Prosvjetiteljstvo i prosvjetiteljstva: (ra)stezanje pojma. Krstić, P. Prolegomena : Časopis za filozofiju, 14(1):71–86, 2015. Ovaj rad problematizira postojanje jednog jedinstvenog prosvjetiteljstva ili prosvjetiteljstva u pluralizmu u smislu da se ne može govoriti o jednom prosvjetiteljstvu nego o više prosvjetiteljstva obzirom na nacionalno-lokalne (npr. specifičnosti škotskog, talijanskog, njemačkog prosvjetiteljstva) i religijske različitosti u kojima se prosvjetiteljstvo nametnulo. Također autor se bavi i "visokim" i "niskim" prosvjetiteljstvom obzirom na rezultate socijalne povijesti francuskih povjesničara Darntona i Chartiera koji su pokazali da su prosvjetiteljstvo prakticirali i niži slojevi ne samo filozofska elita Francuske. Cilj rada je upozoriti da se ne može govoriti o prosvjetiteljstvu kao homogenoj matrici jer je to od 1960-ih godina dovedeno u pitanje. Pozivom na druge istraživače prosvjetiteljstva autor ukazuje da se ono ne može samo locirati situacijski u Francusku, nego se mora postaviti i kronološki na kraj 17. stoljeća u Englesku (Newton, Locke, Bayle) i Nizozemsku gdje su njegova prvotna izvorišta. Tako bi prema jednoj poziciji početak bio slavna revolucija u Engleskoj i objava Newtonovih "Matematičkih principa filozofije prirode" 1688-1689. a završetak vladavina jakobinskog terora i objava Kantove "Kritike moći suđenja" 1793.-1794. Ali ima i drugih periodizacija koji sežu duboko u 19. stoljeće. Nasuprot "kontekstualista" zaključno autor ukazuje na to da je prosvjetiteljstvo ujedinjavalo Europu i da je stvorilo pretopostavku za razvoj moderne obzirom da je prosvjetiteljstvo bila najsnažnija transformacijska silnica počevši od srednjeg vijeka u povijesti Zapada.
bibtex   
@article{krstic_prosvjetiteljstvo_2015,
	title = {Prosvjetiteljstvo i prosvjetiteljstva: (ra)stezanje pojma},
	volume = {14},
	language = {hrvatski},
	number = {1},
	journal = {Prolegomena : Časopis za filozofiju},
	author = {Krstić, Predrag},
	year = {2015},
	note = {Ovaj rad problematizira postojanje jednog jedinstvenog prosvjetiteljstva ili prosvjetiteljstva u pluralizmu u smislu da se ne može govoriti o jednom prosvjetiteljstvu nego o više prosvjetiteljstva obzirom na nacionalno-lokalne (npr. specifičnosti škotskog, talijanskog, njemačkog prosvjetiteljstva) i religijske različitosti u kojima se prosvjetiteljstvo nametnulo. Također autor se bavi i "visokim" i "niskim" prosvjetiteljstvom obzirom na rezultate socijalne povijesti francuskih povjesničara Darntona i Chartiera koji su pokazali da su prosvjetiteljstvo prakticirali i niži slojevi ne samo filozofska elita Francuske. Cilj rada je upozoriti da se ne može govoriti o prosvjetiteljstvu kao homogenoj matrici jer je to od 1960-ih godina dovedeno u pitanje. Pozivom na druge istraživače prosvjetiteljstva autor ukazuje da se ono ne može samo locirati situacijski u Francusku, nego se mora postaviti i kronološki na kraj 17. stoljeća u Englesku (Newton, Locke, Bayle) i Nizozemsku gdje su njegova prvotna izvorišta. Tako bi prema jednoj poziciji početak bio slavna revolucija u Engleskoj i objava Newtonovih "Matematičkih principa filozofije prirode" 1688-1689. a završetak vladavina jakobinskog terora i objava Kantove "Kritike moći suđenja" 1793.-1794. Ali ima i drugih periodizacija koji sežu duboko u 19. stoljeće. Nasuprot "kontekstualista" zaključno autor ukazuje na to da je prosvjetiteljstvo ujedinjavalo Europu i da je stvorilo pretopostavku za razvoj moderne obzirom da je prosvjetiteljstvo bila najsnažnija transformacijska silnica počevši od srednjeg vijeka u povijesti Zapada.},
	pages = {71--86},
}

Downloads: 0