The Dutch Enlightenment: Humanism, Nationalism, and Decline. Mijnhardt, W. W. In The Dutch Republic in the eighteenth century: decline, Enlightenment, and revolution, pages 197–223. Cornell University Press, Ithaca, 1992. Ovo poglavlje u knjizi o Nizozemskoj Republici u osamnaestom stoljeću može se smatrati jednim od najvažnijih doprinosa za bolje razumijevanje temelja Nizozemskog prosvjetiteljstva u sjevernim dijelovima Nizozemlja iz povijesnog pristupa. Mijnhardt prije svega naglašava kako su, u historiografskom kontekstu, studije o nizozemskom prosvjetiteljstvu u prošlosti, kao i u mnogim drugim slučajevima, bile pod utjecajem francuskih interpretacija prosvjetiteljstva, umjesto da se gledaju kao autentičan pokret pod utjecajem svakavih raznovrsnih promijena i kontinuiteta u Nizozemlju. Mijnhardt povezuje nizozemsko prosvjetiteljstvo s nizozemskim kulturnim padom i stoga tvrdi kako je potrebno razlikovati pad kako se zapravo dogodilo, kao intersubjektivni fenomen, i pad kako su suvremenici percipirali. U poglavlju autor pokušava na tri načina prikazati odnos nizozemskog prosvjetiteljstva s europskim. Prvo, raspravlja o odnosu nizozemskog prosvjetiteljstva prema međunarodnim intelektualnim razvojem. Drugo, autor procjenjuje specifične nizozemske faktore koji su nizozemskom prosvjetiteljstvu dali njegovu autentičnost, a treće, autor pokušava uspostaviti odnos između nizozemskog prosvjetiteljstva i revolucija na kraju osamnaestog stoljeća. Prema Mijnhardtu, nacionalna svijest u ovom razdoblju ne može se promatrati neovisno od šireg europskog razvoja i uspona moderne nacije-države. U svojoj analizi Orangista i Patriota, Mijnhardt jasno pokazuje kako politička borba nije bila samo pitanje tko ima vlast, nego i pitanje što znači biti "Nizozemac" u vremenu političkih promjena i rastućeg nacionalizma. Mijnhardt navodi da su prosvjetiteljstvo i s njim povezane ideje o građanstvu, slobodi i vladavini prava bile interpretirane i reinterpretirane od strane i Orangista i Patriota. Patrioti su, na primjer, bili snažno pod utjecajem prosvjetiteljskih ideja o naravnoj suverenosti i individualnim pravima, te su nacionalnu svijest smatrali nečim što proizlazi iz sudjelovanja naroda u političkom procesu. S druge strane, Orangisti su u nacionalizmu vidjeli način za obranu stabilnosti kraljevine i monarhije protiv uspona radikalnijih demokratskih tendencija. Ukratko, u ovom poglavlju Mijnhardt prikazuje kako nizozemsko prosvjetiteljstvo nije bila samo intelektualno kretanje, već je imalo utjecaj na znanost, politiku i društvo. Nizozemska Republika bila je važno središte za razvoj i širenje ideja prosvjetiteljstva, s trajnim utjecajem na kulturnu i političku povijest zemlje. (MP)
bibtex   
@incollection{mijnhardt_dutch_1992,
	address = {Ithaca},
	title = {The {Dutch} {Enlightenment}: {Humanism}, {Nationalism}, and {Decline}},
	isbn = {0-8014-2624-3},
	shorttitle = {The {Dutch} {Republic} in the eighteenth century},
	language = {Engleski},
	booktitle = {The {Dutch} {Republic} in the eighteenth century: decline, {Enlightenment}, and revolution},
	publisher = {Cornell University Press},
	author = {Mijnhardt, Wijnand W.},
	year = {1992},
	note = {Ovo poglavlje u knjizi o Nizozemskoj Republici u osamnaestom stoljeću može se smatrati jednim od najvažnijih doprinosa za bolje razumijevanje temelja Nizozemskog prosvjetiteljstva u sjevernim dijelovima Nizozemlja iz povijesnog pristupa. Mijnhardt prije svega naglašava kako su, u historiografskom kontekstu, studije o nizozemskom prosvjetiteljstvu u prošlosti, kao i u mnogim drugim slučajevima, bile pod utjecajem francuskih interpretacija prosvjetiteljstva, umjesto da se gledaju kao autentičan pokret pod utjecajem svakavih raznovrsnih promijena i kontinuiteta u Nizozemlju. Mijnhardt povezuje nizozemsko prosvjetiteljstvo s nizozemskim kulturnim padom i stoga tvrdi kako je potrebno razlikovati pad kako se zapravo dogodilo, kao intersubjektivni fenomen, i pad kako su suvremenici percipirali. U poglavlju autor pokušava na tri načina prikazati odnos nizozemskog prosvjetiteljstva s europskim. Prvo, raspravlja o odnosu nizozemskog prosvjetiteljstva prema međunarodnim intelektualnim razvojem. Drugo, autor procjenjuje specifične nizozemske faktore koji su nizozemskom prosvjetiteljstvu dali njegovu autentičnost, a treće, autor pokušava uspostaviti odnos između nizozemskog prosvjetiteljstva i revolucija na kraju osamnaestog stoljeća. Prema Mijnhardtu, nacionalna svijest u ovom razdoblju ne može se promatrati neovisno od šireg europskog razvoja i uspona moderne nacije-države. U svojoj analizi Orangista i Patriota, Mijnhardt jasno pokazuje kako politička borba nije bila samo pitanje tko ima vlast, nego i pitanje što znači biti "Nizozemac" u vremenu političkih promjena i rastućeg nacionalizma. Mijnhardt navodi da su prosvjetiteljstvo i s njim povezane ideje o građanstvu, slobodi i vladavini prava bile interpretirane i reinterpretirane od strane i Orangista i Patriota. Patrioti su, na primjer, bili snažno pod utjecajem prosvjetiteljskih ideja o naravnoj suverenosti i individualnim pravima, te su nacionalnu svijest smatrali nečim što proizlazi iz sudjelovanja naroda u političkom procesu. S druge strane, Orangisti su u nacionalizmu vidjeli način za obranu stabilnosti kraljevine i monarhije protiv uspona radikalnijih demokratskih tendencija. Ukratko, u ovom poglavlju Mijnhardt prikazuje kako nizozemsko prosvjetiteljstvo nije bila samo intelektualno kretanje, već je imalo utjecaj na znanost, politiku i društvo. Nizozemska Republika bila je važno središte za razvoj i širenje ideja prosvjetiteljstva, s trajnim utjecajem na kulturnu i političku povijest zemlje. (MP)},
	pages = {197--223},
}

Downloads: 0