovjek p.-a, stil p.-a. Ograničenje je još uvijek prisutan marksistički interpretativni okvir. (TSB)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"BilanPaper\n  \n \n\n \n \n doi\n  \n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{kopeczi_bilan_1993,\n\ttitle = {Bilan provisoire des colloques de {Mátrafüred}},\n\tvolume = {20},\n\tissn = {1588-2810},\n\turl = {https://doi.org/10.1007/BF02538813},\n\tdoi = {10.1007/BF02538813},\n\tlanguage = {fr},\n\tnumber = {2},\n\turldate = {2025-03-21},\n\tjournal = {Neohelicon},\n\tauthor = {Köpeczi, Béla},\n\tyear = {1993},\n\tnote = {Tekst daje pregled tema na osam kolokvija u Mátrafüredu (Colloques de Mátrafüred) koje su od 1970. do 1987. godine organizirali mađarski stručnjaci za 18. stoljeće kao dijalog između zapadnoeuropske i istočnoeuropske historiografije. Predsjedatelj Bela Köpeczi za radnu definiciju prosvjetiteljstva uzima formulaciju belgijskog lingvista i filozofa Rolanda Mortiera koji je definirao jedinstvo prosvjetiteljstva kao novi smisao dan životu, naglasak na ideji zemaljske sreće i slobode, ulogu znanosti i tehnologije, povjerenje u razum i iskustvo, te novu viziju povijesti povezanu s pojmom ljudske usavršivosti. Također se temelji na odbacivanju dogmatske misli, tiranije, predrasuda i arhaičnih oblika društva. U tekstu se spominju i različite karakteristike prosvjetiteljstva u srednjoj i istočnoj Europi, koje odražavaju sporiji ekonomski, društveni i politički razvoj, što objašnjava ograničenja reformizma, doprinosi formiranju nacionalne svijesti i daje prioritet jeziku i kulturi, suočavajući se istovremeno s trendovima zapadne Europe i općim idejama prosvjetiteljstva. Rad je pomno strukturiran na sedam tema: povijest, duh i metode (kolovija), jedinstvo i različitost p.-a, čovjek p.-a, stil p.-a. Ograničenje je još uvijek prisutan marksistički interpretativni okvir. (TSB)},\n\tpages = {201--212},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1992\n \n \n (3)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n The Dutch Enlightenment: Humanism, Nationalism, and Decline.\n \n \n \n\n\n \n Mijnhardt, W. W.\n\n\n \n\n\n\n In The Dutch Republic in the eighteenth century: decline, Enlightenment, and revolution, pages 197–223. Cornell University Press, Ithaca, 1992.\n Ovo poglavlje u knjizi o Nizozemskoj Republici u osamnaestom stoljeću može se smatrati jednim od najvažnijih doprinosa za bolje razumijevanje temelja Nizozemskog prosvjetiteljstva u sjevernim dijelovima Nizozemlja iz povijesnog pristupa. Mijnhardt prije svega naglašava kako su, u historiografskom kontekstu, studije o nizozemskom prosvjetiteljstvu u prošlosti, kao i u mnogim drugim slučajevima, bile pod utjecajem francuskih interpretacija prosvjetiteljstva, umjesto da se gledaju kao autentičan pokret pod utjecajem svakavih raznovrsnih promijena i kontinuiteta u Nizozemlju. Mijnhardt povezuje nizozemsko prosvjetiteljstvo s nizozemskim kulturnim padom i stoga tvrdi kako je potrebno razlikovati pad kako se zapravo dogodilo, kao intersubjektivni fenomen, i pad kako su suvremenici percipirali. U poglavlju autor pokušava na tri načina prikazati odnos nizozemskog prosvjetiteljstva s europskim. Prvo, raspravlja o odnosu nizozemskog prosvjetiteljstva prema međunarodnim intelektualnim razvojem. Drugo, autor procjenjuje specifične nizozemske faktore koji su nizozemskom prosvjetiteljstvu dali njegovu autentičnost, a treće, autor pokušava uspostaviti odnos između nizozemskog prosvjetiteljstva i revolucija na kraju osamnaestog stoljeća. Prema Mijnhardtu, nacionalna svijest u ovom razdoblju ne može se promatrati neovisno od šireg europskog razvoja i uspona moderne nacije-države. U svojoj analizi Orangista i Patriota, Mijnhardt jasno pokazuje kako politička borba nije bila samo pitanje tko ima vlast, nego i pitanje što znači biti \"Nizozemac\" u vremenu političkih promjena i rastućeg nacionalizma. Mijnhardt navodi da su prosvjetiteljstvo i s njim povezane ideje o građanstvu, slobodi i vladavini prava bile interpretirane i reinterpretirane od strane i Orangista i Patriota. Patrioti su, na primjer, bili snažno pod utjecajem prosvjetiteljskih ideja o naravnoj suverenosti i individualnim pravima, te su nacionalnu svijest smatrali nečim što proizlazi iz sudjelovanja naroda u političkom procesu. S druge strane, Orangisti su u nacionalizmu vidjeli način za obranu stabilnosti kraljevine i monarhije protiv uspona radikalnijih demokratskih tendencija. Ukratko, u ovom poglavlju Mijnhardt prikazuje kako nizozemsko prosvjetiteljstvo nije bila samo intelektualno kretanje, već je imalo utjecaj na znanost, politiku i društvo. Nizozemska Republika bila je važno središte za razvoj i širenje ideja prosvjetiteljstva, s trajnim utjecajem na kulturnu i političku povijest zemlje. (MP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{mijnhardt_dutch_1992,\n\taddress = {Ithaca},\n\ttitle = {The {Dutch} {Enlightenment}: {Humanism}, {Nationalism}, and {Decline}},\n\tisbn = {0-8014-2624-3},\n\tshorttitle = {The {Dutch} {Republic} in the eighteenth century},\n\tlanguage = {Engleski},\n\tbooktitle = {The {Dutch} {Republic} in the eighteenth century: decline, {Enlightenment}, and revolution},\n\tpublisher = {Cornell University Press},\n\tauthor = {Mijnhardt, Wijnand W.},\n\tyear = {1992},\n\tnote = {Ovo poglavlje u knjizi o Nizozemskoj Republici u osamnaestom stoljeću može se smatrati jednim od najvažnijih doprinosa za bolje razumijevanje temelja Nizozemskog prosvjetiteljstva u sjevernim dijelovima Nizozemlja iz povijesnog pristupa. Mijnhardt prije svega naglašava kako su, u historiografskom kontekstu, studije o nizozemskom prosvjetiteljstvu u prošlosti, kao i u mnogim drugim slučajevima, bile pod utjecajem francuskih interpretacija prosvjetiteljstva, umjesto da se gledaju kao autentičan pokret pod utjecajem svakavih raznovrsnih promijena i kontinuiteta u Nizozemlju. Mijnhardt povezuje nizozemsko prosvjetiteljstvo s nizozemskim kulturnim padom i stoga tvrdi kako je potrebno razlikovati pad kako se zapravo dogodilo, kao intersubjektivni fenomen, i pad kako su suvremenici percipirali. U poglavlju autor pokušava na tri načina prikazati odnos nizozemskog prosvjetiteljstva s europskim. Prvo, raspravlja o odnosu nizozemskog prosvjetiteljstva prema međunarodnim intelektualnim razvojem. Drugo, autor procjenjuje specifične nizozemske faktore koji su nizozemskom prosvjetiteljstvu dali njegovu autentičnost, a treće, autor pokušava uspostaviti odnos između nizozemskog prosvjetiteljstva i revolucija na kraju osamnaestog stoljeća. Prema Mijnhardtu, nacionalna svijest u ovom razdoblju ne može se promatrati neovisno od šireg europskog razvoja i uspona moderne nacije-države. U svojoj analizi Orangista i Patriota, Mijnhardt jasno pokazuje kako politička borba nije bila samo pitanje tko ima vlast, nego i pitanje što znači biti "Nizozemac" u vremenu političkih promjena i rastućeg nacionalizma. Mijnhardt navodi da su prosvjetiteljstvo i s njim povezane ideje o građanstvu, slobodi i vladavini prava bile interpretirane i reinterpretirane od strane i Orangista i Patriota. Patrioti su, na primjer, bili snažno pod utjecajem prosvjetiteljskih ideja o naravnoj suverenosti i individualnim pravima, te su nacionalnu svijest smatrali nečim što proizlazi iz sudjelovanja naroda u političkom procesu. S druge strane, Orangisti su u nacionalizmu vidjeli način za obranu stabilnosti kraljevine i monarhije protiv uspona radikalnijih demokratskih tendencija. Ukratko, u ovom poglavlju Mijnhardt prikazuje kako nizozemsko prosvjetiteljstvo nije bila samo intelektualno kretanje, već je imalo utjecaj na znanost, politiku i društvo. Nizozemska Republika bila je važno središte za razvoj i širenje ideja prosvjetiteljstva, s trajnim utjecajem na kulturnu i političku povijest zemlje. (MP)},\n\tpages = {197--223},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Introduction (The Dutch Republic in the eighteenth century).\n \n \n \n\n\n \n Jacob, M. C.; and Mijnhardt, W. W.\n\n\n \n\n\n\n In The Dutch Republic in the eighteenth century: decline, Enlightenment, and revolution, pages 1–15. Cornell University Press, Ithaca, 1992.\n U uvodu ovog zbornika radova, autori naglašavaju kako nijedna europska zemlja, osim Velike Britanije, nije između 17. i 20. stoljeća doživjela toliko različitih stupnjeva i situacija moći i prosperiteta kao Nizozemska. Kroz historiografski pregled doprinosa najvažnijih povjesničara koji su se bavili 18. stoljećem u Nizozemlju, urednici ovog djela nastoje pokazati važnost kontekstualizacije Nizozemske revolucije iz 1787. godine, te kako su prosvjetiteljstvo s jedne strane i pad s druge bili ključni pokazatelji koji su doveli do te revolucije. U uvodu autori također vode raspravu o utjecaju marksizma na razumijevanje nizozemske povijesti 18. stoljeća, ali ukazuju i na ograničenja istog. U ovom kontekstu, takav pristup podrazumijeva kako se povijest Nizozemske Republike prvenstveno objašnjava ekonomskim čimbenicima, poput sukoba među klasama i uspona kapitalizma, te kako su ti čimbenici utjecali na političke i društvene promjene u osamnaestom stoljeću. Autori se stoga zalažu za širi pristup koji uključuje i kulturne, intelektualne i političke čimbenike, uz ekonomske i društvene aspekte. Osim toga, autori povezuju snažno prisutan patriotizam u Nizozemskoj Republici s interpretacijom prosvjetiteljstva, pokazujući kako su ta dva elementa bila neraskidivo povezana. Nadalje, prosvjetiteljstvo povezuju s pojmovima poput deizma, spinozizma, materijalizma, slobodnog mišljenja i panteizma. Svi prilozi u ovom zborniku slažu se oko ogromne važnosti organizirane društvenosti u Nizozemskoj. Popularnost raznih književnih i kulturnih društava dosegla je svoj vrhunac 1770-ih i 1780-ih godina te je u svojim raznim oblicima djelovala kao organizirano javno mnijenje. Glavni cilj zbornika je predstaviti paradoks kulture prosvjetiteljstva usred stvarnosti ekonomskog pada i političke inertnosti. Knjiga je izuzetno korisna za stjecanje jasnije slike o povijesnom kontekstu Nizozemske Republike u osamnaestom stoljeću i kako se taj kontekst može povezati s idealima prosvjetiteljstva. Različita poglavlja i prilozi autora jasno pokazuju namjeru povjesničara da prosvjetiteljstvu pristupe s društvenog aspekta. (MP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{jacob_introduction_1992,\n\taddress = {Ithaca},\n\ttitle = {Introduction ({The} {Dutch} {Republic} in the eighteenth century)},\n\tisbn = {0-8014-2624-3},\n\tshorttitle = {The {Dutch} {Republic} in the eighteenth century},\n\tlanguage = {Engleski},\n\tbooktitle = {The {Dutch} {Republic} in the eighteenth century: decline, {Enlightenment}, and revolution},\n\tpublisher = {Cornell University Press},\n\tauthor = {Jacob, Margaret C. and Mijnhardt, Wijnand W.},\n\tyear = {1992},\n\tnote = {U uvodu ovog zbornika radova, autori naglašavaju kako nijedna europska zemlja, osim Velike Britanije, nije između 17. i 20. stoljeća doživjela toliko različitih stupnjeva i situacija moći i prosperiteta kao Nizozemska. Kroz historiografski pregled doprinosa najvažnijih povjesničara koji su se bavili 18. stoljećem u Nizozemlju, urednici ovog djela nastoje pokazati važnost kontekstualizacije Nizozemske revolucije iz 1787. godine, te kako su prosvjetiteljstvo s jedne strane i pad s druge bili ključni pokazatelji koji su doveli do te revolucije. U uvodu autori također vode raspravu o utjecaju marksizma na razumijevanje nizozemske povijesti 18. stoljeća, ali ukazuju i na ograničenja istog. U ovom kontekstu, takav pristup podrazumijeva kako se povijest Nizozemske Republike prvenstveno objašnjava ekonomskim čimbenicima, poput sukoba među klasama i uspona kapitalizma, te kako su ti čimbenici utjecali na političke i društvene promjene u osamnaestom stoljeću. Autori se stoga zalažu za širi pristup koji uključuje i kulturne, intelektualne i političke čimbenike, uz ekonomske i društvene aspekte. Osim toga, autori povezuju snažno prisutan patriotizam u Nizozemskoj Republici s interpretacijom prosvjetiteljstva, pokazujući kako su ta dva elementa bila neraskidivo povezana. Nadalje, prosvjetiteljstvo povezuju s pojmovima poput deizma, spinozizma, materijalizma, slobodnog mišljenja i panteizma. Svi prilozi u ovom zborniku slažu se oko ogromne važnosti organizirane društvenosti u Nizozemskoj. Popularnost raznih književnih i kulturnih društava dosegla je svoj vrhunac 1770-ih i 1780-ih godina te je u svojim raznim oblicima djelovala kao organizirano javno mnijenje. Glavni cilj zbornika je predstaviti paradoks kulture prosvjetiteljstva usred stvarnosti ekonomskog pada i političke inertnosti. Knjiga je izuzetno korisna za stjecanje jasnije slike o povijesnom kontekstu Nizozemske Republike u osamnaestom stoljeću i kako se taj kontekst može povezati s idealima prosvjetiteljstva. Različita poglavlja i prilozi autora jasno pokazuju namjeru povjesničara da prosvjetiteljstvu pristupe s društvenog aspekta. (MP)},\n\tpages = {1--15},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Radicalism in the Dutch Enlightenment.\n \n \n \n\n\n \n Jacob, M. C.\n\n\n \n\n\n\n In The Dutch Republic in the eighteenth century: decline, Enlightenment, and revolution, pages 224–240. Cornell University Press, Ithaca, 1992.\n Ovo prilično sažeto poglavlje autorice Margaret Jacob fokusira se na prisutnost radikalnih prosvjetiteljskih ideja u Nizozemskoj Republici. Ona tvrdi kako je u Nizozemskoj prosvjetiteljskoj misli zasigurno bilo više od samo liberalnog protestantizma pod utjecajem Spinozine filozofije. Jacob definira radikalizam u kontekstu prosvjetiteljstva kroz dva aspekta. S jedne strane, objašnjava da je u Republici postojala rastuća struja radikalnih deista, koji su vjerovali u prirodu temeljenu na razumu i moralnosti, bez potrebe za organiziranom religijom ili vjerskim autoritetima. Ovo ih stavlja u kontrast s umjerenijim prosvjetiteljima, koji su vjerovali u harmoniju između vjere i razuma, ali nisu odbacivali temelje tradicionalne vjere. S druge strane, Jacob ističe utjecaj Republike kao društvo u kojem su tolerancija i pluralizam u određenoj mjeri već bili prisutni, ali su radikalne ideje često odbacivane od strane vladajuće elite i dominantnih vjerskih skupina. Radikalizam je dakle bio oblik otpora protiv postojećeg poretka, iako se u praksi često sudarao s tolerantnom, ali ipak konzervativnom kulturom Republike. Utjecaj Spinoze i sličnih pionira na to rezultirao je intelektualnom borbom o granicama religije, politike i individualnih sloboda. Radikalizam u Nizozemskoj Republici tijekom 18. stoljeća bio je, prema autorici, pokret koji je naglašavao individualnu slobodu, racionalno razmišljanje i odvajanje religije od javne i političke sfere. Bio je to pravac koji je izazivao temelje tradicionalne vlasti i religije, te koji je bio važan dio šire europske prosvjetiteljske pokreta. (MP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{jacob_radicalism_1992,\n\taddress = {Ithaca},\n\ttitle = {Radicalism in the {Dutch} {Enlightenment}},\n\tisbn = {0-8014-2624-3},\n\tshorttitle = {The {Dutch} {Republic} in the eighteenth century},\n\tlanguage = {Engleski},\n\tbooktitle = {The {Dutch} {Republic} in the eighteenth century: decline, {Enlightenment}, and revolution},\n\tpublisher = {Cornell University Press},\n\tauthor = {Jacob, Margaret C.},\n\tyear = {1992},\n\tnote = {Ovo prilično sažeto poglavlje autorice Margaret Jacob fokusira se na prisutnost radikalnih prosvjetiteljskih ideja u Nizozemskoj Republici. Ona tvrdi kako je u Nizozemskoj prosvjetiteljskoj misli zasigurno bilo više od samo liberalnog protestantizma pod utjecajem Spinozine filozofije. Jacob definira radikalizam u kontekstu prosvjetiteljstva kroz dva aspekta. S jedne strane, objašnjava da je u Republici postojala rastuća struja radikalnih deista, koji su vjerovali u prirodu temeljenu na razumu i moralnosti, bez potrebe za organiziranom religijom ili vjerskim autoritetima. Ovo ih stavlja u kontrast s umjerenijim prosvjetiteljima, koji su vjerovali u harmoniju između vjere i razuma, ali nisu odbacivali temelje tradicionalne vjere. S druge strane, Jacob ističe utjecaj Republike kao društvo u kojem su tolerancija i pluralizam u određenoj mjeri već bili prisutni, ali su radikalne ideje često odbacivane od strane vladajuće elite i dominantnih vjerskih skupina. Radikalizam je dakle bio oblik otpora protiv postojećeg poretka, iako se u praksi često sudarao s tolerantnom, ali ipak konzervativnom kulturom Republike. Utjecaj Spinoze i sličnih pionira na to rezultirao je intelektualnom borbom o granicama religije, politike i individualnih sloboda. Radikalizam u Nizozemskoj Republici tijekom 18. stoljeća bio je, prema autorici, pokret koji je naglašavao individualnu slobodu, racionalno razmišljanje i odvajanje religije od javne i političke sfere. Bio je to pravac koji je izazivao temelje tradicionalne vlasti i religije, te koji je bio važan dio šire europske prosvjetiteljske pokreta. (MP)},\n\tpages = {224--240},\n}\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1988\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n O trogirskoj knjižnici Garanjin-Fanfonja.\n \n \n \n\n\n \n Morović, H.\n\n\n \n\n\n\n In Izbor iz djela, pages 211–233. Književni krug Split, Split, 1988.\n Bibliotekar Hrvoje Morović u članku prikazuje „postanak i historijat“ knjižnice Garanjin-Fanfonja u Trogiru. Autor na temelju primarnih izvora (korespondencija, objavljeni putopisi, posvete) rekonstruira vlasnike, posjetitelje i korisnike knjižnice, a sumira i podatke o njezinu osipanju početkom 20. stoljeća. U trenutku pisanja rada (1964.) katalog knjižnice nije bio dostupan, stoga Morović navodi samo najpoznatija djela, poput srednjovjekovnih statuta, pergamenskih kodeksa i inkunabula te građe za Illyricum sacrum. Prosvjetiteljstvo se izrijekom ne spominje. Članak je i dalje nezaobilazan u proučavanju knjižnice Garanjin-Fanfonja: svi se drugi autori (točnije, autorice) pozivaju na nj te donose nove vijesti kojima upotpunjuju Morovićeva saznanja. (MJ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{morovic_o_1988,\n\taddress = {Split},\n\ttitle = {O trogirskoj knjižnici {Garanjin}-{Fanfonja}},\n\tbooktitle = {Izbor iz djela},\n\tpublisher = {Književni krug Split},\n\tauthor = {Morović, Hrvoje},\n\tyear = {1988},\n\tnote = {Bibliotekar Hrvoje Morović u članku prikazuje „postanak i historijat“ knjižnice Garanjin-Fanfonja u Trogiru. Autor na temelju primarnih izvora (korespondencija, objavljeni putopisi, posvete) rekonstruira vlasnike, posjetitelje i korisnike knjižnice, a sumira i podatke o njezinu osipanju početkom 20. stoljeća. U trenutku pisanja rada (1964.) katalog knjižnice nije bio dostupan, stoga Morović navodi samo najpoznatija djela, poput srednjovjekovnih statuta, pergamenskih kodeksa i inkunabula te građe za Illyricum sacrum. Prosvjetiteljstvo se izrijekom ne spominje. Članak je i dalje nezaobilazan u proučavanju knjižnice Garanjin-Fanfonja: svi se drugi autori (točnije, autorice) pozivaju na nj te donose nove vijesti kojima upotpunjuju Morovićeva saznanja. (MJ)},\n\tpages = {211--233},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1987\n \n \n (2)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Maksimilijan Vrhovac. Život i djelo (1752 – 1827).\n \n \n \n\n\n \n Pavličević, D.\n\n\n \n\n\n\n In Maksimilijan Vrhovac, Dnevnik. Diarium, Svezak 1 (1801 – 1809), pages LII–LXXIX. Zagreb, 1987.\n Rad povjesničara Pavličevića jedan je od dva uvoda u Vrhovčev Dnevnik Diarium (Svezak 1). U radu se biskupa Vrhovca obrađuje prema poglavljima u kojima su izdvojene sljedeće teme: osnovni biografski podatci u kontekstu suvremenih crkvenih i društvenih zbivanja; Vrhovac kao zagrebački biskup; Vrhovac kao pokretač gospodarskog razvoja; političko djelovanje; djelovanje na kulturnom polju. Autor je na temelju analize historiografije i odabrane arhivske građe pokušao obuhvatiti sve najvažnije aspekte „života i djelovanja“ biskupa Vrhovca kako bi pružio temeljni okvir za čitanje biskupova Dnevnika. Istaknuto je da je kontekst biskupova djelovanja prosvjetiteljstvo i jozefinizam, koje autor promatra kroz širenje slobodnog zidarstva i ideja prosvjetiteljskih mislilaca u Hrvatskoj. Prosvjetiteljstvo se razumijeva kao ishodište građanske revolucije, ali i kao polazište za ukupni politički i gospodarski razvitak unutar kojega je Vrhovac djelovao na civilnom i crkvenom području. Ograničenje proizlazi iz opsega rada s obzirom na temu te činjenice da se spomenuti prosvjetiteljski okvir nije razrađen. Autor je zaključno biskupa Vrhovca na temelju iznesenog prikazao kao najznačajniju javnu osobu hrvatskog političkog, kulturnog, gospodarskog i crkvenog života krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Rad je koristan jer je autor vrednovao cjelokupnu historiografiju o temi te ukazao na bogatstvo izvorne građe. (SL)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{pavlicevic_maksimilijan_1987,\n\taddress = {Zagreb},\n\ttitle = {Maksimilijan {Vrhovac}. Život i djelo (1752 – 1827)},\n\tbooktitle = {Maksimilijan {Vrhovac}, {Dnevnik}. {Diarium}, {Svezak} 1 (1801 – 1809)},\n\tauthor = {Pavličević, Dragutin},\n\tyear = {1987},\n\tnote = {Rad povjesničara Pavličevića jedan je od dva uvoda u Vrhovčev Dnevnik Diarium (Svezak 1). U radu se biskupa Vrhovca obrađuje prema poglavljima u kojima su izdvojene sljedeće teme: osnovni biografski podatci u kontekstu suvremenih crkvenih i društvenih zbivanja; Vrhovac kao zagrebački biskup; Vrhovac kao pokretač gospodarskog razvoja; političko djelovanje; djelovanje na kulturnom polju. Autor je na temelju analize historiografije i odabrane arhivske građe pokušao obuhvatiti sve najvažnije aspekte „života i djelovanja“ biskupa Vrhovca kako bi pružio temeljni okvir za čitanje biskupova Dnevnika. Istaknuto je da je kontekst biskupova djelovanja prosvjetiteljstvo i jozefinizam, koje autor promatra kroz širenje slobodnog zidarstva i ideja prosvjetiteljskih mislilaca u Hrvatskoj. Prosvjetiteljstvo se razumijeva kao ishodište građanske revolucije, ali i kao polazište za ukupni politički i  gospodarski razvitak unutar kojega je Vrhovac djelovao na civilnom i crkvenom području. Ograničenje proizlazi iz opsega rada s obzirom na temu te činjenice da se spomenuti prosvjetiteljski okvir nije razrađen. Autor je zaključno biskupa Vrhovca na temelju iznesenog prikazao kao najznačajniju javnu osobu hrvatskog političkog, kulturnog, gospodarskog i crkvenog života krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Rad je koristan jer je autor vrednovao cjelokupnu historiografiju o temi te ukazao na bogatstvo izvorne građe. (SL)},\n\tkeywords = {cirkulacija prosvjetiteljskog znanja, prosvjetiteljstvo i revolucija},\n\tpages = {LII--LXXIX},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Culture and Society in Eighteenth-century Hungary.\n \n \n \n \n\n\n \n Kosáry, D. G.\n\n\n \n\n\n\n Corvina, 1987.\n Knjiga uglednog mađarskog povjesničara i akademika objavljena je na engleskom jeziku povodom 7. međunarodnog kongresa o prosvjetiteljstvu koji je po prvi puta organiziran 1987. godine u Budimpešti (predsjednik ISECS-a Robert Darnton jako se zalagao za dijalog između Istoka i Zapada). Knjiga je prerađeni i skraćeni prijevod djela Kultura u Mađarskoj u 18. stoljeću (1980.). K. predstavlja p. kao intelektualni pokret koji je nastao krajem 17. stoljeća u razvijenim europskim regijama, a u Mađarskoj se počeo manifestirati tek u 2. pol. 18. stoljeća. Za razliku od prethodnika, K. 18. stoljeće smatra periodom postepenog napretka i razvoja, a ne stagnacije. Za istraživanje p.-a najvažnija su poglavlja „Varijante prosvjetiteljstva“ i „Počeci nacionalnog buđenja“. Navodi da je p. u Europi karakterizirala velika raznolikost, ali i fundamentalno jedinstvo što se tiče povijesnog razvoja. Posvuda je prisutna tranzicija s feudalizma na liberalno društvo i kapitalizam. Raznolikost se očitovala u različitim fazama razvoja. K. geografiju p.-a dijeli na razvijeniji epicentar i manje razvijene bočne zone u Europi. U Mađarskoj prosvjetiteljske tendencije manifestirale su se u prosvijećenom apsolutizmu, programu prosvijetljenih staleža i anti-feudalnom reformizmu. K. naglašava da su u manje razvijenim zemljama primatelji novih ideja bili pripadnici privilegirane feudalne klase, a ne predstavnici slabe buržoazije. Tako staleški i apsolutistički program ne želi ukinuti feudalizam, već ga samo modernizirati pomoću nekih prosvjetiteljskih elemenata, tj. sekularizacije i podizanja kulture na višu razinu. P. je potaknulo i pojavu mađarskog nacionalnog pokreta, pogotovo kad je Josip II. uveo obavezu korištenja njemačkog jezika. K. navodi postojanje identiteta Hungarus, ali ističe i pojavu slovačkog, hrvatskog, srpskog i rumunjskog nacionalnog pokreta. Naglašava važnost Nikole Škrlca u prosvjetiteljskom pokretu hrvatskih staleža te Matiju Antuna Relkovića koji je prethodio pojavi Hrvatskog narodnog preporoda. Premda marksistički intonirana, knjiga je korisna kao sinteza kulturne povijesti Ugarske u 18. stoljeću koja ne izostavlja manjine. (TSB)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"CulturePaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@book{kosary_culture_1987,\n\ttitle = {Culture and {Society} in {Eighteenth}-century {Hungary}},\n\tisbn = {978-963-13-2522-5},\n\turl = {https://archive.org/details/culturesocietyin0000kosa/page/n3/mode/2up},\n\tlanguage = {en},\n\tpublisher = {Corvina},\n\tauthor = {Kosáry, Domokos G.},\n\tyear = {1987},\n\tnote = {Knjiga uglednog mađarskog povjesničara i akademika objavljena je na engleskom jeziku povodom 7. međunarodnog kongresa o prosvjetiteljstvu koji je po prvi puta organiziran 1987. godine u Budimpešti (predsjednik ISECS-a Robert Darnton jako se zalagao za dijalog između Istoka i Zapada). Knjiga je prerađeni i skraćeni prijevod djela Kultura u Mađarskoj u 18. stoljeću (1980.). K. predstavlja p. kao intelektualni pokret koji je nastao krajem 17. stoljeća u razvijenim europskim regijama, a u Mađarskoj se počeo manifestirati tek u 2. pol. 18. stoljeća. Za razliku od prethodnika, K. 18. stoljeće smatra periodom postepenog napretka i razvoja, a ne stagnacije. Za istraživanje p.-a najvažnija su poglavlja „Varijante prosvjetiteljstva“ i „Počeci nacionalnog buđenja“. Navodi da je p. u Europi  karakterizirala velika raznolikost, ali i fundamentalno jedinstvo što se tiče povijesnog razvoja. Posvuda je prisutna tranzicija s feudalizma na liberalno društvo i kapitalizam. Raznolikost se očitovala u različitim fazama razvoja. K. geografiju p.-a dijeli na razvijeniji epicentar i manje razvijene bočne zone u Europi. U Mađarskoj prosvjetiteljske tendencije manifestirale su se u  prosvijećenom apsolutizmu, programu prosvijetljenih staleža i anti-feudalnom reformizmu. K. naglašava da su u manje razvijenim zemljama primatelji novih ideja bili pripadnici privilegirane feudalne klase, a ne predstavnici slabe buržoazije. Tako staleški i apsolutistički program ne želi ukinuti feudalizam, već ga samo modernizirati pomoću nekih prosvjetiteljskih elemenata, tj. sekularizacije i podizanja kulture na višu razinu. P. je potaknulo i pojavu mađarskog nacionalnog pokreta, pogotovo kad je Josip II. uveo obavezu korištenja njemačkog jezika. K. navodi postojanje identiteta Hungarus, ali ističe i pojavu slovačkog, hrvatskog, srpskog i rumunjskog nacionalnog pokreta. Naglašava važnost Nikole Škrlca u prosvjetiteljskom pokretu hrvatskih staleža te Matiju Antuna Relkovića koji je prethodio pojavi Hrvatskog narodnog preporoda. Premda marksistički intonirana, knjiga je korisna kao sinteza kulturne povijesti Ugarske u 18. stoljeću koja ne izostavlja manjine. (TSB)},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1986\n \n \n (2)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n České osvícenství [Češko prosvjetiteljstvo].\n \n \n \n\n\n \n Haubelt, J.\n\n\n \n\n\n\n Nakladatelstvi Svoboda, Prague, 1986.\n Češki povjesničar prirodnih znanosti Josef Haubelt (1932.