Dr. Julije Bajamonti, glazbenik. Grgić, M. In Splitski polihistor Julije Bajamonti, pages 87–117. Književni krug, Split, 1996. Autor je muzikolog, u članku daje sustavan i detaljan pregled Bajamontijeve glazbene djelatnosti podijeljene na niz glazbenih „zvanja i zanimanja“ koja je obnašao. Koristan je prikaz glazbeničkih poslova koje je bilo moguće obavljati (kapelnik, privatni učitelj glazbe, izvođač), opsega posla i financijske (ne)sigurnosti vezane uz njih. Ukazuje se na nedostatak dokumentacije (primjerice ugovora o angažmanu) koja bi potkrijepila kronologiju i pružila više konkretnih podataka o uvjetima rada. Naglašava se Bajamontijeva organizacija ne samo crkvenih nego i svjetovnih glazbenih priredbi kao i njegovo sudjelovanje u različitim funkcijama (pjevač visoki tenor, svirač orguljaš i čembalist, te možda i violinist, odnosno koncertmajstor). Nadalje, spominje se njegov glazbeno-teorijski i kritički rad, njegov pjesničko-libretistički doprinos za vlastite skladbe, kao i sam skladateljski opus. Posebno se ističe njegov melografski doprinos i uplitanje folklornih napjeva u autorske skladbe. Članak završava problematizirajući pitanje autorstva i nemarnoga postupanja s arhivskom građom koje je rezultiralo pogrešnim atribucijama. Radi se o sažetom i vrlo dobro prikazu koji može poslužiti kao temelj za upoznavanje građe, ali mora se nadopuniti s brojnim muzikološkim istraživanjima i spoznajama objavljenim nakon 1994. (KRP)
bibtex   
@incollection{grgic_dr_1996,
	address = {Split},
	title = {Dr. {Julije} {Bajamonti}, glazbenik},
	isbn = {953-163-065-8},
	language = {Croatian},
	booktitle = {Splitski polihistor {Julije} {Bajamonti}},
	publisher = {Književni krug},
	author = {Grgić, Miljenko},
	year = {1996},
	note = {Autor je muzikolog, u članku daje sustavan i detaljan pregled Bajamontijeve glazbene djelatnosti podijeljene na niz glazbenih „zvanja i zanimanja“ koja je obnašao. Koristan je prikaz glazbeničkih poslova koje je bilo moguće obavljati (kapelnik, privatni učitelj glazbe, izvođač), opsega posla i financijske (ne)sigurnosti vezane uz njih. Ukazuje se na nedostatak dokumentacije (primjerice ugovora o angažmanu) koja bi potkrijepila kronologiju i pružila više konkretnih podataka o uvjetima rada. Naglašava se Bajamontijeva organizacija ne samo crkvenih nego i svjetovnih glazbenih priredbi kao i njegovo sudjelovanje u različitim funkcijama (pjevač visoki tenor, svirač orguljaš i čembalist, te možda i violinist, odnosno koncertmajstor). Nadalje, spominje se njegov glazbeno-teorijski i kritički rad, njegov pjesničko-libretistički doprinos za vlastite skladbe, kao i sam skladateljski opus. Posebno se ističe njegov melografski doprinos i uplitanje folklornih napjeva u autorske skladbe. Članak završava problematizirajući pitanje autorstva i nemarnoga postupanja s arhivskom građom koje je rezultiralo pogrešnim atribucijama. Radi se o sažetom i vrlo dobro prikazu koji može poslužiti kao temelj za upoznavanje građe, ali mora se nadopuniti s brojnim muzikološkim istraživanjima i spoznajama objavljenim nakon 1994. (KRP)},
	pages = {87--117},
}

Downloads: 0