prosvjetiteljstvo. 2013. Enciklopedijska natuknica o prosvjetiteljstvu donosi pregled temeljnih obilježja pokreta i popisuje njegove glavne nositelje. Prosvjetiteljstvo je definirano kao „intelektualni i duhovni pokret (…) temeljna značajka kojega je povjerenje u um i spoznatljivost svih prirodnih i društvenih pojava.“ Naglasak je na razvoju filozofske, znanstvene i političke misli, manje na povijesnom kontekstu. Periodizacijski gledano, autor prosvjetiteljstvo omeđuje 1688. i 1789. godinom (Slavna revolucija u Engleskoj i početak Francuske revolucije), a promatra ga kao zapadnoeuropski, naglašeno antiklerikalni fenomen revolucionarnog potencijala. Navedeno potvrđuje i činjenica da je Hrvatska (u enciklopediji nacionalne važnosti) spomenuta tek u jednoj rečenici (navod Kačića Miošića, Relkovića i Boškovića kao predstavnika). Posljednji ulomak donosi pregled recepcije i kritike prosvjetiteljstva u 20. stoljeću (Cassirer, Horkheimer i Adorno, Gay, Venturi, Foucault i dr.). Iako autor navodi da tijekom osamdesetih godina prošloga stoljeća dolazi do „teorijske fragmentacije jedinstvenog prosvjetiteljstva“, ne posvećuje prostor manifestacijama prosvjetiteljstva izvan Engleske i Francuske. Tekst je zato koristan kao osnovni pregled prosvjetiteljske misli, ali isključivo u zapadnoeuropskom kontekstu. (MJ)
prosvjetiteljstvo [link]Paper  bibtex   
@misc{noauthor_prosvjetiteljstvo_2013,
	title = {prosvjetiteljstvo},
	url = {https://www.enciklopedija.hr/clanak/prosvjetiteljstvo},
	journal = {Hrvatska enciklopedija},
	publisher = {Leksikografski zavod Miroslav Krleža},
	year = {2013},
	note = {Enciklopedijska natuknica o prosvjetiteljstvu donosi pregled temeljnih obilježja pokreta i popisuje njegove glavne nositelje. Prosvjetiteljstvo je definirano kao „intelektualni i duhovni pokret (…) temeljna značajka kojega je povjerenje u um i spoznatljivost svih prirodnih i društvenih pojava.“ Naglasak je na razvoju filozofske, znanstvene i političke misli, manje na povijesnom kontekstu. Periodizacijski gledano, autor prosvjetiteljstvo omeđuje 1688. i 1789. godinom (Slavna revolucija u Engleskoj i početak Francuske revolucije), a promatra ga kao zapadnoeuropski, naglašeno antiklerikalni fenomen revolucionarnog potencijala. Navedeno potvrđuje i činjenica da je Hrvatska (u enciklopediji nacionalne važnosti) spomenuta tek u jednoj rečenici (navod Kačića Miošića, Relkovića i Boškovića kao predstavnika). Posljednji ulomak donosi pregled recepcije i kritike prosvjetiteljstva u 20. stoljeću (Cassirer, Horkheimer i Adorno, Gay, Venturi, Foucault i dr.). Iako autor navodi da tijekom osamdesetih godina prošloga stoljeća dolazi do „teorijske fragmentacije jedinstvenog prosvjetiteljstva“, ne posvećuje prostor manifestacijama prosvjetiteljstva izvan Engleske i Francuske. Tekst je zato koristan kao osnovni pregled prosvjetiteljske misli, ali isključivo u zapadnoeuropskom kontekstu. (MJ)},
}

Downloads: 0