-2013.) autor je prve sinteze češkoga prosvjetiteljstva. Knjiga je podijeljena na četiri poglavlja koja u sebi imaju od 7 do 9 potpoglavlja. Nazivi poglavlja su I. Barokne amplitude, II. Počeci prosvjetiteljstva, III. Vrhunci prosvjetiteljstva i IV. Prijelazi prema romantizmu. Haubelt promatra prosvjetiteljstvo s marksističkih pozicija i u tom pogledu najinformativniji je „Uvod“ gdje metahistorijski razmatra prosvjetiteljstvo u europskoj i češkoj literaturi. Prosvjetiteljstvo definira kao ideološki sustav koji je razvoju društva usmjeren na prevlast kapitalističkih društvenih odnosa koji je u to doba na stadiju manufaktura. Ističe da je u svom zrelom obliku to bila isključivo buržoaska ideologija i programska prethodnica buržoaskoj revoluciji. Crkva je glavni spoznajni protivnik prosvjetiteljstva, a posebna se pažnja usmjerava na prirodu i deskriptivno izučavanje prirodnih znanosti. Materijalizam i deistički empirizam gnoseološki prevladavaju nad metafizikom. Enciklopediju smatra najvažnijim spomenikom kulture europskog prosvjetiteljstva. P. karakterizira kao kozmopolitsko kretanje misli u krugu europske inteligencije. H. periodizira č.p. na četiri razdoblja: 1745-1761, 1761-1773, 1773-1791, 1791-1806. Ne uzimajući u obzir ideološka polazišta, nedostatak je što H. koristi samo češku (i nešto sovjetske) sekundarnu literaturu vezano za istraživanja toga razdoblja. U knjizi reprintira svoj biografski rad o grofu Franzu Josefu Kinskom iz 1969. godine u kojem analizira doprinos grofa Kinskog (kojeg naziva „plemićki vulkanolog“) razvoju geologije i prirodnim znanostima. To je bio zaokret jer je prethodna historiografija cijenila Kinskog samo kao branitelja češkog jezika i prethodnika češkog narodnog preporoda (narodni obrození). Knjiga je korisna za hrvatske istraživače i u historiografsko-komparativnom smislu jer s nacionalnih pozicija opisuje slični razvojni put prema modernom građanskom društvu. (TSB)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n  \n \n abstract \n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@book{haubelt_ceske_1986,\n\taddress = {Prague},\n\ttitle = {České osvícenství [Češko prosvjetiteljstvo]},\n\tabstract = {Studije posvećene značajnim predstavnicima prosvjetiteljskog mišljenja u različitim znanstvenim područjima - u prirodnim i društvenim znanostima. Kreativne osobnosti češkog prosvjetiteljstva i njihov doprinos razvoju znanstvenog mišljenja, znanosti i obrazovanja.},\n\tpublisher = {Nakladatelstvi Svoboda},\n\tauthor = {Haubelt, Josef},\n\tyear = {1986},\n\tnote = {Češki povjesničar prirodnih znanosti Josef Haubelt (1932.-2013.) autor je prve sinteze češkoga prosvjetiteljstva. Knjiga je podijeljena na četiri poglavlja koja u sebi imaju od 7 do 9 potpoglavlja. Nazivi poglavlja su I. Barokne amplitude, II. Počeci prosvjetiteljstva, III. Vrhunci prosvjetiteljstva i IV. Prijelazi prema romantizmu. Haubelt promatra prosvjetiteljstvo s marksističkih pozicija i u tom pogledu najinformativniji je „Uvod“ gdje metahistorijski razmatra prosvjetiteljstvo u europskoj i češkoj literaturi. Prosvjetiteljstvo definira kao ideološki sustav koji je razvoju društva usmjeren na prevlast kapitalističkih društvenih odnosa koji je u to doba na stadiju manufaktura. Ističe da je u svom zrelom obliku to bila isključivo buržoaska ideologija i programska prethodnica buržoaskoj revoluciji. Crkva je glavni spoznajni protivnik prosvjetiteljstva, a posebna se pažnja usmjerava na prirodu i deskriptivno izučavanje prirodnih znanosti. Materijalizam i deistički empirizam gnoseološki prevladavaju nad metafizikom. Enciklopediju smatra najvažnijim spomenikom kulture europskog prosvjetiteljstva. P. karakterizira kao kozmopolitsko kretanje misli u krugu europske inteligencije. H. periodizira č.p. na četiri razdoblja: 1745-1761, 1761-1773, 1773-1791, 1791-1806. Ne uzimajući u obzir ideološka polazišta, nedostatak je što H. koristi samo češku (i nešto sovjetske) sekundarnu literaturu vezano za istraživanja toga razdoblja. U knjizi reprintira svoj biografski rad o grofu Franzu Josefu Kinskom iz 1969. godine u kojem analizira doprinos grofa Kinskog (kojeg naziva „plemićki vulkanolog“) razvoju geologije i prirodnim znanostima. To je bio zaokret jer je prethodna historiografija cijenila Kinskog samo kao branitelja češkog jezika i prethodnika češkog narodnog preporoda (narodni obrození). Knjiga je korisna za hrvatske istraživače i u historiografsko-komparativnom smislu jer s nacionalnih pozicija opisuje slični razvojni put prema modernom građanskom društvu. (TSB)},\n\tkeywords = {18th century, Bohemian Enlightenment},\n\tannote = {\nJOSEF HAUBELT (1932-2013)\nhttps://www.phil.muni.cz/fil/scf/komplet/haub.html\nNakon završene gimnazije u Hranicima na Moravě (1952.), studirao je povijest na Filozofskom fakultetu Karlovog sveučilišta 1952.-57. Od 1959. do 1967. radio je na seminaru za diplome, poslijediplomske i doktorske studente geologa Radima Kettnera na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Karlovog sveučilišta. Od 1967. do 1969. studirao je najprije na Institutu Karl Sudhoff za povijest prirodnih i medicinskih znanosti (voditelji Gerhard Harig i Stanysłav Schwann) Medicinskog fakulteta (tadašnjeg) Sveučilišta Karl Marx u Leipzigu, a zatim na Institutu za povijest prirodnih znanosti (ravnatelj Willy Hartner) Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta J. W. Goethe u Frankfurtu na Majni. Od 1957. radio je na Odsjeku za opću povijest i prapovijest Filozofskog fakulteta Karlovog sveučilišta, 1979.-91. kao izvanredni profesor (habilitacijski rad: Studije o Ignácu Bornu). Godine 1966. stekao je titulu doktora znanosti i doktora znanosti (disertacija: Zaustavljanje na kranjskom putu G. A. Scopolija), a 1987. titulu doktora znanosti (Historiografija Gelazija Dobnera). Kao povjesničar usredotočuje se na analizu racionalističkih tradicija u srednjoeuropskoj povijesti, posebno u razdoblju prosvjetiteljstva. Izabran je za člana INHIGEO (Međunarodne komisije za povijest geoloških znanosti) Međunarodne unije geoloških znanosti, te član Associazione degli Storici Europei i Société Internationale des Études du XVIII e si'ecle. Kao potpredsjednik i glasnogovornik Slobodne ideje Češke Republike, član je uprave Union Internationale de la Libre Pensée i Međunarodne humanističke i etičke unije.Bibliografija: Studie o Ignáci Bornovi, 1972; Mikuláš Koperník, 1974; Dějepisectví Gelasia Dobnera, 1979; Zrušení nevolnictví – významná událost v dějinách našeho lidu, 1981; Život a dílo Václava Prokopa Diviše, 1982; České osvícenství, 1985; Jan Evangelista Purkyně, 1987; Kašpar Maria Šternberk, přírodovědec a geolog, 1988; Geolog Radim Kettner, 1991; Volná myšlenka hovoří, 1993; Pravda proti legendám o "svatém" Vojtěchovi, 1997. Sborníky: Z bojů o moderní přírodovědecké snahy na pražské universitě na sklonku 18. století, AUC – HUCP I, 1960; Z dějin vědeckého zájmu o českou přírodu na Universitě Karlově v 18. století, AUC – HUCP III, 1962; Zastavení na kraňské cestě Giovanniho Antonia Scopoliho, AUC – PhH 1964; Montanista Peithner v osvícensko-obrozenském vývoji, Studie z obecných dějin. Sb. historických prací k 60. narozeninám prof. PhDr. Oldřicha Říhy, DrSc., 1972; Bolzanos Lehrer Jan Marian Mika, Bernard Bolzano 1781–1848, 1981; Alexander von Humboldt a vzdělanost ve středu Evropy, Alexander von Humboldt a české země, ed. H. Beck, J. Bloss, J. Blucha, 1996.\n},\n}\n\n
\n
\n\n\n
\n Studije posvećene značajnim predstavnicima prosvjetiteljskog mišljenja u različitim znanstvenim područjima - u prirodnim i društvenim znanostima. Kreativne osobnosti češkog prosvjetiteljstva i njihov doprinos razvoju znanstvenog mišljenja, znanosti i obrazovanja.\n
\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Prosvijećeni (reformni) apsolutizam na tlu Habbsurške Monarhije kao etatistički sustav prijelaznog razdoblja (u povodu zbornika »Österreich im Europa der Aufklärung —, Kontinuität und Zäsur in Europa zur Zeit Maria Theresias und Josephs II«, Wien 1985, Band 1/2).\n \n \n \n \n\n\n \n Karaman, I.\n\n\n \n\n\n\n Historijski zbornik, 39: 211–241. 1986.\n Ekonomski povjesničar Igor Karaman evaluira zbornik radova s međunarodnog skupa povodom 200-te godišnjice smjene vlasti na austrijskom prijestolju. K.-ov cilj je prikazati sadržaj radova o terezijanskoj i jozefinskoj vladavini u habsburškim zemljama. Ističe da se radi o epohi prosvjetiteljstva, tj. prijelomnom dobu u kojem se zbiva inicijalna modernizacija/scijentifikacija društva u okviru prosvijećenog apsolutizma habsburških vladara. Za K.-a to je etatistički sustav prijelaznog razdoblja između kasnofeudalnog i građansko-kapitalističkog društva kada se zbivaju reforme koje odstranjuju stare oblike i strukture. Teme se bave obrazovanjem, privredom i društvom, vanjskom politikom, odnosom crkve i države i najviše institucionalnim, tj. upravnim reformama. Zamjera zanemarivanje uspona građanstva. K. ne definira što je prosvjetiteljstvo, ali govori o idejnom sustavu terezijanizma, tj. o načinu upravljanja državom pod Marijom Terezijom te jozefinizmom pod Josipom II. Razlika je u tome da se terezijanizam temelji u prosvjetiteljskom reformnom djelovanju na razini društvene prakse, dok je jozefinizam usmjeren na doktrinarnu afirmaciju prosvjetiteljskog svjetonazora na razini društvene teorije. Prema K.-u terezijanizam je pružio poticaj i potporu domaćim progresivnim snagama, dok je jozefinizam imao više značajke diktature što je izazivalo reakciju. Rad je koristan je K. nadopunjuje prikaz situacijom u Banskoj Hrvatskoj kojom se sam posebno bavio. Ističe važnost promjena od 1750ih godina i nastanak Hrvatskoga kraljevskoga vijeća te važnu ulogu domaće činovničke inteligencije poput ekonomskog mislioca Nikole Škrlca i jakobinca Josipa Kralja. Nedostatak je naglašeno marksistička povijesna perspektiva koju čak teorijski razrađuje. K. tako zaključuje usporedbom prijelaza iz feudalnog prema buržoaskom društvu kada je glavnu ulogu imala apsolutna monarhija i prijelaz k socijalističkom društvu kada istu ulogu imaju političke partije. (TSB)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"ProsvijećeniPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{karaman_prosvijeceni_1986,\n\ttitle = {Prosvijećeni (reformni) apsolutizam na tlu {Habbsurške} {Monarhije} kao etatistički sustav prijelaznog razdoblja  (u povodu zbornika »Österreich im {Europa} der {Aufklärung} —, {Kontinuität} und {Zäsur} in {Europa} zur {Zeit} {Maria} {Theresias} und {Josephs} {II}«, {Wien} 1985, {Band} 1/2)},\n\tvolume = {39},\n\tissn = {0351-2193, 1849-0824},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/clanak/471813},\n\tlanguage = {hr},\n\turldate = {2025-04-15},\n\tjournal = {Historijski zbornik},\n\tauthor = {Karaman, Igor},\n\tyear = {1986},\n\tnote = {Ekonomski povjesničar Igor Karaman evaluira zbornik radova s međunarodnog skupa povodom 200-te godišnjice smjene vlasti na austrijskom prijestolju. K.-ov cilj je prikazati sadržaj radova o terezijanskoj i jozefinskoj vladavini u habsburškim zemljama. Ističe da se radi o epohi prosvjetiteljstva, tj. prijelomnom dobu u kojem se zbiva inicijalna modernizacija/scijentifikacija društva u okviru prosvijećenog apsolutizma habsburških vladara. Za K.-a to je etatistički sustav prijelaznog razdoblja između kasnofeudalnog i građansko-kapitalističkog društva kada se zbivaju reforme koje odstranjuju stare oblike i strukture. Teme se bave obrazovanjem, privredom i društvom, vanjskom politikom, odnosom crkve i države  i najviše institucionalnim, tj. upravnim reformama. Zamjera zanemarivanje uspona građanstva. K. ne definira što je prosvjetiteljstvo, ali govori o idejnom sustavu terezijanizma, tj. o načinu upravljanja državom pod Marijom Terezijom te jozefinizmom pod Josipom II. Razlika je u tome da se terezijanizam temelji u prosvjetiteljskom reformnom djelovanju na razini društvene prakse, dok je jozefinizam usmjeren na doktrinarnu afirmaciju prosvjetiteljskog svjetonazora na razini društvene teorije. Prema K.-u terezijanizam je pružio poticaj i potporu domaćim progresivnim snagama, dok je jozefinizam imao više značajke diktature što je izazivalo reakciju. Rad je koristan je K. nadopunjuje prikaz situacijom u Banskoj Hrvatskoj kojom se sam posebno bavio. Ističe važnost promjena od 1750ih godina i nastanak Hrvatskoga kraljevskoga vijeća te važnu ulogu domaće činovničke inteligencije poput ekonomskog mislioca Nikole Škrlca i jakobinca Josipa Kralja. Nedostatak je naglašeno marksistička povijesna perspektiva koju čak teorijski razrađuje. K. tako zaključuje usporedbom prijelaza iz feudalnog prema buržoaskom društvu kada je glavnu ulogu imala apsolutna monarhija i prijelaz k socijalističkom društvu kada istu ulogu imaju političke partije. (TSB)},\n\tpages = {211--241},\n\tannote = {BILJEŠKE\n“Tada se (naposé od sredine 18. st.) u svim zemljama ili pokrajinama Habs­burške Monarhije javljaju inicijalni tokovi složenih modernizacijskih procesa, putem kojih se ostvaruje transformiranje postojećeg feudalnoga društva i zatim postupno afirmiranje nosilaca novoga gradansko-kapitalističkoga poretka.” (Karaman, 1986, p. 211)\n“Spomenuti inicijalni tokovi modernizacije društva zbivaju se na srednjoistočnom evropskom prostoru u epohi prosvjetiteljstva, pod vladavinom Ma­rije Terezije (1740—1780) i Josipa II (1780—1790).” (Karaman, 1986, p. 211)\n“Přitom treba naglasiti kako habsburškom prosvijećenom (reformnom) apsolutizmu — od sredine pa do potkraj 18. st. — pripada povijesna uloga odgovarajučeg etatističkog sustava prijelaznog razdobija između kasnofeudalnog i gradansko-kapitalističkoga društva. Zato ču upravo s toga gledišta razmotriti u ovorn osvrtu navedene nove znanstvenoistraživačke doprinose poznavanju epohe prosvjetiteljstva na prostoru srednjoistočne Evrope.” (Karaman, 1986, p. 212)\n“Prosvjetiteljstvo i reforme prosvijećenog apsolutizma и Habsburškoj Monarhiji 1.” (Karaman, 1986, p. 212)\n“dvjestogodišnjica smjene terezijanske i jozefinske vladavine, sa znanstvenoga gledišta osobito značenje pripada medunarodnom simpoziju što je održan u Beču 20—23. listopada 1980. pod naslovom »Izazov 1780: Kontinuitet i cezura u Evropi za doba Marije Terezije i Josipa II«.” (Karaman, 1986, p. 212)\n“u zborniku pod naslovom »Austrija u prosvjetiteljskoj Evropi« (Beč 1985),” (Karaman, 1986, p. 212)\n“U svojoj uvodnoij riječi na medunarodnom simpoziju u Beču 20. X. 1980. ocrtala je ministar H. FIRNBERG povijesnu ulogu vladarskih ličnosti Marije Terezije i Josipa II kao predstavnika inicijalnog razdoblja u tokovima modernizacije društva na prostoru Habsburške Monarhije.” (Karaman, 1986, p. 213)\n“»To doba — kojemu je nauka dodijelila etiketu ’prosvjetiteljstva’ i ’prosvijećenog apsolutizma’ — bilo je za čitavu Evropu prijelomno doba, vrijeme kriznog prijelaza od agrarno-feudalnoga ka građanskom i industrijskom dru­ štvu, od apsolutizma ka pravnoj državi i državi blagostanja. Za takvih vremena stari oblici i strukture u društvu, privredi, politici, u kulturnom i duhovnom životu bivaju odstranjeni, istisnuti i nadomješteni, ili pak tek površinski prešlojeni novima. Ovo čini doba Marije Terezije i Josipa II toliko zanimljivim za historičara, ali ne samo za historičara. Kao suvremenici možemo u toj epohi u obrisima prepoznati početke onoga svijeta u kojem i mi sami stojimo, konture problematike modernega društva« (str. 16).” (Karaman, 1986, p. 213)\n“Kod večeg broj a priloga očituje se ipak shvaćanje epohe prosvjetiteljstva i prosvijećenog apsolutizma kao jedno u nizu susljednih razdoblja društvenopovijesnog razvoja, pa se u torn sklopu zasebno razmatraju raznovrsni fenomeni iz oblasti gospodarskih ili pravnih odnosa, iz kulturnoga života itd.; važno je naglasiti kako se přitom pretežno uočava temeljno reformno obilježje terezijansko-jozefinskoga doba.” (Karaman, 1986, p. 213)\n“doprinos boljem upoznavanju života, položaja ili djelatnosti raznih slojeva stanovništva na prostoru Habsburške Monarhije s gledišta širenja prosvjetiteljskih ideja i provođenja reformnih zahvata prosvijećenog apsolutizma.” (Karaman, 1986, p. 213)\n“No, utjecaj prosvjetiteljskih duhovnih usmjerenja izravno je bio prisutan na ukupnom prostoru Monarhije prvenstveno putem reformnih zahvata u oblasti obrazovanja. O terezijansko-jozefinskim reformama visokoškolske i naučné djelatnosti daje N. HAMMERSTEIN okvirni pregled (str. 787—812); J. RUWET razmatra prilike na sveučilištu Löwen/Louvain u habsburškoj Nizozemskoj (str. 813—846), a S. K. KOSTIC razvitak kulturno-prosvjetnog života kod Srba u doba Marije Terezije (str. 847—866).” (Karaman, 1986, p. 214)\n“Reformna obilježja povijesnih zbivanja u zemljama srednjoistočne Evrope pod terezijanskim i jozefinskim sustavom vladavine naročito su predmet historiografske analize kod one skupine referata što su bili prezentirani i potom publicirani u sklopu sekcije »Privreda i društvo«” (Karaman, 1986, p. 214)\n“Utjecaj merkantilističke ili postmerkantilističke ekonom­ske politike Monarhije na ulogu trgovinskog prometa i trgovačkog poduzetništva prikazan je samo u pogledu međuođnosa podunavskog sa balkanskim prostorom, u radovima V. PASKALEVE (str. 153—166) i S. PANOVÉ (str. 167—172); jednako tako, oblikovanje manufakturno-protoindustrijskog poduzetništva očrtano je samo s obzirom na područje Češke, u prilogu koji daje A. KLÍMA (str. 173—196).” (Karaman, 1986, p. 214)\n“Stoga znatnu praznina u cjelini simpozija i zbornika tvori izostanak temeljnog, svestranog i produbljenog znanstvenog osvjetljavanja sudbine raznih građansko-kapitalističkih slojeva, kao novih društvenih činilaca u epohi inicijalnih modernizacijskih reformi. Nedostatak odgovarajucih priloga o po­vijesnoj ulozi građanstva” (Karaman, 1986, p. 214)\n“Na to je upozorila takoder H. Firnberg u navedenoj svojoj uvodnoj riječi prilikom otvaranja simpozija: »Već jedan pogled na program može ipak pokazati kako teme od najveće važnosti, kao npr. uspon gradanstva, nisu zasad zahvaćene u punom opsegu« (str. 17).” (Karaman, 1986, p. 215)\n“Veča pažnja usmjerena je, medutim, prema ulozi državnih vlasti na polju ekonomsko-socijalnih odnosa. Tako se u tekstovima više autora razmatra utjecaj javne uprave na socijalno stanje i životné uvjete stanovništva;” (Karaman, 1986, p. 215)\n“Ova nas tematika/problematika več vodi ka skupini referata što su izne­ seni i objavljeni u sklopu sekcije »Država i pravo«. Terezijanski i jozefinski sustav vladavine svojim su reformnim nastojanjima snažno zahvatili (pored organizacije obrazovánja, te tradicionalnih agrarnih odnosa) takoder postoječi pravni poredak u Monarhiji.” (Karaman, 1986, p. 215)\n“Ipak, přitom je težište historiografske analize usmjereno uglavnom na postupno preoblikovanje institucionalne organizacije državne vlasti. Izneseni znanstveni rezultati tek u manjoj mjeri sa socijalnohistorijskoga gledišta upučuju na tokove geneze i na obilježja funkcioniranja raznih slojeva činovništva, koje — kao stručná inteligencija u sklopu javne uprave — tvori važan društveni faktor u provodenju inicijalnih modernizacijskih reformi. Nešto više pažnje obračeno je samo nekim vodečim ličnostima u sastavu terezijanskog i jozefinskog režima” (Karaman, 1986, p. 215)\n“Nekoliko priloga u ovoj sekciji posvećeno je razmatranju meduodnosa habsburške države ili habsburških vladara s vjerskom organizacijom i idej­nim strujanjima u Katoličkoj crkvi te s papinstvom — što uključuje pitanje vjeroispovjednih i crkvenih reformi. Nadalje, niz referata obraduje vanjsku politiku Monarhije u vrijeme Marije Terezije i Josipa П, te njezine idejno-političke osnove.” (Karaman, 1986, p. 215)\n“ova epoha ujedno nosi bitnu značajku inicijalnog razdoblja u tokovima modernizacije društva na tlu srednjoistočne Evrope, pa njezinu bitnu odrednicu stoga tvore nastojanja oko postupnog prijelaza iz tradicionalnih feudalnih (kasnofeudalnih) odnosa ka novom gradansko-kapitalističkom poretku. Valja přitom naglasiti da se u svim prijelaznim razdobijima između dvaju globalnih društvenih sistema provodenje početnih zahvata u pravcu modernizacije nužno ostvaruje uz po­moć države — što znači: putem odgovarajučeg etatističkog sustava; na razmedu feudalnog (kasnofeudalnog) i buržoaskog poretka kao takav sustav javlja se pretežno apsolutna monarhija, u svojim raznovršnim morfološkim/funkcionalnim varijantama.” (Karaman, 1986, p. 216)\n“Dosijedno tome, znanstvenoistraživački přistup razvojnim fenomenima ili procesima na prostoru Habsburške Monarhije u doba Marije Terezije i Josipa II takoder se s društvenopovijesnoga gledišta nužno mora zasnivati na kritičkoj ocjeni funkcioniranja terezijanske i jozefinske vladavine kao etatističkog sustava prijelaznog razdobija.” (Karaman, 1986, p. 216)\n“Pristupajuči kritičkom ispitivanju terezijanskog i jozefinskog režima s gledišta njihovog funkcioniranja kao etatističkog sustava prijelaznog razdobIja u tokovima modernizacije društva na prostoru srednjoistočne Evrope, po­ trebno je da najprije ukratko objasnim teorijsko-metodološke osnove takvog pristupa. Ovo prvenstveno uključuje temeijnu konceptualizaciju ukupnog društvenopovijesnog razvoja kao postupnog ali stalnog napretka složene cjeline modernizacijskih procesa, a zatim naposé konceptualizaciju etatističkog sustava kao nužnog instrumenta napretka u prijelaznim razdobljima izmedu dviju globalnih društvenopovijesnih razvojnih etapa (tj. na razmedu dvaju društvenih sistema).” (Karaman, 1986, p. 216)\n“Šire razmatranje navedenih teorijsko-metodoloških pitanja sadržano je več u mojem radu: I. KARAMAN, »Prijelaz ili modernizacija — Društvenohistorijski procesi modernizacije i problemi prijelaznih razdobij a« (»Naše teme« 4—5, Zagreb 1984, str. 655—676). Zato ču ovdje samo upozoriti na bitne črte predloženog konceptualnog pristupa.” (Karaman, 1986, p. 216)\n“Društvenopovijesni procesi modernizacije zasnivaju se u razvoju ljudske zajednice na postupnom ali stalnom napretku čovjekove svjesne/znanstvene spoznaje sredine u kojoj postoji i djeluje: izvornog svijeta prirode i vlastitog svijeta društva. Tokovi takve scijentifikacije na svim poljima ljudskoga života i rada — od materijalne proizvodnje do duhovnog stvaralaštva — ostvaruju se u ranijim etapama razvoja čovječanstva tek sporo, ograničeno i neuskladeno; zato ove etape (ili: društvene sisteme prvobitne zajednice i feudalizma) označavamo kao tradicionalno društvo. Nagliji, opsežniji i uskladeniji napredak svih procesa modernizacije/scijentifikacije ljudskog života i rada zbiva se u okviru gradansko-kapitalističkog društvenog sistema, pa stoga ovu etapu označavamo kao modernizirajuče društvo. No, konačni cilj svih moderniza­ cijskih procesa bit če moguče postici tek u potpuno scijentificiranom društvenom sistemu socijalizma, kao etapi u koj oj se konačno konstituira moderno društvo. Temeljno znanstveno otkriče Karla Marxa s obzirom na tokove povijesti čovjecanstva predstavlja spoznaja da bitnu odrednicu cjelokupnog dosadašnjeg razvoja društvene zajednice ljudi tvori napredak na polju materijalne pro­ izvodnje:” (Karaman, 1986, p. 217)\n“»U društvenoj proizvodnji svoga života ljudi stupaju u odredene, nužne odnose, nezavisne od njihove volje, odnose proizvodnje, koji odgovaraju određenom stupnju razvitka njihovih materij alnih proizvodnih snaga. Cjelokupnost tih odnosa proizvodnje sačinjava ekonomsku strukturu društva, re­ álnu osnovu, na kojoj se diže pravna i politička nadgradnja i kojoj odgovaraju odredeni oblici društvene svijesti. Način proizvodnje materij alnog života uslovljava proces socijalnog, političkog i duhovnog života uopče.« (K. MARX, »Kritika političke ekonomije — predgovor i uvod«, Zagreb 1949, str. 8—9.)” (Karaman, 1986, p. 217)\n“Takva uloga upravo ove oblasti ljudskog djelovanja (tj. ekonomskog seg­ menta u sklopu društvenopovijesnog totaliteta) determinirana je čovjekovim porijeklom iz materijalnog svijeta prirode, uslijed čega njegova egzistencija — podjedno kao prirodnog/materij alnog biča ili društvenog/duhovnog biča nužno ovisi o trajnom zadovoljavanju materijalnih potreba putem osiguravanja (pribavljanja ili proizvodnje) odgovarajučih materijalnih dobara. Da bi mogli provoditi nužnu ekonomsku aktivnost u svrhu proizvodnje materijalnih dobara, ljudi stupaju u raznovrsne medusobne odnose i time oblikuju odredenu socijalnu strukturu svoje društvene zajednice. Postupnim ali stalnim usavršavanjem ljudskih postupaka i sredstava u materijalnoj proizvodnji (pu­ tem napretka procesa scijentifikacije i tehnifikacije) dostižu se susljedne raz­ vojne razine ekonomske djelatnosti; dosijedno tome, mijenj aju se također bitna morfološka i funkcionalna obilježja adekvatne socijalne strukture smjenjuju se susljedni društveni sistemi.” (Karaman, 1986, p. 217)\n“U tradicionalnom društvu ovisio je razvoj materijalne proizvodnje uglavnom o širenju njezine prirodne (agrarne) sirovinske osnovice, što je naposé zahtijevalo privodenje zemljišnih površina raznovrsnim kulturama. Stoga se kao nosilac privrednih kretanja javlja zemljoposjedničko plemstvo, koje tvori vodeči socij alni sloj pri oblikovanju društvenog sistema feudalizma. Naprotiv, napredak ekonomske djelatnosti u modernizirajučem društvu zasniva se prvenstveno na širenju tehničke osnovice materijalne proizvodnje, što je izazivalo potřebu akumulacije investicijskoga kapitala za tehnifikaciju privrede. U funkciji nosioca takvih kretanja sada se javlja gradansko indu­ strijsko poduzetništvo (koje niče iz krila dotadašnjih neprivilegiranih slojeva staleške strukture), pa ono tvori bitni socijalni sloj pri oblikovanju kapitalističkoga društvenog sistema.” (Karaman, 1986, p. 217)\n“Naposljetku, postignuče krajnjih ciljeva procesa scijentifikacije ljudske aktivnosti na polju materijalne proizvodnje u modemom društvu uvjetovano je afirmacijom proizvodnog (tehnološkog) znanja kao temeljne odrednice privrednih kretanja. Upravo zato, razvojni tokovi konstituiranja scijentificiranog društvenog sistema socijalizma ujedno suštinski ovise o oblikovanju i utvrđivanju proizvodne (znanstvene/stručne) inteligenci]e — koja se rada razvojnom preobrazbom dotadašnje radnické klase — kao odlučujučeg činioca u socijalnoj strukturi modernega društva. Geneza svakog -od navedenih ekonomskih i socijalnih faktora zbiva se u vecoj ìli manjoj mjeri još u okvirima starog poretka — predstavi]’ajuči naiavu susliedne više razine povijesnog razvoja, na kojoj če ovi faktori postati jezgrom novoga društvenog sistema. No, postoječi opći uvjeti što ih stari poredak pruža za djelovanje novih socijalno-ekonomskih faktora omogučavaiu ioak samo njihovu inicijalnu pojavu; spomenuti opci uvjeti starog poretka ograničavaju njihovo širenje i jačanje, te snrečavaju njihov uspon prema odlučujućoj ulozi u ejelokupnom životu društvene zaiednice. Upravo zato, da bi se otklonile takve smetnje, nužno se na razmedu dvaju društvenih sistema javlja posrednička uloga države putem odgovarajučeg etatističkog sustava prijelaznog razdoblja:” (Karaman, 1986, p. 218)\n“»Premda je država uvijek nod pretežnim i snažnim utiecajem vodečih društvenih snaga (u funkciji osiguravanja njihovih ukunnih interesa), kao institucionalni organizam obuhvača i brine ujedno o totalitetu svoje zajednice — usliied čega može nostiči izviestán pomak u odnosu na etablirana središta sociialne i ekonomske moči. Stoga u prijelaznim razdobljima, djelomično več noči a osobito nakon politické smjene vlasti, nruža etatistički sustav (bilo neposredno u svom okviru ili posredno svojom dielatnošču) nosiocima novog sviieta mogučnost afirmacije preko granica niihovog stvarno dosegnutog samostalnog udiela u društvenim kretaniima. Kao što je revolucija babica no­ vog poretka. država mu je često potrebna u ulozi dadilie.« (I. KARAMAN, n. dj., str. 665.) Povijesna praksa na tlu Evrope obuhvača u opisanoj ulozi raznovrsne morfološke/funkcionalne variiante etatističkih sustava. Napuštaniu feudalnih odnosa imao je poslužiti već kasnosrednioviekovni državni centralizam, da bi zatim prijelaz ka gradansko-kapitalističkom društvu u pojedinim evropskim zemliama ovisio o večoj ili manjoj prisutnosti progresivnih obiliežja u dielovaniu ranonovovjekovnog dvorskog ansolutizma i potom prosviiečenog ansolutizma: pri konačnom oblikovanju buržoaskoga poretka (nakon promjene političke vlasti) javlja se u istoj funkciji osobito bonanartistički oblik vladavine. U nriielazu na scijentificirani društveni sistem sociializma očitovao se dósad etatistički sustav pretežno kao tip »države blagostanja« (tzv. etatistički kapitalizam) ili kao tip »države realnog socijalizma« (tzv. etatistički socijalizam).” (Karaman, 1986, p. 218)\n“Dakako, progresivno značenie svakoga konkretnog etatističkog sustava vladavine ovisi isključivo o njegovu adekvatnom funkcioniranju u povijesnoj praksi, sa svrhom da se osiguraiu nužni opči uvjeti za oblikovanie, širenje i jačanje nosilaca novih, naprednijih ekonomsko-socijalnih odnosa u odgovarajučoj društvenoj zajednici: »Provodenje takve uloge državne organizacije u rukama je državnih vrhova i činovništva (točnije: činovničke, stručné inteli­gencije) sve dotle dok oni ispunjavaju svoju funkciju u službi općih interesa.