@incollection{sutalo_goranka_kajkavska_2024,
	address = {Zagreb},
	title = {Kajkavska drama i kazalište u {Zagrebu} na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće},
	language = {hrvatski},
	booktitle = {Prožimanja u hrvatskome jeziku, književnosti i kulturi. {Zbornik} radova 51. seminara {Zagrebačke} slavističke škole},
	author = {{Šutalo, Goranka}},
	year = {2024},
	note = {U članku se prati kazališno djelovanje u Zagrebu od isusovačkih školskih uprizorenja preko anonimnih kajkavskih drama zaključno s dramskim tekstom Matijaš grabancijaš dijak (1804), najznačajnijeg kajkavskog komediografa Tituša Brezovačkog, kojemu je posvećeno više pozornosti.  
Autorica se ponajprije u članku bavi (katoličkim) prosvjetiteljskim ideologemima, koji se promoviraju pod Vrhovčevom upravom u sklopu Sjemenišnoga teatra na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, čime se želi ukazati na kontinuitet dramske produkcije na prijelazu dvaju stoljeća unatoč razlikama među pojedinim dramama. Kao ilustrativan primjer ističe se Vuksanova replika iz drame Matijaš grabancijaš dijak u kojoj taj, inače negativno vrednovan obrtnik, ali ujedno i najkompleksniji lik drame, navodi sljedeće pojmove koje međusobno razlikuje: vučeni, nevučeni, rasvečeni (koji su vrlo negativno vredno1vani). Iako se u književnoj historiografiji rasvečeni uglavnom percipiraju kao oni koji simpatiziraju liberalizam jozefinskog tipa, autorica smatra kako je ipak riječ o onima koji simpatiziraju Francuze u vrijeme Napoleonskih ratova početkom 19. stoljeća kada je Matijaš i prikazan (1804). Nakon podrobnije analize dviju anonimnih kajkavskih sjemenišnih drama (Čini barona Tamburlana i Mislibolesnik iliti Hipokondrijakuš) i drame Tituša Brezovačkog autorica zaključuje kako se u svima mogu uočiti brojni elementi bliski svjetonazoru katoličkih prosvjetitelja, u čijem su središtu korist i opće dobro što upućuje na svojevrsni svjetonazorski kontinuitet dramske produkcije u Zagrebu na smjeni dvaju stoljeća.},
	keywords = {anonimna i autorska (T. Brezovački) kajkavska drama, katoličko-prosvjetiteljski ideologemi, Kazalište u Zagrebu na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće},
	pages = {183--195},
}

{"_id":"mdK8khK8PWnoWN3qQ","bibbaseid":"utalo-kajkavskadramaikazaliteuzagrebunaprijelazuiz18u19stoljee-2024","author_short":["Šutalo, Goranka"],"bibdata":{"bibtype":"incollection","type":"incollection","address":"Zagreb","title":"Kajkavska drama i kazalište u Zagrebu na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće","language":"hrvatski","booktitle":"Prožimanja u hrvatskome jeziku, književnosti i kulturi. Zbornik radova 51. seminara Zagrebačke slavističke škole","author":[{"firstnames":[],"propositions":[],"lastnames":["Šutalo, Goranka"],"suffixes":[]}],"year":"2024","note":"U članku se prati kazališno djelovanje u Zagrebu od isusovačkih školskih uprizorenja preko anonimnih kajkavskih drama zaključno s dramskim tekstom Matijaš grabancijaš dijak (1804), najznačajnijeg kajkavskog komediografa Tituša Brezovačkog, kojemu je posvećeno više pozornosti. Autorica se ponajprije u članku bavi (katoličkim) prosvjetiteljskim ideologemima, koji se promoviraju pod Vrhovčevom upravom u sklopu Sjemenišnoga teatra na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, čime se želi ukazati na kontinuitet dramske produkcije na prijelazu dvaju stoljeća unatoč razlikama među pojedinim dramama. Kao ilustrativan primjer ističe se Vuksanova replika iz drame Matijaš grabancijaš dijak u kojoj taj, inače negativno vrednovan obrtnik, ali ujedno i najkompleksniji lik drame, navodi sljedeće pojmove koje međusobno razlikuje: vučeni, nevučeni, rasvečeni (koji su vrlo negativno vredno1vani). Iako se u književnoj historiografiji rasvečeni uglavnom percipiraju kao oni koji simpatiziraju liberalizam jozefinskog tipa, autorica smatra kako je ipak riječ o onima koji simpatiziraju Francuze u vrijeme Napoleonskih ratova