Julije Bajamonti u Herceg Novom. Fisković, C. Mogućnosti, 1979. autor je povjesničar umjetnosti i u članku pokušava rasvijetliti neke okolnosti Bajamontijeva boravka u Herceg-Novom pomoću nekoliko pisama koje je sam Bajamonti, ali i nekoliko drugih autora poslalo splitskome nadbiskupu Garanjinu u razdoblju od 1777. do 1783. iz Boke Kotorske. Prije podataka iz pisama prenosi izvod iz matice krštenih župnoga ureda u Herceg-Novom u kojoj je zabilježeno krštenje Bajamontijeve kćeri Jelene, zatim podatke o splitskoj obitelji Bajamontijeve supruge Elisabette Trevisan s namjerom da prikaže neutemeljenim protivljenje Bajamontijeva oca tome vjenčanju. Prelazi potom na vrlo oskudan broj podataka o novome okruženju u kojemu je Bajamonti s obitelji proveo nešto više od godinu dana na temelju pisama koja su citirana u izvornicima u bilješkama nakon rada. Članak, u konačnici, poznatim podacima dodaje tek nekoliko uopćenih vijesti o blagoj klimi, vjerskoj toleranciji između katolika i pravoslavaca te teškim gospodarskim prilikama i visokim cijenama namirnica u pismima koja nisu Bajamontijeva ali su datirana otprilike u iste godine i upućena istome primatelju. Što se tiče referenci na europsko prosvjetiteljstvo, komentira se Bajamontijevo priklanjanje Voltaireu i Rousseau, te se iznosi teza odakle je Bajamonti mogao crpsti Voltaireova djela. Članak je pomalo zbrkani pregled raznih podataka iz raznolikih izvora koji svojim meandriranjem u sporedne teme, malo govori o temi najavljenoj u naslovu. Vrijednost rada su transkripcije izvornih pisama, iako bi bilo korisno da je uvrstio i pisma Kate Bassegli sinu Tomi, koja spominje u uvodnom dijelu, međutim, tu se oslanja na ranija istraživanja Žarka Muljačića.
bibtex   
@article{fiskovic_julije_1979,
	title = {Julije {Bajamonti} u {Herceg} {Novom}},
	number = {5},
	journal = {Mogućnosti},
	author = {Fisković, Cvito},
	year = {1979},
	note = {autor je povjesničar umjetnosti i u članku pokušava rasvijetliti neke okolnosti Bajamontijeva boravka u Herceg-Novom pomoću nekoliko pisama koje je sam Bajamonti, ali i nekoliko drugih autora poslalo splitskome nadbiskupu Garanjinu u razdoblju od 1777. do 1783. iz Boke Kotorske. Prije podataka iz pisama prenosi izvod iz matice krštenih župnoga ureda u Herceg-Novom u kojoj je zabilježeno krštenje Bajamontijeve kćeri Jelene, zatim podatke o splitskoj obitelji Bajamontijeve supruge Elisabette Trevisan s namjerom da prikaže neutemeljenim protivljenje Bajamontijeva oca tome vjenčanju. Prelazi potom na vrlo oskudan broj podataka o novome okruženju u kojemu je Bajamonti s obitelji proveo nešto više od godinu dana na temelju pisama koja su citirana u izvornicima u bilješkama nakon rada. Članak, u konačnici, poznatim podacima dodaje tek nekoliko uopćenih vijesti o blagoj klimi, vjerskoj toleranciji između katolika i pravoslavaca te teškim gospodarskim prilikama i visokim cijenama namirnica u pismima koja nisu Bajamontijeva ali su datirana otprilike u iste godine i upućena istome primatelju. Što se tiče referenci na europsko prosvjetiteljstvo, komentira se Bajamontijevo priklanjanje Voltaireu i Rousseau, te se iznosi teza odakle je Bajamonti mogao crpsti Voltaireova djela. Članak je pomalo zbrkani pregled raznih podataka iz raznolikih izvora koji svojim meandriranjem u sporedne teme, malo govori o temi najavljenoj u naslovu. Vrijednost rada su transkripcije izvornih pisama, iako bi bilo korisno da je uvrstio i pisma Kate Bassegli sinu Tomi, koja spominje u uvodnom dijelu, međutim, tu se oslanja na ranija istraživanja Žarka Muljačića.},
	pages = {573--584},
}

Downloads: 0