« (I. KARAMAN, na istom mjestu.) No, čim se neki etatistički sustav vladavine zatvara u uži krug vlastitih interesa, nastupa njegova apsolutistička/diktaturska i birokratska/politokratska deformacija; u torn slučaju — bez obzira na veču ili manju progresivnost deklariranih ideoloških osnova — s gledišta društveno-povijesnog razvoja svaka takva vladavina nužno dobiva konzervativno i po­ tom reakcionarno značenje” (Karaman, 1986, p. 219)\n“U skladu s navedenim, što su za vrijeme Marije Terezije ili Josipa II provo­ děni u sklopu habsburškog vladavinskog sustava, suštinski obuhvača povij esne fenomene ili procese geneze, konstituiranja, funkcioniranja etatističkog sustava prijelaznog razdoblja (izmedu feudalnog i gradansko-kapitalističkog poretka) na tlu Monarhije.” (Karaman, 1986, p. 219)\n“Osobitá pažnja historiografa bila je več dósad usmjerena prema analizi srodnosti ili razlika između doba Marije Terezije (1740—1780) i doba Josipa II (1780—1790). U znanstvenim raspravama u sklopu bečkog simpozija i zbornika to se očituje kao pitanje »kontinuiteta i cezure« između povijesnih zbivanja u Monarhiji prije i nakon 1780, s obzirom na tadašnju smjenu ličnosti na habsburškom prijestolju. Treba ovdje naglasiti da složena tematika/problematika usporedne analize vladavine Marije Terezije i Josipa II sadrži u sebi dva za­ sebna ali usko povezana segmenta: — pitanje o srodnosti ili razlikama u pogledu idejnih osnova i usmjerenja, na kojima se teorijski zasnivala njihova vladavina; — pitanje o srodnosti ili razlikama u pogledu načina upravljanja državom, što su ga provodili u praksi svoje vladavine.” (Karaman, 1986, p. 219)\n“idejne osnove i usmjerenja tvore važnu sastavnicu vladavine Marije Terezije i Josipa II na razini društvene teorije;” (Karaman, 1986, p. 219)\n“Naime, tokom druge polovine 18. st. očituje se na prostoru srednjoistočne Evrope širenje i snažan utjecaj idejnih strujanja .prosvjetiteljstva, oblikujuči u zemljama Habsburške Monarhije specifični idejni sustav: jozefinizam. Premda se jozefinistički idejni sustav po svojem nazivu vezuje uz ličnost Josipa II — svojim suštinskim sadržajem predstavlja svjetonazorni sklop, koji stoga (kao povijesni fenomen na razini društvene teorije) daleko prelazi uži okvir konkretne primjene u vladavinskoj praksi Josipa II (od 1765. ili 1780) i svojim početním razvojnim tokovima podjedno obilježava ranije razdoblje vladavine Marije Terezije” (Karaman, 1986, p. 220)\n“U torn smislu moglo bi se govoriti takoder o svojevrsnom idejnom sustavu terezijanizma, kao inicijalnoj fazi oblikovanja jozefinističkog svjetonazora od sredine 18. st. (pod utjecajem tadašnjih evropskih duhovnih strujanja). Přitom, dakako, terezijanistički idejni sustav iskazuje bitnu srodnost s razvijenim, zrelim jozefinizmom — ali u njemu ipak dolaze donekle naglašenije do izra­žaja i neki drugačiji pristupi modernizacijskim reformama postojećih društve­ nih odnosa na tlu Habsburške Monarhije.” (Karaman, 1986, p. 220)\n“Več je istaknuto kako terezijanizam i jozefinizam suštinski predstavljaju svjetonazorne sklopove, zbog čega u njihovom razvoju od sredine pa do potkraj 18. st. medu tvorcima i nosiocima stvarno nalazimo širok krug vodečih misaonih i djelatnih ličnosti iz raznovrsnih socijalnih slojeva ili grupa. Do­sljedno tome, kad se pri označavanju terezijanističkog ili jozefinističkog idejnog sustava upotrebljavaju osobná imena dvoje članova habsburške dinastije, onda to prvenstveno ima smisao kronološke odrednice (s obzirom na vrijeme njihove vladavine), dok tek djelomično iskazuje vrijednost konstitutivno-funkcionalne odrednice (s obzirom na njihov neposredni vlastiti djelatni udjel).” (Karaman, 1986, p. 220)\n“Pri teorijskom oblikovanju terezijanističkog ili jozefinističkog svjetonazornog sklopa nesumnjivo su od znatne važnosti bila takoder osobná mi­šljenja Marije Terezije ili Josipa II; naposé su u praktičnoj primjeni ovih idejnih sustava na teritoriju Monarhije od znatne važnosti bile odluke habs­burških vladara, provodene putem središnjih državnih vlasti.” (Karaman, 1986, p. 220)\n“Več spomenuti način upravljanja državom tvori bitnu sastavnicu njihove vladavine prvenstveno na razini društvene prakse, te je usko vezan uz obilježja ličnosti ovih monarha i njihovu djelatnu ulogu u vrijeme dok obavljaju takvu funkciju;” (Karaman, 1986, p. 220)\n“stoga ćerno način upravljanja državom pod Marijom Terezijom (1740—1780) označiti kao tere­zijanski sustav vladavine, a pod Josipom II (1780—1790) kao jozefinski sustav vladavine.” (Karaman, 1986, p. 220)\n“Tematika/problematika srodnosti i razlika (ili: kontinuiteta i cezure) između društvenopovijesnih zbivanja u doba Marije Terezije i u doba Josipa II privlačila je još od njihovega vremena pažnju mnogih naraštaja mislilaca i pisaca, teoretičara i praktičara” (Karaman, 1986, p. 221)\n“Sažetu ocjenu ukupnog znanstvenog doprinosa medunarodnog skupa u Beču (1980) dao je na završnom plenarnom zasjedanju Erich ZÖLLNER, u svojoj zaključnoj riječi »Plodovi i pogledi« (str. 961—968). Navodeči kako se to­ kom razmatranog razdoblja od 1740. do 1790. na tlu Habsburške Monarhije unatoč ponekim zbivanjima što nose obilježja cezure — pretežno ipak očituju značajke kontinuiteta u povijesnom razvoju, Zöllner je přitom naročito istaknuo važnost šireg društvenopovijesnog pristupa tematici/problematici jozefinizma.” (Karaman, 1986, p. 221)\n“Naime, u relevantnoj tradicionalnoj literaturi (zastupljenoj npr. koncep­tualnim shvačanjima Eduarda Wintera i Ferdinanda Maassa) znanstveni inte­res bio je usmjeren prvenstveno prema duhovnim kretanjima na polju vjerskog i crkvenog života, gdje glavnu pažnju historiografa privlače pitanja međuodnosa jozefinizma s katolicizmom — koja naposé proizlaze iz vjerskih i crkvenih reformnih zahvata tokom vladavinske prakse Josipa II. Nasuprot torne, naglašava Zöllner, znanstvena istraživanja jozefinističkog svjetonazora ili njegove primjene u vladavinskoj praksi Marije Terezije i Josipa II, što su bila prezentirana na bečkom simpoziju, obuhvačaju mnogo širi krug pita­nja iz oblasti socioekonomskih i sociokulturnih odnosa; upravo takvim pristupom omogučava suvremena historiografija utvrdivanje, osvjetljavanje temelj­ nih značajki srodnosti i kontinuiteta u povijesnom razvoju epohe prosviječenog (reformnog) apsolutizma na prostoru Monarhije.” (Karaman, 1986, p. 221)\n“U istom smislu ocjenjuje Grete KLINGENSTEIN smjenu ličnosti na habs­burškom prijestolju 1780, u uvodnom osvrtu »Austrija i Evropa 1780.« (str. 19—28). Po mišljenju autorice, želja da se prate opća evropska idejna kretanja na razini društvene teorije i da se ostvari njihova primjena u zemljama srednjoistočne Evrope na razini društvene prakse podjedno je u bečkom središtu prisutna u doba terezijanske ili jozefinske vladavine.” (Karaman, 1986, p. 221)\n“Dakle, u pogledu kontinuitetnih značajki povijesnih zbivanja za vrijeme Marije Terezije i Josipa II znanstvenici su uglavnom složni u mišljenju da one proizlaze iz suštinske srodnosti idejnih poticaja na kojima se zasnivala praktična djelatnost prosvijećenog (reformnog) apsolutizma u Monarhiji” (Karaman, 1986, p. 222)\n“Nadalje, Grete KLINGENSTEIN (u spomenutom prilogu, str. 19—28) ističe osobito radikalizaciju prosvjetiteljskog svjetonazora za vrijeme Josipa II, pri čemu »rigorizam« jozefinskog sustava vladavine u provodenju ideja tzv. kasnog prosvjetiteljstva tokom osamdesetih godina 18. st. prvenstveno razmatra kao posljedicu tadašnjega kritičnog zaoštravanja opčih političkih prilika na evropskom kontinentu” (Karaman, 1986, p. 222)\n“Robert A. KANN »Napredak i tradicija« (str. 29—36). Ovaj autor također smatra da vladavina Marije Terezije ili Josipa II podjedno slijede razvoj evropskog prosvjetiteljstva, ali s različitim odnosom prema teoriji i prema praksi prosvjetiteljstva: »Nesumnjivo su medu ljudima zaslužnima za terezijanske reforme bile prisutne takve ličnosti koje su se za prosvjetiteljstvo barem živo zanimale i dapače pretežno takve koje su za nj veoma zaslužne. No, unatoč tome u Austriji Marije Terezije reforma nije stopljena s ideologijom. Prosvjetiteljstvo i re­ orma ostaju do nastupa samovlade Josipa II u znatnoj mjeri usporednim kretanjima, što su se dakako medusobno mnogostruko oplodivala« (str. 29).” (Karaman, 1986, p. 223)\n“Drugim riječima, bitne značajke terezijanske vladavine proizlaze iz ute­meljenosti u prosvjetiteljskom reformnom djelovanju na razini društvene prakse — dok se, naprotiv, u bitnim značaj kama jozefinske vladavine očituje njegova temeljna usmjerenost prema doktrinarnoj afirmaciji prosvjetiteljskog/jozefinističkog svjetonazora na razini društvene teorije.” (Karaman, 1986, p. 223)\n“U svojoj analizi terezijanske reformne aktivnosti upozorava R. A. Kann osobito na važan udio tadašnjeg napretka kameralističkih nauka. Ekonomska politika prethodnika Marije Terezije uglavnom je još slijedila zasade klasičnog merkantilističkog učenja, što nije osiguravalo željeni uspjeh u naporima da se privredna moč Habsburške Monarhije približi razini dostignutoj u vodečim zapadnoevropskim zemljama. Tek je od sredine 18. st., prihvatom i primjenom novih fiziokratskih pogleda u oblasti privrednih — a naročito agroekonomskih — odnosa, austrijski kameralizam bio adekvatno osuvremenjen, tvoreči veoma važan segment terezijanističkog idejnog sustava (kao svojevrsne inicijalne faze u konstituiranju/funkcioniranju jozefinizma).” (Karaman, 1986, p. 223)\n“Time je ujedno pružena nužna osnova za kritičko razmatranje konstitutivnih/funkcionalnih značajki i obilježja vladavine Marije Te­ rezije (1740—1780) ili Josipa II (1780—1790) s gledišta njihove povijesne uloge etatističkog sustava prijelaznog razdobij a, u tokovima modernizacije društva na tlu Habsburške Monarhije” (Karaman, 1986, p. 224)\n“Kao što je več u svojoj (naprijed citiranoj) uvodnoj riječi na medunarodnom znanstvenom skupu u Beču naglasila H. Firnberg, doba Marije Terezije i Josipa II obuhvaća povijesna zbivanja putem kojih se u zemljama ili po­krajinama habsburške državne tvorevine iniciraju tokovi modernizacijske preobrazbe dotadašnjih feudalnih/kasnofeudalnih odnosa u svrhu oblikovanja novog građansko-kapitalističkoga poretka.” (Karaman, 1986, p. 225)\n“Valja přitom istaknuti kako etatizam habsburških vladara za vrijeme dru­ge polovině 18. st. u svojoj ekonomsko-socijalnoj politici još nije mogao biti suštinski usmjeren na neposredno, izravno širenje i jačanje kapitalističkog industrijskog poduzetništva (kao klasne jezgre novoga buržoaskog društva).” (Karaman, 1986, p. 225)\n“Doista, več su tada — u inicijalnoj fazi prijelaznog razdobija, tj. na početku protomodernizacije — prisutni tokovi geneze manufakturne/ranoindustrijske privredne djelatnosti. Medutim, u skladu s dostignutim stupnjem ekonomsko-socijalnog napretka opčenito na evropskem prostoru, a naposé pod utjecajem dotadašnjih konkretnih okolnosti povijesnoga razvoja zemalja srednjoistočne Evrope, očituju se ovdje u znatnijoj mjeri tokovi konstituiranja odgovarajučeg protoindustrijskog poduzetništva tek u kasnijoj fazi prijelaznog razdoblja (uglavnom od vremena napoleonskih ratova pa do revolucije 1848—1849).” (Karaman, 1986, p. 225)\n“Dosljedno tome, u inicijalnoj fazi prijelaznog razdoblja — kakvu pred­ stavlja epoha terezijanske ili jozefinske vladavine — neposredni zadatak eta­tističkog sustava bio je da pruži nužnu podršku afirmaciji onih društvenih faktora koji su mogli osigurati postignuče prethodnih opčih (ekonomskih, tehničkih, socijalnih) uvjeta za pokretanje modernizacijskih procesa industrijalizacije i urbanizacije.” (Karaman, 1986, p. 225)\n“U toj ulozi javlja se pri prijelazu od feudalnih/kasno­ feudalnih ka građansko-kapitalističkim odnosima prvenstveno interesna spre­ga dvaju viših društvenih slojeva: merkantilno orijentiranog zemljoposjedničkog plemstva i veletrgovačke buržoazije.” (Karaman, 1986, p. 225)\n“terezijanski sustav vladavine po svojim značajkama i obilježjima u biti adekvatno odgovorio povijesnim izazovima svoje epohe: uvažavao je društvenu stvarnost sredine u kojoj djelűje, usmjeravao težište vlastite reformne aktivnosti prema potrebama društvene prakse, te omogučavao postupno širenje i jačanje samostalne reformne aktiv­ nosti novih društvenih snaga.” (Karaman, 1986, p. 226)\n“Medutim, jozefinski sustav vladavine označava nesumnji­vo nagli i snažni zaokret nosilaca etatizma (a naposé samog vladara): od dotadašnjeg širokog uvažavanja društvene stvarnosti na prostoru Habsburške Monarhije, prema zatvařanju u uži krug vlastitih interesa i ciljeva. To je veoma suzilo frontu sudionika u modernizacijskoj reformnoj djelatnosti i nužno vodilo k apsolutističko-birokratskoj deformaciji etatističkog sustava” (Karaman, 1986, p. 226)\n“daleko zaostajao za ci­ljevima što su ih bili postavili liberalni prosvjetitelji medu njegovim činovništvom«” (Karaman, 1986, p. 226)\n“valja ovdje naglasiti da vladavina Josipa II tek otvara put apsolutističko-birokratskoj deformaciji dotad oblikovanog etatizma u Habsburškoj Monar­ hiji: u jozefinskom vladavinskom sustavu očuvan je ipak tokom osamdesetih godina 18. st. kontinuitet njegove idejne utemeljenosti u prosvjetiteljskom svjetenazoru, iz čega je slijedio također tadašnji kontinuitet načelne usmjerenosti reformnih zahvata.” (Karaman, 1986, p. 227)\n“O torne kaže E. ZÖLLNER, u svojoj ocjeni bečkog simpozija: »Spomenute su ovdje godine 1780, 1790. i 1792: po mojem mišljenju posljednja (od navedenih godina) ponajviše nosi karakter cezure u Habsburškoj Monarhiji; jer, jedan apsolutistički režim postoji i nakon toga — ali on nije više prosvijećeni, nego konzervativni, reakcionarni« (str. 962).” (Karaman, 1986, p. 227)\n“vidljivo je kako se uslijed toga od sredine osamdesetih go­ dina 18. st. u bečkoj metropoli i središnjim austrijskim pokrajinama dotadašnjoj fronti opozicije — iz redova konzervativnih/reakcionarnih zastupnika interesa tradicionalnega društva — sve više priključuju i progresivni pred­ stavnici neprivilegiranih gradanskih ili pučkih slojeva austrijske (njemačke) narodne pripadnosti.” (Karaman, 1986, p. 227)\n“Pošto se povijesni ciljevi i zadaci gradansko-kapitalističkoga društvenog sistema (kao modernizirajućeg društva) na optimalni način ostvaruju u sklopu nacionalnih zajednica i u teritorij alnom okviru nacionalnih država — habsbur­ški prosvijećeni (reformni) apsolutizam mogao je svoju povijesnu ulogu etatističkog sustava prijelaznog razdobija uspješno ispuniti samo pod uvjetom da pruži poticaj i podršku samostalnoj afirmaciji progresivnih društvenih snaga u sklopu svih narodnih/nacionalnih zajednica što su bile okupljene pod njegovom vlašću. Upravo na torn polju jasno se očituju bitne različitosti izmedu doba Marije Terezije ili Josipa II, izmedu terezijanskog ili jozefinskog sustava vladavine.” (Karaman, 1986, p. 228)\n“Od »vanjskih« teritorija koji su se u epohi prosvjetiteljstva našli pod žezlom habsburške dinastije — izvan prostorne cjellne srednjoistočne Evrope — veča pažnja obračena je naposé talijanskoj pokrajini Lombardiji, sa središtem u gradu Milanu.” (Karaman, 1986, p. 228)\n“Prema prikazu autora, na tlu habsburške Lombardije reformni je pokret ponikao iz redova gradskog patricijata, koji — u konkretnim povijesnim prili­ kama ovog područja — predstavlja vodeči sloj tradicionalnega društva; naime, mladi naraštaj patricijske inteligencije prihvatio je suvremene ideje pro­ svjetiteljstva, s težnjom da modernizacijom javne uprave omoguči i podrži napredak na polju ekonomsko-socijalnih odnosa u pokrajini.” (Karaman, 1986, p. 228)\n“Progre­sivna domaća inteligencija stoga se odvrača od Веса, napušta uskoro okvire dotadašnjeg »lokalnog lombardijskog patriotizma« i upućuje svoje poglede pre­ ma novom, nacionalnom talijanskom patriotizmu.” (Karaman, 1986, p. 229)\n“Prikazana povijesna zbivanja odražavaju se reljefno takoder u tadašnjoj sudbini slobodnoga zidarstva na području austrijske Lombardije, o čemu go­ vori zaseban referat Carla FRANCOVICHA” (Karaman, 1986, p. 229)\n“Nesumnjivo je da su različiti, brojni, utjecajni nosioci reakcionarnog ili konzervahvnog otpora protiv inicijalnih razvojnih tokova modernizacije pod Marijom Terezijom i Josipom II često mogli kao čvrsta uporišta u svojoj političkoj borbi koristiti postojeće institucije pokrajinske ili zemaljske javne vlasti. Stoga je nuždan preduvjet za provođenje reformnih zahvata u duhu prosvjetiteljskog svjetonazora predstavljala odgovarajuéa preobrazba upravno-političke organizacije, podjedno u središtu države kao i na tlu poj edinih zemalja ili pokrajina.” (Karaman, 1986, p. 230)\n“er, politička aktivnost oko suzbijanja otpora iz redova zastupnika reakcionarnih ili konzervativnih interesa i naposé oko adekvatnog transformiranja zatečenih zemaljskih/pokrajinskih socijalno-političkih insti­tucija, mogla se najuspješnije provoditi iznutra — što znači: s osloncem na domaće reformne snage.” (Karaman, 1986, p. 230)\n“Dakako, prikazani način upravljanja habsburškom državorn podrazumijevao je usku povezanost društvene teorije i prakse etatističkog sustava, te naročito uvažavanje povijesne stvarnosti na prostoru onih društvenih zajednica u čijoj sredini se težilo provesti modernizacijske reformne zahvate u duhu novoga svjetonazora. Kao što smo vidjeli iz znanstvenih doprinosa na stranicama zbornika »Austrija u prosvjetiteljskoj Evropi«, dok se u terezijan­skom sustavu vladavine uglavnom očituje takav način upravljanja državom — jozefinski vladavinski sustav donosi bitan zaokret u suprotnom pravcu,” (Karaman, 1986, p. 230)\n“što nužno uzrokuje duboke i dalekosežne posljedice u razvojnim tokovima habsburškog prosviječenog (reformnog) apsolutizma.” (Karaman, 1986, p. 231)\n“Potrebno je napomenuti kako medu zemljama ili pokrajinama kojima je u programu/sadržaju bečkog simpozija i zbornika posvečena odgovarajuča pažnja, nisu bile obuhvaćene različite upravno-političke teritorijalne sastavnice hrvatskog prostora pod habsburškom vlašću” (Karaman, 1986, p. 231)\n“Medutim, povijesna zbivanja na tlu Banske Hrvatske za doba Marije Terezije i Josipa II pružaju izvanredno instruktivan uvid u dósad razmatrane bitne značajke i obilježja razvojnih tokova habsburškog etatizma u epohi prosvjetiteljstva tokom druge polovine 18. st. Stoga će biti korisno da se ovdje — u svrhu komparativne analize ukratko osvrnem i na sudbinu relevantnih reformnih nastojanja terezijanskog ili jozefinskog etatizma u Banskoj Hrvatskoj, služeči se přitom historiografskim rezultatima iz dvije moje (ranije publicirane) študije: Igor KARAMAN, »Djelatnost Trgovinsko-gospodarske komisije Hrvatskog kraljevskog viječa, 1769—1779.« (»Historijski zbornik« XVII, Zagreb 1964, str. 183—212); Igor KARAMAN, »Komorski zemljišni posjed u Hrvatskoj i ’jakobinac’ Josip Kralj« (»Radovi Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta« 3, Zagreb 1960, str. 1—31).” (Karaman, 1986, p. 231) Karaman se osvrće na reforme prosvijećenog apsolutizmna koje su bile provedene u Banskoj Hrvatskoj i čini periodizaciju\n“Prvi znatniji zahvati prosvijećenog (reformnog) apsolutizma javlj aju se na prostoru sjeveme Hrvatske od pedesetih godina 18. st., da bi se potakla aktivnost oko preobrazbe preživjelih odnosa na svim poljima javnoga života.” (Karaman, 1986, p. 231)\n(Karaman, 1986, p. 231) VAŽNO-proomjene nastupaju 1750ih godina, točnije nakon seljačke bune 1755. godine\n“U svrhu opsežnijeg i djelotvornijeg provodenja modernizacijskih zahvata osnovana je napokon 1767. nova zemaljska upravno-politička institucija pod nazivom: Hrvatsko kraljevsko vijeće (Consilium Regium Croaticum), koje sa sjedištem u Varaždinu i zatirn u Zagrebu — funkcionira sve do 1779. Radu ovog Viječa u duhu terezijanističko-jozefinističkog svjetonazora osobito” (Karaman, 1986, p. 231)\n“rasvijetljena je zasad samo djelatnost jedne zasebne Trgo­vinsko-gospodarske komisije u njegovu sastavu; ipak je već i to upozorilo na istaknuto značenje koje pripada ovom pokušaju da se u Banskoj Hrvatskoj (mimo ograničenja tradicionalnog staleškog poretka) oblikuju nužne institu­cije novog, etatističkog sustava koje bi u svom krilu pružile mogučnost afir­macije domače činovničke stručne inteligencije u naporima oko modernizacije zemlje.” (Karaman, 1986, p. 231)\n“Prikazujući u svojoj radnji (1964) okolnosti pod kojima dolazi do osnu­tka Hrvatskoga kralj evskog viječa, naposé samo upozorio na odgovarajuće inicijative što ih tokom pedesetih-šezdesetih godina 18. st. kod vladarice ili centralnih bečkih foruma pokreču pojedine domaće ličnosti, te neki vanjski stručnjaci koji su tada bili angažirani u sjevernoj Hrvatskoj na poboljšanju trgovinskih i prometnih prilika.” (Karaman, 1986, p. 232)\n“ili če nužne i progresivne mjere provoditi grupa domačih ličnosti sklonih reformnim idejama i tako spojiti opčedržavna nastojanja s interesima užeg područja Banske Hrvatske.” (Karaman, 1986, p. 232)\n“Spomenuti podnesci ukazuju na postojanje takvog kruga ljudi medu kojima če najistaknutije mjesto pripasti Nikoli Škrlcu. No, osim toga, prilika za pozitivnu suradnju s bečkim Dvorom pružila se upravo tada zbog njegova sukoba s ugarskim staležima, koji dolazi do izražaj a osobito na saboru 1764/65. U nemogučnosti da savlada frontalni otpor plemstva protiv refor­mnih pokušaj a na čitavom teritoriju ugarsko-hrvatske države, marijaterezijanski režim bio je sklon privlačenju vodečih ličnosti javnog života u Hrvat­skoj i u torn cilju spreman da u odredenoj mjeri pomogne privredni razvoj zemlje. Na torn temelju zasniva se djelatnost Hrv. kralj, viječa i njegove Trgovinsko-gospodarske komisije od 1767. odn. 1769—1779.« (I. KARAMAN, »Djelatnost ...« n. dj., str. 188.)” (Karaman, 1986, p. 232)\n“Aktivnost reformnog Viječa potrajala je samo desetak godina, jer je i ova ustanova pala žrtvom suprotnosti izmedu terezijanske i jozefinske varijante prosviječenog apsolutizma. Doktrinarna zasnovanost vladavine Josipa II potiče naročito tendencije  radikalnog unificiranja krupnih teritorijalnih cjelina u granicama habsburške državne tvorevine — što je nužno otudivalo također načelne idejne istomišljenike iz kruga unutrašnjih reformnih snaga. Zbog toga se npr. nakon ukidanja Hrvatskoga kraljevskog viječa (s přeno­šenjem upravno-političkih nadležnosti na Ugarsko namjesničko viječe) agilni sudionik u njegovu radu i nesumnjivo jedan od najistaknutijih hrvatskih jozefinista Nikola Škrlec privremeno povlači iz javnoga života, dok provođenje politike Josipa II preuzima ovdje 1785—1790. nametnuti kraljevski komesar na banskoj funkciji.” (Karaman, 1986, p. 232)\n“Josip II nalazi dovoljno snage za provodenje svojih ideja u sa­móme sebi. On ne želi taktizirati, ugarske prilike treba radikalno i odmah izmijeniti, a u torn sklopu će automatski doći do promjene i u Hrvatskoj.” (Karaman, 1986, p. 232)\n“Mislimo, da upravo utjecaju takvih pogleda treba pripisivati i ukidanje Hrv. kralj, viječa 1779, a vrhunac je postignut upravnom reformom 1785. kad se brisu stare državne granice i formiraju distrikti bez obzira na sve starije upravne sklopove. I nije stoga nelogično, da glavni eksponent Josipove vla­davine u Hrvatskoj ne postaje tada intelektualno nesumnjivo najjači hrvatski jozefinist Nikola Škrlec, več Franjo Balaša, koji je ipak samo jozefinist u Hrvatskoj.«” (Karaman, 1986, p. 233)\n“Doktrinarnost vladavine Josipa II otuđivala je od bečkoga Dvora i ostalih centralnih faktora habsburškog prosviječenog apsolutizma sve unutrašnje reformne snage na ukupnom ugarsko-hrvatskom prostoru.” (Karaman, 1986, p. 233)\n“Na znamenitom zajedničkom Saboru 1790/1792. izraden je opsežan samostalni reformni program razvoja sire Ugarske — da bi potom u sklopu tzv. urote ugarskih jakobinaca uslijedile i pripreme za otvorenu političku borbu protiv bečkog monarhijskog apsolutizma, koj a je (do otkrivanja urote i krvavog zatiranja zavjerenika 1795) na idejnoj i praktičnoj razini u sebi uključivala takoder revolucionarne elemente.” (Karaman, 1986, p. 233)\n“Napomenut ću kako pri ovim zbivanjima postjozefinskoga doba podjedno sudjeluju reformno usmjereni krugovi iz Banske Hrvatske. Poznat je npr. izvanredan i opsežan udio Nikole Škrleca u formuliranju novih socijalno-političkih pogleda ugarskoga plemstva na spomenutom velikom Saboru 1790/1792, a přitom je naročito zapažen doprinos dao u raspravama o ekonomskim problemima šireg prostora Ugarske. Nadalje, u redovima pristaša jakobinske urote aktivno su prisutne također ličnosti s hrvatsko-slavonskog područja; medu njima posebno se ističe komorski upravitelj podržavljenih crkvenih imanja Josip Kralj, koji je početkom 1795. svoje sudjelovanje u zavjeri platio i životom.” (Karaman, 1986, p. 233)\n“S tim u vezi, istaknuo sam nedavno u svojem prikazu uloge države i političke uprave u procesima modernizacije na hrvatskom prostoru naposé ovo: »Premda se pod prikazanim okolnostima u sjevernoj Hrvatskoj potkraj 18. st. i u prvoj poiovini 19. st. nisu mogle formirati središnje institucije modernijeg tipa, nije ipak ovdje posve izostala pojava aktivnih činilaca iz redova domače činovničke inteligencije. Ali, oni su pogodne uvjete za svoj rad morali potražiti kod drugih upravnih struktura, izvan tradicionalno ugarsko-hrvatskog sustava banske i županijske vlasti: u sklopu komorske administracije na području civilne uže Hrvatske i Slavonije, ili u krajiškoj admini­straciji na području hrvatsko-slavonske Vojne krajine.