početkom 19. stoljeća kada je Matijaš i prikazan (1804). Nakon podrobnije analize dviju anonimnih kajkavskih sjemenišnih drama (Čini barona Tamburlana i Mislibolesnik iliti Hipokondrijakuš) i drame Tituša Brezovačkog autorica zaključuje kako se u svima mogu uočiti brojni elementi bliski svjetonazoru katoličkih prosvjetitelja, u čijem su središtu korist i opće dobro što upućuje na svojevrsni svjetonazorski kontinuitet dramske produkcije u Zagrebu na smjeni dvaju stoljeća.","keywords":"anonimna i autorska (T. Brezovački) kajkavska drama, katoličko-prosvjetiteljski ideologemi, Kazalište u Zagrebu na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće","pages":"183–195","bibtex":"@incollection{sutalo_goranka_kajkavska_2024,\n\taddress = {Zagreb},\n\ttitle = {Kajkavska drama i kazalište u {Zagrebu} na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće},\n\tlanguage = {hrvatski},\n\tbooktitle = {Prožimanja u hrvatskome jeziku, književnosti i kulturi. {Zbornik} radova 51. seminara {Zagrebačke} slavističke škole},\n\tauthor = {{Šutalo, Goranka}},\n\tyear = {2024},\n\tnote = {U članku se prati kazališno djelovanje u Zagrebu od isusovačkih školskih uprizorenja preko anonimnih kajkavskih drama zaključno s dramskim tekstom Matijaš grabancijaš dijak (1804), najznačajnijeg kajkavskog komediografa Tituša Brezovačkog, kojemu je posvećeno više pozornosti. \nAutorica se ponajprije u članku bavi (katoličkim) prosvjetiteljskim ideologemima, koji se promoviraju pod Vrhovčevom upravom u sklopu Sjemenišnoga teatra na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, čime se želi ukazati na kontinuitet dramske produkcije na prijelazu dvaju stoljeća unatoč razlikama među pojedinim dramama. Kao ilustrativan primjer ističe se Vuksanova replika iz drame Matijaš grabancijaš dijak u kojoj taj, inače negativno vrednovan obrtnik, ali ujedno i najkompleksniji lik drame, navodi sljedeće pojmove koje međusobno razlikuje: vučeni, nevučeni, rasvečeni (koji su vrlo negativno vredno1vani). Iako se u književnoj historiografiji rasvečeni uglavnom percipiraju kao oni koji simpatiziraju liberalizam jozefinskog tipa, autorica smatra kako je ipak riječ o onima koji simpatiziraju Francuze u vrijeme Napoleonskih ratova početkom 19. stoljeća kada je Matijaš i prikazan (1804). Nakon podrobnije analize dviju anonimnih kajkavskih sjemenišnih drama (Čini barona Tamburlana i Mislibolesnik iliti Hipokondrijakuš) i drame Tituša Brezovačkog autorica zaključuje kako se u svima mogu uočiti brojni elementi bliski svjetonazoru katoličkih prosvjetitelja, u čijem su središtu korist i opće dobro što upućuje na svojevrsni svjetonazorski kontinuitet dramske produkcije u Zagrebu na smjeni dvaju stoljeća.},\n\tkeywords = {anonimna i autorska (T. Brezovački) kajkavska drama, katoličko-prosvjetiteljski ideologemi, Kazalište u Zagrebu na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće},\n\tpages = {183--195},\n}\n\n","author_short":["Šutalo, Goranka"],"key":"sutalo_goranka_kajkavska_2024","id":"sutalo_goranka_kajkavska_2024","bibbaseid":"utalo-kajkavskadramaikazaliteuzagrebunaprijelazuiz18u19stoljee-2024","role":"author","urls":{},"keyword":["anonimna i autorska (T. Brezovački) kajkavska drama","katoličko-prosvjetiteljski ideologemi","Kazalište u Zagrebu na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće"],"metadata":{"authorlinks":{}}},"bibtype":"incollection","biburl":"https://bibbase.org/network/files/JYjaq4DrqdmadYNQt","dataSources":["EQXETRn3ryziDnP2u","D3eg429oukh5mHQoW","D42E3MAqNTvgPJsCv","CqXXw22NcRYyNfJ5m"],"keywords":["anonimna i autorska (t. brezovački) kajkavska drama","katoličko-prosvjetiteljski ideologemi","kazalište u zagrebu na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće"],"search_terms":["kajkavska","drama","kazali","zagrebu","prijelazu","stolje","šutalo"],"title":"Kajkavska drama i kazalište u Zagrebu na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće","year":2024}