« (I. KARAMAN, »Raz­vojne karakteristike visokoga činovništva u gradanskoj Hrvatskoj do prvog svjetskog rata«, zbornik Kulturno-historijskog medunarodnog simpozija Mogersdorf/Austrija 1984. — u tisku)” (Karaman, 1986, p. 233)\n“Iz prethodnih razmatranja očigledno proizlaze bitne srodnosti povijesnih fenomena ili procesa epohe prosvijećenog (reformnog) apsolutizma, koje smo — prema raspoloživim historiografskim rezultatima — mogli utvrditi i osvijetliti na tlu različitih teritorijalnih sastavnica Habsburške Monarhije (u Beču i 233” (Karaman, 1986, p. 233)\n“austrijskim/njemačkim pokrajinama, u pokrajini Lombardiji, u Ugarskoj i Banskoj Hrvatskoj) od sredine pa do potkraj 18. st. Ovo vrijedi prvenstveno s obzirom na razvojne tokove habsburškog etatizma, te odnosa cen­ tralnih faktora Monarhije pod vladavinom Marije Terezije i Josipa II prema unutrašnjim reformnim snagama u poj edinim habsburškim zemljama ili pokrajinama.” (Karaman, 1986, p. 234)\n“Epoha prosvjetiteljstva i prosviječenog (reformnog) apsolutizma na pro­storu habsburške državne tvorevine inicira prijelaz od postoječeg feudalnog /kasnofeudalnog tradicionalnoga društva, ka postupnom oblikovanju moderni­ zirajučega građansko-kapitalističkog poretka u okviru novih nacionalnih zajednica. Stoga se ovdje tokom druge polovine 18. st. u krilu pripadnika različitih narodnih (etničkih) skupina podjedno javljaju inicijalni povijesni fenomeni ili procesi geneze nacionalne svijesti, putem konstituiranja i funkcioniranja relevantnih nacionalnih idejnih sustava (nacionalnih ideologija).” (Karaman, 1986, p. 234)\n“Referat Edith ROSENSTRAUCH-KÖNIGSBERG »Prvi korači na putu k austrijskoj nacionalnoj svijesti« (str. 895—918) prikazuje dokumentiranim historiografskim pregledom kada se i gdje se za terezijansko-jozefinskoga doba u javnome životu upotřebíjavalo različito nazivije što proizlazi iz pojma Austrij e.” (Karaman, 1986, p. 234)\n“to valja s tim u vezi napomenuti ovo: svaki idejni sustav austrijanstva koji teži u sebi obuhvatiti cjelokupnost Monarhije — pa stoga prelazi okvire austrijske/njemačke dru­ štvene zajednice na prostoru srednjoistočne Evrope — time gubi karakter nacionalne ideologije, te nužno predstavlja (tada i kasnije, sve do raspada Monarhije 1918) isključivo habsburški »dinastički patriotizam«” (Karaman, 1986, p. 235)\n“Vrlo zanimljiv i vrijedan znanstveni prilog dao je Dejan MEDAKOVlC pod naslovom »Historijska svijest kod Srba za doba carice Marije Terezije« (str. 867—882); u njemu se upozorava na prisutnost svijesti o zajedničkom povijesnom nasijedu medu pripadnicima srpskog naroda, osobito s obzirom na relevantnu književnu ili likovnu djelatnost istaknutih ličnosti iz redova svjetovne i crkvene misaone elite srpskih društvenih zajednica u krajevima pod habsburškom vlašću. U tekstu D. Medakoviča naročitu pažnju privlači upozorenje na primjenu — od strane srpskih stvaralaca epohe prosvjetitelj stva” (Karaman, 1986, p. 235)\n“historijskog pojma/ /izraza ilirstva, koji opčenito na jugoslavenskom prostoru tvori važnu sastavnicu pri oblikovanju nacionalnih idejnih sustava (nacionalnih ideologija) i u razvoju nacionalne svijesti.” (Karaman, 1986, p. 235)\n“Nastupom Josipa II na habsburškem prijestolju 1780. počinje bitan zaokret u povijesnoj ulozi prosviječenog (reformnog) apsolutizma na prostoru srednjoistočne Evrope; sve dublj e razdvajanje jozefinske vladavinske prakse od — doktrinarno radikaliziranog — jozefinističkog svjetonazora tokom osamdesetih godina 18. st. otvara put dalekosežnoj apsolutističko-birokratskoj de­ formaciji habsburškog etatizma.” (Karaman, 1986, p. 236)\n“Daljnji razvoj inicijalnih modernizacijskih procesa kod različitih terito­ rijalnih sastavnica srednjoistočnog evropskog prostora prvenstveno je ovisio o samostalnom napretku onih vodečih slojeva domačeg plemstva ili građanstva koji su težili prema reformnom postizanju preobrazbe dotadašnjih so­ cijalno-ekonomskih odnosa. Interesna sprega veletrgovačke buržoazije s merkantilnim dijelom zemljoposjedničkog plemstva svojom je aktivnošču postupno osiguravala potrebne uvjete za oblikovanje gradanskoga društva i kapitalističke privrede (a naposé za ostvarivanje modernizacijskih procesa indu­ strij alizacije i urbanizacije) na tlu poj edinih zemalja/pokrajina pod habsburškom vlašču.” (Karaman, 1986, p. 236)\n“Reakcionarna (apsolutističko-birokratska) deformacija habsburškog eta­ tizma potrajala je do sredine 19. st., pa Monarhija time sve više gubi povijesni smisao i opravdanost — jer ne pruža pogodan okvir za društveni razvoj različitih narodnih/nacionalnih zajednica u svom sastavu.” (Karaman, 1986, p. 236)\n“Uklanjanje neoapsolutističkog režima omogučilo je u šezdesetim i sedamdesetim godinama 19. st. širom Monarhije ubrzani napredak svih modernizacijskih tokova, osobito nakon što je 1867. tzv. austro-ugarskom nagodbom postignut kompromis o unutrašnjoj podjeli interesnih sfera izmedu austronjemačkoga gradanstva i madarskog plemstva (pod brižnim okom monarha i dvora).” (Karaman, 1986, p. 237)\n“Zato se putem prosviječenog (reformnog) apsolutizma postižu tek prethodni uvjeti za oblikovanje građanskoga društva ili kapitalističke” (Karaman, 1986, p. 237)\n“privrede, dok se putem etatističkog sustava francjozefinskoga doba neposredno uspostavlja novi poredak.” (Karaman, 1986, p. 238)\n“Dakako, ušlijed drugačije razine dosegnutoga globalnoga razvoja u naše doba, prisutni su dañas kod navedenih povijesnih fenomena i procesa novi politički ili socijalno-ekonomski činioci: to vrijedi podjedno s obzirom na one što imaju funkciju inicijalnih nesilaca/korisnika djelatnosti etatističkih sus­ tava prijelaznog razdoblja, kao i na one kojima če nužno pripasti bitna uloga u konačnom oblikovanju scijentificiranoga socijalističkoga društva.” (Karaman, 1986, p. 238)\n“U prijelazu iz feudalnog prema buržoaskom društvu takvu je determinantu pretežno tvorila apsolutna monarhija — dok se u prijelazu ka socijalističkom društvu u ulozi takve determinante uglav­nom javljaju politické stranke/partije (kao politokratski segment suvremenih društava).” (Karaman, 1986, p. 238)\n“U suvremenom svijetu, povijesna uloga onih socijalno-ekonomskih činilaca što mogu i moraju osigurati postignuće nužnih uvjeta za prijelaz ka novorn socijalističkom društvu pripada prvenstveno upravnoj (administrati­ vnoj) i poslovnoj (komercijalnoj) stručnoj inteligenciji u svim granama privredne djelatnosti, te srodnim stručnim krugovima (pretežno pravniške ili ekonomističke profesionalne usmjerenosti) na ostalim poljima javnoga života; ovi činioci tvore tehnokratski segment suvremenoga društva.” (Karaman, 1986, p. 239)\n},\n\tfile = {Karaman_1986_PROSVIJEĆENI (REFORMNI) APSOLUTIZAM NA TLU HABSBURŠKE MONARHIJE KAO ETATISTlCKI.pdf:C\\:\\\\Users\\\\marta\\\\Zotero\\\\storage\\\\8LD89KGM\\\\Karaman_1986_PROSVIJEĆENI (REFORMNI) APSOLUTIZAM NA TLU HABSBURŠKE MONARHIJE KAO ETATISTlCKI.pdf:application/pdf},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1984\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Etika Andrije Dorotića.\n \n \n \n \n\n\n \n Barbarić, D.\n\n\n \n\n\n\n Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 10(1-2): 49–59.. 1984.\n U članku se Barbarić bavi rukopisima o etici pod naslovom \"Ethicae libri III\" autora Andrije Dorotića koja se sastoji od tri knjige. Glavni fokus jse tiče egzistencije moralnog naravnog zakona kojeg izdvaja iz pozitivnog zakona koji se tiče božjeg (evanđelje i stari zavjet) i ljudskog zakonodavstva, te političkog i crkvenog zakonodavstva. Barbarić je pokušao dati pregled njegove etike s glavnim ciljem da dokaže kako postoji moralni naravni zakon koji je odraz svjetla razuma, objektivan je, dan od Boga i sve jednako obvezuje. Opseg rada graniči s autorovim bavljenjem Dorotićevim rukopisima o etici. Dorotićeva etika se temeljila na konzervativnoj skolastičkoj etici i za razliku od drugih polja u kojima je pisao o filozofiji pokazao je veću otvorenost modernim filozofskim pristupima, ovdje sasvim je zatvorena novoj filozofiji prosvjetiteljstva. Ograničenja rada odnose na to da autor nije u kontekstu rada prikazao konkurentsku prosvjetiteljsku etiku nasuprot Dorotićeve skolastičke etike. Autor zaključuje da je njegova skolastička etika takva da on brani naravni moralni poredak koji proizlazi iz vječnog Božjeg zakona. Članak je koristan da se vidi opozicija novoj prosvjetiteljskoj etici, stav konzervativne skolastike s kojim se prosvjetiteljstvo našlo u Dorotićevo doba u sukobu mišljenja i svojevrsnoj polemici.(SK)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"EtikaPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@article{barbaric_etika_1984,\n\ttitle = {Etika {Andrije} {Dorotića}},\n\tvolume = {10},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/clanak/130643},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tnumber = {1-2},\n\tjournal = {Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine},\n\tauthor = {Barbarić, Damir},\n\tyear = {1984},\n\tnote = {U članku se Barbarić bavi rukopisima o etici pod naslovom "Ethicae libri III" autora Andrije Dorotića koja se sastoji od tri knjige. Glavni fokus jse tiče egzistencije moralnog naravnog zakona kojeg izdvaja iz pozitivnog zakona koji se tiče božjeg (evanđelje i stari zavjet) i ljudskog zakonodavstva, te političkog i crkvenog zakonodavstva. Barbarić je pokušao dati pregled njegove etike s glavnim ciljem da dokaže kako postoji moralni naravni zakon koji je odraz svjetla razuma, objektivan je, dan od Boga i sve jednako obvezuje. Opseg rada graniči s autorovim bavljenjem Dorotićevim rukopisima o etici.\nDorotićeva etika se temeljila na konzervativnoj skolastičkoj etici i za razliku od drugih polja u kojima je pisao o filozofiji pokazao je veću otvorenost modernim filozofskim pristupima, ovdje sasvim je zatvorena novoj filozofiji prosvjetiteljstva. Ograničenja rada odnose na to da autor nije u kontekstu rada prikazao konkurentsku prosvjetiteljsku etiku nasuprot Dorotićeve skolastičke etike.  Autor zaključuje da je njegova skolastička etika takva da on brani naravni moralni poredak koji proizlazi iz vječnog Božjeg zakona. Članak je koristan da se vidi opozicija novoj prosvjetiteljskoj etici, stav konzervativne skolastike s kojim se prosvjetiteljstvo našlo u Dorotićevo doba u sukobu mišljenja i svojevrsnoj polemici.(SK)},\n\tkeywords = {etika, prosvjetieljstvo, skolastika},\n\tpages = {49--59.},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1983\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Charles Proli, Antwerps zakenman en bankier, 1723-1786. Een biografische en bedrijfshistorische studie.\n \n \n \n\n\n \n Houtman-De Smedt, H.\n\n\n \n\n\n\n of Verhandelingen van de Koninklijke Academie voor wetenschappen, letteren en Schone Kunsten van België. Klasse der LetterenAcademie voor Wetenschappen, Letteren en Schone Kunsten van België, Bruxelles, 1983.\n Ova prerađena i uređena verzija doktorske disertacije Helme Houtman-De Smedt može se smatrati jednim od pionirskih djela u vezi s udjelom antwerpenskog poslovanja u Tršćansko-Riječkoj kompaniji. Međutim, njezin rad ne fokusira se samo na ovu temu, već zapravo obuhvaća opsežno biografsko i poslovno-povijesno istraživanje poduzetnika i bankara Charlesa Prolija, koji je bio dio ugledne poduzetničke klase u svom rodnom gradu od njegovog rođenja 1723. godine do smrti 1786. godine. Iako Houtman-De Smedt ne citira izričito prosvjetiteljstvo u dijelu koji se bavi Prolijevim utjecajem na već spomenutu kompaniju, posvećuje pažnju takozvanoj “Adriapolitici” (Adriapolitik) i austrijskom merkantilizmu pod Marijom Terezijom. Nadalje, kroz obilje konzultirane korespondencije u arhivima Beča, Antwerpena i drugih belgijskih gradova, jasno pokazuje kako je glavni cilj kompanije bio jačanje odnosa između Beča i južnih regija austrijsko-habsburškog Nizozemlja. Njezina ekonomsko-historijska analiza dodatno je ojačana kvantitativnim aspektima prikazivanjem iznosa u tablicama koje je dodala svom radu. Detaljnim razmatranjem odnosa između različitih dioničara kompanije iz Antwerpena i funkcioniranje kompanije, rad nudi vrlo dobar uvid u prijelaz s već spomenutog austrijskog merkantilizma na kapitalističko razmišljanje inspirirano promjenama u poslovanju u regijama Nizozemlja. (MP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@book{houtman-de_smedt_charles_1983,\n\taddress = {Bruxelles},\n\tseries = {Verhandelingen van de {Koninklijke} {Academie} voor wetenschappen, letteren en {Schone} {Kunsten} van {België}. {Klasse} der {Letteren}},\n\ttitle = {Charles {Proli}, {Antwerps} zakenman en bankier, 1723-1786. {Een} biografische en bedrijfshistorische studie},\n\tisbn = {90-6569-331-9},\n\tlanguage = {nizozemski},\n\tnumber = {108},\n\tpublisher = {Academie voor Wetenschappen, Letteren en Schone Kunsten van België},\n\tauthor = {Houtman-De Smedt, Helma},\n\tyear = {1983},\n\tnote = {Ova prerađena i uređena verzija doktorske disertacije Helme Houtman-De Smedt može se smatrati jednim od pionirskih djela u vezi s udjelom antwerpenskog poslovanja u Tršćansko-Riječkoj kompaniji. Međutim, njezin rad ne fokusira se samo na ovu temu, već zapravo obuhvaća opsežno biografsko i poslovno-povijesno istraživanje poduzetnika i bankara Charlesa Prolija, koji je bio dio ugledne poduzetničke klase u svom rodnom gradu od njegovog rođenja 1723. godine do smrti 1786. godine. Iako Houtman-De Smedt ne citira izričito prosvjetiteljstvo u dijelu koji se bavi Prolijevim utjecajem na već spomenutu kompaniju, posvećuje pažnju takozvanoj “Adriapolitici” (Adriapolitik) i austrijskom merkantilizmu pod Marijom Terezijom. Nadalje, kroz obilje konzultirane korespondencije u arhivima Beča, Antwerpena i drugih belgijskih gradova, jasno pokazuje kako je glavni cilj kompanije bio jačanje odnosa između Beča i južnih regija austrijsko-habsburškog Nizozemlja. Njezina ekonomsko-historijska analiza dodatno je ojačana kvantitativnim aspektima prikazivanjem iznosa u tablicama koje je dodala svom radu. Detaljnim razmatranjem odnosa između različitih dioničara kompanije iz Antwerpena i funkcioniranje kompanije, rad nudi vrlo dobar uvid u prijelaz s već spomenutog austrijskog merkantilizma na kapitalističko razmišljanje inspirirano promjenama u poslovanju u regijama Nizozemlja. (MP)},\n\tkeywords = {cirkulacija prosvjetiteljskog znanja},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1982\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Jedna sporna epizoda iz života Maksimilijana Vrhovca.\n \n \n \n \n\n\n \n Kolanović, J.\n\n\n \n\n\n\n Croatica Christiana periodica, časopis Instituta za crkvenu povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 5(7): 1–28. 1982.\n Povjesničar i arhivist Josip Kolanović u radu obrađuje problematiku pripadnosti biskupa Vrhovca zagrebačkoj slobodnozidarskoj loži u kontekstu razvoja slobodnog zidarstva u Banskoj Hrvatskoj u 2. polovici 18. stoljeća. Autor na temelju sustavne analize historiografije i relevantnih izvora nepobitno dokazuje da je biskup Vrhovac bio članom slobodnozidarske lože. Svoje istraživanje proširio je na arhivsku građu koja ukazuje na društvenu i crkvenu problematiku biskupove pripadnost tajnom društvu. Također, u drugom dijelu rada analizira najsuvremeniju literaturu na temelju koje ukazuje na narav slobodnog zidarstva u Habsburškoj Monarhiji te Vrhovca pozicionira i promatra u kontekstu političkih, društvenih i idejnih kretanja njegova doba. Pri tome ga predstavlja kao odanog zagovornika jozefinskih reformskih nastojanja i pripadnikom jozefinske inteligencije, čija su ishodišta bila prosvjetiteljstvo, koje je svoj „institucionalni izražaj“ zadobilo upravo u slobodnom zidarstvu. Na temelju iznesenih teza autor je zaključno dokazao da Vrhovčevo slobodno zidarstvo nije bilo u suprotnosti s njegovom zauzetošću za revnim pastoralnim pristupom pri upravi biskupijom. Rad je iznimno koristan jer predstavlja prvo sustavno i metodološki konzistentno istraživanje do tada u historiografiji površno obrađene teme. Iz rada proizlazi da se biskupovo djelovanje ne može promatrati ni vrednovati bez uvida u jozefinizam kao habsburški izraz prosvjetiteljstva. (SL)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"JednaPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@article{kolanovic_jedna_1982,\n\ttitle = {Jedna sporna epizoda iz života {Maksimilijana} {Vrhovca}},\n\tvolume = {5},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/clanak/144366},\n\tlanguage = {hr},\n\tnumber = {7},\n\tjournal = {Croatica Christiana periodica, časopis Instituta za crkvenu povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu},\n\tauthor = {Kolanović, Josip},\n\tyear = {1982},\n\tnote = {Povjesničar i arhivist Josip Kolanović u radu obrađuje problematiku pripadnosti biskupa Vrhovca zagrebačkoj slobodnozidarskoj loži u kontekstu razvoja slobodnog zidarstva u Banskoj Hrvatskoj u 2. polovici 18. stoljeća. Autor na temelju sustavne analize historiografije i relevantnih izvora nepobitno dokazuje da je biskup Vrhovac bio članom slobodnozidarske lože. Svoje istraživanje proširio je na arhivsku građu koja ukazuje na društvenu i crkvenu problematiku biskupove pripadnost tajnom društvu. Također, u drugom dijelu rada analizira najsuvremeniju literaturu na temelju koje ukazuje na narav slobodnog zidarstva u Habsburškoj Monarhiji te Vrhovca pozicionira i promatra u kontekstu političkih, društvenih i idejnih kretanja njegova doba. Pri tome ga predstavlja kao odanog zagovornika jozefinskih reformskih nastojanja i pripadnikom jozefinske inteligencije, čija su ishodišta bila prosvjetiteljstvo, koje je svoj „institucionalni izražaj“ zadobilo upravo u slobodnom zidarstvu. Na temelju iznesenih teza autor je zaključno dokazao da Vrhovčevo slobodno zidarstvo nije bilo u suprotnosti s njegovom zauzetošću za revnim pastoralnim pristupom pri upravi biskupijom. Rad je iznimno koristan jer predstavlja prvo sustavno i metodološki konzistentno istraživanje do tada u historiografiji površno obrađene teme. Iz rada proizlazi da se biskupovo djelovanje ne može promatrati ni vrednovati bez uvida u jozefinizam kao habsburški izraz prosvjetiteljstva. (SL)},\n\tkeywords = {cirkulacija prosvjetiteljskog znanja},\n\tpages = {1--28},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1981\n \n \n (2)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Ideološka i književno putopisna pitanja Lovrićevih \"Osservazioni\" 1776. godine.\n \n \n \n \n\n\n \n Pederin, I.\n\n\n \n\n\n\n Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, (27-28): 203–214. October 1981.\n Germanist i talijanist Ivan Pederin u radu razmatra prosvjetiteljski profil Ivana Lovrića, njegovu sličnost i razlike s Albertom Fortisom te karakter njegova putopisa Bilješke o putu po Dalmaciji. Cilj mu je komparatistički istražiti ideološka izvorišta Lovrićeva prosvjetiteljstva. Naglašava da je bitna značajka europskoga p..-a gomilanje znanja o zemljama izvan Europe i kršćanstva od strane europske učene javnosti. Nema etnološkog zanimanje za egzotične zemlje kao u romantizmu, već raščlanjivanje pravnih i političkih uredbi drugih naroda kao pomoć u spoznaji vlastitoga svijeta. Zbog toga se život drugih civilizacija činio razboritijima a Rousseau će život „divljaka“ smatrati boljim od Europljana. Prosvjetiteljska tolerancija je podrazumijevala svijest o istodobnom postojanju raznih civilizacija. P. ističe da su za talijansko p. Hrvati bili prvi i najbliži narod izvan europskog uljudbenog kruga. Zato je veliki interes za knjigu Alberta Fortisa na koju odgovara Ivan Lovrić. Lovrić je antiklerikalan, ali ne i bezbožan, te se za razliku od Fortisa ne zanima toliko za prirodu, već za rimske ruševine te povlači paralelu s običajima Morlaka i antičkih civilizacija. Koristeći klasicizam, dokazivao je pripadnost Dalmacije i njezinog stanovništva europskom civilizacijskom krugu, o čemu će se nastaviti polemika u 19. st. Rad je vrlo koristan za teorijsku i empirijsku karakterizaciju prosvjetiteljskog putopisa. Ograničenje je autorova samoidentifikacija s Morlacima kao „mi Hrvati“ što je odraz tadašnje političke situacije. (TSB)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"IdeološkaPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{pederin_ideoloska_1981,\n\ttitle = {Ideološka i književno putopisna pitanja {Lovrićevih} "{Osservazioni}" 1776. godine},\n\tissn = {1330-0474, 1848-8943},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/clanak/392274},\n\tlanguage = {hr},\n\tnumber = {27-28},\n\turldate = {2025-04-07},\n\tjournal = {Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru},\n\tauthor = {Pederin, Ivan},\n\tmonth = oct,\n\tyear = {1981},\n\tnote = {Germanist i talijanist Ivan Pederin u radu razmatra prosvjetiteljski profil Ivana Lovrića, njegovu sličnost i razlike s Albertom Fortisom te karakter njegova putopisa Bilješke o putu po Dalmaciji. Cilj mu je komparatistički istražiti ideološka izvorišta Lovrićeva prosvjetiteljstva. Naglašava da je bitna značajka europskoga p..-a gomilanje znanja o zemljama izvan Europe i kršćanstva od strane europske učene javnosti. Nema etnološkog zanimanje za egzotične zemlje kao u romantizmu, već raščlanjivanje pravnih i političkih uredbi drugih naroda kao pomoć u spoznaji vlastitoga svijeta. Zbog toga se život drugih civilizacija činio razboritijima a Rousseau će život „divljaka“ smatrati boljim od Europljana. Prosvjetiteljska tolerancija je podrazumijevala svijest o istodobnom postojanju raznih civilizacija. P. ističe da su za talijansko p. Hrvati bili prvi i najbliži narod izvan europskog uljudbenog kruga. Zato je veliki interes za knjigu Alberta Fortisa na koju odgovara Ivan Lovrić. Lovrić je antiklerikalan, ali ne i bezbožan, te se za razliku od Fortisa ne zanima toliko za prirodu, već za rimske ruševine te povlači paralelu s običajima Morlaka i antičkih civilizacija. Koristeći klasicizam, dokazivao je pripadnost Dalmacije i njezinog stanovništva europskom civilizacijskom krugu, o čemu će se nastaviti polemika u 19. st. Rad je vrlo koristan za teorijsku i empirijsku karakterizaciju prosvjetiteljskog putopisa. Ograničenje je autorova samoidentifikacija s Morlacima kao „mi Hrvati“ što je odraz tadašnje političke situacije. (TSB)},\n\tpages = {203--214},\n\tannote = {BILJEŠKE\n“vodi preko pitanja koje je načeo Alberto Fortis do razmatranja I. Lovrića kao prosvjetitelja. Tako dolazimo do pitanja što je I. Lovrić napisao i zašto, dakle od ideoloških pita­nja njegova prosvjetiteljskog nauka” (Pederin, 1981, p. 203)\n“njegove uloge u Hrvatskoj pa do putopisno-teorijskih pitanja njegova putopisa” (Pederin, 1981, p. 203)\n“Jedna od vrlo važnih značajki evropskoga prosvjetiteljstva jest da ono polazi od stanja u kojem se u evropskoj učenoj javnosti sve više gomila znanje o zemljama izvan Evrope i kršćanstva.” (Pederin, 1981, p. 203)\n“u 18. st. pišu se znanstvena djela o tima narodima i zemljama. To su Voltaireov Essais sur les moeurs et l’esprit des nations (1756) pa i Montesquieuov Esprit des Lois (1748) i brojna druga djela.” (Pederin, 1981, p. 203)\n“Mi bismo pogrije­šili ako bismo u ovim djelima vidjeli etnološko zanimanje za egzotične zemlje, kakvo se pojavilo u romantizmu, a djelovalo je dugo i za rea­lizma. Romantičko zanimanje za egzotične narode potječe od Jean Jacquesa Rousseaua, pa od Johanna Gottrieda Herdera i njegova smisla za stvaralačku individualnost pojedinca i čitavih naroda, ono je u uskoj vezi s pojmom »narodnog duha« (Volksgeist), dakle nesvjesne, ali organ­ske kolektivnosti naroda zasnovane na jeziku, običajima, povijesti, vjeri i krvi.1” (Pederin, 1981, p. 203)\n“U prosvjetitelja nema takva zanimanja za druge narode, prevlađuje uvjerenje da će raščlambom ponajviše pravnih i političkih uredbi drugih naroda uopćiti i riješiti pitanja društvenoga ugovora, uopće spoznaje svijeta.” (Pederin, 1981, p. 203)\n“Odatle navika da se život drugih uljudbi često vidi kao mnogo logičniji i razboritiji od života u vlastitoj zemlji. J. J. Rousseau će čak život »divljaka« smatrati mnogo boljim od života Evropljana.” (Pederin, 1981, p. 203)\n“ako se 18. st. u smislu provjetiteljske snošljivosti počelo navikavati na svijest o istodobnom postojanju raznih uljudbi, za razliku od srednjovje­kovnih nazora o uzastopnu slijedu raznih carstava. Za talijansko prosvjetiteljstvo prvi i najbliži narod izvan evropskog uljudbenog (kruga bili smo baš mi Hrvati, bar su nas talijanski prosvje­titelji, kao uostalom i njemački, takvima doživljavali.” (Pederin, 1981, p. 204)\n“Samo talijansko prosvjetiteljstvo nije bilo ni spontano niti je imalo autohtone korijene, nego je bilo odraz duhovnih kretanja engleskog, francuskog, a u Milanu austrijskog prosvjetiteljstva, a razvijalo se u uskoj vezi s političkim promjenama koje su u to doba zadesile Poluotok. Prosvjetiteljstvo se razvijalo bujno u zemljama u kojima su prosvijetljeni apsolutisti, kao Friedrich II. pa Petar Veliki i dr., ohrabrili duhove. U Italiji, a posebno u Padovi, to baš nije bio slučaj, kao npr. u Napulju ili Milanu, i tamo će razvoj prosvjetiteljstva teći s nužnim neodlučnostima i zastojima. Pa ipak, za talijansko prosvjetiteljstvo bio je neophodan pogled u neke druge zemlje i uljudbe, jer je jedino to moglo osloboditi talijansko gra­ đanstvo pokrajinske učmalosti i ograničenosti tradicionalističke eklezijastikalne slike svijeta.” (Pederin, 1981, p. 204)\n“Alberto Fortis je taj koji je Italiji i svijetu otkrio Hrvate koje je nazivao »vlajima« (morlacchi),3 nastupajući u smislu prosvjetiteljske snošljivosti kao dobronamjerni posrednik između Talijana i Hrvata. On je u predromantičku talijansku književnost unio zanimanje za Hrvate.4” (Pederin, 1981, p. 204)\n“lika Hrvata, odnosno uskoka, »vlaja« i kako nas već nazivaju Talijani, odgovara u doba baroka liku barbarina. Tako nas npr. zadarski nadbiskup, Tali­jan Minucio Minuci, naziva »razza di ladroni« (lopovskim narodom) koji °,m5.ta trgovinu, ratuje, ubija, robi i pali, dakle narodom Ikojem je zločin protiv uljudbe naprosto u krvi, pa čak potječe od Kozaka, Mo skovita i Tatara.5” (Pederin, 1981, p. 204)\n“A. Fortis nas opisuje kao »una razza d uomini feroce” (Pederin, 1981, p. 204)\n“Gdje su sve talijanski intelektualci u to doba putovali, vidi u Storia lette­raria d’ltalia, collaboratori A. Be]Ioni, G. Bertoni, F. Ermini, G. Mazzoni, G Na­ tali, V. Rosisi, G. Tofanin, N. Zingarelli, Il Settecento, a cura di Giulio Natali parte prima, Milano, 1929, str. 49 f” (Pederin, 1981, p. 204)\n“sca o A. Fortisu. 5 Historia degli Uscochi, Co i progressi di quella gente sino all’Anno, 1602. f . Hrvata kao divljeg i ratobornog barbarina nastao je kod mle­ tačkog pjesnika i pripovjedača Pace Pasinija (1583—1644) u njegovu romanu Hi” (Pederin, 1981, p. 204)\n“irragionevole, priva d'umanità, capace d’ogni misfatto« (soj ljudi divljih, nerazboritih, bez ljudskosti i kadrih na svaki zločin,6 ali ise trudi da nas opravda u smislu likvidacije barokne baštine i prosvjetiteljske (sno­ šljivosti. Pritom se on u nastojanjima da pronađe naš etnički identitet više služi pitanjima jezične srodnosti između nas, Srba, Bugara i narod­ nosti između nas i Albanaca nego povijesnim izvorima poput Ivana Lu­čića. No opravdanje i rehabilitacija lika Hrvata u talijanskim očima teče tijekovima pojmovnog mišljenja, normiranja i uopćavanja. Tako je pre­ ma A. Fortisu naša ćudorednost naprosto dugačija od talijanske, jer živimo u planinama, pa nas A. Fortis uspoređuje s Hotentotima, kao pravi prosvjetitelj.” (Pederin, 1981, p. 205)\n“vjerovao u očuvani prirodni um, poduzetnost, zdrav­lje, prirodnu slobodu i neovisnost »vlaja« (str. 61, 67 i 93), pa bi u tome mogli vidjeti odraze rusoovskog nauka koji kod njega (međutim nije izričit kao kod njegova prijatelja, suvremenika i putopisca po Hrvatskoj Balthasara Hacqueta.” (Pederin, 1981, p. 205)\n“možda se kod njega očituje kolebljivost pado­vanskog prosvjetiteljskog kruga u primanju korjenitih nazora francu­skog prosvjetiteljstva. Valja još istaći da A. Fortisu praznovjernost naših seljaka nije samo smiješna, kao i inače prosvjetiteljima, nego mu je za­nimljiva kao čimbenik što kazuje o našemu narodnom karakteru. Time je on iznevjerio prosvjetiteljsku sklonost uopćavanju i nesklonost činje­nici. Za arheološka nalazišta nije imao smisla pa je u razvalinama Burnurna vidio samo bijedne ostatke (»ehe miserabili vestigj!«, str. 95). I najzad, A. Fortis, koji je i sam bio svećenik, nije bio protuklerikalno raspoložen.” (Pederin, 1981, p. 205)\n“Ako pokušamo naći mjesto Ivana Lovrića u općem okviru prosvje­titeljstva, moramo reći da kod njega postoji stanovita ideološka razlika prema A. Fortisu” (Pederin, 1981, p. 205)\n“Iz rada Marijana Stojkovića doznajemo da se Ivan Lovrić za studija medicine u Padovi upoznao s najvažnijim predstavni­cima racionalističke filozofije u Engleskoj i Francuskoj, a također da je bio vrlo odlučan kao protuklerikalac, da je katolički i pravoslavni kler smatrao neukim i praznovjernim, što ga je dovelo u sukob s franjevcima.9 \nProtuklerikalizam je svakako uočljiv kod velike većine pro­svjetitelja, što se može smatrati posljedicom vjerskih borbi u 17. st. i zelotskog nastojanja dogmatskog bogoslovlja da se nametne nad svje­ tovnu vlast, da čitave nacije time uvuče u bogoslovna pitanja. Kako su se u to doba i odnosi među konfesijama jako zaoštrili, a Crkva je pre­ često pribjegavala brachium seculare, to je jaz između crkvenosti i svjetovnosti potkraj 17. st. bio dublji neko ikada do tada.10 \nProsvjetiteljstvo se međutim ipak ne može bez daljnjega nazvati bezbožnim razdobljem. Prosvjetiteljski filozofi, koji su živjeli po vjeri i umrli u krilu Crkve, nisu nikakva rijetkost. Prosvjetiteljstvo je proiz­velo nove oblike pobožnosti, protestantski pijetizam kao utuk na mračni Lutherov rigorizam po svojoj ivanovskoj blagosti, te kao utuk na racionalističko uopćavanje i shematiziran je po svom sentimentalnom indivi­ dualizmu i ispovijednom držanju svjetovne i građanske individualnosti, te kvijetizam na katoličkoj strani. Kvijetizam se nado vezu je na kasti! jsku pobožnost Tereze Avilske i Ivana od Križa, koji je u vedroj pasiv­ nosti svoje prakse slično kao i pijetizam odbacivao crkveno posredni­ štvo između čovjeka i Boga, obrede i dogme što se vidi iz Guida spiri­ tuale (1675) Miguela de Molinosa. Bit ćemo bliži istini ako kažemo da je srž prosvjetiteljskog protuklerikalizma bila odlučnost da filozofija potisne vlastoljubivost bogoslovlja, te da priroda ćudorednim razumom objaćnjava vjersku objavu. Tako se i kod Ivana Lovrića neće naći bezbožnih uvjerenja. T” (Pederin, 1981, p. 206)\n“oso­bito mnogo kaže njegov posjet nekoj špilji uz Cetinu (na str. 195). Dok su se njegovi prijatelji praznovjerno bojali, on je bez straha ušao u špilju diveći se prirodi u svom čvrstom prosvjetiteljskom uvjerenju da se svaka pojava na svijetu može pojasniti jasnim umovanjem. Našavši unutra kosti, on se narugao onima koji vjeruju da su to kosti svetaca i istakao da su to kozje kosti.” (Pederin, 1981, p. 206)\n“Za razliku od A. Fortisa, I. Lovrić se živo zanimao za rimske razvaline (str. 38 f.), bavio se i epigrafičkim spomenicima. S tim zanimanjem I. Lovrić svakako spada u okvir prosvjetiteljskih zanimanja, slijedeći tako djelo Paleographia Graeca Bernarda de Montfaucona (1708).” (Pederin, 1981, p. 206)\n“No on je time možda želio stvoriti kod svog čitateljstva neku svijest o pripadnosti naše pokrajine Evropi, a ta svi­ jest kod A. Fortisa nije postojala, ako nas je on uspoređivao s Hotentotima. Neko stanovito rodoljublje, koje se opaža i u drugim spisima prosvjetitelja, ako oni nisu Englezi ili Francuzi, naći će se i kod I. Lovrića, koji npr. gradine Lukovac i Glavac smatra sjedištima naših bana. Time međutim nismo još kazali sve o Lovrićevu odnosu prema kla­sičnoj starini i prema vlastitom narodu. Kao pravi prosvjetitelj on je svoje nadopunjavanie Fortisova putopisa opravdao željom za potpunošću, točnošću i redom (»a chi piace l'ordine, la esatezza, e la intiera nozione de’ costumi di un Popolo«, str. 67), pa je Hrvate iz Zagore opisao kao narod koji je zato što živi u zabačenom brdskom kraju očuvao či­stima stare običaje, a ti su vrlo slični rimskima.” (Pederin, 1981, p. 207)\n“jednostavnost je­zika (»l'antica semplicità della lingua Slava«, str. 75). Klasična starina je prema tome za I. Lovrića pojam jednostavnosti i razumom sagledivoga, a to će reći da je njegov odnos prema antiki građanski za razliku od odnosa talijanske renesanse i francuskog klasicizma 17. st.” (Pederin, 1981, p. 207)\n“naime, dok većina evrop­skih književnosti nastoji dokazati stanovitu nezavisnost svojih klasici­stičkih struktura od klasične starine, talijanski književnici toga doba, npr. Giuseppe Orsi, baš su naglašavali veze talijanske književnosti s klasičnim, smatrajući svoju književnost prvorođenom kćeri grčke i rim­ske književnosti.11 Ako I. Lovrić pokušava izravno usporediti socijalne odnose i jezik »vlaja« s Rimljanima, on čini nešto što odgovara ovakvu držanju talijanske književnosti ne vodeći pritom nimalo računa o egzo­tici i skrivenim rusoovskim nazorima na svijet koji su bili odrednica li­ka Hrvata u književnosti talijanskog prosvjetiteljstva.” (Pederin, 1981, p. 207)\n“I. Lovrić opisuje nošnju »vlaja« kao sličnu nošnji Spartanaca utoliko što ona nije podložna modnim promjenama.” (Pederin, 1981, p. 207)\n“I. Lovrić odbacuje povijest u kojoj vidi razvoj uljudbe i smatra da život u udalje­nim i zabačenim planinama daje mnogo prednosti, mnogo više tjelesnog i umnog zdravlja nego život u gradu.” (Pederin, 1981, p. 207)\n“coltura di queste è diversa dalla selvatichezza de’ IM orlacchi«, str. 100). Ovakvo odbacivanje povijesti naporedo s uljudbom pribli­ žava I. Lovrića J. J. Rousseau.” (Pederin, 1981, p. 208)\n“Moglo bi se reći da u ovakvim nazorima možemo vidjeti odraze J. J. Rousseauove misli, koji dolaze do izražaja neodlučno i kolebljivo, kao uostalom i kod A. Fortisa, što je drugačije teško moglo i biti ako se im a u vidu da je I. Lovrić pisao u doba stare i feudalne m letačke uprave. U našim prilikama takvo odbacivanje povi­jesti bilo je svakako velik korak naprijed. Lovrićevo ideološko držanje bilo je građansko, dosljedno i za svoje doba vrlo napredno. Mnogo može reći njegovo mišljenje o jeziku i književnosti.” (Pederin, 1981, p. 208)\n“Andriju Kačića-Miošića I. Lovrić nije volio, zam jerajući mu da miješa povijesno i čudesno. To može donekle začuditi, jer A. Kačić-M iošić nije bio pjesnik koji je pro­ izišao iz barokne tradicije nego pjesnik blizak prosvjetiteljskom ukusu u književnosti.12 Razlog zašto je I. Lovrić odbacio A. K ačića-M iošića valja tražiti u prvom redu u tom e što je ovaj bio franjevac, dakle od onih koje je I. Lovrić nazivao »zoccolanti«. Drugi razlog je bio što je A. Kačić-Miošić tražio identitet svog naroda u povijesti, došavši do zaključka da smo mi Hrvati članovi velike slavenske zajednice, dapače prethodnica te zajednice koja se suprotstavlja dvjema velikim 'kulturnim blokovima — grčkom i latinskom svijetu.” (Pederin, 1981, p. 208)\n“Valja najzad istaći da je A. Kačić-M iošić bio pučki pisac, te da je kao takav izraz slavenske franjevačke pobožnosti bez odgovarajućih pojava u prosvjetiteljstvu. prosvjetiteljstvo pak nije bilo u sebi pučki i demokratski pokret, sve ako u njegovu po­tomstvu vidim o liberalizam , engleski utilitarizam , pa socijalizam i mark­sizam , već pokret koji je proistekao iz apsolutizma 17. st. U 18. st. za razliku od 17. st. s dvorom se vezalo građanstvo. Tako se u 18. st. osnivaju slobodni zidari i druga tajna društva, što jsve upućuje na za­ ključak da prosvjetiteljska misao, makoliko građanska i napredna, ne računa s masama, barem ne do 1789, kad su mase, oboru­ žane tom mišlju, jurišale na Bastillu.” (Pederin, 1981, p. 208)\n“već to može nam pojasniti da je I. Lovrić srazm erno malo prostora posvetio folklornim običajima naših seljaka i jeziku, u kojem on ne vidi značajku naroda kao organizma, po čem u je on iza A. Fortisa. Uopće, Lovrićevo zanimanje za »vlaje« ne­m a naglašeni karakter traženja narodnog identiteta, kod njega se nije potvrdila svijest da je Dalmacija napučena jednim narodom , da »vlaji« i otočani pripadaju istom narodu. Ako se on zanim a za »vlaje«, on to čini da bolje pojasni svijet međuodnosa sela i grada, hrvatske i tali­janske obale Jadrana, točnije da to pojasni razumom . Nije osobito ni njegovo zanimanje za folklornu pjesmu.” (Pederin, 1981, p. 208)\n“I. Lovrić prema tome smatra književno stvaranje pitanjem njege jezika koji je već po prirodi blagoglasan. Književnost je dakle proizvod rada i mara, ona je ars koja uljuđuje svijet. Tim stavom on nasljeđuje jednog od najuglednijih neoklasicističkih talijanskih teoreti­čara književnosti, G. V. Gravinu, pobliže njegovo djelo Ragion Poetica (1708).13” (Pederin, 1981, p. 209)\n“Tako I. Lovrić kod Ivana Gundulića ističe uzvišenost misli, zvučni i prirodni srok i vidi u njemu hrvatskog Homera (»L'ele­ vatezza del pensare, la dolcezza del verseggiar, e la naturalezza della vita, che in lui si ammirano, devono far insuperbire la Nazione Illirica, e specialmente la patria sua di aver prodotto il suo Omero anche essa«, str. 132).” (Pederin, 1981, p. 209)\n“Time je I. Lovrić prihvatio nazor talijanskog neoklasicizma, otprilike Fran­cesca Montanija, koji je u jednom pismu iz 1709. godine smatrao da strogo traženje uzora u klasičnoj književnosti lišava stil slobode i do­ brog ukusa.14 Za nas mogu biti zanimljivi i gospodarski nazori I. Lovrića.” (Pederin, 1981, p. 209)\n“Po nje­ govu mišljenju »vlaji« su ratnički narod pa zbog toga nisu osobito skloni poljodjelstvu. Zadaća je državne vlasti uvjeriti ih da je poljo­ djelstvo korisno, ,a također i stočarstvo jer su njihovi proizvodi državi korisni (»utile allo Stato«, str. 179). I. Lovrić zanimao se za rude, ugljen, željezo.” (Pederin, 1981, p. 209)\n“ovi ovi nazori idu za tim da Dalmaciju naprave gospodarski naprednijom i nezavisnijom uto­ liko što bi ta pokrajina morala manje uvoziti.” (Pederin, 1981, p. 209)\n“To je dakako posljedica gospodarskog opadanja naše pokrajine, što je u krajnjoj liniji poslje­dica otkrivanja Amerike.” (Pederin, 1981, p. 209)\n“Ideološki su ti nazori sukladni s teorijama merkantilizma u Evropi koje su sve tražile gospodarsku samodostatnost ili nadmoć u poljodjelstvu i uopće u proizvodnji.” (Pederin, 1981, p. 209)\n“Valja ipak istaći da su gospodarski i politički uvjeti evropskog merkantilizma u 17. st. bili drugačiji od tih uvjeta u Dalmaciji u 18. st.” (Pederin, 1981, p. 210)\n“Kod nas su ti nazori išli za tim da naše seosko pučanstvo spase od bijede, lihve i izrabljiva­ nja m letačkih trgovaca, uopće grada. Već sm o istakli da I. Lovrić, iako napredan, nije bio prijatelj puka. da ga nije osobito zanim ao folklor i jezik, ukoliko je on značajka naro­ da kao biološkog pojm a.” (Pederin, 1981, p. 210)\n“On nije imao toliko smisla za prirodne znanosti kao A. Fortis, pa nije ni narod prom atrao kao neko biološko jedin­ stvo. Zbog svega toga I. Lovrić je ostao srazm jerno daleko od pojma nacije. Njegovo osnovno raspoloženje zapravo je lokalno-patriotsko.” (Pederin, 1981, p. 210)\n“Pa ipak, kad god on piše o »vlajima«, to je uvijek s nekim ponosom .” (Pederin, 1981, p. 210)\n“M i bism o zaobišli srž Lovrićeve knjige kad ne bism o spom enuli da je ona zapravo putopis.” (Pederin, 1981, p. 210)\n“Njegovo je pripovjedačko držanje na tom je putu objektivno, što znači da je u središtu autorsko-čitateljskog zanimanja sam kraj i njegovi žitelji, a ne autorova ličnost, njegovo JA koje će sebe otkriti u novom krajoliku. U to doba, dakle u drugoj polovici 18. st., putopis se kao rod obnavlja. Dok se barokni pu­topis prije svega zanimao za gradove, ustave pojedinih kneževina ili kraljevina, građevine, pa utvrde, uopće za sve što se u gradovima nalazilo, sve do kuhinje, prostitutki, nakita žena i si., putopis prosvjetiteljstva zanima se prije svega za prirodu i prirodne pojave, m inerale, bilje, u prvom redu za Alpe. To je putopis rusoovskog tipa, o kojem sam pisao u naprijed navedenu radu o Balthasaru H acquetu. Potom se putopis prosvjetiteljstva zanima za brojne strane zemlje, njihovo gospo­darstvo, jezik, vjeru, ustav, trgovinu idući za tim da s tim upozna trgovce, državnike, pom orce, uopće da poduči, a ne sam o da zabavi.1” (Pederin, 1981, p. 210)\n“Ako se zna za sklonost prosvjetiteljstva prema apstraktnom umovanju punom uopćavanja, putopis je sa svojim konkretnim znanjem u to doba igrao vrlo važnu Ulogu. Iz Evrope su se na sve strane razm ilili putopisci čiji je uzor svijeta bio strukturiran prem a djelim a Voltairea, M ontesquieau ili J. J. Rousseau, izvješćujući o svojim putovanjim a. I k nam a u to doba stižu putopisci u osobito veliku broju, idući stopam a A. Fortisa. Fortisova knjiga pobudila je I. Lovrića da napiše svoj putopis. Već se na prvi pogled vidi da je I. Lovrić A. Fortisa ispravljao, njegov je ton umjereno polemički i publicistički i u (tom sm islu sukladan ra­spoloženju brojnih časopisa koji su se u to doba počeli pojavljivati po svuda, a također u Italiji, osobito u Mlecima. Naša usporedba obiju puitopisa nije pokazala da bi se uzor svijeta kod oba pisca bitno razli­kovao. A. Fortis više se zani ao za prirodne znanosti, I. Lovrić više za klasične starine i to je, mogli bism o reći, sve.” (Pederin, 1981, p. 211)\n“A. Fortis je pisao za svoje učene prijatelje i bogate učene mecene.” (Pederin, 1981, p. 211)\n“U Švicarskoj je to bio prirodoslovac i protestant­ ski pastor Jakob Samuel  Wyttenbach, pa znanstvenici okupljeni oko časopisa »G öttingische Anzeigen von gelehrten Sachen«.17 U Britaniji je to bio Earl of Bute,18 koji je A. Fortisa m aterijalno pom agao. A. Fortis je dakle [pisao za ljude koji s jedne strane nisu imali nikakva čuvstve­ nog odnosa prem a Hrvatima, »vlajima«, za koje prije toga nisu bili ni čuli, a raspolagali su s toliko bogatim znanjem da isu se u prvom redu i umovanjima mogli poslužiti Fortisovim spoznajam a o »vlajim a« i Dalm aciji u smislu prosvjetiteljskog odgoja uma. Pišući na način razumskog raščlanjivanja A. Fortis je m ogao i m orao usporediti »vlaje« s Hotentotima. Ako se imaju na um u J. J. Rousseauu bliska Fortisova uvjerenja, ova usporedba nije negativna. No s tim je A. Fortis rekao da »vlaje« ne sm atra pojavom evropskog uljudbenog kruga” (Pederin, 1981, p. 211)\n“Kod nas o recepciji Fortisove knjige najviše kaže baš Lovrićeva knjiga. Ovaj je, za razliku od njemačkih i i švicarskih znanstvenika, A. Fortisa cenzurirao. Rezultat te cenzure nije izostao — to je Lovrićeva knjiga.” (Pederin, 1981, p. 211)\n“da je njegov uzor svijeta i njegovo čuvstveno držanje odviše sektaško prema A. Forti­ su, da mu se nastanak njegove knjige učinio naprosto nezakonit.” (Pederin, 1981, p. 212)\n“Odgovor Lovrićev Fortisu nam je poznat. Dok je A. Fortis u svojoj knjizi stvorio od »vlaja« neku književno-znanstvenu vrijednost s odnosom prema Hotentotima, odnosno prirodom u svom vrlo čistom obliku i time predao »vlaje« u nasljedstvo njemačkim znan­ tvenicima kao rusoovski mit (iako sam nije bio izričit rusoovac)21 I. Lovrić je u više navrata relacionirao »vlaje« prema Rimljanima i Spartancima.” (Pederin, 1981, p. 212)\n“Ovim čisto kulturnim odnosom on je »vlaje« napravio književnom vrijednošću.” (Pederin, 1981, p. 212)\n“a je (»London Magazine« već u svesku za siječanj i svibanj 1779. donio prijevod toga životopisa pod naslovom »The Adventures of Socivicza, a Notorious Robber and Assassin of the Ra­ ce of the Morlachians, commonly called Montenegrins«, a »Council Magazi­ ne« je čak 1875. donio novi prijevod Richarda F. jBurtona pod naslovom »Socivicka, the Bandit od Dalmatia«, što doznajemo iz rada I. Grgića.” (Pederin, 1981, p. 212)\n“Tu je još životopis Filipa Našića (na str. 44—46), Roma, pustolova i Va­ralice tipična za stoljeće. Ovaj naš Cagliostro pobjegao je u Tursku odakle je prešao u Austriju i tamo se predstavljao kao izbjegli bosan­ ki 'feudalac.” (Pederin, 1981, p. 212)\n“No ako je I. Lovrić relacionirao »vlaje« prema Sparti i Rimu, on je time želio reći da naša pokrajina spada u evropski uljudbeni krug. To je ona prava hrvatska suvremena problematika koja će se stalno ponavljati u 19. st. Dok su se hrvatski politički ideolozi 19. stoljeća i uopće intelektualci osjećali pripadnicima evropske uljudbe, nas zapadna kulturna javnost obično nije za takve priznavala, bar ne do Hermanna Bahra, koji je sa svoje strane opet govorio o balkanizaciji Austrije.24 Lovrićeve »Osservazioni« izazvale su polemiku s A. Fortisom i nje­ govim prijateljima (koju prikazuje M. Stojković u navedenu radu), u dnevniku »Efemeridi letteraria di Roma«.” (Pederin, 1981, p. 213)\n“Ta će polemika biti jedan od vrlo važnih razloga zašto Lovrićeva knjiga s kojom počinje hrvatski novovjeki putopis25 nije imala nepo­sredna potomstva. Bez publike ga nije ni mogla imati. Naš pristup I. Lovriću danas sadrži svijest o Hrvatu koji je propao u procjepu između Istoka i Zapada, u ovom slučaju između Hrvatske i Italije, za koju smo bili kolonija, barbari ili antemuralia Christianitatis, pa etnološka zanim­ ljivost, ali rijetko članovi evropske uljudbe.” (Pederin, 1981, p. 213)\n“I. Pederin, Österreichs Weg an die Adria, Das Bild Dalmatiens in der Reiseliteratur bis zu Hermann Bahr, Österreich in Geschichte und L leratur, 20, 1976, Heft 1, str. 33—48; Isti, La Dalmazia nelle relazioni di viaggio austriache e tedesche, Aevum, Rassegna di scienze storiche, linguistiche, filologiche, Milano. XXIX, 1975, fase. V—VI, str. 485—505; Isti, Austrijski trivijalni putopis o dalma­tinskoj Hrvatskoj. Radovi Centra JAZU u Zadru, sv. 24, Ì977, str. 129—42, Isti. 'Začinjavci', štioci i pregaoci, Zagreb, 1977. Franjo Trenk kao književni mit, str’ 175—225.” (Pederin, 1981, p. 213)\n“Franjevac Jakov Pletikosa napisao je Putovanje u Jeruzolim g. 1752. O tome Tomo Matić, Hrvatski putopis iz sredine osamnaestog vijeka, Zbornik u čast Stjepana Ivšića, Zagreb, 1963, str. 255—61. Jedan brodski dnevnik s nizom pisama putopisnog karaktera otkrio je Cvito Fisković, Putovanje pelješkog jedrenjaka iz kraja XVIII i početka XIX stoljeća. Pomorski zbornik, Zagreb, 1962, knj. II, str. 1747—83.” (Pederin, 1981, p. 213)\n},\n\tfile = {Pederin_1981_Ideološka i književno putopisna pitanja Lovrićevih Osservazioni 1776.pdf:C\\:\\\\Users\\\\marta\\\\Zotero\\\\storage\\\\LSS9BRI8\\\\Pederin_1981_Ideološka i književno putopisna pitanja Lovrićevih Osservazioni 1776.pdf:application/pdf},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n The Enlightenment in the Netherlands.\n \n \n \n\n\n \n Schama, S.\n\n\n \n\n\n\n In The Enlightenment in National Context, pages 54–71. Cambridge University Press, Cambridge, 1981.\n U svom doprinosu o prosvjetiteljstvu u Nizozemlju, Simon Schama naglašava jedinstvenu ulogu Nizozemske Republike, koja je zahvaljujući vjerskoj toleranciji i slobodnom tisku pružila prostor za raznovrsne i često manje poznate ideje prosvjetiteljstva. Ova tolerancija omogućila je procvat idejama koje su bile potisnute na drugim mjestima. Schama ističe kako je Republika bila dom ne samo poznatim prosvjetljenim pionirima poput Spinoze, već i središte za širok spektar intelektualaca. Središnja uloga nizozemske tiskarske industrije bila je presudna: knjige i pamfleti su se širili bez ograničenja cenzure, što je olakšavalo slobodnu razmjenu ideja. To je Nizozemsku Republiku učinilo važnim čvorištem za širenje prosvjetiteljskih ideja, ne samo unutar Nizozemlja, već i širom Europe. Schama nadalje naglašava kako je ovo širenje ideja doseglo ne samo elitu, već i šire slojeve društva, poput trgovaca i urbanog stanovništva. To je dovelo do šireg utjecaja prosvjetiteljstva na nizozemsku kulturu, s naglaskom na empirijsku znanost. Kontrast s autoritarnim zemljama u kojima je vladala cenzura Schama je vidio kao ključnu za specifičan smjer prosvjetiteljstva u Nizozemskoj Republici, odnosno sjevernim dijelovina Nizozemlja. Iako je doprinos Schame i ova knjiga već pomalo zastarjela (knjiga je objavljena 1981. godine) te su se u međuvremenu pojavili drugi pristupi i perspektive za proučavanje prosvjetiteljstva, njegov rad i dalje predstavlja dobar početak za jasnu predodžbu o tome kako su sjeverne regije Nizozemlja vlastitu autentičnu definiciju dale prosvjetiteljstvu i što ih je razlikovalo od drugih regija gdje je prosvjetiteljstvo također naišlo na odjek. (MP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{schama_enlightenment_1981,\n\taddress = {Cambridge},\n\ttitle = {The {Enlightenment} in the {Netherlands}},\n\tisbn = {978-0-521-23757-4},\n\tlanguage = {Engleski},\n\tbooktitle = {The {Enlightenment} in {National} {Context}},\n\tpublisher = {Cambridge University Press},\n\tauthor = {Schama, Simon},\n\tyear = {1981},\n\tnote = {U svom doprinosu o prosvjetiteljstvu u Nizozemlju, Simon Schama naglašava jedinstvenu ulogu Nizozemske Republike, koja je zahvaljujući vjerskoj toleranciji i slobodnom tisku pružila prostor za raznovrsne i često manje poznate ideje prosvjetiteljstva. Ova tolerancija omogućila je procvat idejama koje su bile potisnute na drugim mjestima. Schama ističe kako je Republika bila dom ne samo poznatim prosvjetljenim pionirima poput Spinoze, već i središte za širok spektar intelektualaca. Središnja uloga nizozemske tiskarske industrije bila je presudna: knjige i pamfleti su se širili bez ograničenja cenzure, što je olakšavalo slobodnu razmjenu ideja. To je Nizozemsku Republiku učinilo važnim čvorištem za širenje prosvjetiteljskih ideja, ne samo unutar Nizozemlja, već i širom Europe. Schama nadalje naglašava kako je ovo širenje ideja doseglo ne samo elitu, već i šire slojeve društva, poput trgovaca i urbanog stanovništva. To je dovelo do šireg utjecaja prosvjetiteljstva na nizozemsku kulturu, s naglaskom na empirijsku znanost. Kontrast s autoritarnim zemljama u kojima je vladala cenzura Schama je vidio kao ključnu za specifičan smjer prosvjetiteljstva u Nizozemskoj Republici, odnosno sjevernim dijelovina Nizozemlja. Iako je doprinos Schame i ova knjiga već pomalo zastarjela (knjiga je objavljena 1981. godine) te su se u međuvremenu pojavili drugi pristupi i perspektive za proučavanje prosvjetiteljstva, njegov rad i dalje predstavlja dobar početak za jasnu predodžbu o tome kako su sjeverne regije Nizozemlja vlastitu autentičnu definiciju dale prosvjetiteljstvu i što ih je razlikovalo od drugih regija gdje je prosvjetiteljstvo također naišlo na odjek. (MP)},\n\tpages = {54--71},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1978\n \n \n (5)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Didaktičnost kao dramaturška komponenta hrvatske prosvjetiteljske drame.\n \n \n \n\n\n \n Kolumbić, Nikica\n\n\n \n\n\n\n In Dani Hvarskoga kazališta: Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, volume 5, pages 98–120. 1978.\n Autor u članku ističe didaktičnost kao važnu komponentu djela koja promiču prosvjetiteljske ideje te kao rane primjere navodi Kačićev Razgovor ugodni naroda slovinskog i Relkovićev Satir. Kačića uzima kao primjer proturječnosti \"hrvatskog prosvjetiteljskog razdoblja\" jer je taj, za Kolumbića, \"najpopularniji hrvatski prosvjetitelj\" bio ujedno pripadnik franjevačkoga reda. Prema Kolumbiću, dramski je žanr najpogodniji za prenošenje prosvjetiteljskih ideja koje se iskazuju putem likova. Usponom građanstva u drami se pojavljuju nove teme koje inzistiraju na poučnosti i sentimentalnosti pa će i dobiti naziv \"plačljiva komedija\". Upravo u takvim djelima na važnosti dobivaju prosvjetiteljske ideje koje promiču opće dobro i koristan rad, kritiziraju lijenu aristokraciju i loše državne službenike te djeluju odgojno \"na odnos građana prema općem dobru, a koje se zapravo najčešće poistovjećivalo s interesom malog prosvijećenog vladara\". Takvi su didaktički elementi prisutni u školskim dramama isusovačkih kazališta u sjevernoj Hrvatskoj, potom u franjevačkim gimnazijama u Osijeku i Zagrebu te u sjemenišnim dramama zagrebačkog Kaptolskog sjemeništa i Plemićkog konvikta. Kao zanimljiv primjer Kolumbić navodi dramu Tituša Brezovačkog Sveti Aleksi jer se sadržajno uklapa u crkvena školska kazališta, no istovremeno promiče i nove prosvjetiteljske ideje (no ipak u duhu prosvijećena apsolutizma). U duhu prosvijećena apsolutizma izvode se i drame u sjemenišnom kazalištu na Kaptolu pa se tako u njima, primjerice, kritizira slobodoumlje, dok im je didaktičnost utkana u samu strukturu i kompoziciju, a do izražaja dolazi i u predgovorima, pogovorima, tzv. \"rubnim dijelovima teksta\" koji su osobito pogodni za moralnu i odgojnu pouku. Prednost članka jest u tome što dosta precizno uočava i opisuje prosvjetiteljske ideje (pogotovo uzme li se u obzir godina izdanja članka!) koje osobito dolaze do izražaja u dramskome žanru. Atribucija Kačića kao prosvjetitelja tražila bi precizniju elaboraciju.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{kolumbic_nikica_didakticnost_1978,\n\ttitle = {Didaktičnost kao dramaturška komponenta hrvatske prosvjetiteljske drame},\n\tvolume = {5},\n\tnumber = {1},\n\tbooktitle = {Dani {Hvarskoga} kazališta: {Građa} i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu},\n\tauthor = {{Kolumbić, Nikica}},\n\tyear = {1978},\n\tnote = {Autor u članku ističe didaktičnost kao važnu komponentu djela koja promiču prosvjetiteljske ideje te kao rane primjere navodi Kačićev Razgovor ugodni naroda slovinskog i Relkovićev Satir. Kačića uzima kao primjer proturječnosti "hrvatskog prosvjetiteljskog razdoblja" jer je taj, za Kolumbića, "najpopularniji hrvatski prosvjetitelj" bio ujedno pripadnik franjevačkoga reda. Prema Kolumbiću, dramski je žanr najpogodniji za prenošenje prosvjetiteljskih ideja koje se iskazuju putem likova. Usponom građanstva u drami se pojavljuju nove teme koje inzistiraju na poučnosti i sentimentalnosti pa će i dobiti naziv "plačljiva komedija". Upravo u takvim djelima na važnosti dobivaju prosvjetiteljske ideje koje promiču opće dobro i koristan rad, kritiziraju lijenu aristokraciju i loše državne službenike te djeluju odgojno "na odnos građana prema općem dobru, a koje se zapravo najčešće poistovjećivalo s interesom malog prosvijećenog vladara". Takvi su didaktički elementi prisutni u školskim dramama isusovačkih kazališta u sjevernoj Hrvatskoj, potom u franjevačkim gimnazijama u Osijeku i Zagrebu te u sjemenišnim dramama zagrebačkog Kaptolskog sjemeništa i Plemićkog konvikta. Kao zanimljiv primjer Kolumbić navodi dramu Tituša Brezovačkog Sveti Aleksi jer se sadržajno uklapa u crkvena školska kazališta, no istovremeno promiče i nove prosvjetiteljske ideje (no ipak u duhu prosvijećena apsolutizma). U duhu prosvijećena apsolutizma izvode se i drame u sjemenišnom kazalištu na Kaptolu pa se tako u njima, primjerice, kritizira slobodoumlje, dok im je didaktičnost utkana u samu strukturu i kompoziciju, a do izražaja dolazi i u predgovorima, pogovorima, tzv. "rubnim dijelovima teksta" koji su osobito pogodni za moralnu i odgojnu pouku. Prednost članka jest u tome što dosta precizno uočava i opisuje prosvjetiteljske ideje (pogotovo uzme li se u obzir godina izdanja članka!) koje osobito dolaze do izražaja u dramskome žanru. Atribucija Kačića kao prosvjetitelja tražila bi precizniju elaboraciju.},\n\tkeywords = {prosvjetiteljstvo, didaktičnost, dramski žanrovi},\n\tpages = {98--120},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Društveni odnosi u komedijama Tita Brezovačkoga.\n \n \n \n\n\n \n Švelec, Franjo\n\n\n \n\n\n\n In Dani Hvarskoga kazališta: Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, volume 5, pages 126–143. 1978.\n Komedije Tituša Brezovačkog Švelec promatra i kao važno vrelo kulturnopovijesnih podataka o životu ljudi u Zagrebu i Banskoj Hrvatskoj na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Radnja Tituševih komedija smještena je upravo u to vrijeme na razmeđu dvaju stoljeća, dakle nakon marijaterezijanskih i jozefinskih reforma kada Hrvatska, prema Švelecu, \"i dalje ostaje u dubokoj provincijalnoj izoliranosti i zaostalosti kamo teško prodiru zraci prosvjetiteljstva, pogotovu zbog toga što su bili praćeni pojačanom germanizacijom, u uvjetima gotovo neprekidnog feudalno-klerikalnog rata protiv svega što je nagovještavalo progres\". U to vrijeme sve više slabi plemstvo, ali zato jačaju pojedine obitelji sa sela koje su pomoću novčane rente mogle dobiti otkup od feudalne ovisnosti i otići u gradove. Tako se u gradovima uz osiromašene plemiće koji se zapošljavaju u birokratskome aparatu nalaze još i potomci nekadašnjih kmetova, a sada bogati građani, zanatlije, trgovci i poduzetnici. Inspiriran takvom sredinom Brezovački oblikuje likove svojih drama koje gradi na principu pelda, poučnih pričica kojima kritizira pojedini porok, obično vezan uz društveni status pojedinog lika. Tako se u njegovim komedijama kritizira pohlepa, laganje, taština, lijenost hvalisanje i sl. Posljednji poroci, dakle taština i lijenost, najčešće su vezani uz plemstvo koje sve više parazitira i ne pridonosi općem dobru. Brezovački pritom kritizira i gradsku birokraciju, pružajući pritom njenu vjernu sliku. Jedini pozitivno vrednovani u njegovim komedijama su likovi seljaka što Švelec tumači autorovim simpatijama prema fiziokratizmu. Iako članak iznosi korisne uvide, treba s oprezom pristupiti tezi o antifeudalnom stavu Tituša Brezovačkog koju Švelec iznosi.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{svelec_franjo_drustveni_1978,\n\ttitle = {Društveni odnosi u komedijama {Tita} {Brezovačkoga}},\n\tvolume = {5},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tnumber = {1},\n\tbooktitle = {Dani {Hvarskoga} kazališta: {Građa} i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu},\n\tauthor = {{Švelec, Franjo}},\n\tyear = {1978},\n\tnote = {Komedije Tituša Brezovačkog Švelec promatra i kao važno vrelo kulturnopovijesnih podataka o životu ljudi u Zagrebu i Banskoj Hrvatskoj na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. \nRadnja Tituševih komedija smještena je upravo u to vrijeme na razmeđu dvaju stoljeća, dakle nakon marijaterezijanskih i jozefinskih reforma kada Hrvatska, prema Švelecu, "i dalje ostaje u dubokoj provincijalnoj izoliranosti i zaostalosti kamo teško prodiru zraci prosvjetiteljstva, pogotovu zbog toga što su bili praćeni pojačanom germanizacijom, u uvjetima gotovo neprekidnog feudalno-klerikalnog rata protiv svega što je nagovještavalo progres". U to vrijeme sve više slabi plemstvo, ali zato jačaju pojedine obitelji sa sela koje su pomoću novčane rente mogle dobiti otkup od feudalne ovisnosti i otići u gradove. Tako se u gradovima uz osiromašene plemiće koji se zapošljavaju u birokratskome aparatu nalaze još i potomci nekadašnjih kmetova, a sada bogati građani, zanatlije, trgovci i poduzetnici. Inspiriran takvom sredinom Brezovački oblikuje likove svojih drama koje gradi na principu pelda, poučnih pričica kojima kritizira pojedini porok, obično vezan uz društveni status pojedinog lika. Tako se u njegovim komedijama kritizira pohlepa, laganje, taština, lijenost hvalisanje i sl. Posljednji poroci, dakle taština i lijenost, najčešće su vezani uz plemstvo koje sve više parazitira i ne pridonosi općem dobru. Brezovački pritom kritizira i gradsku birokraciju, pružajući pritom njenu vjernu sliku. Jedini pozitivno vrednovani u njegovim komedijama su likovi seljaka što Švelec tumači autorovim simpatijama prema fiziokratizmu. Iako članak iznosi korisne uvide, treba s oprezom pristupiti tezi o antifeudalnom stavu Tituša Brezovačkog koju Švelec iznosi.},\n\tkeywords = {društvena struktura na prijelazu iz 18. u 19. st., Tituš Brezovački},\n\tpages = {126--143},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Molière u povijesti dubrovačkog teatra 18. vijeka.\n \n \n \n\n\n \n Deanović, Mirko\n\n\n \n\n\n\n In Dani Hvarskoga kazališta: Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, volume 5, pages 121–125. 1978.\n Članak Deanović otvara konstatacijom kako su se prvi odrazi francuske kulture na slavenskome jugu osjetili baš u Dubrovniku čime ujedno otvara i kratku raspravu pokušavajući odgovoriti na pitanje ‒ \"Zašto baš u Dubrovniku prije nego drugdje?\". Pritom poseže u vrijeme humanizma, renesanse i baroka te konstatira kako je Dubrovnik hrvatskoj kulturi dao više književnih djela nego svi krajevi zajedno. Početkom 18. stoljeća u Dubrovniku se počinje učiti francuski jezik i čitati francuske knjige na jeziku izvornika što će u književnoj povijesti kasnije biti poznato kao frančezarije, zanos za sve što je francusko. Dubrovčani čitaju Molièrea u originalu, prevode i adaptiraju 23 drame (od ukupno 34 Molièreovih kazališnih komada) te na taj način, posredstvom \"francuskoga genija\", čuvaju teatar na narodnome jeziku. Deanovićev je članak tek kratak pregled koji se oslanja na njegov opsežan posao u kojemu je objedinio sve 23 komedije te ih izdao kao kritičko izdanje (Dubrovačke preradbe Moliereovih komedija) u dvije knjige u ediciji Stari pisci hrvatski, JAZU, 1972.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{deanovic_mirko_moliere_1978,\n\ttitle = {Molière u povijesti dubrovačkog teatra 18. vijeka},\n\tvolume = {5},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tnumber = {1},\n\tbooktitle = {Dani {Hvarskoga} kazališta: {Građa} i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu},\n\tauthor = {{Deanović, Mirko}},\n\tyear = {1978},\n\tnote = {Članak Deanović otvara konstatacijom kako su se prvi odrazi francuske kulture na slavenskome jugu osjetili baš u Dubrovniku čime ujedno otvara i kratku raspravu pokušavajući odgovoriti na pitanje ‒ "Zašto baš u Dubrovniku prije nego drugdje?". Pritom poseže u vrijeme humanizma, renesanse i baroka te konstatira kako je Dubrovnik hrvatskoj kulturi dao više književnih djela nego svi krajevi zajedno. Početkom 18. stoljeća u Dubrovniku se počinje učiti francuski jezik i čitati francuske knjige na jeziku izvornika što će u književnoj povijesti kasnije biti poznato kao frančezarije, zanos za sve što je francusko. Dubrovčani čitaju Molièrea u originalu, prevode i adaptiraju 23 drame (od ukupno 34 Molièreovih kazališnih komada) te na taj način, posredstvom "francuskoga genija", čuvaju teatar na narodnome jeziku. Deanovićev je članak tek kratak pregled koji se oslanja na njegov opsežan posao u kojemu je objedinio sve 23 komedije te ih izdao kao kritičko izdanje (Dubrovačke preradbe Moliereovih komedija) u dvije knjige u ediciji Stari pisci hrvatski, JAZU, 1972.},\n\tkeywords = {Dubrovnik u 18. stoljeću, Moliere},\n\tpages = {121--125},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n O nekim elementima dramaturgije Stullijeve Kate Kapuralice.\n \n \n \n\n\n \n Grljušić, Ivan\n\n\n \n\n\n\n In Dani Hvarskoga kazališta: Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, volume 5, pages 152–161. 1978.\n Vlaho Stulli piše komediju Kate Kapuralica na samome početku 19. stoljeća pa se slika vremena ocrtava i u osebujnu Stullijevu tekstu. Potkraj 18. stoljeća Dubrovačka je Republika, kako navodi Grljušić, na izdisaju, do Dubrovnika dopiru odjeci Francuske revolucije te započinju Napoleonovi pohodi. Grljušić navodi kako jakobinci svojih pristaša imaju i u Dubrovniku, a uglavnom su to bili bogatiji pučani kojima je pripadao i Vlaho Stulli. Autor članka izravno ne navodi da je Stulli bio jakobinac, no neće izbjeći konstataciju o potencijalnome animozitetu prema vlasteli. Tako u drami Kate Kapuralica Stulli vjerno, pomalo naturalistički, oslikava život siromašne dubrovačke obitelji koja živi na rubu Grada u teškoj neimaštini i praćena brojnim problemima (alkoholizam, prostitucija itd). Iako Stullijeva drama nosi žanrovsku odrednicu komedija, Grljušić smatra kako je njeno preciznije žanrovsko određenje zapravo tragikomedija. Nedostatak članka jest u tome što se u pojašnjenju dramskoga teksta autor premalo poslužio argumentacijom koja bi se temeljila na povijesnome kontekstu (pa čak i isječcima iz Stullijeve biografije), a previše je prostora posvećeno usporedbama s djelima kanonskih dramatičara iz 20. stoljeća.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{grljusic_ivan_o_1978,\n\ttitle = {O nekim elementima dramaturgije {Stullijeve} {Kate} {Kapuralice}},\n\tvolume = {5},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tnumber = {1},\n\tbooktitle = {Dani {Hvarskoga} kazališta: {Građa} i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu},\n\tauthor = {{Grljušić, Ivan}},\n\tyear = {1978},\n\tnote = {Vlaho Stulli piše komediju Kate Kapuralica na samome početku 19. stoljeća pa se slika vremena ocrtava i u osebujnu Stullijevu tekstu. Potkraj 18. stoljeća Dubrovačka je Republika, kako navodi Grljušić, na izdisaju, do Dubrovnika dopiru odjeci Francuske revolucije te započinju Napoleonovi pohodi. Grljušić navodi kako jakobinci svojih pristaša imaju i u Dubrovniku, a uglavnom su to bili bogatiji pučani kojima je pripadao i Vlaho Stulli. Autor članka izravno ne navodi da je Stulli bio jakobinac, no neće izbjeći konstataciju o potencijalnome animozitetu prema vlasteli. Tako u drami Kate Kapuralica Stulli vjerno, pomalo naturalistički, oslikava život siromašne dubrovačke obitelji koja živi na rubu Grada u teškoj neimaštini i praćena brojnim problemima (alkoholizam, prostitucija itd). Iako Stullijeva drama nosi žanrovsku odrednicu komedija, Grljušić smatra kako je njeno preciznije žanrovsko određenje zapravo tragikomedija. Nedostatak članka jest u tome što se u pojašnjenju dramskoga teksta autor premalo poslužio argumentacijom koja bi se temeljila na povijesnome kontekstu (pa čak i isječcima iz Stullijeve biografije), a previše je prostora posvećeno usporedbama s djelima kanonskih dramatičara iz 20. stoljeća.},\n\tkeywords = {Vlaho Stulli, Kate Kapuralica, Dubrovnik na prijelazu iz 18. u 19. st.},\n\tpages = {152--161},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Kajkavska komedija Čini barona Tamburlana.\n \n \n \n\n\n \n Fališevac, Dunja\n\n\n \n\n\n\n In Dani Hvarskoga kazališta: Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, volume 5, pages 468–482. 1978.\n Anonimnu kajkavsku komediju Čini barona Tamburlana Dunja Fališevac poetički definira kao klasicističku, dok njenu \"izvanestetsku, društvenu funkciju\" karakterizira kao prosvjetiteljsku s \"naglašenom odgojno-didaktičkom aksiološkom funkcijom\". Takav je komediografski model, prema Fališevac, dominantan u hrvatskoj dramaturgiji prve polovice 19. stoljeća. Didaktičnost kao svojstvo takvih komedija Fališevac pojašnjava kao \"dominantni element prosvjetiteljske filozofije i svjetonazora\" koja je duboko utkana i u same strukture komedija i stoga su one podređene temeljnoj aksiološkoj funkciji djela. To ilustrira i glavni lik drame, stari barun Tamburlano, čije ambicije nadilaze njegov društveni položaj, inzistira da ga sluge zovu \"ekscelencija\" i predstavlja se kao \"ablegat u Carigradu\". Tamburlano je dakle kao niži plemić izvrgnut kritici i podsmijehu s pozicija \"racionalističko-prosvjetiteljskih koncepcija 18. i 19. stoljeća\". Stavljanje naglaska na obrazovanje i racionalnu prosudbu mladog baruna koji svog strica nastoji urazumiti Fališevac vidi kao izdanak prosvjetiteljskog optimizma i razliku u odnosu na renesansnu dramu u kojoj je nerijetko (daje se primjer Držićeva Dunda Maroja) mlađi lik prikazan kao rasipnik. Članak prilično precizno detektira prosvjetiteljske ideologeme i kao takav može biti poticajan za studioznije analize još uvijek nedostatno proučena korpusa anonimne kajkavske drame.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{falisevac_dunja_kajkavska_1978,\n\ttitle = {Kajkavska komedija Čini barona {Tamburlana}},\n\tvolume = {5},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tnumber = {1},\n\tbooktitle = {Dani {Hvarskoga} kazališta: {Građa} i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu},\n\tauthor = {{Fališevac, Dunja}},\n\tyear = {1978},\n\tnote = {Anonimnu kajkavsku komediju Čini barona Tamburlana Dunja Fališevac poetički definira kao klasicističku, dok njenu "izvanestetsku, društvenu funkciju" karakterizira kao prosvjetiteljsku s "naglašenom odgojno-didaktičkom aksiološkom funkcijom". Takav je komediografski model, prema Fališevac, dominantan u hrvatskoj dramaturgiji prve polovice 19. stoljeća. Didaktičnost kao svojstvo takvih komedija Fališevac pojašnjava kao "dominantni element prosvjetiteljske filozofije i svjetonazora" koja je duboko utkana i u same strukture komedija i stoga su one podređene temeljnoj aksiološkoj funkciji djela. To ilustrira i glavni lik drame, stari barun Tamburlano, čije ambicije nadilaze njegov društveni položaj, inzistira da ga sluge zovu "ekscelencija" i predstavlja se kao "ablegat u Carigradu". Tamburlano je dakle kao niži plemić izvrgnut kritici i podsmijehu s pozicija "racionalističko-prosvjetiteljskih koncepcija 18. i 19. stoljeća". Stavljanje naglaska na obrazovanje i racionalnu prosudbu mladog baruna koji svog strica nastoji urazumiti Fališevac vidi kao izdanak prosvjetiteljskog optimizma i razliku u odnosu na renesansnu dramu u kojoj je nerijetko (daje se primjer Držićeva Dunda Maroja) mlađi lik prikazan kao rasipnik. \nČlanak prilično precizno detektira prosvjetiteljske ideologeme i kao takav može biti poticajan za studioznije analize još uvijek nedostatno proučena korpusa anonimne kajkavske drame.},\n\tkeywords = {anonimna kajkavska drama, Čini barona Tamburlana, klasicizam i prosvjetiteljstvo},\n\tpages = {468--482},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1975\n \n \n (2)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Život i djelo Julija Bajamontija.\n \n \n \n\n\n \n Kečkemet, D.\n\n\n \n\n\n\n In Zapisi o gradu Splitu, pages 7–82. Nakladni zavod Marko Marulić, Split, 1975.\n Radi se o najopsežnijem i najdetaljnijem pregledu biografskih i bibliografskih podataka o Juliju Bajamontiju, objavljenom kao uvod u knjigu u kojoj se po prvi puta predstavljaju neka Bajamontijeva djela u prijevodu. Autor je povjesničar umjetnosti koji je temeljito proučio arhivsku građu, preveo i priredio jedan dio za knjigu te u članku predstavlja širinu Bajamontijevih interesa, kompetencija i doprinosa u različitim sferama društvenoga života Splita i Hvara u posljednja dva desetljeća 18. stoljeća. Podaci se mjestimično ponavljaju, nedostaje sistematičnosti u prikazu i uočava se poneka pogrešna u interpretaciji, međutim, donosi najiscrpniji sažetak dotadašnjih (do 1975.) istraživanja i spoznaja o Bajamontiju, za koja smatra da su nedostatna i neprimjerena veličini i važnosti autora. Namjera teksta i knjige je popularizacijska i zaključak je da se Bajamontijeva ostavština zanemarila zato što je gotovo u cijelosti na talijanskom jeziku, međutim da talijanska znanost nema interesa za proučavanjem građe budući da su teme uglavnom lokalne dalmatinske, i da hrvatska znanost mora hitno i sustavno pristupiti građi, osobito glazbenoj za koju tvrdi da je najvrjednija. Unatoč nedostacima, članak je i danas najveća riznica podataka o Bajamontiju, no valjalo bi ih usustaviti i pripremiti nov prikaz, znanstveno utemeljen i lišen preosobnih i mjestimično paušalnih ocjena. (KRP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{keckemet_zivot_1975,\n\taddress = {Split},\n\ttitle = {Život i djelo {Julija} {Bajamontija}},\n\tlanguage = {Croatian},\n\tbooktitle = {Zapisi o gradu {Splitu}},\n\tpublisher = {Nakladni zavod Marko Marulić},\n\tauthor = {Kečkemet, Duško},\n\tyear = {1975},\n\tnote = {Radi se o najopsežnijem i najdetaljnijem pregledu biografskih i bibliografskih podataka o Juliju Bajamontiju, objavljenom kao uvod u knjigu u kojoj se po prvi puta predstavljaju neka Bajamontijeva djela u prijevodu. Autor je povjesničar umjetnosti koji je temeljito proučio arhivsku građu, preveo i priredio jedan dio za knjigu te u članku predstavlja širinu Bajamontijevih interesa, kompetencija i doprinosa u različitim sferama društvenoga života Splita i Hvara u posljednja dva desetljeća 18. stoljeća. Podaci se mjestimično ponavljaju, nedostaje sistematičnosti u prikazu i uočava se poneka pogrešna u interpretaciji, međutim, donosi najiscrpniji sažetak dotadašnjih (do 1975.) istraživanja i spoznaja o Bajamontiju, za koja smatra da su nedostatna i neprimjerena veličini i važnosti autora. Namjera teksta i knjige je popularizacijska i zaključak je da se Bajamontijeva ostavština zanemarila zato što je gotovo u cijelosti na talijanskom jeziku, međutim da talijanska znanost nema interesa za proučavanjem građe budući da su teme uglavnom lokalne dalmatinske, i da hrvatska znanost mora hitno i sustavno pristupiti građi, osobito glazbenoj za koju tvrdi da je najvrjednija. Unatoč nedostacima, članak je i danas najveća riznica podataka o Bajamontiju, no valjalo bi ih usustaviti i pripremiti nov prikaz, znanstveno utemeljen i lišen preosobnih i mjestimično paušalnih ocjena. (KRP)},\n\tpages = {7--82},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Hrvatska književnost 18. stoljeća.\n \n \n \n\n\n \n Bogišić, Rafo\n\n\n \n\n\n\n In Zbornik Zagrebačke slavističke škole, ur. Franjo Grčević i Mladen Kuzmanović., volume 3, pages 9–22. Zagreb, 1975.\n Bogišićeva je početna teza u ovome tekstu, koja je ujedno i uvod u njegovu kasniju definiciju tzv. hrvatske varijante književnog prosvjetiteljstva, ta kako je hrvatska književnost u 18. stoljeću pod znatnim utjecajima \"ideoloških i duhovnih pokreta prosvjetiteljstva, iluminizma i racionalizma\" (Francuska i Italija) te marijaterezijanskih i jozefinskih reforma, no svi ti europski utjecaji u osamnaestostoljetnoj hrvatskoj književnoj kulturi, kako navodi, doživljavaju stanovitu preobrazbu prilagođenu \"domaćoj situaciji\". Hrvatsku književnost 18. stoljeća Bogišić promatra kao sjecište starog i novog, prijelaznu epohu koja asimilira nasljeđe renesanse i baroka, ali najavljuje i strujanja romantizma. Kasnije u tekstu Bogišić navodi pisce koji su prosvjetiteljske ideje, kako navodi, \"prilagodili domaćim potrebama i okolnostima\", a to su npr. sljedeći autori: Matija Antun Relković, Vid Došen, Andrija Kačić Miošić, Filip Grabovac i dr. U interesu za usmenu književnost koja raste u 18. stoljeću Bogišić vidi \"rodoljubni aspekt prosvjetiteljstva\". Na kraju dolazi do zaključka kako je u hrvatskoj književnosti 18. stoljeća, uz prosvjetiteljsku i praktičnu usmjerenost, ipak prisutna i estetska dimenzija (npr. Ignjat Đurđević, Antun Kanižlić, Đuro Hidža) pa je nepravedno govoriti o 18. stoljeću kao \"neknjiževnom\". Bogišićev tekst može biti koristan kao kratka sinteza i uvod u osnovnu problematiku hrvatske književnosti 18. stoljeća što mu je zapravo i bila namjera. Njegov je glavni nedostatak terminološka nepreciznost u pokušaju pojašnjenja hrvatskog književnog prosvjetiteljstva te šture i općenite informacije o povijesnome kontekstu. (GŠ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{bogisic_rafo_hrvatska_1975,\n\taddress = {Zagreb},\n\ttitle = {Hrvatska književnost 18. stoljeća},\n\tvolume = {3},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tbooktitle = {Zbornik {Zagrebačke} slavističke škole, ur. {Franjo} {Grčević} i {Mladen} {Kuzmanović}.},\n\tauthor = {{Bogišić, Rafo}},\n\tyear = {1975},\n\tnote = {Bogišićeva je početna teza u ovome tekstu, koja je ujedno i uvod u njegovu kasniju definiciju tzv. hrvatske varijante književnog prosvjetiteljstva, ta kako je hrvatska književnost u 18. stoljeću pod znatnim utjecajima "ideoloških i duhovnih pokreta prosvjetiteljstva, iluminizma i racionalizma" (Francuska i Italija) te marijaterezijanskih i jozefinskih reforma, no svi ti europski utjecaji u osamnaestostoljetnoj hrvatskoj književnoj kulturi, kako navodi, doživljavaju stanovitu preobrazbu prilagođenu "domaćoj situaciji". Hrvatsku književnost 18. stoljeća Bogišić promatra kao sjecište starog i novog, prijelaznu epohu koja asimilira nasljeđe renesanse i baroka, ali najavljuje i strujanja romantizma. Kasnije u tekstu Bogišić navodi pisce koji su prosvjetiteljske ideje, kako navodi, "prilagodili domaćim potrebama i okolnostima", a to su npr. sljedeći autori: Matija Antun Relković, Vid Došen, Andrija Kačić Miošić, Filip Grabovac i dr. U interesu za usmenu književnost koja raste u 18. stoljeću Bogišić vidi "rodoljubni aspekt prosvjetiteljstva". Na kraju dolazi do zaključka kako je u hrvatskoj književnosti 18. stoljeća, uz prosvjetiteljsku i praktičnu usmjerenost, ipak prisutna i estetska dimenzija (npr. Ignjat Đurđević, Antun Kanižlić, Đuro Hidža) pa je nepravedno govoriti o 18. stoljeću kao "neknjiževnom". Bogišićev tekst može biti koristan kao kratka sinteza i uvod u osnovnu problematiku hrvatske književnosti 18. stoljeća što mu je zapravo i bila namjera. Njegov je glavni nedostatak terminološka nepreciznost u pokušaju pojašnjenja hrvatskog književnog prosvjetiteljstva te šture i općenite informacije o povijesnome kontekstu. (GŠ)},\n\tkeywords = {hrvatska književna kultura 18. stoljeća, književno prosvjetiteljstvo},\n\tpages = {9--22},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1970\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n O dvjema kajkavskim revolucionarnim pjesmama s kraja osamnaestog stoljeća.\n \n \n \n\n\n \n Šojat, Olga\n\n\n \n\n\n\n Croatica, 1: 211–236.. 1970.\n Potkraj 18. stoljeća u Zagrebu su se pojavile dvije anonimne pjesme na kajkavskome narječju, Paškvil i Fama volat, koje su kolale u rukopisima kao letci i promovirale ideje Francuske revolucije. Te dvije pjesme, kao rijetke primjerke profrancuski orijentirane literature u osamnaestostoljetnoj Hrvatskoj, temeljito je analizirala Olga Šojat te ih dovela u međusobnu vezu s pjesmom Jurja Maljevca (Patera Gregura Kapucina) Horvat Horvatu horvatski govori (1801) u kojoj prepoznaje negativnu reakciju na ideje iznesene u prvim dvjema pjesmama. Emilij Laszowski prvi jednu pjesmu naslovljava Fama volat (Glas kruži), datira je u 1796, navodi da je kao letak kružila u pet primjeraka, a jedan je uručen i biskupu Vrhovcu, kako navodi Šojat. Autorica članka donosi neke korekcije; utvrđuje kako je riječ o dvije pjesme (Fama volat i Paškvil koja potječe iz 1794), odbacuje mogućnost Vrhovčeva autografa pjesme Paškvil koja je pronađena među njegovim spisima te propituje mogućnost Tituša Brezovačkog kao potencijalnog autora, no ipak s dosta dokaza i protudokaza za tu tvrdnju. Tekstovi pjesama Paškvil i Fama volat oštra su kritika svećenstva i plemstva što je rijetki primjerak takve propagande (revolucionarne i profrancuske) u hrvatskoj književnosti 18. stoljeća. S obzirom na to da Juraj Maljevac piše svoju pjesmu kao odgovor na dvije spomenute na samome početku 19. st. imamo i dobru ilustraciju protočnosti ideja i književne dinamike na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće što je svakako vrijedno pozornosti. (GŠ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@article{sojat_olga_o_1970,\n\ttitle = {O dvjema kajkavskim revolucionarnim pjesmama s kraja osamnaestog stoljeća},\n\tvolume = {1},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tjournal = {Croatica},\n\tauthor = {{Šojat, Olga}},\n\tyear = {1970},\n\tnote = {Potkraj 18. stoljeća u Zagrebu su se pojavile dvije anonimne pjesme na kajkavskome narječju, Paškvil i Fama volat, koje su kolale u rukopisima kao letci i promovirale ideje Francuske revolucije. Te dvije pjesme, kao rijetke primjerke profrancuski orijentirane literature u osamnaestostoljetnoj Hrvatskoj, temeljito je analizirala Olga Šojat te ih dovela u međusobnu vezu s pjesmom Jurja Maljevca (Patera Gregura Kapucina) Horvat Horvatu horvatski govori (1801) u kojoj prepoznaje negativnu reakciju na ideje iznesene u prvim dvjema pjesmama. Emilij Laszowski prvi jednu pjesmu naslovljava Fama volat (Glas kruži), datira je u 1796, navodi da je kao letak kružila u pet primjeraka, a jedan je uručen i biskupu Vrhovcu, kako navodi Šojat. Autorica članka donosi neke korekcije; utvrđuje kako je riječ o dvije pjesme (Fama volat i Paškvil koja potječe iz 1794), odbacuje mogućnost Vrhovčeva autografa pjesme Paškvil koja je pronađena među njegovim spisima te propituje mogućnost Tituša Brezovačkog kao potencijalnog autora, no ipak s dosta dokaza i protudokaza za tu tvrdnju. Tekstovi pjesama Paškvil i Fama volat oštra su kritika svećenstva i plemstva što je rijetki primjerak takve propagande (revolucionarne i profrancuske) u hrvatskoj književnosti 18. stoljeća. S obzirom na to da Juraj Maljevac piše svoju pjesmu kao odgovor na dvije spomenute na samome početku 19. st. imamo i dobru ilustraciju protočnosti ideja i književne dinamike na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće što je svakako vrijedno pozornosti. (GŠ)},\n\tkeywords = {Francuska revolucija, kajkavska književnost u 18. st.},\n\tpages = {211--236.},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1969\n \n \n (4)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n František Josef Kinský.\n \n \n \n\n\n \n Haubelt, J.\n\n\n \n\n\n\n Věstník československé akademie věd, 78. 1969.\n Članak je reprintiran u sintezi \"Češko prosvjetiteljstvo\".\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{haubelt_frantisek_1969,\n\ttitle = {František {Josef} {Kinský}},\n\tvolume = {78},\n\tjournal = {Věstník československé akademie věd},\n\tauthor = {Haubelt, Josef},\n\tyear = {1969},\n\tnote = {Članak je reprintiran u sintezi "Češko prosvjetiteljstvo".},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Prilike u Hrvatskoj i Slavoniji u XVIII stojeću.\n \n \n \n\n\n \n Georgijević, Krešimir\n\n\n \n\n\n\n In Hrvatska književnost od XVI. do XVIII. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni, pages 169–292. Zagreb, 1969.\n Knjiga Krešimira Georgijevića, iako je tiskana još davne 1969, i danas je nezaobilazni polazišni tekst za sve istraživače ranonovovjekovne književnosti u kontinentalnoj Hrvatskoj i Bosni, a poglavlje u kojemu se obrađuje 18. stoljeće osobito je korisno. U uvodnim dijelovima teksta Georgijević se osvrće na vrijeme jozefinizma koji kao \"prosvijećeni apsolutizam\" počinje puno prije dolaska Josipa II. na prijestolje. U drugoj su polovici 18. st, prema Georgijeviću, aristokracija i plemstvo u Hrvatskoj pod znatnim utjecajem Beča, dok je pak bečka sredina \"zadahnuta francuskim duhom\". Posebno potpoglavlje, u sklopu navedene veće cjeline, Georgijević je posvetio prosvjetitejstvu (181‒185 str.), odnosno prosvijećenosti (od franc. âge des lumières) koje definira kao \"duhovni pokret građanstva u zapadnim zemljama koji ide od sredine XVII st. do početka XIX st\". Cilj je takvog \"političkokulturnog pokreta\" da \"prosvjetljuje i prosvjećuje svijet\". Prosvjetiteljstvo kao pokret nastaje u Engleskoj, širi se u Francusku i Njemačku (posebno u kontekstu Wolfove filozofije). Prosvjetiteljske ideje, prema Georgijeviću, u Austriji su vidljive polovinom XVIII. st, od Marije Terezije, a posebice s Josipom II. koji provodi reforme u duhu \"prosvijetljenog apsolutizma\" pri čemu je i \"teško griješio\". Pozivajući se na Krčelićeve Annuae, Georgijević spominje utjecaj Zapada na hrvatske zemlje (osobito nakon Sedmogodišnjeg rata) koji u Hrvatsku donosi ideje \"slične voltaireovskim\". Što se tiče književnosti, prema Georgijeviću, još u drugoj polovini 18. st, u \"vijeku prosvijećenosti\" prevladavaju knjige vjerske tematike. Osim Krčelića, kao jedne od stožernih figura književnog života toga vremena, Georgijević, u kontekstu prosvjetiteljskoga djelovanja koje, dakako, nije ateističko i antifeudalno, spominje i Matiju Antuna Relkovića, Adama Tadiju Blagojevića, Josu Krmpotića i Tituša Brezovačkog. (GŠ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{georgijevic_kresimir_prilike_1969,\n\taddress = {Zagreb},\n\ttitle = {Prilike u {Hrvatskoj} i {Slavoniji} u {XVIII} stojeću},\n\tbooktitle = {Hrvatska književnost od {XVI}. do {XVIII}. stoljeća u sjevernoj {Hrvatskoj} i {Bosni}},\n\tauthor = {{Georgijević, Krešimir}},\n\tyear = {1969},\n\tnote = {Knjiga Krešimira Georgijevića, iako je tiskana još davne 1969, i danas je nezaobilazni polazišni tekst za sve istraživače ranonovovjekovne književnosti u kontinentalnoj Hrvatskoj i Bosni, a poglavlje u kojemu se obrađuje 18. stoljeće osobito je korisno. U uvodnim dijelovima teksta Georgijević se osvrće na vrijeme jozefinizma koji kao "prosvijećeni apsolutizam" počinje puno prije dolaska Josipa II. na prijestolje. U drugoj su polovici 18. st, prema Georgijeviću, aristokracija i plemstvo u Hrvatskoj pod znatnim utjecajem Beča, dok je pak bečka sredina "zadahnuta francuskim duhom". Posebno potpoglavlje, u sklopu navedene veće cjeline, Georgijević je posvetio prosvjetitejstvu (181‒185 str.), odnosno prosvijećenosti (od franc. âge des lumières) koje definira kao "duhovni pokret građanstva u zapadnim zemljama koji ide od sredine XVII st. do početka XIX st". Cilj je takvog "političkokulturnog pokreta" da "prosvjetljuje i prosvjećuje svijet". Prosvjetiteljstvo kao pokret nastaje u Engleskoj, širi se u Francusku i Njemačku (posebno u kontekstu Wolfove filozofije). Prosvjetiteljske ideje, prema Georgijeviću, u Austriji su vidljive polovinom XVIII. st, od Marije Terezije, a posebice s Josipom II. koji provodi reforme u duhu "prosvijetljenog apsolutizma" pri čemu je i "teško griješio". Pozivajući se na Krčelićeve Annuae, Georgijević spominje utjecaj Zapada na hrvatske zemlje (osobito nakon Sedmogodišnjeg rata) koji u Hrvatsku donosi ideje "slične voltaireovskim". Što se tiče književnosti, prema Georgijeviću, još u drugoj polovini 18. st, u "vijeku prosvijećenosti" prevladavaju knjige vjerske tematike. Osim Krčelića, kao jedne od stožernih figura književnog života toga vremena, Georgijević, u kontekstu prosvjetiteljskoga djelovanja koje, dakako, nije ateističko i antifeudalno, spominje i Matiju Antuna Relkovića, Adama Tadiju Blagojevića, Josu Krmpotića i Tituša Brezovačkog. (GŠ)},\n\tkeywords = {prosvjetiteljstvo, Hrvatska i Slavonija u 18. st.},\n\tpages = {169--292},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Regia scientiarum academia.\n \n \n \n\n\n \n Šidak, J.\n\n\n \n\n\n\n In Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, volume 1, pages 49–78. Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 1969.\n Povjesničar Jaroslav Šidak u ovom radu iznosi narativ o radu Pravnog fakulteta Kraljevske Akademije znanosti u Zagrebu od 1776. do 1850. godine. Analizom odabrane izvorne građe cilj članka je iznijeti kronologiju djelovanja aktera na Pravnom fakultetu te dati ocjenu o važnosti akademije kao rasadnika javnih i intelektualnih radnika. Rad je kronološki jasno određen godinama (1776. – 1850.) i fokusira se na djelovanje profesorskog kadara Pravnog fakulteta. Problematiziranje prosvjetiteljstva izostaje, ističe se tek nekoliko citata Nikole Škrleca o nazadnosti i barbarstvu isusovačke poduke te jednom od ciljeva novog sustava školovanja – odgoju čestitih i korisnih građana. U radu se odabiru specifične teme za krojenje narativa, pa istraživanje nije fokusirano na određenu povijesnu problematiku. Ipak, autor donosi konkretne zaključke o lošim materijalnim prilikama u školstvu tijekom ovog razdoblja i marginalnosti Akademije u Zagrebu unutar visokoškolskog sustava Kraljevine Ugarske. Rad je koristan kao narativ koji obuhvaća razdoblje djelovanja Pravnog fakulteta Kraljevske akademije te kao izvor podataka o političkim okolnostima te ideološkim, kulturnim i jezičnim obilježjima ovog razdoblja. (ZN)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{sidak_regia_1969,\n\taddress = {Zagreb},\n\ttitle = {Regia scientiarum academia},\n\tvolume = {1},\n\tlanguage = {Hrvatski},\n\tbooktitle = {Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice {Sveučilišta} u {Zagrebu}},\n\tpublisher = {Sveučilište u Zagrebu},\n\tauthor = {Šidak, Jaroslav},\n\tyear = {1969},\n\tnote = {Povjesničar Jaroslav Šidak u ovom radu iznosi narativ o radu Pravnog fakulteta Kraljevske Akademije znanosti u Zagrebu od 1776. do 1850. godine. Analizom odabrane izvorne građe cilj članka je iznijeti kronologiju djelovanja aktera na Pravnom fakultetu te dati ocjenu o važnosti akademije kao rasadnika javnih i intelektualnih radnika. Rad je kronološki jasno određen godinama (1776. – 1850.) i fokusira se na djelovanje profesorskog kadara Pravnog fakulteta. Problematiziranje prosvjetiteljstva izostaje, ističe se tek nekoliko citata Nikole Škrleca o nazadnosti i barbarstvu isusovačke poduke te jednom od ciljeva novog sustava školovanja – odgoju čestitih i korisnih građana. U radu se odabiru specifične teme za krojenje narativa, pa istraživanje nije fokusirano na određenu povijesnu problematiku. Ipak, autor donosi konkretne zaključke o lošim materijalnim prilikama u školstvu tijekom ovog razdoblja i marginalnosti Akademije u Zagrebu unutar visokoškolskog sustava Kraljevine Ugarske. Rad je koristan kao narativ koji obuhvaća razdoblje djelovanja Pravnog fakulteta Kraljevske akademije te kao izvor podataka o političkim okolnostima te ideološkim, kulturnim i jezičnim obilježjima ovog razdoblja. (ZN)},\n\tpages = {49--78},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Osnivanje pravnog fakulteta u Zagrebu.\n \n \n \n\n\n \n Bayer, V.\n\n\n \n\n\n\n Zbornik pravnog fakulteta u Zagrebu, 19: 221–278. 1969.\n Autor je pravnik i pravni povjesničar, a u tekstu iznosi okolnosti i aktere uspostave pravne nastave na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu 1776. i 1777. godine. Rad predstavlja temeljitu rekonstrukciju uspostave i strukture Pravnog fakulteta na temelju izabrane izvorne građe te dokumentira javne službenike i profesore uključene u tadašnju reformu školstva u Hrvatskoj. Opsegom nadilazi naslovni sadržaj te donosi narativ kojim je uključena i isusovačka Neoacademia, kao i prijelazno razdoblje nakon ukinuća Družbe Isusove 1773. godine. Prosvjetiteljstvo se ne spominje izrijekom, no istaknute su neke tradicionalno karakteristične teme, poput pedantne administracije i ekspeditivnosti uprave Marije Terezije. Iako vrlo temeljit, rad ne pridaje dovoljnu pažnju konačnim događajima vezanima uz uspostavu Pravnog fakulteta u Zagrebu, odnosno među odabrane izvore ne uključuje temeljnu normativnu uredbu za sustav školstva u Ugarskoj - Ratio educationis iz 1777. godine. Zaključak izostaje, no osim temeljite rekonstrukcije okolnosti uspostave Pravnog fakulteta, autor je priložio i „Dodatak“ koji sadrži transkripciju nekoliko dokumenata važnih za istraživanje ove tematike. (ZN)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{bayer_osnivanje_1969,\n\ttitle = {Osnivanje pravnog fakulteta u {Zagrebu}},\n\tvolume = {19},\n\tlanguage = {Hrvatski},\n\tjournal = {Zbornik pravnog fakulteta u Zagrebu},\n\tauthor = {Bayer, Vladimir},\n\tyear = {1969},\n\tnote = {Autor je pravnik i pravni povjesničar, a u tekstu iznosi okolnosti i aktere uspostave pravne nastave na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu 1776. i 1777. godine. Rad predstavlja temeljitu rekonstrukciju uspostave i strukture Pravnog fakulteta na temelju izabrane izvorne građe te dokumentira javne službenike i profesore uključene u tadašnju reformu školstva u Hrvatskoj. Opsegom nadilazi naslovni sadržaj te donosi narativ kojim je uključena i isusovačka Neoacademia, kao i prijelazno razdoblje nakon ukinuća Družbe Isusove 1773. godine. Prosvjetiteljstvo se ne spominje izrijekom, no istaknute su neke tradicionalno karakteristične teme, poput pedantne administracije i ekspeditivnosti uprave Marije Terezije. Iako vrlo temeljit, rad ne pridaje dovoljnu pažnju konačnim događajima vezanima uz uspostavu Pravnog fakulteta u Zagrebu, odnosno među odabrane izvore ne uključuje temeljnu normativnu uredbu za sustav školstva u Ugarskoj - Ratio educationis iz 1777. godine. Zaključak izostaje, no osim temeljite rekonstrukcije okolnosti uspostave Pravnog fakulteta, autor je priložio i „Dodatak“ koji sadrži transkripciju nekoliko dokumenata važnih za istraživanje ove tematike. (ZN)},\n\tpages = {221--278},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1965\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Dubrovački prosvjetitelji i Gateano Filangieri.\n \n \n \n\n\n \n Muljačić, Ž.\n\n\n \n\n\n\n Dubrovnik, 8(1): 36–40. 1965.\n \n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{muljacic_dubrovacki_1965,\n\ttitle = {Dubrovački prosvjetitelji i {Gateano} {Filangieri}},\n\tvolume = {8},\n\tnumber = {1},\n\tjournal = {Dubrovnik},\n\tauthor = {Muljačić, Željko},\n\tyear = {1965},\n\tpages = {36--40},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1962\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Miho Sorkočević i talijanski prosvjetitelji.\n \n \n \n\n\n \n Muljačić, Ž.\n\n\n \n\n\n\n Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 28(3-4): 243–253. 1962.\n Talijanist Žarko Muljačić u svom članku istražuje veze dubrovačkog prosvjetitelja Miha Sorga s raznim pripadnicima talijanskih književnih i kulturnih krugova. Cilj mu je nadopuniti svoje prethodne radove i doktorsku disertaciju s novim podacima iz arhiva i tiskanih publikacija (pogotovo časopisa). Rad je koristan jer M. navodi mnoštvo novih podataka o Sorgovim korespondentima, ali poteškoća ih je pratiti jer nisu tematski posloženi. U radu se ne navodi definicija p.-a, ali M. programatski navodi nužnost proučavanja neizdanih korespondencija u stranim i domaćim arhivima kako bi se utvrdila uloga Italije razvoju domaćeg prosvjetiteljstva i predromantizma. Također naglašava nužnost proučavanja osrednjih, pa i neznatnih pisaca jer da književnost ne treba biti shvaćena u usko kročeanskom smislu, već kao „dio vladanja ljudi“, i stvaralaca i konzumenata takve književne produkcije. Ističe da manje pisce treba proučavati u okviru kulture nekog razdoblja najširem, antropološkom smislu jer je „osrednja k.“ za razliku od „velike k.“ očitije vezana za svoje vrijeme. Ograničenje je nestrukturiran i razbacan, premda vrlo informativan tekst. (TSB)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{muljacic_miho_1962,\n\ttitle = {Miho {Sorkočević} i talijanski prosvjetitelji},\n\tvolume = {28},\n\tnumber = {3-4},\n\tjournal = {Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor},\n\tauthor = {Muljačić, Žarko},\n\tyear = {1962},\n\tnote = {Talijanist Žarko Muljačić u svom članku istražuje veze dubrovačkog prosvjetitelja Miha Sorga s raznim pripadnicima talijanskih književnih i kulturnih krugova. Cilj mu je nadopuniti svoje prethodne radove i doktorsku disertaciju s novim podacima iz arhiva i tiskanih publikacija (pogotovo časopisa). Rad je koristan jer M. navodi mnoštvo novih podataka o Sorgovim korespondentima, ali poteškoća ih je pratiti jer nisu tematski posloženi. U radu se ne navodi definicija p.-a, ali M. programatski navodi nužnost proučavanja neizdanih korespondencija u stranim i domaćim arhivima kako bi se utvrdila uloga Italije razvoju domaćeg prosvjetiteljstva i predromantizma. Također naglašava nužnost proučavanja osrednjih, pa i neznatnih pisaca jer da književnost ne treba biti shvaćena u usko kročeanskom smislu, već kao „dio vladanja ljudi“, i stvaralaca i konzumenata takve književne produkcije. Ističe da manje pisce treba proučavati u okviru kulture nekog razdoblja najširem, antropološkom smislu jer je „osrednja k.“ za razliku od „velike k.“  očitije vezana za svoje vrijeme. Ograničenje je nestrukturiran i razbacan, premda vrlo informativan tekst. (TSB)},\n\tpages = {243--253},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1958\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Tomo Basiljević-Baselji : pretstavnik prosvjećenja u Dubrovniku.\n \n \n \n \n\n\n \n Muljačić, Ž.\n\n\n \n\n\n\n Beograd, Srpska akademija nauka edition, 1958.\n Knjiga je nešto skraćena verzija disertacije talijanista Žarka Muljačića iz 1955. godine. U njoj na temelju obilatog arhivskog materijala rekonstruira biografiju dubrovačkog prosvjetitelja Tome Basseglija. Knjiga je podijeljena na pet dijelova: I. Zatečeni okviri, II. Bijeg iz okvira, III.U borbi s okvirima, IV.Ličnost, V. Zaključak. Knjizi su pridodani i prilozi francuskih tekstova Tome Basseglija i pregled sadržaja njegove knjižnice. M. smatra B.-ija jedinim dubrovačkim prosvjetiteljem i pretečom romantike. M-eva polazišta u skladu s uzusom jugoslavenske historiografije su marksistička: B.-ija smatra ideologom jednog dijela malobrojne građanske klase, njezinih srednjih i lijevih slojeva i njegovu biografiju sagledava iz perspektive sukoba i borbi između feudalnog načina proizvodnje i kapitalističkih oblika privrede. U Dubrovniku se taj klasni sukob odvijao prvenstveno po pitanju vlasti, tj. za proširenje političkih prava na što veći broj stanovništva i za ukidanje privilegija plave krvi. B. je predstavljen kao borac protiv feudalizma uvjeren da se bori za prava potlačenih slojeva. Zbog slabosti dubrovačkog srednjeg sloja i uopće Republike M. smatra da nije bilo moguće provesti reforme koje su mogle dovesti do gubitka neovisnosti i da je zato B. ostao utopist i idealist kojeg naziva i enciklopedistom i po primjeru Diderota pantofilom tj. „sveljubom“. Muljačić posebno ne definira prosvjetiteljstvo za koji koristi termin „prosvjećenje“ koje rijetko spominje u tekstu. Navodi da su njegovi tekstovi značajan primjer naše prosvjetiteljske proze koja su doduše pisana stranim jezikom, ali sadržajno važna za dubrovačka pitanja toga vremena. Navodi da se u B.-iju križaju dubrovačka tradicija (Nikola Gučetić) i „europska prosvijećenost“ (Rousseau, Voltaire. Mercier, Fortis, Filangieri, Lessing, Born i dr.). Nedostatak je što M. ne ulazi u dublju analizu B.-ijevih tekstova. Knjiga je zbog obilja arhivske građe koja je u velikoj mjeri ekscerpirana u bilješkama iznimno korisna kao polazište istraživanja prosvjetiteljstva u Dubrovačkoj Republici. (TSB)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"TomoPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@book{muljacic_tomo_1958,\n\taddress = {Beograd},\n\tedition = {Srpska akademija nauka},\n\ttitle = {Tomo {Basiljević}-{Baselji} : pretstavnik prosvjećenja u {Dubrovniku}},\n\tshorttitle = {Tomo {Basiljević}-{Baselji}},\n\turl = {https://dizbi.hazu.hr/?pr=i&id=228080},\n\tlanguage = {sr},\n\turldate = {2025-02-19},\n\tauthor = {Muljačić, Žarko},\n\tyear = {1958},\n\tnote = {Knjiga je nešto skraćena verzija disertacije talijanista Žarka Muljačića iz 1955. godine. U njoj na temelju obilatog arhivskog materijala rekonstruira biografiju dubrovačkog prosvjetitelja Tome Basseglija. Knjiga je podijeljena na pet dijelova: I. Zatečeni okviri, II. Bijeg iz okvira, III.U borbi s okvirima, IV.Ličnost, V. Zaključak. Knjizi su pridodani i prilozi francuskih tekstova Tome Basseglija i pregled sadržaja njegove knjižnice. M. smatra B.-ija jedinim dubrovačkim prosvjetiteljem i pretečom romantike. M-eva polazišta u skladu s uzusom jugoslavenske historiografije su marksistička: B.-ija smatra ideologom jednog dijela malobrojne građanske klase, njezinih srednjih i lijevih slojeva i njegovu biografiju sagledava iz perspektive sukoba i borbi između feudalnog načina proizvodnje i kapitalističkih oblika privrede. U Dubrovniku se taj klasni sukob odvijao prvenstveno po pitanju vlasti, tj. za proširenje političkih prava na što veći broj stanovništva i za ukidanje privilegija plave krvi. B. je predstavljen kao borac protiv feudalizma uvjeren da se bori za prava potlačenih slojeva. Zbog slabosti dubrovačkog srednjeg sloja i uopće Republike M. smatra da nije bilo moguće provesti reforme koje su mogle dovesti do gubitka neovisnosti i da je zato B. ostao utopist i idealist kojeg naziva i enciklopedistom i po primjeru Diderota pantofilom tj. „sveljubom“. Muljačić posebno ne definira prosvjetiteljstvo za koji koristi termin „prosvjećenje“ koje rijetko spominje u tekstu. Navodi da su njegovi tekstovi značajan primjer naše prosvjetiteljske proze koja su doduše pisana stranim jezikom, ali sadržajno važna za dubrovačka pitanja toga vremena. Navodi da se u B.-iju križaju dubrovačka tradicija (Nikola Gučetić) i „europska prosvijećenost“ (Rousseau, Voltaire. Mercier, Fortis, Filangieri, Lessing, Born i dr.). Nedostatak je što M. ne ulazi u dublju analizu B.-ijevih tekstova. Knjiga je zbog obilja arhivske građe koja je u velikoj mjeri ekscerpirana u bilješkama iznimno korisna kao polazište istraživanja prosvjetiteljstva u Dubrovačkoj Republici. (TSB)},\n\tfile = {Snapshot:C\\:\\\\Users\\\\marta\\\\Zotero\\\\storage\\\\QGCJ8VCX\\\\dizbi.hazu.hr.html:text/html},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1955\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Tomo Bassegli: predstavnik prosvjećenja u Dubrovniku: doktorska disertacija.\n \n \n \n\n\n \n Muljačić, Ž.\n\n\n \n\n\n\n Ph.D. Thesis, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 1955.\n \n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@phdthesis{muljacic_tomo_1955,\n\taddress = {Zagreb},\n\ttitle = {Tomo {Bassegli}: predstavnik prosvjećenja u {Dubrovniku}: doktorska disertacija},\n\tshorttitle = {Tomo {Bassegli} (1756 - 1806)},\n\tschool = {Sveučilište u Zagrebu},\n\tauthor = {Muljačić, Žarko},\n\tyear = {1955},\n\tkeywords = {18. st, cirkulacija prosvjetiteljskog znanja, prosvjetiteljstvo i revolucija, Basiljević, Tomo, Dubrovnik, Prosvjetiteljstvo},\n\tannote = {Doktorska disertacija--Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, 1955},\n\tannote = {Strojopis autogr Bilješke: list V i uz svako poglavlje},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1952\n \n \n (2)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Andrija Dorotić i njegove pjesme.\n \n \n \n \n\n\n \n Berić, D.\n\n\n \n\n\n\n Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, (1): 465–476. 1952.\n Berićev rad se bavi književnim radom Andrije Dorotića s naglaskom na njegovu poeziju pisanu za vrijeme njegova političkog djelovanja od 1797. do 1815. godine. („Uzdasi i plač starca Milovana“, „Tužbeno prikazanje i prigovaranje starca Milovana“, „Pjesma o smrti Jurja Matutinovića“, „Propast vlade mletačke“, „Pisma složena u Beču na 18. aprila 1815.“). Berić je dokazao da je njegov pjesnički rad imao politički karakter, da je pisan na hrvatskom jeziku kako bi se mobilizirao hrvatski narod u Dalmaciji na strani Austrije protiv francuske vlasti. Opseg rada se usredotočio na pjesničko stvaralaštvo Andrije Dorotića i na dokazivanje njegova autorstva pojedinih pjesama. U pjesmama Dorotić uzima za temelj francuske političke ideologije učenje prosvjetiteljstva kojem se radikalno suprotstavlja. Rad nije detaljno analizirao sadržaj pjesama nego se više posvetio podrijetlu autorstva i dataciji njihova nastanka. Berić zaključuje na osnovi drugih autora da njegov pjesnički rad nije imao književne vrijednosti nego je prije svega politički angažirana književnost. Rad pruža pregled u književno stvaralaštvo Andrije Dorotića i njezinu diseminaciju u šire slojeve stanovništva kako bi se potakao protufrancuski ustanak i antiprosvjetiteljski svjetonazor u Dalmaciji na početku 19. stoljeća. (SK)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"AndrijaPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{beric_andrija_1952,\n\ttitle = {Andrija {Dorotić} i njegove pjesme},\n\turl = {https://hrcak.srce.hr/258132},\n\tnumber = {1},\n\tjournal = {Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku},\n\tauthor = {Berić, Dušan},\n\tyear = {1952},\n\tnote = {Berićev rad se bavi književnim radom Andrije Dorotića s naglaskom na njegovu poeziju pisanu za vrijeme njegova političkog djelovanja od 1797. do 1815. godine. („Uzdasi i plač starca Milovana“, „Tužbeno prikazanje i prigovaranje starca Milovana“, „Pjesma o smrti Jurja Matutinovića“, „Propast vlade mletačke“, „Pisma složena u Beču na 18. aprila 1815.“). Berić je dokazao da je njegov pjesnički rad imao politički karakter, da je pisan na hrvatskom jeziku kako bi se mobilizirao hrvatski narod u Dalmaciji na strani Austrije protiv francuske vlasti. Opseg rada se usredotočio na pjesničko stvaralaštvo Andrije Dorotića i na dokazivanje njegova autorstva pojedinih pjesama. U pjesmama Dorotić uzima za temelj francuske političke ideologije učenje prosvjetiteljstva kojem se radikalno suprotstavlja. Rad nije detaljno analizirao sadržaj pjesama nego se više posvetio podrijetlu autorstva i dataciji njihova nastanka. Berić zaključuje na osnovi drugih autora da njegov pjesnički rad nije imao književne vrijednosti nego je prije svega politički angažirana književnost. Rad pruža pregled u književno stvaralaštvo Andrije Dorotića i njezinu diseminaciju u šire slojeve stanovništva kako bi se potakao protufrancuski ustanak i antiprosvjetiteljski svjetonazor u Dalmaciji na početku 19. stoljeća. (SK)},\n\tpages = {465--476},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Prvi slavonski volterijanac.\n \n \n \n\n\n \n Švagelj, D.\n\n\n \n\n\n\n Glas Slavonije. 1952.\n Novinski članak koji je Dionizije Švagelj posvetio Adamu Tadiji Blagojeviću, Slavoncu koji se polovinom 18. stoljeća rodio u Petrijevcima, nosi vrlo provokativan i svakako ipak pretjeran atribut \"slavonski volterijanac\" unatoč tome što se Blagojevića u hrvatskoj književnoj historiografiji percipira kao najizrazitijeg predstavnika jozefinizma. Na taj način, pa i s dodatnom zaoštrenom dimenzijom (Blagojević je \"najoduševljeniji pristaša ideja koje su Europom proširili Voltaire i Rousseau\"), o Blagojeviću u kontekstu osamnaestostoljetne slavonske književnosti piše i Švagelj. Uz najpoznatije i jedino izvorno Blagojevićevo djelo Pjesnik-putnik (1771), Švagelj se osvrnuo i na autorov prijevod romana Chinki (1768) francuskoga pisca Gabriela Françoisa Coyera u kojemu je glavni junak \"prosvijećeni seljak\" Khinki. U tom Blagojevićevu prijevodu, osim antifeudalnih tonova, Švagelj uočava autorove namjere da Slavoniji predstavi žanr romana kakav su poznavale zapadnoeuropske književnosti. Za slabu recepciju Blagojevićevih djela Švagelj okrivljava tada još uvijek nedovoljan broj pismenih ljudi koji bi njegove ideje mogli razumjeti. Članak privlači naslovom, ponajprije atribucijom \"slavonski volterijanac\" koja, dakako, ne stoji jer Blagojević nije bio tako naklon francuskome prosvjetiteljstvu. (GŠ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@article{svagelj_prvi_1952,\n\taddress = {Osijek},\n\tchapter = {X/2116},\n\ttitle = {Prvi slavonski volterijanac},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tjournal = {Glas Slavonije},\n\tauthor = {Švagelj, Dionizije},\n\tyear = {1952},\n\tnote = {Novinski članak koji je Dionizije Švagelj posvetio Adamu Tadiji Blagojeviću, Slavoncu koji se polovinom 18. stoljeća rodio u Petrijevcima, nosi vrlo provokativan i svakako ipak pretjeran atribut "slavonski volterijanac" unatoč tome što se Blagojevića u hrvatskoj književnoj historiografiji percipira kao najizrazitijeg predstavnika jozefinizma. Na taj način, pa i s dodatnom zaoštrenom dimenzijom (Blagojević je "najoduševljeniji pristaša ideja koje su Europom proširili Voltaire i Rousseau"), o Blagojeviću u kontekstu osamnaestostoljetne slavonske književnosti piše i Švagelj. Uz najpoznatije i jedino izvorno Blagojevićevo djelo Pjesnik-putnik (1771), Švagelj se osvrnuo i na autorov prijevod romana Chinki (1768) francuskoga pisca Gabriela Françoisa Coyera u kojemu je glavni junak "prosvijećeni seljak" Khinki. U tom Blagojevićevu prijevodu, osim antifeudalnih tonova, Švagelj uočava autorove namjere da Slavoniji predstavi žanr romana kakav su poznavale zapadnoeuropske književnosti. Za slabu recepciju Blagojevićevih djela Švagelj okrivljava tada još uvijek nedovoljan broj pismenih ljudi koji bi njegove ideje mogli razumjeti. Članak privlači naslovom, ponajprije atribucijom "slavonski volterijanac" koja, dakako, ne stoji jer Blagojević nije bio tako naklon francuskome prosvjetiteljstvu. (GŠ)},\n\tkeywords = {Adam Tadija Blagojević, Voltaire i Rousseau},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1948\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Pogovor (Bilješkama o putu u Dalmaciji opata Alberta Fortisa i životu Stanislava Sočivice).\n \n \n \n\n\n \n Kombol, M.\n\n\n \n\n\n\n In Ivan Lovrić: Bilješke o putu u Dalmaciji opata Alberta Fortisa i život Stanislava Sočivice, pages 221–229. Izdavački zavod Jugoslavenske akademije, Zagreb, 1948.\n U pogovoru Bilješki prevoditelj Mihovil Kombol opisuje kontekst nastanka djela, sažima biografske podatke o piscu i ističe naklonost prema narodnom jeziku i običajima. Naglašena je piščeva zadojenost „naprednim prosvjetiteljskim idejama svojega vremena“. Povlači se paralela s Baltazarom Adamom Krčelićem (prijevod Annua JAZU je objavio 1952.) poput kojeg je reagirao protiv „ustajalih životnih oblika“ u domovini gdje su „tuđinska vlast, ekonomsko nazadovanje, ukrućivanje feudalnih odnosa i nedostatak jače i borbenije građanske klase malo pomalo kočili onaj prvi polet naprednijeg sloja građanskog društva iz doba renesanse i stvarali povoljno tlo za ideološki utjecaj katoličke reakcije“. Zbog otkrivanja zaostalosti rodnog zavičaja, Kombol svrstava Lovrića u red pisaca koji su u svom okružju kritizirali „tradicionalne ustanove“, što je prosvjetiteljstvo kao pokret činilo u cijeloj Europi. Lovrić je svoje stavove, baš kao i Krčelić, razasuo kao napomene po svojoj knjizi. Za Kombola on je jasni predstavnik građanske klase koji preferira znanstveni pred teološkim gledanjem na svijet te poput Krčelića kritizira zaostalu skolastičku filozofiju katoličkih redova i praznovjerne prakse puka. Rad je koristan zbog sažetog i komparatističkog prikaza Lovrićevih prosvjetiteljskih stavova. Ograničenja su korištenje malobrojne sekundarne literature i naglašeno marksistička interpretacija. (TSB)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{kombol_pogovor_1948,\n\taddress = {Zagreb},\n\ttitle = {Pogovor ({Bilješkama} o putu u {Dalmaciji} opata {Alberta} {Fortisa} i životu {Stanislava} {Sočivice})},\n\tbooktitle = {Ivan {Lovrić}: {Bilješke} o putu u {Dalmaciji} opata {Alberta} {Fortisa} i život {Stanislava} {Sočivice}},\n\tpublisher = {Izdavački zavod Jugoslavenske akademije},\n\tauthor = {Kombol, Mihovil},\n\ttranslator = {Kombol, Mihovil},\n\tyear = {1948},\n\tnote = {U pogovoru Bilješki prevoditelj Mihovil Kombol opisuje kontekst nastanka djela, sažima biografske podatke o piscu i ističe naklonost prema narodnom jeziku i običajima. Naglašena je piščeva zadojenost „naprednim prosvjetiteljskim idejama svojega vremena“. Povlači se paralela s Baltazarom Adamom Krčelićem (prijevod Annua JAZU je objavio 1952.) poput kojeg je reagirao protiv „ustajalih životnih oblika“ u domovini gdje su „tuđinska vlast, ekonomsko nazadovanje, ukrućivanje feudalnih odnosa i nedostatak jače i borbenije građanske klase malo pomalo kočili onaj prvi polet naprednijeg sloja građanskog društva iz doba renesanse i stvarali povoljno tlo za ideološki utjecaj katoličke reakcije“. Zbog otkrivanja zaostalosti rodnog zavičaja, Kombol  svrstava Lovrića u red pisaca koji su u svom okružju kritizirali „tradicionalne ustanove“, što je prosvjetiteljstvo kao pokret činilo u cijeloj Europi. Lovrić je svoje stavove, baš kao i Krčelić, razasuo kao napomene po svojoj knjizi. Za Kombola on je jasni predstavnik građanske klase koji preferira znanstveni pred teološkim gledanjem na svijet te poput Krčelića kritizira zaostalu skolastičku filozofiju katoličkih redova i praznovjerne prakse puka. Rad je koristan zbog sažetog i komparatističkog prikaza Lovrićevih prosvjetiteljskih stavova. Ograničenja su korištenje malobrojne sekundarne literature i naglašeno marksistička interpretacija. (TSB)},\n\tpages = {221--229},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1945\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Prosvjetni i književni rad u Slavoniji prije preporoda.\n \n \n \n\n\n \n Matić, T.\n\n\n \n\n\n\n HAZU, Zagreb, 1945.\n Tomo Matić u svojoj knjizi daje vrlo pregledan prikaz književne produkcije u Slavoniji nakon oslobođenja od Turaka i pritom se fokusira na prosvjetno nastojanje (ne spominje prosvjetiteljstvo, samo \"prosvjećivanje naroda\") koje, prema autoru, od druge polovine 18. st. promovira \"opće prosvjetne ideje onoga doba\" jer su pisci, uz svećenike i redovnike, još i svjetovnjaci. Takav je prosvjetni rad, prema Matiću, vjerskog i svjetovnog karaktera te on ostaje važna osobina književne produkcije u Slavoniji sve do preporodnog vremena. Pišući o obrazovanju Matić navodi zanimljiv primjer djelovanja požeškoga podžupana Strižića koji se 1774. zalagao za ukidanje požeške škole filozofije i moralne teologije umjesto koje bi se trebala otvoriti graditeljska škola. Strižićev prijedlog Matić tumači u kontekstu Aufklärunga koji \"je volio korisnu primjenu znanosti u praktičnom životu\". Pisci poput Josipa Milunovića, Matije Antuna Relkovića i Blaža Tadijanovića pravi su primjer prosvjetnih djelatnika jer su se borili protiv nepismenosti puka, dok je Adam Tadija Blagojević, za Matića, \"najžešći pristaša jozefinizma među hrvatskim književnicima u Slavoniji\". Relković se pak, unatoč boravku u inozemstvu i promociji fiziokratizma u Satiru (1762, 1779) \"uspio sačuvati radikalizma njemačkoga Aufklärunga\". U tom kontekstu spominje i Vida Došena koji u Aždaji sedmoglavoj (1768) iskazuje osjećaj za socijalnu pravdu koja će još jače doći do izražaja u Blagojevićevu Pjesniku-putniku (1771). Kritike usmjerene protiv francuskog iluminizma, Voltairea i Rousseaua dolaze iz pera Antuna Ivanošića, gojenca isusovačke gimnazije i franjevca Josipa Stojanovića. Školsko kazalište, ponajprije kazališne predstave u isusovačkim školama nisu, prema Matiću, bile u skladu s \"utilitarizmom prosvjetiteljskoga doba\" pa one u hrvatskoj sredini nestaju krajem 18. st, dok će pučke knjižice o gospodarstvu dobiti na važnosti (npr. Relkovićeva Ovčarnica). Matićeva je knjiga, iako tiskana davne 1945, još uvijek važan polazišni udžbenik za proučavatelje slavonske kulturne povijesti u 18. stoljeću. (GŠ)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@book{matic_prosvjetni_1945,\n\taddress = {Zagreb},\n\ttitle = {Prosvjetni i književni rad u {Slavoniji} prije preporoda},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tpublisher = {HAZU},\n\tauthor = {Matić, Tomo},\n\tyear = {1945},\n\tnote = {Tomo Matić u svojoj knjizi daje vrlo pregledan prikaz književne produkcije u Slavoniji nakon oslobođenja od Turaka i pritom se fokusira na prosvjetno nastojanje (ne spominje prosvjetiteljstvo, samo "prosvjećivanje naroda") koje, prema autoru, od druge polovine 18. st. promovira "opće prosvjetne ideje onoga doba" jer su pisci, uz svećenike i redovnike, još i svjetovnjaci. Takav je prosvjetni rad, prema Matiću, vjerskog i svjetovnog karaktera te on ostaje važna osobina književne produkcije u Slavoniji sve do preporodnog vremena. Pišući o obrazovanju Matić navodi zanimljiv primjer djelovanja požeškoga podžupana Strižića koji se 1774. zalagao za ukidanje požeške škole filozofije i moralne teologije umjesto koje bi se trebala otvoriti graditeljska škola. Strižićev prijedlog Matić tumači u kontekstu Aufklärunga koji "je volio korisnu primjenu znanosti u praktičnom životu". Pisci poput Josipa Milunovića, Matije Antuna Relkovića i Blaža Tadijanovića pravi su primjer prosvjetnih djelatnika jer su se borili protiv nepismenosti puka, dok je Adam Tadija Blagojević, za Matića, "najžešći pristaša jozefinizma među hrvatskim književnicima u Slavoniji". Relković se pak, unatoč boravku u inozemstvu i promociji fiziokratizma u Satiru (1762, 1779) "uspio sačuvati radikalizma njemačkoga Aufklärunga". U tom kontekstu spominje i Vida Došena koji u Aždaji sedmoglavoj (1768) iskazuje osjećaj za socijalnu pravdu koja će još jače doći do izražaja u Blagojevićevu Pjesniku-putniku (1771). Kritike usmjerene protiv francuskog iluminizma, Voltairea i Rousseaua dolaze iz pera Antuna Ivanošića, gojenca isusovačke gimnazije i franjevca Josipa Stojanovića. Školsko kazalište, ponajprije kazališne predstave u isusovačkim školama nisu, prema Matiću, bile u skladu s "utilitarizmom prosvjetiteljskoga doba" pa one u hrvatskoj sredini nestaju krajem 18. st, dok će pučke knjižice o gospodarstvu dobiti na važnosti (npr. Relkovićeva Ovčarnica). Matićeva je knjiga, iako tiskana davne 1945, još uvijek važan polazišni udžbenik za proučavatelje slavonske kulturne povijesti u 18. stoljeću. (GŠ)},\n\tkeywords = {prosvjeta i prosvjetiteljstvo, slavonska književna kultura u 18. stoljeću},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1944\n \n \n (2)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Pastorizacija u gradu Zagrebu kroz 18. i 19. stoljeće.\n \n \n \n\n\n \n Škreblin, I.\n\n\n \n\n\n\n In Kulturno poviestni zbornik Zagrebačke nadbiskupije u spomen 850. godišnjice osnutka. I dio, pages 727–808. Izdanje Hrvatskog izdavalačkog bibliografskog zavoda, Zagreb, 1944.\n Pastoralni teolog Škreblin obrađuje stanje pastorala u četiri zagrebačke župe tijekom 18. i 19. st. Autor polazi od teze da se pastoral u navedeno doba odvijao prema odredbama Tridentskog sabora. Zbog toga uvodno analizira pastoralne odredbe Tridentskog sabora, a potom analizom sekundarne literature i povijesnih izvora (zaključci sinoda pojedinih biskupa; zapisnici kanonskih vizitacija; obrednici i drugi relevantni izvori) sagledava pastoralnu praksu. Autor ne spominje teološke reformske pokrete niti pristupa određenim pastoralnim fenomenima kao rezultatu utjecaja katoličkog prosvjetiteljstva. Biskupa Vrhovca vidi kao najpredanijeg promicatelja odredbi Tridentskog sabora i ne pripisuje mu reformsku djelatnost. No, ipak ističe da je Vrhovac svojim odredbama i zahtjevima prema svećenicima zahtijevao da provode specifične modele pastoralizacije koji su proizlazili iz „novijih pastoralnih strujanja“. Ograničenja rada proizlaze upravo iz činjenice što se modeli pastoralizacije kroz dva stoljeća ne stavljaju u kontekst sa suvremenim teološkim i idejnim kretanjima koji se mogu prepoznati kod pojedinih biskupa. Autor zaključuje da prije svega iz odredbi sinoda zagrebačkih biskupa slijedi kako su se u Zagrebačkoj (nad)biskupiji implementirala i provodila pastoralizacija sukladno Tridentskom saboru. Vrhunac tog procesa pripisuje biskupu Vrhovcu. Rad je iznimno koristan upućenom istraživaču jer autor analizom bogate izvorne građe kroz prizmu stanja pastorala pruža uvid u idejne tijekove i odlike mentaliteta društvenih skupina u Zagrebu.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{skreblin_pastorizacija_1944,\n\taddress = {Zagreb},\n\ttitle = {Pastorizacija u gradu {Zagrebu} kroz 18. i 19. stoljeće},\n\tbooktitle = {Kulturno poviestni zbornik {Zagrebačke} nadbiskupije u spomen 850. godišnjice osnutka. {I} dio},\n\tpublisher = {Izdanje Hrvatskog izdavalačkog bibliografskog zavoda},\n\tauthor = {Škreblin, Ivan},\n\tyear = {1944},\n\tnote = {Pastoralni teolog Škreblin obrađuje stanje pastorala u četiri zagrebačke župe tijekom 18. i 19. st. Autor polazi od teze da se pastoral u navedeno doba odvijao prema odredbama Tridentskog sabora. Zbog toga uvodno analizira pastoralne odredbe Tridentskog sabora, a potom analizom sekundarne literature i povijesnih izvora (zaključci sinoda pojedinih biskupa; zapisnici kanonskih vizitacija; obrednici i drugi relevantni izvori) sagledava pastoralnu praksu. Autor ne spominje teološke reformske pokrete niti pristupa određenim pastoralnim fenomenima kao rezultatu utjecaja katoličkog prosvjetiteljstva. Biskupa Vrhovca vidi kao najpredanijeg promicatelja odredbi Tridentskog sabora i ne pripisuje mu reformsku djelatnost. No, ipak ističe da je Vrhovac svojim odredbama i zahtjevima prema svećenicima zahtijevao da provode specifične modele pastoralizacije koji su proizlazili iz „novijih pastoralnih strujanja“. Ograničenja rada proizlaze upravo iz činjenice što se modeli pastoralizacije kroz dva stoljeća ne stavljaju u kontekst sa suvremenim teološkim i idejnim kretanjima koji se mogu prepoznati kod pojedinih biskupa. Autor zaključuje da prije svega iz odredbi sinoda zagrebačkih biskupa slijedi kako su se u Zagrebačkoj (nad)biskupiji implementirala i provodila pastoralizacija sukladno Tridentskom saboru. Vrhunac tog procesa pripisuje biskupu Vrhovcu. Rad je iznimno koristan upućenom istraživaču jer autor analizom bogate izvorne građe kroz prizmu stanja pastorala pruža uvid u idejne tijekove i odlike mentaliteta društvenih skupina u Zagrebu.},\n\tpages = {727--808},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Odgoj i nastava u zagrebačkom sjemeništu 1578. – 1900.\n \n \n \n\n\n \n Škreblin, I.\n\n\n \n\n\n\n In Kulturno poviestni zbornik Zagrebačke nadbiskupije u spomen 850. godišnjice osnutka. I dio, pages 672–704. Izdanje Hrvatskog izdavalačkog bibliografskog zavoda, Zagreb, 1944.\n Pastoralni teolog Škreblin raspravlja o zagrebačkom bogoslovnom sjemeništu od utemeljenje do 1900. g. Na temelju arhivske građe izdvojio je najvažnije momente u školovanju i formaciji zagrebačkog klera u sjemeništu sukladno odredbama Tridentskog sabora i promjenama kroz navedeno razdoblje. Prilikom analize povijesnih izvora transkribirani su i u raspravu umetnuti značajni dijelovi teksta kojima potkrepljuje navedene teze. Kao ključno razdoblje u modernizaciji teološke nastave i odgojnih metoda ističe se reformski rad biskupa Vrhovca koji je sublimiran dokumentom Systema educationis. Ishodišta reformi nastave i odgoja u sjemeništu autor smatra prosvjećeni apsolutizam kojemu je temeljna odrednica inzistiranje na patronatskom pravu vladara i pravu cicrca sacra. Pojam jozefinizam spominje se uzgred samo kao oznaka za razdoblje kada su počele reforme sjemeništa koje je do tada bilo uređeno prema Tridentskom saboru. Iako autor na više mjesta ističe da je razvitak sjemeništa potrebno sagledavati iz perspektive doba u kojem se to odvijalo, zaključke je temeljio na usporedbama određenih razdoblja, a na kraju sa suvremenim stanjem. Rad je koristan jer pruža uvid u arhivsku građu, a autor je, iako ne uvijek dosljedno, uspio ukazati na temeljne značajke funkcioniranja zagrebačkog sjemeništa prema Tridentu te reformi u doba biskupa Vrhovca za kojega je istaknuo smjernicu da se u sjemeništu neće upravljati samo prema Tridentu „nego i po unutarnjim razlozima odgoja“.\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@incollection{skreblin_odgoj_1944,\n\taddress = {Zagreb},\n\ttitle = {Odgoj i nastava u zagrebačkom sjemeništu 1578. – 1900.},\n\tbooktitle = {Kulturno poviestni zbornik {Zagrebačke} nadbiskupije u spomen 850. godišnjice osnutka. {I} dio},\n\tpublisher = {Izdanje Hrvatskog izdavalačkog bibliografskog zavoda},\n\tauthor = {Škreblin, Ivan},\n\tyear = {1944},\n\tnote = {Pastoralni teolog Škreblin raspravlja o zagrebačkom bogoslovnom sjemeništu od utemeljenje do 1900. g. Na temelju arhivske građe izdvojio je najvažnije momente u školovanju i formaciji zagrebačkog klera u sjemeništu sukladno odredbama Tridentskog sabora i promjenama kroz navedeno razdoblje. Prilikom analize povijesnih izvora transkribirani su i u raspravu umetnuti značajni dijelovi teksta kojima potkrepljuje navedene teze. Kao ključno razdoblje u modernizaciji teološke nastave i odgojnih metoda ističe se reformski rad biskupa Vrhovca koji je sublimiran dokumentom Systema educationis. Ishodišta reformi nastave i odgoja u sjemeništu autor smatra prosvjećeni apsolutizam kojemu je temeljna odrednica inzistiranje na patronatskom pravu vladara i pravu cicrca sacra. Pojam jozefinizam spominje se uzgred samo kao oznaka za razdoblje kada su počele reforme sjemeništa koje je do tada bilo uređeno prema Tridentskom saboru. Iako autor na više mjesta ističe da je razvitak sjemeništa potrebno sagledavati iz perspektive doba u kojem se to odvijalo, zaključke je temeljio na usporedbama određenih razdoblja, a na kraju sa suvremenim stanjem. Rad je koristan jer pruža uvid u arhivsku građu, a autor je, iako ne uvijek dosljedno, uspio ukazati na temeljne značajke funkcioniranja zagrebačkog sjemeništa prema Tridentu te reformi u doba biskupa Vrhovca za kojega je istaknuo smjernicu da se u sjemeništu neće upravljati samo prema Tridentu „nego i po unutarnjim razlozima odgoja“.},\n\tpages = {672--704},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1942\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Constitutiones Maximiliani Vrhovac episcopi Zagrabiensis et josephinismus.\n \n \n \n\n\n \n Cvetan, F.\n\n\n \n\n\n\n Zagreb, 1942.\n Profesor kanonskog prava Franjo Cvetan u objavljenom doktoratu na latinskom jeziku propituje uredbe, koje je biskup Maksimilijan Vrhovac proglasio za Zagrebačku biskupiju po održanoj sinodi, u kontekstu jozefinizma. Ideje i ostvarenja jozefinizma poglavito na području crkvenih reformi vrednovane su na temelju historiografije. Potom su analizirani zaključci Vrhovčeve sinode iz 1803. g. (Constitutiones Synodales Ecclesiae Zagrabiensis) u kontekstu stanja i razvoja institucija Zagrebačke biskupije, zaključaka prijašnjih sinoda Zagrebačke biskupije te jozefinskih reformi i odredbi Tridentskog sabora. Autor uzgred spominje pojam prosvjetiteljstvo. Jozefinizam pak vrednuje kroz crkvene i civilne reforme koje je provodio Josip II. u cilju postizanja nadzora na svim područjima djelovanja Katoličke crkve i stvaranja jedinstvene uprave na svim područjima javnog života Habsburške Monarhije (autor koristi pojam Austro-Hungaria). Pri tome ključnu ulogu pripisuje odgoju i obrazovanju Josipa II. za koje navodi da se odvijalo u duhu političkih teorija regalizma, prirodnog prava te svjetonazora Rousseaua, Voltairea i drugih francuskih enciklopedista. Jozefinske crkvene reforme vrednuje izrazito negativno. Ograničenje rada proizlazi iz činjenice što nije razložen negativan stav autora prema jozefinskim crkevenim reformama. Nakon analize odredbi Vrhočeve sinode Cvetan je zaključio da biskup Vrhovac nije bio naklonjen jozefinizmu što se prema njemu iščitava iz odredbi, koje su bile u skladu s normama koje u životu klera i puka propisuje Crkva. Cvetanov rad je vrijedno historiografsko svjedočanstvo jer predstavlja početke hrvatske crkvene historiografije o djelovanju biskupa Vrhovca u kontekstu jozefinskih reformi. (SL)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@book{cvetan_constitutiones_1942,\n\taddress = {Zagreb},\n\ttitle = {Constitutiones {Maximiliani} {Vrhovac} episcopi {Zagrabiensis} et josephinismus},\n\tlanguage = {latinski},\n\tauthor = {Cvetan, Franjo},\n\tyear = {1942},\n\tnote = {Profesor kanonskog prava Franjo Cvetan u objavljenom doktoratu na latinskom jeziku propituje uredbe, koje je biskup Maksimilijan Vrhovac proglasio za Zagrebačku biskupiju po održanoj sinodi, u kontekstu jozefinizma. Ideje i ostvarenja jozefinizma poglavito na području crkvenih reformi vrednovane su na temelju historiografije. Potom su analizirani zaključci Vrhovčeve sinode iz 1803. g. (Constitutiones Synodales Ecclesiae Zagrabiensis) u kontekstu stanja i razvoja institucija Zagrebačke biskupije, zaključaka prijašnjih sinoda Zagrebačke biskupije te jozefinskih reformi i odredbi Tridentskog sabora. Autor uzgred spominje pojam prosvjetiteljstvo. Jozefinizam pak vrednuje kroz crkvene i civilne reforme koje je provodio Josip II. u cilju postizanja nadzora na svim područjima djelovanja Katoličke crkve i stvaranja jedinstvene uprave na svim područjima javnog života Habsburške Monarhije (autor koristi pojam  Austro-Hungaria). Pri tome ključnu ulogu pripisuje odgoju i obrazovanju Josipa II. za koje navodi da se odvijalo u duhu političkih teorija regalizma, prirodnog prava te svjetonazora Rousseaua, Voltairea i drugih francuskih enciklopedista. Jozefinske crkvene reforme vrednuje izrazito negativno. Ograničenje rada proizlazi iz činjenice što nije razložen negativan stav autora prema jozefinskim crkevenim reformama. Nakon analize odredbi Vrhočeve sinode Cvetan je zaključio da biskup Vrhovac nije bio naklonjen jozefinizmu što se prema njemu iščitava iz odredbi, koje su bile u skladu s normama koje u životu klera i puka propisuje Crkva. Cvetanov rad je vrijedno historiografsko svjedočanstvo jer predstavlja početke hrvatske crkvene historiografije o djelovanju biskupa Vrhovca u kontekstu jozefinskih reformi. (SL)},\n\tkeywords = {cirkulacija prosvjetiteljskog znanja},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1936\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n De Kompagnie van Triëste en Fiume.\n \n \n \n\n\n \n Michielsen, L.\n\n\n \n\n\n\n Bijdragen tot de Geschiedenis, 27: 70–91, 181–233. 1936.\n Michielsenov (skoro sto godina star) doprinos zapravo je prvi rad na nizozemskom jeziku koji detaljno analizira povijest osnivanja Tršćansko-Riječke kompanije. U svojoj analizi pregledava u kronološkom redoslijedu ključne događaje pri osnivanju iste te objašnjava kako je sjedište kompanije brzo premješteno iz Trsta u Rijeku. Osim što autor detaljno opisuje pravila u povlastici od 1. listopada 1750. godine, kojom je kompanija osnovana, autor pruža detaljan uvid u ulogu vodstva kompanije, kao i shematski prikaz plaća poduzetnika-vlasnika, kao i investicije dioničara iz Antwerpena. Osim ekskluzivne povlastice za rafiniranje šećera i brodogradnju, zgrada u Rijeci je također imala veliko skladište za obradu, uvoz i izvoz drugih proizvoda poput voska. Michielsen tvrdi kako je iz različitih konzultiranih izvora jasno vidljivo kako je Marija Terezija prvenstveno računala na uvoz kapitala bogatih poduzetnika iz Antwerpena za opstanak kompanije. Kao rezultat toga, autor na taj način zapravo prikazuje prijelaz s merkantilizma na kapitalistički način razmišljanja, svakako potaknuto ulaganjima iz Nizozemlja. U svom zaključku Michielsen tvrdi kako još uvijek postoje velike praznine koje treba ispuniti u istraživanju povijesti kompanije te dodaje komentar zaslužuje li proučavanje Tršćansko-Riječke kompanije toliko pažnje u usporedbi s osnivanjem drugih većih poduzeća u duhu uspona kapitalizma u istom razdoblju. Međutim, slijedom toga navodi kako je važno isto gledati u kontekstu 18. stoljeća, s obzirom na to da je kompanija značajan primjer ranog industrijskog kapitalizma na europskom kontinentu. Rad je koristan kao polazna točka za daljnja istraživanja o Tršćansko-Riječkoj kompaniji i mentalitet iza flamanskih ulaganja u istoj. (MP)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n \n \n\n\n\n
\n
@article{michielsen_kompagnie_1936,\n\tseries = {Bijdrage tot de {Geschiedenis} van de kapitalistische industrie},\n\ttitle = {De {Kompagnie} van {Triëste} en {Fiume}},\n\tvolume = {27},\n\tlanguage = {nizozemski},\n\tjournal = {Bijdragen tot de Geschiedenis},\n\tauthor = {Michielsen, Leo},\n\tyear = {1936},\n\tnote = {Michielsenov (skoro sto godina star) doprinos zapravo je prvi rad na nizozemskom jeziku koji detaljno analizira povijest osnivanja Tršćansko-Riječke kompanije. U svojoj analizi pregledava u kronološkom redoslijedu ključne događaje pri osnivanju iste te objašnjava kako je sjedište kompanije brzo premješteno iz Trsta u Rijeku. Osim što autor detaljno opisuje pravila u povlastici od 1. listopada 1750. godine, kojom je kompanija osnovana, autor pruža detaljan uvid u ulogu vodstva kompanije, kao i shematski prikaz plaća poduzetnika-vlasnika, kao i investicije dioničara iz Antwerpena. Osim ekskluzivne povlastice za rafiniranje šećera i brodogradnju, zgrada u Rijeci je također imala veliko skladište za obradu, uvoz i izvoz drugih proizvoda poput voska. Michielsen tvrdi kako je iz različitih konzultiranih izvora jasno vidljivo kako je Marija Terezija prvenstveno računala na uvoz kapitala bogatih poduzetnika iz Antwerpena za opstanak kompanije. Kao rezultat toga, autor na taj način zapravo prikazuje prijelaz s merkantilizma na kapitalistički način razmišljanja, svakako potaknuto ulaganjima iz Nizozemlja. U svom zaključku Michielsen tvrdi kako još uvijek postoje velike praznine koje treba ispuniti u istraživanju povijesti kompanije te dodaje komentar zaslužuje li proučavanje Tršćansko-Riječke kompanije toliko pažnje u usporedbi s osnivanjem drugih većih poduzeća u duhu uspona kapitalizma u istom razdoblju. Međutim, slijedom toga navodi kako je važno isto gledati u kontekstu 18. stoljeća, s obzirom na to da je kompanija značajan primjer ranog industrijskog kapitalizma na europskom kontinentu. Rad je koristan kao polazna točka za daljnja istraživanja o Tršćansko-Riječkoj kompaniji i mentalitet iza flamanskih ulaganja u istoj. (MP)},\n\tkeywords = {cirkulacija prosvjetiteljskog znanja},\n\tpages = {70--91, 181--233},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1932\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n \n Ivan Lovrić, pristaša struje prosvjetljenja u Dalmaciji : prosvjetne kritike i književne polemike u XVIII. vijeku.\n \n \n \n \n\n\n \n Stojković, M.\n\n\n \n\n\n\n Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 28(2): 1–44. 1932.\n Slavist Marijan Stojković piše o Ivanu Lovriću, istaknutom prosvjetitelju u Dalmaciji, analizirajući njegov doprinos filozofskoj misli, književnim polemikama i etnografiji Morlaka u djelu \"Osservazioni di Giovani Lovrich sopra diversi pezzi del viaggio in Dalmazia del signor abate Alberto Fortis, coll'aggiunga della vita di Socivizca\" (Venecija: Francesco Sansoni,1776.). Cilj istraživanja je uspostaviti Lovrićev utjecaj kroz komparativno proučavanje europske prosvjetiteljske filozofije, koristeći teorijski okvir racionalizma francuskih enciklopedista (Voltaire, Rousseau, Helvetius). Djelo obuhvaća analizu Lovrićevih tekstova i odnosa s autorima poput Alberta Fortisa kojeg je optuživao za površnost u opisu Morlaka u djelu Viaggio in Dalmazia (Venecija, 1774.). Zbog napada na svećenike i redovnike zbog širenja neznanja izazvao je reakcije lokalnih crkvenih autoriteta (fra Gajetana Deribaka i Stipana Zlatovića). Korisno je za razumijevanje recepcije prosvjetiteljskih ideja u Dalmaciji. Prosvjetiteljstvo se definira kroz racionalistički pristup, kritiku praznovjerja i katoličkih i pravoslavnih vjerskih institucija, te promicanje obrazovanja i društvenih reformi. Lovrić se u izvorima protivničke strane (Deribak) percipira kao „moderni filozof“, sljedbenik materijalističkih ideja francuskih enciklopedista i engleskih empirista. Ograničenja su fokus na Lovrićeve glavne radove. Zaključuje se o značajnom utjecaju europske filozofije. (TSB)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n \n \"IvanPaper\n  \n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{stojkovic_ivan_1932,\n\ttitle = {Ivan {Lovrić}, pristaša struje prosvjetljenja u {Dalmaciji} : prosvjetne kritike i književne polemike u {XVIII}. vijeku},\n\tvolume = {28},\n\tshorttitle = {Ivan {Lovrić}, pristaša struje prosvjetljenja u {Dalmaciji}},\n\turl = {https://dizbi.hazu.hr/?pr=i&id=177917},\n\tlanguage = {hr},\n\tnumber = {2},\n\turldate = {2025-03-12},\n\tjournal = {Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena},\n\tauthor = {Stojković, Marijan},\n\tyear = {1932},\n\tnote = {Slavist Marijan Stojković piše o Ivanu Lovriću, istaknutom prosvjetitelju u Dalmaciji, analizirajući njegov doprinos filozofskoj misli, književnim polemikama i etnografiji Morlaka u djelu "Osservazioni di Giovani Lovrich sopra diversi pezzi del viaggio in Dalmazia del signor abate Alberto Fortis, coll'aggiunga della vita di Socivizca" (Venecija: Francesco Sansoni,1776.). Cilj istraživanja je uspostaviti Lovrićev utjecaj kroz komparativno proučavanje europske prosvjetiteljske filozofije, koristeći teorijski okvir racionalizma francuskih enciklopedista (Voltaire, Rousseau, Helvetius). Djelo obuhvaća analizu Lovrićevih tekstova i odnosa s autorima poput Alberta Fortisa kojeg je optuživao za površnost u opisu Morlaka u djelu Viaggio in Dalmazia (Venecija, 1774.). Zbog napada na svećenike i redovnike zbog širenja neznanja izazvao je reakcije lokalnih crkvenih autoriteta (fra Gajetana Deribaka i Stipana Zlatovića). Korisno je za razumijevanje recepcije prosvjetiteljskih ideja u Dalmaciji. Prosvjetiteljstvo se definira kroz racionalistički pristup, kritiku praznovjerja i katoličkih i pravoslavnih vjerskih institucija, te promicanje obrazovanja i društvenih reformi. Lovrić se u izvorima protivničke strane (Deribak) percipira kao „moderni filozof“, sljedbenik materijalističkih ideja francuskih enciklopedista i engleskih empirista. Ograničenja su fokus na Lovrićeve glavne radove. Zaključuje se o značajnom utjecaju europske filozofije. (TSB)},\n\tpages = {1--44},\n\tfile = {Snapshot:C\\:\\\\Users\\\\marta\\\\Zotero\\\\storage\\\\2TFSNQXA\\\\dizbi.hazu.hr.html:text/html;Stojković - 1932 - Ivan Lovrić, pristaša struje prosvjetljenja u Dalm.pdf:C\\:\\\\Users\\\\marta\\\\Zotero\\\\storage\\\\F8ALAX98\\\\Stojković - 1932 - Ivan Lovrić, pristaša struje prosvjetljenja u Dalm.pdf:application/pdf},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1923\n \n \n (1)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Dvije čudne knjige.\n \n \n \n\n\n \n Klaić, V.\n\n\n \n\n\n\n Vijenac, 1: 333–337. 1923.\n Povjesničar Vjekoslav Klaić ovim je radom ukazao na debatu o crkvenoj jurisdikciji uslijed jozefinskih reformi te proizašli sukob među pripadnicima zagrebačkog klera. Cilj rada bio je na temelju izvorne korespondencije rekonstruirati tijek sukoba između Josipa Taispergera, kanonika i ravnatelja Akademije u Zagrebu i pobornika carskih reformi s jedne strane, te biskupa Josipa Galjufa i Vinka Kalafatića, profesora prirodnog prava, s druge strane. Kao studija specifičnog slučaja, istraživanje je ograničeno kronološki i tematski na polemiku unutar relativno male intelektualne zajednicu u Zagrebu 1780.-ih godina. Prosvjetiteljstvo se spominje tek u kontekstu Josipa II. kao „pobornika prosvijećenog apsolutizma“, bez problematiziranja ovog termina. Izvorna građa je selektivno korištena i navedena u rudimentarnom obliku tek na kraju rada. Ipak, ovakvom studijom slučaja autor poziva na daljnju analizu i konkretiziranje problema opstojnosti kanonskog prava u vrijeme reformi Josipa II. Rad je posebno vrijedan kao uvod u istraživanje zagrebačkih pravnih stručnjaka kasnog prosvjetiteljstva. (ZN)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{klaic_dvije_1923,\n\ttitle = {Dvije čudne knjige},\n\tvolume = {1},\n\tlanguage = {Hrvatski},\n\tjournal = {Vijenac},\n\tauthor = {Klaić, Vjekoslav},\n\tyear = {1923},\n\tnote = {Povjesničar Vjekoslav Klaić ovim je radom ukazao na debatu o crkvenoj jurisdikciji uslijed jozefinskih reformi te proizašli sukob među pripadnicima zagrebačkog klera. Cilj rada bio je na temelju izvorne korespondencije rekonstruirati tijek sukoba između Josipa Taispergera, kanonika i ravnatelja Akademije u Zagrebu i pobornika carskih reformi s jedne strane, te biskupa Josipa Galjufa i Vinka Kalafatića, profesora prirodnog prava, s druge strane. Kao studija specifičnog slučaja, istraživanje je ograničeno kronološki i tematski na polemiku unutar relativno male intelektualne zajednicu u Zagrebu 1780.-ih godina. Prosvjetiteljstvo se spominje tek u kontekstu Josipa II. kao „pobornika prosvijećenog apsolutizma“, bez problematiziranja ovog termina. Izvorna građa je selektivno korištena i navedena u rudimentarnom obliku tek na kraju rada. Ipak, ovakvom studijom slučaja autor poziva na daljnju analizu i konkretiziranje problema opstojnosti kanonskog prava u vrijeme reformi Josipa II. Rad je posebno vrijedan kao uvod u istraživanje zagrebačkih pravnih stručnjaka kasnog prosvjetiteljstva. (ZN)},\n\tpages = {333--337},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n
\n
\n  \n 1912\n \n \n (2)\n \n \n
\n
\n \n \n
\n \n\n \n \n \n \n \n Kraljevska akademija znanosti u Zagrebu (1776.).\n \n \n \n\n\n \n Klaić, V.\n\n\n \n\n\n\n of Hrvatsko kolo: naučno-književni zbornikDionička tiskara, Zagreb, 1912.\n Povjesničar Vjekoslav Klaić u ovoj se studiji bavio formiranjem Kraljevske akademije znanosti u Zagrebu. Na temelju primarne izvorne građe, prvenstveno mandata Marije Terezije iz 1776. godine, istraživanje rekonstruira ustroj fakulteta Akademije i pojedine katedre te donosi podatke o prvim godinama njenog djelovanja. Ustroj nove Akademije se uspoređuje s prethodnim razdobljem u kojem je Crkva imala veću ulogu. Iako se takvi procesi (proto)modernizacije obrađuju ovom studijom, Klaić ih ne kontekstualizira u jedan od modela prosvjetiteljstva. Klaićev rad je kronološki ograničen i selektivan u pogledu odabira glavnih aktera, no ipak uspijeva argumentirati tvrdnju o relativno visokom stupnju kvalitete novouspostavljene Akademije. Ovo je prvi historiografski rad o Kraljevskoj akademiji u Zagrebu u užem smislu, uspijeva – rudimentarno – oslikati njezinu intelektualnu zajednicu te iznosi podatke o Vinku Kalafatiću. (ZN)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@book{klaic_kraljevska_1912,\n\taddress = {Zagreb},\n\tseries = {Hrvatsko kolo: naučno-književni zbornik},\n\ttitle = {Kraljevska akademija znanosti u {Zagrebu} (1776.)},\n\tlanguage = {Hrvatski},\n\tnumber = {7},\n\tpublisher = {Dionička tiskara},\n\tauthor = {Klaić, Vjekoslav},\n\tyear = {1912},\n\tnote = {Povjesničar Vjekoslav Klaić u ovoj se studiji bavio formiranjem Kraljevske akademije znanosti u Zagrebu. Na temelju primarne izvorne građe, prvenstveno mandata Marije Terezije iz 1776. godine, istraživanje rekonstruira ustroj fakulteta Akademije i pojedine katedre te donosi podatke o prvim godinama njenog djelovanja. Ustroj nove Akademije se uspoređuje s prethodnim razdobljem u kojem je Crkva imala veću ulogu. Iako se takvi procesi (proto)modernizacije obrađuju ovom studijom, Klaić ih ne kontekstualizira u jedan od modela prosvjetiteljstva. Klaićev rad je kronološki ograničen i selektivan u pogledu odabira glavnih aktera, no ipak uspijeva argumentirati tvrdnju o relativno visokom stupnju kvalitete novouspostavljene Akademije. Ovo je prvi historiografski rad o Kraljevskoj akademiji u Zagrebu u užem smislu, uspijeva – rudimentarno – oslikati njezinu intelektualnu zajednicu te iznosi podatke o Vinku Kalafatiću. (ZN)},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n
\n \n\n \n \n \n \n \n Spomeni Vincentija Kalafatića.\n \n \n \n\n\n \n Dukat, V.\n\n\n \n\n\n\n Jugoslavenska njiva, 6: 316–319. 1912.\n Filolog i književni povjesničar Vladoje Dukat ovim je radom ponudio kratki uvid u djelovanje profesora Vinka Kalafatića. Autor je na temelju izvornih podataka dao ocjenu o karakteru zagrebačke intelektualne zajednice druge polovice 18. stoljeća i Kalafatićevom položaju unutar nje, dokumentirajući nekoliko relevantnih trenutaka u njegovom životu. Rad je vrlo malog opsega i fokusira se na Kalafatićevu korespondenciju i ocjenu njegovog karaktera. Prosvjetiteljstvo se ne problematizira. Ograničenja rada u prvom se redu odnose na zastarjelu metodologiju, nedostatak referenci na izvornu građu, pa i nekritički pristup pojedinim izvorima. Autor zaključuje kako je Kalafatić bio istaknuta figura među zagrebačkim intelektualcima krajem 18. stoljeća. Rad je koristan jer sumira dotadašnja biografsko-bibliografska saznanja o V. Kalafatiću te iznosi neke reference. (ZN)\n\n\n\n
\n\n\n\n \n\n \n\n \n link\n  \n \n\n bibtex\n \n\n \n\n \n\n \n \n \n \n \n \n \n\n  \n \n \n\n\n\n
\n
@article{dukat_spomeni_1912,\n\ttitle = {Spomeni {Vincentija} {Kalafatića}},\n\tvolume = {6},\n\tlanguage = {Hrvatski},\n\tjournal = {Jugoslavenska njiva},\n\tauthor = {Dukat, Vladoje},\n\tyear = {1912},\n\tnote = {Filolog i književni povjesničar Vladoje Dukat ovim je radom ponudio kratki uvid u djelovanje profesora Vinka Kalafatića. Autor je na temelju izvornih podataka dao ocjenu o karakteru zagrebačke intelektualne zajednice druge polovice 18. stoljeća i Kalafatićevom položaju unutar nje, dokumentirajući nekoliko relevantnih trenutaka u njegovom životu. Rad je vrlo malog opsega i fokusira se na Kalafatićevu korespondenciju i ocjenu njegovog karaktera. Prosvjetiteljstvo se ne problematizira. Ograničenja rada u prvom se redu odnose na zastarjelu metodologiju, nedostatak referenci na izvornu građu, pa i nekritički pristup pojedinim izvorima. Autor zaključuje kako je Kalafatić bio istaknuta figura među zagrebačkim intelektualcima krajem 18. stoljeća. Rad je koristan jer sumira dotadašnja biografsko-bibliografska saznanja o V. Kalafatiću te iznosi neke reference. (ZN)},\n\tpages = {316--319},\n}\n\n
\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n\n\n
\n
\n\n\n\n\n
\n\n\n \n\n \n \n \n \n\n
\n"}; document.write(bibbase_data.data);